***

U vezi sa prvom tačkom Dnevnog reda, polazeći od navoda u Izvještaju Evropske komisije o Crnoj Gori za 2021. godinu: “Što se tiče prava djeteta, pandemija kovida-19 negativno je uticala na uslove života i pristup obrazovanju, usluge specijalne njege i medicinsko-socijalne usluge za djecu, naročito onu djecu iz porodica koje su u neprivilegovanom položaju i djecu sa smetnjama u razvoju. Pandemija je takođe povećala rizik od nasilja u porodici i seksualnog nasilja. Kapaciteti stručnjaka koji rade sa djecom u konfliktu sa zakonom su ojačani, uključujući i kroz pružanje obuke za stručnjake u oblasti besplatne pravne pomoći i pravde po mjeri djeteta. Međuresorna radna grupa pripremila je analizu sudskih predmeta koji uključuju djecu i dala preporuke za dalja poboljšanja u tretmanu djece u građanskim postupcima i pravdi po mjeri djeteta. Usvojene su smjernice za rad službi za profesionalnu podršku djeci u konfliktu sa zakonom i djeci žrtvama i svjedocima krivičnih djela. Treba implementirati dalje konkretne mjere da se poboljša zakonodavstvo o zaštiti djece, kako je predviđeno nacionalnom Strategijom za ostvarivanje prava djeteta (2019-2023). U junu 2021. godine, konstituisan je novi nacionalni Savjet za prava djeteta, koji djeluje kao međuresorni koordinacioni mehanizam i kojim predsjedava potpredsjednik Vlade. Crna Gora i dalje treba da ispuni preporuke monitoring tijela Ujedinjenih nacija da podigne minimalnu starost potrebnu za stupanje u brak, jer praksa ugovorenih dječjih brakova među romskim i egipćanskim zajednicama ostaje pitanje za zabrinutost. Od juna 2020. godine, Nacionalna SOS telefonska linija za djecu dostupna je 24 sata dnevno, svaki dan u sedmici. Treba uložiti potrebne resurse u osnivanje službi za zaštitu žrtava u zdravstvenom i socijalnom sektoru i podršku porodicama i službe za rad u zajednici (engl. outreach services), kako je planirano nacionalnom Strategijom za sprečavanje i zaštitu djece od nasilja. U novembru 2020. godine Ombudsman je pozvao na obustavljanje gradnje doma za djecu bez roditeljskog staranja, jer su ti planovi u suprotnosti sa nacionalnom obavezom da se vrši deinsitucionalizacija.

Što se tiče prava osoba s invaliditetom, usklađivanje nacionalnog zakonodavstva sa Konvencijom UN o pravima osoba s invaliditetom još uvijek nije obezbijeđeno, ni u vezi sa definicijom invaliditeta. Novi Zakon o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom je u pripremi. Savjet za brigu o osobama s invaliditetom nije se sastajao od svog osnivanja u junu 2020. godine. Akcioni plan za prilagođavanje javnih objekata za lica smanjene pokretljivosti i osobe s invaliditetom za period 2019-2020. godine nije u potpunosti realizovan. Osobe s invaliditetom i dalje se suočavaju sa višestrukim oblicima diskriminacije. Kriza izazvana pandemijom kovida-19 značajno je pogoršala njihovu situaciju po pitanju pokretljivosti, dostupnosti javnih servisa i informacija, zapošljavanja, zdravstva i obrazovanja. Ostaje da se riješe nedostaci vezani za ugrađivanje prava osoba s invaliditetom u sve sektore i politike. Uz to, ne postoji usaglašeni koncept invaliditeta u zakonodavstvu. Međutim, reforma Nacionalnog sistema za utvrđivanje invaliditeta je u toku. Nedostaju strategije koje se bave višestrukom diskriminacijom žena i djevojčica s invaliditetom, deinstitucionalizacijom i održivim finansiranjem servisa baziranih u porodici i zajednici za djecu sa smetnjama u razvoju i njihove porodice.“ (str. 36 i 37 Prevoda Izvještaja Evropske komisije o Crnoj Gori za 2021. godinu),

Odbor za ljudska prava i slobode će donošenjem odluke o kontrolnom saslušanju, u skladu sa članom 75 Poslovnika Skupštine Crne Gore, stvoriti uslove za realizaciju 36. aktivnosti utvrđene Planom aktivnosti Odbora za ljudska prava i slobode za 2021. godinu.