Kada će se dovesti u prvobitno stanje devastirani ulaz u cetinjski Manastir na kome je postavljena freska potpuno drugačije od originalne.
Obrazloženje: Crna Gora ima veoma bogatu kulturnu baštinu. Pitanje kvalitetne zaštite kulturne baštine se vrlo često postavlja i u državama koje su mnogo razvijenije od Crne Gore, a uz to sa mngo većom tradicijom i osjećajem odgovornosti za baštinu koja je kroz istoriju ostala očuvana. Koliko je ta kulturna baština bitna za buduće generacije suvišno je govoriti. U proteklom periodu u Crnoj Gori bilo je dosta primjera neodgovornog odnosa prema kulturnoj baštini. Radi se o djelimičnoj ili potpunoj devastaciji prije svega određenog broja sakralnih objekata. Na to su ukazivali naučni radnici iz te oblasti, građani, pojedine institucije i mediji.
Dobili smo dvije fotografije, jednu iz 2010. godine i drugu novijeg datuma. U prilici smo, na žalost, da vam pokažemo još jednu u nizu devastacija kulturne baštine koje se dešavaju na našim prostorima. Radi se o ulazu u Cetinjski manastir i obradi freske koja se nalazi iznad ulaza. Ovo je dan proglašenja Kraljevine Crne Gore 28. avgust 2010. godine, vidite fresku, ovdje vidimo kralj Nikola, princesa Jelena, tada je već bila kraljica italijanska, naša kraljica Milena, kralj italijanski Viktorijo Emanuele. Pogledajte tu fresku, pogledajte drugu fresku iz današnjih dana. Dakle, potpuno devastirano. Ko je dozvolio da se to uradi.
Moglo bi se ovdje postaviti niz pitanja vezanih za reakciju države ali za stvarnu potrebu za obnavljanjem freske. Zašto država nije reagovala na vrijeme i spriječila ovu devastaciju na svetom objektu koji je imao toliki značaj kroz istoriju Crne Gore i u kojem su sahranjeni sveti Petar Cetinjski i Njegoš. Ako je već trebalo da se izvrše radovi radi zaštite, zašto nije izvršena restauracija freske kao na originalu. Očigledno je da je autor znao da se ne poštuju zakoni u ovoj oblasti i da država neće reagovati, pa je vjerovatno bio zanesen idejom da postavi stariju i ljepšu fresku. Hvala.
PREDSJEDAVAJUĆI ŽELJKO ŠTURANOVIĆ:
Zahvaljujem.
Izvolite gospođo Ljesar.
LIDIJA LJESAR:
Poštovani predsjedavajući, dame i gospodo,
Na poslaničko pitanje, gospodina Andrije Popovića, Ministarstvo kulture daje sledeći odgovor:
U vremenskom periodu od 1999. do 2004. godine unutar Cetinjskog manastira izvedene su određene intervencije bez prethodne saglasnosti od tadašnjeg Republičkog zavoda za zaštitu spomenika kulture. Jedna od njih je, u svakom slučaju, intervencija na ulaznom portalu kada su oštećene freske sa likom Hrista i Petra Cetinjskog koje je oslikao Vasilije Đinovski 1886. godine, obijene, a umjesto njih naslikane nove sa prestavama lika Hrista, svetog Petra Cetinjskog, mitropolita Danila i Petra II Petrovića Njegoša.
O budućem statusu novih fresaka stručni stav će izreći imenovani stručni tim u okviru implementacije projekta revalorizacije kulturnih dobara Crne Gore koji trenutno realizuju Ministarstvo kulture i Uprava za zaštitu kulturnih dobara, a koji podrazumijeva kompleksniji istraživački rad, izradu elaborata o valorizaciji kulturnih vrijednosti za 1.960 pokretnih i nepokretnih kulturnih dobara. U implementaciji projekta angažovano je više od 250 stručnjaka sa akdemskim zvanjima, arhitekte, konzervatori i resteruatori, arheolozi, istoričari umjetnosti, etnolozi i istoričari, kroz rad 50 stručnih timova. Obrazovani stručni timovi će, na osnovu istraživačkih nalaza, neposrednog uvida u stanje kulturnog dobra i drugih relevatnih dokaza, dati ocjenu svojstava osobenosti i značaja kulturnog dobra, predložiti mjere, režim zaštite, njihovu kategoriju, što će se, između ostalog, odnositi i na sve nelegalno i nestručno izvedene intervencije na kulturnom dobru. Projekat se implementira, završetak implementacije projekta je planiran do kraja III kvartala ove godine. Zahvaljujem.
PREDSJEDAVAJUĆI ŽELJKO ŠTURANOVIĆ:
Hvala Vama.
Izvolite kolega Popoviću.
ANDRIJA POPOVIĆ:
Malo ću prokomentarisati ovo, a i postaviću i dodatno pitanje.
Ono što posebno zabrinjava i što je zajedničko u svim ovim slučajevima koje ste vi nabrojali je skoro potpuno odsustvo interesovanja nadležnih državnih institucija da stanu na put takvim devastacijama, ne možda odsustvo interesovanja, nego odsustvo snage države. Na žalost, mi imamo, to moramo priznati, Srpsku pravoslavnu crkvu koja je država u državi. Dakle, niko se ne usuđuje da bilo što preduzme da se ne bi njima zamjerio, to nije ni od juče, ni od prekjuče, ni od prije pet godina, to stanje je takvo kakvo je. Strah me je da ova država neće imati snage još dugi niz godina, da dovede na neki normalan nivo to što imamo još jednu državu u državi.
Sada ću postaviti jedno dodatno pitanje koje i nije na neki način vezano za cetinjski manastir, a i jeste. Dakle, kada će se sanirati crkva Svetog Đorđa podignuta 1773. godine, u neposrednoj blizini Njegoševe rodne kuće u Erakovićima na Njegušima, u kojoj su sahranjeni Njegoševi roditelji Tomo i Ivana, a trenutno se nalazi u užasnom stanju i sklona je padu?
Mislim da naročito u ovom trenutku slavimo 200 godina rođenja Njegoša, veliki, ogroman jubilej. Ova crkva u Erakovićima na Njegušima zaslužuje posebnu pažnju. Ponavljam, tamo su sahranjeni Tomo Markov i Ivana, roditelji Njegoševi. Vjerujte, to je blizu moje kuće na nekih 100 metara, ona samo što se nije urušila. Hvala vam.
PREDṤEDAVAJUĆI ŽELJKO ŠTURANOVIĆ:
Hvala vama.
Dopunsko pitanje, možemo li sada? Izvolite.
LIDIJA LJEŠAR:
U odnosu na prvi dio vaših konstatacija o sveukupnom stanju kulturnih dobara u Crnoj Gori i koliko su nadležne institucije preduzimale mjere i drugi odgovarajući odgovorni subjekti u sistemu, podsjetiću da je Ministarstvo kulture 2004. godine osnovalo Komisiju za utvrđivanje stanja kulturnih dobara na teritoriji države. Tim izvještajem, pojedinačnim izvještajima za svako kulturno dobro koji su kroz jedan sublimirani 2005. godine usvojeni na Vladi, sa određenim brojem zaključaka institucije, dominantno Republički zavod za zaštitu spomenika kulture i Regionalni zavod za zaštitu spomenika kulture su bili zaduženi da preduzmu određene aktivnosti. Podsjetiću da tim izvještajem iz 2004. usvojenim na Vladi 2005. godine predviđen je bio čitav set konzervatorskih mjera nad kulturnim dobrima. Upravo latentan odnos institucija iz oblasti kulturne baštine koje sam pomenula, dominantno odgovornost Republičkog zavoda za zaštitu spomenika kulture, zapravo izvod je donijelo reorganizaciju institucije iz oblasti kulturne baštine i osnivanje Uprave za zaštitu kulturnih dobara koja posljednjih godinu i po dana u novoj organizacionoj strukturi i pod novim obavezama i djelokrugom rada pokušava da sprovode aktivnosti.
U odgovoru na vaše poslaničko pitanje napomenula sam da je Ministarstvo kulture jedan od nosioca realizacije tj. implementacije projekta revalorizacije kulturnih dobara Crne Gore, a podsjetila bih da je članom 142 Zakona o zaštiti kulturnih dobara ova obaveza predviđena kao obaveza Uprave za zaštitu kulturnih dobara. Mnoge reforme u svim oblastima često puta za proizvod donesu odgovarajuće probleme. Tako nam se desilo i kroz reformu Uprave za zaštitu kulturnih dobara. Uprava za tih proteklih gotovo 20 mjeseci nije uspjela, jednim dijelom zbog nedostatka kadrovskih kapaciteta, a onda vjerovatno i zbog nesnalaženja kroz novi oblik organizacije da odgovori svim zahtjevima Zakona o zaštiti kulturnih dobara. U tom smislu, Ministarstvo kulture je pripremilo projekat koji je implementiran.
Što se tiče crkve Svetog Đorđa u Erakovićima na Njegušima, ona je, takođe, dio tretmana ovih 50 stručnih timova koji su trenutno na terenu, koji će uraditi elaborat o svim kulturnim dobrima, pa i o crkvi u Erakovićima. Podsjetiću, takođe, da smo konzervatorske radove na crkvi Svetog Đorđa u Erakovićima planirali i programom Cetinje grad kulture 2010-2013. godina, a kasnije je preimenovan u 2013-2015. godina. Sigurna sam da ćemo nakon implementacije, dozvoliću sebi za pravo, radeći jako puno godina u kulturnoj baštini, da projekat pod naslovom Revalorizacija kulturnih dobara Crne Gore nazvan je najznačajnijim i kapitalnim projektom u dugoj već 65 godina institucionalnoj i zakonodavnoj zaštiti kulturnih dobara, kao najznačajnijim projektom koji će nakon izrade svih tih značajnih elaborata za koje sam pomenula da su osnovani stručni timovi kvalifikovani, ne neke komisije i razni timovi već stručni timovi sa članovima sa stručnim referencama, učinjeti znatno efikasnijim i efektivnijim sistem kompletne zaštite kulturnih dobara Crne Gore, a u svakom slučaju pomoći da budemo brži i efikasniji u pripremi konzervatorskih projekata koji su jako zahtjevni. Nadam se da će to biti početak jednog novog .... na novim standardima i na novim principima vremena u oblasti zaštite i očuvanja kulturnih dobara. Zahvaljujem.
Kada će se dovesti u prvobitno stanje devastirani ulaz u cetinjski Manastir na kome je postavljena freska potpuno drugačije od originalne.
Obrazloženje: Crna Gora ima veoma bogatu kulturnu baštinu. Pitanje kvalitetne zaštite kulturne baštine se vrlo često postavlja i u državama koje su mnogo razvijenije od Crne Gore, a uz to sa mngo većom tradicijom i osjećajem odgovornosti za baštinu koja je kroz istoriju ostala očuvana. Koliko je ta kulturna baština bitna za buduće generacije suvišno je govoriti. U proteklom periodu u Crnoj Gori bilo je dosta primjera neodgovornog odnosa prema kulturnoj baštini. Radi se o djelimičnoj ili potpunoj devastaciji prije svega određenog broja sakralnih objekata. Na to su ukazivali naučni radnici iz te oblasti, građani, pojedine institucije i mediji.
Dobili smo dvije fotografije, jednu iz 2010. godine i drugu novijeg datuma. U prilici smo, na žalost, da vam pokažemo još jednu u nizu devastacija kulturne baštine koje se dešavaju na našim prostorima. Radi se o ulazu u Cetinjski manastir i obradi freske koja se nalazi iznad ulaza. Ovo je dan proglašenja Kraljevine Crne Gore 28. avgust 2010. godine, vidite fresku, ovdje vidimo kralj Nikola, princesa Jelena, tada je već bila kraljica italijanska, naša kraljica Milena, kralj italijanski Viktorijo Emanuele. Pogledajte tu fresku, pogledajte drugu fresku iz današnjih dana. Dakle, potpuno devastirano. Ko je dozvolio da se to uradi.
Moglo bi se ovdje postaviti niz pitanja vezanih za reakciju države ali za stvarnu potrebu za obnavljanjem freske. Zašto država nije reagovala na vrijeme i spriječila ovu devastaciju na svetom objektu koji je imao toliki značaj kroz istoriju Crne Gore i u kojem su sahranjeni sveti Petar Cetinjski i Njegoš. Ako je već trebalo da se izvrše radovi radi zaštite, zašto nije izvršena restauracija freske kao na originalu. Očigledno je da je autor znao da se ne poštuju zakoni u ovoj oblasti i da država neće reagovati, pa je vjerovatno bio zanesen idejom da postavi stariju i ljepšu fresku. Hvala.
PREDSJEDAVAJUĆI ŽELJKO ŠTURANOVIĆ:
Zahvaljujem.
Izvolite gospođo Ljesar.
LIDIJA LJESAR:
Poštovani predsjedavajući, dame i gospodo,
Na poslaničko pitanje, gospodina Andrije Popovića, Ministarstvo kulture daje sledeći odgovor:
U vremenskom periodu od 1999. do 2004. godine unutar Cetinjskog manastira izvedene su određene intervencije bez prethodne saglasnosti od tadašnjeg Republičkog zavoda za zaštitu spomenika kulture. Jedna od njih je, u svakom slučaju, intervencija na ulaznom portalu kada su oštećene freske sa likom Hrista i Petra Cetinjskog koje je oslikao Vasilije Đinovski 1886. godine, obijene, a umjesto njih naslikane nove sa prestavama lika Hrista, svetog Petra Cetinjskog, mitropolita Danila i Petra II Petrovića Njegoša.
O budućem statusu novih fresaka stručni stav će izreći imenovani stručni tim u okviru implementacije projekta revalorizacije kulturnih dobara Crne Gore koji trenutno realizuju Ministarstvo kulture i Uprava za zaštitu kulturnih dobara, a koji podrazumijeva kompleksniji istraživački rad, izradu elaborata o valorizaciji kulturnih vrijednosti za 1.960 pokretnih i nepokretnih kulturnih dobara. U implementaciji projekta angažovano je više od 250 stručnjaka sa akdemskim zvanjima, arhitekte, konzervatori i resteruatori, arheolozi, istoričari umjetnosti, etnolozi i istoričari, kroz rad 50 stručnih timova. Obrazovani stručni timovi će, na osnovu istraživačkih nalaza, neposrednog uvida u stanje kulturnog dobra i drugih relevatnih dokaza, dati ocjenu svojstava osobenosti i značaja kulturnog dobra, predložiti mjere, režim zaštite, njihovu kategoriju, što će se, između ostalog, odnositi i na sve nelegalno i nestručno izvedene intervencije na kulturnom dobru. Projekat se implementira, završetak implementacije projekta je planiran do kraja III kvartala ove godine. Zahvaljujem.
PREDSJEDAVAJUĆI ŽELJKO ŠTURANOVIĆ:
Hvala Vama.
Izvolite kolega Popoviću.
ANDRIJA POPOVIĆ:
Malo ću prokomentarisati ovo, a i postaviću i dodatno pitanje.
Ono što posebno zabrinjava i što je zajedničko u svim ovim slučajevima koje ste vi nabrojali je skoro potpuno odsustvo interesovanja nadležnih državnih institucija da stanu na put takvim devastacijama, ne možda odsustvo interesovanja, nego odsustvo snage države. Na žalost, mi imamo, to moramo priznati, Srpsku pravoslavnu crkvu koja je država u državi. Dakle, niko se ne usuđuje da bilo što preduzme da se ne bi njima zamjerio, to nije ni od juče, ni od prekjuče, ni od prije pet godina, to stanje je takvo kakvo je. Strah me je da ova država neće imati snage još dugi niz godina, da dovede na neki normalan nivo to što imamo još jednu državu u državi.
Sada ću postaviti jedno dodatno pitanje koje i nije na neki način vezano za cetinjski manastir, a i jeste. Dakle, kada će se sanirati crkva Svetog Đorđa podignuta 1773. godine, u neposrednoj blizini Njegoševe rodne kuće u Erakovićima na Njegušima, u kojoj su sahranjeni Njegoševi roditelji Tomo i Ivana, a trenutno se nalazi u užasnom stanju i sklona je padu?
Mislim da naročito u ovom trenutku slavimo 200 godina rođenja Njegoša, veliki, ogroman jubilej. Ova crkva u Erakovićima na Njegušima zaslužuje posebnu pažnju. Ponavljam, tamo su sahranjeni Tomo Markov i Ivana, roditelji Njegoševi. Vjerujte, to je blizu moje kuće na nekih 100 metara, ona samo što se nije urušila. Hvala vam.
PREDṤEDAVAJUĆI ŽELJKO ŠTURANOVIĆ:
Hvala vama.
Dopunsko pitanje, možemo li sada? Izvolite.
LIDIJA LJEŠAR:
U odnosu na prvi dio vaših konstatacija o sveukupnom stanju kulturnih dobara u Crnoj Gori i koliko su nadležne institucije preduzimale mjere i drugi odgovarajući odgovorni subjekti u sistemu, podsjetiću da je Ministarstvo kulture 2004. godine osnovalo Komisiju za utvrđivanje stanja kulturnih dobara na teritoriji države. Tim izvještajem, pojedinačnim izvještajima za svako kulturno dobro koji su kroz jedan sublimirani 2005. godine usvojeni na Vladi, sa određenim brojem zaključaka institucije, dominantno Republički zavod za zaštitu spomenika kulture i Regionalni zavod za zaštitu spomenika kulture su bili zaduženi da preduzmu određene aktivnosti. Podsjetiću da tim izvještajem iz 2004. usvojenim na Vladi 2005. godine predviđen je bio čitav set konzervatorskih mjera nad kulturnim dobrima. Upravo latentan odnos institucija iz oblasti kulturne baštine koje sam pomenula, dominantno odgovornost Republičkog zavoda za zaštitu spomenika kulture, zapravo izvod je donijelo reorganizaciju institucije iz oblasti kulturne baštine i osnivanje Uprave za zaštitu kulturnih dobara koja posljednjih godinu i po dana u novoj organizacionoj strukturi i pod novim obavezama i djelokrugom rada pokušava da sprovode aktivnosti.
U odgovoru na vaše poslaničko pitanje napomenula sam da je Ministarstvo kulture jedan od nosioca realizacije tj. implementacije projekta revalorizacije kulturnih dobara Crne Gore, a podsjetila bih da je članom 142 Zakona o zaštiti kulturnih dobara ova obaveza predviđena kao obaveza Uprave za zaštitu kulturnih dobara. Mnoge reforme u svim oblastima često puta za proizvod donesu odgovarajuće probleme. Tako nam se desilo i kroz reformu Uprave za zaštitu kulturnih dobara. Uprava za tih proteklih gotovo 20 mjeseci nije uspjela, jednim dijelom zbog nedostatka kadrovskih kapaciteta, a onda vjerovatno i zbog nesnalaženja kroz novi oblik organizacije da odgovori svim zahtjevima Zakona o zaštiti kulturnih dobara. U tom smislu, Ministarstvo kulture je pripremilo projekat koji je implementiran.
Što se tiče crkve Svetog Đorđa u Erakovićima na Njegušima, ona je, takođe, dio tretmana ovih 50 stručnih timova koji su trenutno na terenu, koji će uraditi elaborat o svim kulturnim dobrima, pa i o crkvi u Erakovićima. Podsjetiću, takođe, da smo konzervatorske radove na crkvi Svetog Đorđa u Erakovićima planirali i programom Cetinje grad kulture 2010-2013. godina, a kasnije je preimenovan u 2013-2015. godina. Sigurna sam da ćemo nakon implementacije, dozvoliću sebi za pravo, radeći jako puno godina u kulturnoj baštini, da projekat pod naslovom Revalorizacija kulturnih dobara Crne Gore nazvan je najznačajnijim i kapitalnim projektom u dugoj već 65 godina institucionalnoj i zakonodavnoj zaštiti kulturnih dobara, kao najznačajnijim projektom koji će nakon izrade svih tih značajnih elaborata za koje sam pomenula da su osnovani stručni timovi kvalifikovani, ne neke komisije i razni timovi već stručni timovi sa članovima sa stručnim referencama, učinjeti znatno efikasnijim i efektivnijim sistem kompletne zaštite kulturnih dobara Crne Gore, a u svakom slučaju pomoći da budemo brži i efikasniji u pripremi konzervatorskih projekata koji su jako zahtjevni. Nadam se da će to biti početak jednog novog .... na novim standardima i na novim principima vremena u oblasti zaštite i očuvanja kulturnih dobara. Zahvaljujem.