"Čini mi posebno zadovoljstvo da vas pozdravim, u ime Skupštine Crne Gore, u uvjerenju da će današnji skup biti plodonosan, kao još jedan u nizu važnih susreta, usmjerenih ka uspostavljanja pune saradnje među parlamentima, vladama i institucijama četiri države.
I ovaj susret organizuje se u okviru Igmanske incijative koja je, u prethodnom periodu, kroz konkretne projekte, veoma posvećeno, u različitim oblastima, radila na polju povezivanja naših država i ovog prostora, uopšte.
Naša današnja tema, koja je vezana za slobodan protok radne snage između zemalja potpisnica Dejtonskog sporazuma po uzoru na nordijski model saradnje, značajna je i na političkom i na ekonomskom planu, a što je još važnije - sagledava rješavanje važnih životnih pitanja i problema naših građana.
Države regiona, posebno, države potpisnice Dejtonskog sporazuma, učinile su dosta napora da svojim bilateralnim ugovorima, riješe niz značajnih pitanja, posebno iz oblasti socijalne zaštite, kao što su - zdravstveno i penzijsko i invalidsko osiguranje. Međutim, regionalna saradnja u oblasti slobodnog kretanja radnika nije na zadovoljavajućem nivou. Nedostatak bilateralnih sporazuma o slobodnom kretanju radnika posljedica je više faktora, koji su zajednički za sve četiri države. Potrebno je regulisati oblasti iz prava po osnovu rada, u smjeru ujednačene ponude i potražnje radne snage, zatim raditi na dodatnoj edukaciji ili sposobljavanju lica koja su tokom redovnog školovanja osposobljena za rad koje nemaju tražnju ili nijesu u skladu sa uslovima rada na tržištu.
U svim zemljama regiona prisutan je visok procenat neformalnog poslovanja – sive ekonomije, koji je posebno izražen u oblasti građevinarstva, trgovine i poljoprivrede. Zakonska regulativa u oblasti zapošljavanja stranaca je rigidna i predviđa ograničenja povodom zapošljavanja stranih državljana, bez izuzetka za državljane koji potiču iz zemalja regiona.
Nalazi ekspertskog tima Igmanske incijative daju nam jasne smjernice i preporuke, od kojih su neke već primjenjene u poznatom nordijskom modelu saradnje.
Da bi se pitanje bilateralne saradnje u oblasti migracije radnika regulisalo na adekvatan način, proces izrade bilateralnih sporazuma treba da bude potpuno transparentan.
Sporazumi bi morali biti zasnovani na objektivnoj i realnoj procjeni ponude i potreba za radnom snagom zemalja potpisnica sporazuma, na osnovu čega bi se kreirali konkretni i mjerljivi uslovi pod kojima bi se migracija radne snage odvijala, u skladu sa međunarnodno utvrđenim standardima i sporazumima, koje bi međusobno dogovorale i zaključivale naše države. Potpisivanjem bilateralnih sporazuma između država – potpisnica Dejtonskog sporazuma, stvorili bi se uslovi za dalje unapređivanje ekonomske saradnje, što je jedan od prioriteta spoljne politike svih država.
Sigurno je da veliku ulogu i odgovornost u ovom procesu imaju naši parlamenti i vlade, iz kojih, uz već iskazanu političku volju, moraju poteći određene zakonske inicijative, odluke i sporazume, kojima će se unaprijediti sloboda kretanja radne snage i urediti stanje na tržištu rada u našim državama.
Vjerujem da će današnja rasprava, kroz bliža i stručna sagledavanja ovih problema, dati odgovarajuće zaključke i preporuke, koje će značiti još jedan iskorak u pravcu lakšeg I slobodnijeg kretanja radne snage, ali i ukupno - većeg povezivanja i saradnje izmedju naših država i čitavog regiona, u svim oblastima važnim za lakši, sigurniji i perspektivniji život građana."
Potpredsjednik Skupštine Crne Gore, Suljo Mustafić