Odštampajte ovu stranicu

DRUGO POSLANIČKO PITANJE ANA PONOŠ

Poštovani gospodine Gvozdenoviću, da li će Ministarstvo održivog razvoja i turizma insistirati na tome da se unaprijed odrede moguća sredstva za implementaciju Akcionog plana prilagođavanja objekata u javnoj upotrebi za pristup, kretanje i upotrebu lica smanjene pokretljivosti, na kojem trenutno radi radna grupa koja je osnovana od strane ovog Ministarstva, jer postoji loša praksa jer je ovaj akcioni plan pripreman i ranije, ali nikad nije mogao biti implementiran jer nema na raspolaganju informacije o raspoloživim sredstvima, niti je sastanku radne grupe prisustvovao predstavnik Ministarstva finansija?

Naime, Ministarstvo održivog razvoja i turizma osnovalo je početkom ove godine radnu grupu za izradu ovog akcionog plana i ovim planom bi svi objekti državne i javne uprave postali pristupačniji licima koji imaju teškoće u kretanju. Zanimljivo je da je ovakav akcioni plan kreiran već nekoliko puta, ali nikad nije došlo do njegove primjene. Naime, kada plan dođe do Ministarstva finansija onda oni iz godine u godinu ponavljaju da za izgradnju rampi, liftova i sličnih adaptacija koje bi omogućile pristup i kretanje licima smanjene pokretljivosti novca nema. Ovih dana radna grupa u vašem ministarstvu ponovo priprema ovaj akcioni plan, ali ni ove godine nema informaciju hoće li biti novca za to što oni predlažu. Budući da Ministarstvo finansija i ove godine ne prisustvuje radu radne grupe moguće je da će i ovaj akcioni plan ostati samo mrtvo slobo na papiru i tako svake godine imamo beskorisnu, skupu vježbu u budžetu da bi se na kraju saznalo da novca opet nema. Koja je svrha izrade plana iz godine u godinu? Zar ne bi bilo korisnije da radna grupa od samog početka zna koliko novca ima na raspolaganju pa da plan urade u skladu sa tim budžetom?

Osim toga, očigledno je da postoji ozbiljan deficit volje kao i ozbiljan deficit znanja, kako je juče priznao predsjednik Vlade. Međutim, čudno je da je deficit novca, jer kako je moguće da vam nedostaje novca za izgradnju liftova i rampi, kada je skoro 17 miliona eura koje su poslodavci uplatili za ovu namjenu potrošeno za druge potrebe u budžetu?

Da vas podsjetim da član 19 Ustava Crne Gore kaže da svako ima pravo na jednaku zaštitu svojih prava i sloboda, a član 68 Ustava Crne Gore jemči posebnu zaštitu lica sa invaliditetom. Ne samo da institucije države na ovaj način krše Ustav, zakone i podzakonska akta, već i akcione planove koji sami donose a čija izrada iz godine u godinu košta.

PREDŚEDAVAJUĆI BRANKO RADULOVIĆ:

Hvala.

Izvolite, ministre.

BRANIMIR GVOZDENOVIĆ:

Ne postoji manjak volje, na tom poslu se intenzivno radi. Kao što ste sami rekli, ne postoji ni problem koji je vezan za deficit znanja, jer u toj radnoj grupi, u toj čitavoj ekipi postoje ljudi koji imaju znanje i kapacitete da taj posao dovedu do kraja.

Što se tiče finansijskih sredstava, smatram da treba da obezbijedimo finansijska sredstva. Finansijska sredstva treba tražiti i u budžetu za narednu godinu, ali treba pogledati da li postoji mogućnost za finansijska sredstva iz donatorskih sredstava, tako da ćemo u Ministarstvu radi u ta dva plana. U jednom planu ćemo predlagati rješenja koja su vezana za 2014.godinu u okviru budžeta da se to nađe kao posebna pozicija, a siguran sam da zajedničkim snagama i dobrim ambijentom koji će stvoriti stručna radna grupa u kojoj su i predstavnici nevladinog sektora, iz udruženja koja se bave pitanjima hendikepiranih osoba sa invaliditetom da zajednički nađemo određena rješenja. Takođe, smatram da je u nadležnosti Ministarstva i lakše procedure koje su vezane za dogradnju objekata koji su vezani za prilagođavanje ovih objekata licima sa invaliditetom tako čemo mi predložiti značajno ubrzanje procedure, smanjenje postupaka koji će stvoriti uslove da se lica sa invaliditetom u svim objektima koji su od javnog značaja drugačije tretiraju. Po sadašnjim procedurama, to su značajne procedure koje traju otprilike oko 90 dana, mi ćemo pokušati da te procedure budu značajno kraće kako bi bili u mogućnosti to efikasno uradili. Ima znanja i volje, nadam se da ćemo obezbijediti finansijska sredstva, a obezbijedićemo i ubrzane procedure da bi prevazišli jedan značajan problem koji postoji kod nas. Znači, veliki broj javnih objekata nije dostupan licima sa invaliditetom, to je obaveza ove radne grupe da predloži rješenja, a stručni tim Ministarstva na čelu sa mnom će podržati predloge koje dobijemo od radne grupe.

 

PREDŚEDAVAJUĆI BRANKO RADULOVIĆ:

Hvala, ministre.

Izvolite, koleginice.

ANA PONOŠ:

Vi već govorite o 2014. godini. Naime, ovaj zakon je usvojen 2008.godine. I rok za adaptaciju javnih objekata je avgust o.g., tako da ja se nadam da nećemo produžavati rok institucijama da prilagode svoje objekte već da ćemo učiniti već ove godine. Osim toga, podsjetiću vas da je Ministarstvo vanjskih poslova i evropskih integracija prije samo četiri mjeseca donijelo plan aktivnosti na ispunjavanju preporuka iz Izvještaja Evropske komisije o napretku Crne Gore za 2012.godinu. I u poglavlju 23 - temeljna prava - kaže se da je potrebno izricati sankcije za kršenje propisa koje se tiču osoba sa invaliditetom, odnosno da će se pojačati rad nadležnih inspekcija u skladu sa oblastima gdje se kršenje propisa dešava, da je indikator uspješnosti ove mjere broj podnijetih prijava. To bi, naime, značilo da novac možemo da dobijemo iz ovih kaznenih poena za ove institucije. Koliko je meni poznato, nadležna inspekcija nije u posljednja četiri mjeseca od donošenja ovog akcionog plana kaznila niti jednu državnu instituciju niti podnijela ijednu prijavu za neprilagođavanje objekata. Ako sam ja u krivu, onda mi recite, ili u pisanom obliku odgovorite, koliko je podnijetih prijava za kršenje propisa koje se tiču prilagođavanja objekata za pristup i kretanje lica smanjene pokretljivosti u posljednjih četiri mjeseca.

Takođe, članom 165 Zakona o uređenju i izgradnji objekata, kao što sam već rekla, data je obaveza da se ovi objekti u javnoj upotrebi u roku od pet godina od dana stupanja na snagu, rok koji ističe avgusta o.g., moraju prilagoditi licima sa invaliditetom smanjene pokretljivosti. S obzirom na to da rok ističe za pet mjeseci, a za četiri i po godine se nije ništa uradilo, gospodine ministre, potpuno je nejasno kako sve adaptacije i sva prilagođavanja namjeravate uraditi za samo pet mjeseci. Kao ministar Vi morate poštovati sve zakone, a sa posebnom pažnjom se morate odnositi prema ljudskim pravima najugroženijih u našem društvu, među kojima su osobe sa invaliditetom.

I na kraju samo da se osvrnem na nešto što ste rekli. Tražićete ubrzanje procedure i smanjenje postupaka. Ja mislim da ste za prethodnih četiri i po godine imali vremena da tražite ubrzanje procedure. Posljednjih ovih pet mjeseci nijesam sigurna koliko ćete moći uraditi.

Zahvaljujem.