Odgovor: Članak “Dva emeritusa i jedna Mamula”, Pobjeda, 27. maj 2015.
„Draga gđo. Rabrenović,
Tek prije par dana sam došao do vašeg članka u engleskom prevodu. U ovim poznim godinama života, u potpunosti saosjećam sa mladim kolegama i koleginicama novinarima koji obave neki “hatchet job” (kolokvijalni izraz, znači naručena kritika s namjerom da se omalovaži i diskredituje ličnost ili ideja) kako bi došli do prostora u medijima i novca. Međutim, ja bih mogao da Vas tužim i lako bih dobio spor u svakome sudu.
U vašem maštovitom članku ima nekoliko neistina i insinuacija koje diskvalifikuju vaš komentar. Glavni “dokaz” na kojem Vi bazirate udarni argument vašeg napisa su navodni kontakti između g. Krivokapića i mene. Ja zvanično izjavljujem da nikada nisam sreo, da ne poznajem, i da nikada nisam imao bilo kakav kontakt sa g. Krivokapićem, i prozivam Vas da dokazete suprotno. Bilo je logično da naše zajedničko pismo o Mamuli bude upućeno na g. Krivokapića, kao Predsjednika Skupštine Crne Gore na čijem je dnevnom redu izglasavanje ugovora o iznajmljivanju tvrđave privatnom investitoru.
Jedna od insinuacija je da sam ja na neki način povezan sa politikom u Crnoj Gori. Ja apsolutno nemam predstavu o unutrašnjim problemima Crne Gore, i da budem iskren, uopšte ne želim da se miješam u njene interne debate. Vi ste lako mogli da dođete do mojih članaka i da vidite da se ja bavim samo sa globalnim problemima, što je više nego dovoljno u današnje vrijeme. Ja sam se pridružio inicijativi za Mamulu jer volim Crnu Goru, koju sam posjetio samo kao turista. Takođe, ja sam već dugo angažovan u kampanji za očuvanje istorijskih lokacija kao javnih prostora i protiv sam privatizacije istorije i umjetnosti. To možete lako da vidite iz mog CV u Wikipedia (što izgleda Vi niste dovoljno pažljivo učinili).
U vašem vještom spinovanju činjenica, nalazi se i naglašena insinuacija da je volšebno svrha prvobitnog zajedničkog pisma, potpisanog od strane petorice međunarodnih ličnosti, bila da se tvrđava Mamula sačuva kao ruševina za « buduće generacije » ili pak da se iza naše inicijative krije cilj da se « Mamula pretvori u štab inostranih političara, kako bi eventualno neki sljedeći mir – u Ukrajini na primjer – mogao da se nazove po Mamuli ili Lastavici gdje su pregovori održani.» Moja draga mlađa koleginice, upravo ovakva iskrivljavanja činjenica i izrugivanje, koja karakterišu klevetničko novinarstvo i ono što ga motiviše, su odgovorna za izvrtanje svrhe dobronamjerne inicijative nas « petorice emeritusa » iz raznih krajeva svijeta da napišemo naše pismo od 15-og maja Predsjedniku Skupštine i, što je za najveće žaljenje, su pretvorila čitavu stvar u « sapunicu o tvrđavi Mamula i ostrvu Lastavica », kako Vi to ističete u vašem članku.
Još jedna važna poenta prije nego što zaključim – ja sam uputio jednu e-mail poruku kompaniji Orascom u kojoj sam greškom ukucao “Macedonia” umesto “Montenegro”. Ja sam odmah poslao ispravku i izvinjenje. Vi ste ignorisali moju ispravku. Pored toga, Vi ste dali mnogo prostora i značaja mom navodnom “neznanju”, spinovali ste to van svake mjere i proporcije, i upotrijebili da diskreditujete mene lično i inicijativu u vezi sa tvrđavom Mamula. Iskoristiti grešku iz moje prve poruke uprkos moje ispravke je krajnje neetički, nefer i profesionalno dubiozno, kako sa vaše strane tako i od strane kompanije Orascom koja je, i pored moje ispravke, proslijedila moju prvu e-mail poruku medijima u svrhu kampanje de diskredituje pismo of 15-og maja i one koji su ga potpisali. Takođe vidim da ste u vašem poduhvatu koristili Google kako bi ste pronašli neke klevetničke informacije sa svjesnom namjerom da diskreditujete i ako je moguće ismijejete i druge potpisnike pisma od 15-og maja! Tako je za jednog od nas rečeno da je “biznismen”, i neki dubiozni podaci o njegovim aktivnostima u prošlosti, još jednom putem vašeg spina, su servirani čitaocima da sami prosude.
Dakle, moja draga gđo. Rabrenović, na kraju hoću da vam dam jedan savjet. Prije nego što pišete o nekome, imajte na umu da je zlatno pravilo novinarstva da uvijek provjerite stvari sa osobom o kojoj je riječ. Pretpostavljam da Vi niste slijedili to osnovno pravilo, iz nekog razloga koji se tiče onih koji su trazili ili naručili od vas da napišete članak o datoj temi. Međutim, to je dobar recept da se nikada ne postane novinar/ka koji/koja uživa poštovanje. Ali, kao što sam već rekao, ja mnogo saosjećam sa onima koji se bore za prostor i novac…oni moraju da žive od nečega… samo, radite bolje svoj posao ubuduće.“
Roberto Savio