(1) Zaštitnik ljudskih prava i sloboda Crne Gore – član 53 stav 3 Zakona o Zaštitniku/ci ljudskih prava i sloboda Crne Gore („Službeni list CG“, br. 42/11 i 32/14), u okviru Programa 12 020 - Zaštita ljudskih prava i sloboda (str. 227 i 228 - 50201),
(2) Ministarstvo pravde, ljudskih i manjinskih prava u okviru programa: 12 024 - Uređenje i upravljanje u sistemu pravosuđa i 12 025 - Unapređenje i zaštita ljudskih i manjinskih prava i promocija rodne ravnopravnosti (str. 40, 41, 42 i 43 - 40201),
(3) Agencija za zaštitu ličnih podataka i slobodan pristup informacijama u okviru Programa 12 021 - Zaštita ličnih podataka i slobodan pristup informacijama (strana 239 - 51001),
(4) Fond za zaštitu i ostvarivanje manjinskih prava u okviru Programa 12 025 - Unapređenje i zaštita ljudskih i manjinskih prava i promocija rodne ravnopravnosti (str. 254 i 255 - 52601),
(5) Centar za očuvanje i razvoj kulture manjina Crne Gore u okviru Programa 20 021 - Zaštita, očuvanje i razvoj kulturne baštine (str. 43 i 44 - Ministarstvo pravde, ljudskih i manjinskih prava - 40201) i
(6) Nacionalni savjeti u okviru Programa 12 025 - Unapređenje i zaštita ljudskih i manjinskih prava i promocija rodne ravnopravnosti (Aktivnost 12025001/005) (strana 43 - Ministarstvo pravde, ljudskih i manjinskih prava - 40201)

i u domenu obezbjeđivanja dovoljnih budžetskih sredstava za sprovođenje politike inkluzivnog obrazovanja na svim nivoima:

- Ministarstvo prosvjete, nauke, kulture i sporta i Zavod za školstvo, u okviru Programa 19 032 - Uređenje, nadzor i razvoj svih nivoa obrazovnog sistema, nauke, kulture i sporta (str. 121, 122 i 123 – Ministarstvo prosvjete, nauke, kulture i sporta – 40701 i str. 139, 140 i 141 – Zavod za školstvo – 40704);
***
U vezi sa prvom i drugom tačkom Dnevnog reda, polazeći od navoda u Izvještaju Evropske komisije o Crnoj Gori za 2020. godinu:
''Temeljna prava
Zakonodavni i institucionalni okvir u oblasti osnovnih prava sada je uglavnom uspostavljen. U julu 2020. godine, Skupština je usvojila Zakon o životnom partnerstvu lica istog pola, čime je Crna Gora postala prva zemlja u regionu koja je regulisala status istopolnih parova. Ojačani su kapaciteti institucija za ljudska prava i Ministarstva za ljudska i manjinska prava, a povjerenje u kancelariju Zaštitnika ljudskih prava i sloboda i kvalitet njegovog rada raste. Odluke Ustavnog suda dalje se usklađuju s evropskim i međunarodnim standardima. Međutim, važni izazovi ostaju u bezbjeđivanju efikasnog sprovođenja nacionalnog zakonodavstva o ljudskim pravima. Izvještaji o prekomjernoj upotrebi sile u policiji i navodi o mučenju zahtijevaju brze i efikasne istrage. Etnički i vjerski motivisani napadi u kontekstu izbora u avgustu 2020. godine izazivaju ozbiljnu zabrinutost. Potrebni su dalji napori da se ljudska prava integrišu u sva područja rada, javne politike i sektore. Ranjive grupe, uključujući Rome i Egipćane i osobe s invaliditetom i dalje se suočavaju s više vrsta diskriminacije i poteškoća u sprovođenju svojih prava u upravnim i sudskim postupcima. Žene u Crnoj Gori i dalje se suočavaju s nejednakošću u pristupu zapošljavanju, ekonomskim prilikama, a u zemlji ostaje jasan jaz u platama. Rodno nasilje i nasilje nad djecom i dalje su pitanja koja izazivaju ozbiljnu zabrinutost. Iako je postignut napredak u pogledu prava lezbejki, homoseksualaca, biseksualaca, transrodnih i interseksualnih osoba (LGBTI), i dalje se događaju incidenti, govor mržnje i homofobični izrazi protiv ove zajednice.
U narednoj godini Crna Gora treba naročito da:
 osigura bolji i sistematičniji pristup pravdi, žalbenim sistemima i besplatnoj pravnoj pomoći za žrtve kršenja ljudskih prava i žrtve krivičnih djela, kao i ranjive grupe, kao što su osobe s invaliditetom; manjine, uključujući Rome i Egipćane; i žene i djeca žrtve nasilja;
 osigura brzu, efikasnu i nezavisnu istragu navoda o prekomjernoj upotrebi sile, mučenju i zlostavljanju od strane policije, zločinima iz mržnje i etničkim i vjerskim motivima u skladu sa sudskom praksom ESLJP-a;
 osigura istinski dijalog o Zakonu o slobodi vjeroispovijesti ili uvjerenja i pravnom položaju vjerskih zajednica i da Zakon i njegovo sprovođenje u potpunosti uvaži preporuke Venecijanske komisije.
Što se tiče međunarodnih instrumenata o ljudskim pravima, nije došlo do novih ratifikacija u 2019. Crna Gora još nije ratifikovala Međunarodnu konvenciju o zaštiti prava svih radnika migranata i članova njihovih porodica (ICRMW) potpisanu u oktobru 2006. godine i Protokol iz 2014. godine uz Konvenciju o prisilnom radu iz 1930. godine. Crna Gora nastavlja da osigurava dobar nivo saradnje s Evropskim sudom za ljudska prava (ESLJP). U 2019. godini, 427 novih predstavki protiv Crne Gore dodijeljeno je pravosudnoj formaciji Savjeta Evrope, a 98 predstavki bilo je na čekanju pred Sudom krajem godine.
Što se tiče promovisanja i sprovođenja ljudskih prava, Ministarstvo za ljudska i manjinska prava (MLJMP) nastavilo je da jača svoje administrativne kapacitete kroz otvaranje novih radnih mjesta i internih programa obuke, ali je ukupni kapacitet MLJMP-a i dalje slab. Organizacije civilnog društva redovno se konsultuju o zakonodavnim inicijativama. Međutim, saradnju između institucija i organizacija civilnog društva treba dodatno poboljšati, uključujući i na lokalnom nivou.
Uspostavljen je regulatorni i institucionalni okvir za funkcionisanje Zaštitnika ljudskih prava i sloboda, akreditovanog sa statusom B od strane Globalne alijanse nacionalnih institucija ljudskih prava (GANHRI). Uprkos stalnom nedostatku zaposlenih i relativno ograničenim resursima (budžet od 695.322 eura u 2019. i 725.227 eura u 2020. godini), kancelarija Zaštitnika ljudskih prava i sloboda i dalje ima dobru vidljivost, doseg i produktivnost. U decembru 2019. godine, Skupština je potvrdila, uz široku političku podršku, imenovanje novog Zaštitnika. Nastavljene su aktivnosti i inicijative za osposobljavanje zaposlenih za promovisanje ljudskih prava najosjetljivijih grupa, posebno djece, zajedno sa saradnjom s UNHCR-om u održavanju zaštite ljudskih prava migranata i tražilaca azila. Poboljšana je nacionalna elektronska baza podataka za upravljanje žalbama. Saradnja s medijima i civilnim društvom i dalje je sveukupno dobra, ali potrebni su dodatni napori kako bi se dalje povećalo povjerenje među zainteresovanim stranama. U 2019. godini, Kancelarija je primila 840 žalbi (2018: 889). Preliminarni podaci za 2020. godinu ukazuju na ukupan porast žalbi.
Što se tiče sprečavanja mučenja i zlostavljanja, regulatorni okvir djelimično je konsolidovan usvajanjem niza pravila 2019. i početkom 2020. godine. Formirana je radna grupa za izradu izmjena i dopuna Krivičnog zakonika u pogledu krivičnih djela mučenja i drugih oblika zlostavljanja. Preduzete su određene dodatne mjere za jačanje efikasnosti istraga i pravosudnog odgovora na slučajeve mučenja i zlostavljanja koji, međutim, ostaju sveukupni izazov.
Operativni kapacitet i vidljivost Nacionalnog preventivnog mehanizma (NPM) ojačani su 2019. godine obezbjeđivanjem dodatnih sredstava za promotivne aktivnosti, istraživanje i praćenje. Misija NPM obavila je 24 kontrolne posjete radi procjene uslova pritvora. Dalja istraživanja o postupanju s migrantima i azilantima takođe su sprovedena u 2019. godini.'' (str. 28, 29 i 30 Radne verzije prevoda Izvještaja Evropske komisije o Crnoj Gori za 2020. godinu koju je pripremila Kancelarija za evropske integracije)
‘’Što se tiče nediskriminacije, broj žalbi na diskriminaciju podnesenih kancelariji Zaštitnika ljudskih prava i sloboda u 2019. godini (141), koji je takođe zakonom ovlašćen organ za ravnopravnost, ostao je na nivou 2018. godine (146). Povjerenje u doprinos kancelarije u borbi protiv diskriminacije i dalje raste. Međutim, sredstva dodijeljena kancelariji i dalje su nedovoljna. Zadatak Zaštitnika ljudskih prava i sloboda u pogledu prikupljanja podataka o diskriminaciji takođe ostaje izazov jer se sva ministarstva i državni organi ne pridržavaju pravilnika iz 2014. godine o objedinjavanju podataka o slučajevima diskriminacije. Sudski predmeti i dalje su rijetki, a novi predmeti nijesu otvoreni u 2019. godini. U decembru 2019. godine, Ministarstvo za ljudska i manjinska prava osnovalo je radnu grupu za reviziju Zakona o zabrani diskriminacije radi daljeg usklađivanja s pravnom tekovinom EU. Finalizacija nacrta koji je bio predmet javnih rasprava odložena je zbog izbijanja pandemije izazvane virusom Covid-19.'' (strana 35 Radne verzije prevoda Izvještaja Evropske komisije o Crnoj Gori za 2020. godinu koju je pripremila Kancelarija za evropske integracije)
‘’Što se tiče prava djeteta, Vlada je u maju 2019. godine usvojila novu strategiju za ostvarivanje prava djeteta (za period 2019-2023) sa akcionim planom za period 2019-2020. Treba opredijeliti dovoljno sredstava kako bi se omogućilo sprovođenje aktivnosti strategije. Potrebno je ojačati ulogu i mandat Savjeta za prava djeteta kako bi mogao efikasno da vrši svoju funkciju mehanizma za koordinaciju na međuministarskom nivou. Smjernice za odgovor zdravstvenog sektora za djecu i adolescente koji su žrtve nasilja, namijenjene za povećanje otkrivanja i prijavljivanja, dovršene su u novembru 2019. godine. Do sada je napredak u ovoj oblasti i dalje ograničen. Glavni izazovi uključuju nedovoljne nacionalne kapacitete za sprovođenje multisektorskih i holističkih intervencija za sprečavanje i rješavanje nasilja nad djecom. Veoma mali broj prijavljenih slučajeva seksualnog nasilja nad djecom i dalje izaziva zabrinutost zbog nedovoljnog prijavljivanja i identifikacije žrtava. Djeca s invaliditetom suočavaju se sa preprekama u pristupu kvalitetnom zdravstvu, obrazovanju, uslugama socijalne i dječje zaštite i ograničenom uključivanju u društvo. Namjenska kampanja o mentalnom zdravlju djece pokrenuta je 2019. godine. Sistem za licenciranje pružalaca usluga organizacija civilnog društva u sistemu socijalne zaštite dalje je razvijen tako da obuhvati pružanje usluga dnevnog boravka za djecu iz ugroženih porodica, terenske radnike i SOS telefonske linije za djecu. Međutim, takve usluge uglavnom se finansiraju iz projekata i zahtijevaju održivije javno finansiranje. U martu 2020. godine pokrenuta je kampanja za podizanje svijesti javnosti protiv ugovorenih dječjih brakova, u saradnji nadležnih organa, socijalnih službi i civilnog društva. Potrebni su dalji napori u oblasti deinstitucionalizacije i pravde prilagođene djeci, rješavanja dječjih brakova i prosjačenja, poboljšanja podrške djeci s invaliditetom i njihovim porodicima i rješavanja siromaštva i poboljšanju socijalne inkluzije i zdravstvenog stanja ranjive djece. Crna Gora se podstiče da poveća minimalnu starosnu dob za stupanje u brak na 18 godina, što preporučuju Konvencija o eliminaciji svih oblika diskriminacije žena i specijalni izvjestilac Ujedinjenih nacija za trgovinu ljudima.'' (strana 36 Radne verzije prevoda Izvještaja Evropske komisije o Crnoj Gori za 2020. godinu koju je pripremila Kancelarija za evropske integracije),
„ Što se tiče manjinskih prava, Vlada je u julu 2019. godine usvojila Strategiju manjinske politike za period 2019-2023. i Akcioni plan za period 2019-2020. i opredijelila finansijska sredstva za njihovo sprovođenje. Uspostavljen je ustavni i pravni okvir. Međutim, to tek treba sprovesti u praksi, uključujući i pitanja poput prava na proporcionalnu zastupljenost u javnim službama. Iako je došlo do određenog poboljšanja u pogledu Fonda za zaštitu i ostvarivanje manjinskih prava, nedostatak praćenja i ocjene projekata koji primaju finansijska sredstva dovodi do percepcije da procesu finansiranja još uvijek nedostaje transparentnosti. Javnosti mora biti dostupno više informacija o finansiranju, uključujući izvještaje o projektima i ocjene, kako bi se utvrdilo da li su sredstva potrošena efikasno i transparentno, kao i da li su ispunjeni kriterijumi za interkulturni dijalog. Možda će biti potrebno preispitati pravni okvir za Savjete manjina u pogledu njihovog osnivanja, pravnog statusa i rodne ravnoteže. Zabilježeni su određeni međuetnički incidenti u kontekstu usvajanja zakona o slobodi vjeroispovijesti ili uvjerenja i pravnom položaju vjerskih zajednica. Etnički motivisani napadi nakon izbora u avgustu 2020. godine izazivaju ozbiljnu zabrinutost.
U aprilu 2020. godine, Vlada je usvojila godišnji Akcioni plan za sprovođenje Strategije za socijalnu inkluziju Roma i Egipćana. Budžet opredijeljen za sprovođenje strategije i dalje je nedovoljan, tako da planiranju budžeta koji odgovara potrebama Roma treba dati veći prioritet u različitim sektorima. Budžet Ministarstva za ljudska i manjinska prava za finansiranje projekata inkluzije povećan je za 60% u 2019. godini (na 215.000 eura, sa 131.000 eura u 2018. godini). Crna Gora je u julu 2019. godine u Poznanju potpisala deklaraciju partnera Zapadnog Balkana o integraciji Roma koja sadrži kvantifikovane obaveze u ključnim prioritetnim oblastima. Treba pojačati napore na ispunjavanju ovih obaveza. Zaključci sa seminara o Romima iz juna 2018. godine koji je uključivao sve relevantne zainteresovane strane, tek treba da budu sprovedeni.
Stopa upisa romskih učenika osnovnih škola blago se povećala u 2019/2020. u odnosu na 2018/2019, u odnosu na višu stopu nataliteta. Stalno nedostaju podaci o ukupnom broju romske djece koja bi trebala da budu upisana u obrazovni sistem, posebno u obavezno osnovno obrazovanje. 2019/2020. godine u osnovne škole bilo je upisano 1.803 romske i egipćanske djece (1.793 u godini 2018/2019), dok je bilo samo 142 srednjoškolaca i 3 visokoškolaca. Iako se stope napuštanja škole umjereno smanjuju, ukupne stope završetka studija i dalje su dramatično niske, sa samo 88 učenika koji su uspješno završili osnovnu školu, dok je samo 19 učenika završilo srednju školu u 2019. godini. Dvadeset i jedan romski medijator zaposlen je u Ministarstvu prosvete od početka školske godine 2019/2020, kako bi se povećala stopa upisa romske i egipćanske djece i smanjila stopa napuštanja škole.
Broj Roma i Egipćana prijavljenih u Zavodu za zapošljavanje dalje se smanjio sa 802 u 2018. na 747 u 2019. godini, a oni i dalje čine daleko najmanje zastupljenu grupu nacionalnih manjina u državnoj službi. Sprovedene su određene ciljane mjere, poput aktivnih mjera zapošljavanja Zavoda za zapošljavanje (129 Roma bilo je privremeno zaposleno u 2019. godini), ali tek treba obezbijediti njihovu održivost i efikasnost. U oblasti zdravstva, tri romska zdravstvena medijatora zaposlena su u Podgorici, a dva u Nikšiću i Beranama. Njihov broj treba dodatno povećati kako bi se olakšao pristup zdravstvenim uslugama, posebno za raseljene i interno raseljene (R/IR) Rome i Egipćane koji se suočavaju s posebnim poteškoćama u ostvarivanju svog prava na zdravstvenu zaštitu.
Romi i Egipćani, koji su uglavnom interno raseljena lica, imali su koristi od stambenih rješenja u okviru regionalnog stambenog programa, koji u Crnoj Gori dobro napreduje. Ostaju izazovi vezano za stanovanje domicilnih Roma i Egipćana, posebno u svijetlu krajnjeg roka iz jula 2019. godine za podnošenje zahtjeva za legalizaciju bespravnih objekata, predviđenog Zakonom o prostornom planiranju i izgradnji objekata. Ovaj obiman i skup postupak stvorio je poteškoće mnogim romskim i egipćanskim porodicama. Mnogi od njih ne mogu da podnesu zahtjev za legalizaciju, što bi moglo dovesti do evikcije u budućnosti, posebno u priobalnom području.
Preferencijalni tretman koji izborno zakonodavstvo nudi brojčano malim nacionalnim manjinama kako bi se osigurala njihova politička zastupljenost nije proširen na Rome i Egipćane. Stoga, oni nemaju predstavnika u nacionalnom ili lokalnom parlamentu. Još uvijek nema sistemskog rješenja i institucionalnog odgovora na prosjačenje djece i rane brakove među romskom i egipćanskom populacijom. Romski jezik nije standardizovan i ne uči se u školama. Tokom pandemije izazvane virusom Covid-19, nadležni organi su se u velikoj mjeri oslanjali na donatore i civilno društvo da pruže podršku najugroženijima, uključujući Rome, ne preuzimajući proaktivniju ulogu koordinacije u tom pogledu. ” (str. 38 i 39 Radne verzije prevoda Izvještaja Evropske komisije o Crnoj Gori za 2020. godinu koju je pripremila Kancelarija za evropske integracije),

kao i tačke 10 Zaključka Odbora za ljudska prava i slobode donesenog povodom razmatranja Izvještaja o post-zakonodavnom nadzoru nad Zakonom o zabrani diskriminacije lica sa invaliditetom na Trećoj sjednici Odbora, održanoj 21. januara 2021. godine:

''10. Imajući u vidu da još uvijek nije uspostavljena funkcionalna komunikacija i koordinacija između nadležnih komisija za usmjeravanje djece sa posebnim obrazovnim potrebama, obrazovnih ustanova i Ministarstva prosvjete, nauke, kulture i sporta i da postoje nejasnoće u pogledu nadležnosti i obaveza države i lokalnih samouprava, Odbor ukazuje na potrebu uspostavljanja funkcionalne komunikacije i koordinacije između komisija, obrazovnih ustanova i Ministarstva prosvjete, nauke, kulture i sporta kako bi se uvid u potrebe djece ostvarivao kvalitetno, a problemi rješavali blagovremeno i uz poštovanje najboljeg interesa djeteta.
Takođe, Odbor ukazuje da je neophodno unaprijediti međusektorsku saradnju i kapacitete ključnih institucija zaduženih za sprovođenje zakona, kao i da je potrebno obezbijediti dovoljno sredstava iz budžeta za sprovođenje politike inkluzivnog obrazovanja na svim nivoima'',

Odbor za ljudska prava i slobode će razmatranjem Predloga zahtjeva za dodjelu budžetskih sredstava Zaštitniku ljudskih prava i sloboda Crne Gore za 2021. godinu /član 53 Zakona o Zaštitniku/ci ljudskih prava i sloboda Crne Gore/ i Predloga zakona o Budžetu Crne Gore za 2021. godinu /član 137 stav 2 Poslovnika Skupštine Crne Gore/ realizovati dvadeset drugu i dvadeset treću aktivnost, utvrđenu Planom aktivnosti Odbora za ljudska prava i slobode za 2020. godinu.
***
Na sjednicu Odbora, u skladu sa članom 67 Poslovnika Skupštine Crne Gore, pozvani su:

- zaštitnik ljudskih prava i sloboda Crne Gore, mr Siniša Bjeković,
- ministar finansija i socijalnog staranja, mr Milojko Spajić,
- državni sekretar u Ministarstvu finansija i socijalnog staranja, Janko Odović,
- predsjednik Senata Državne revizorske institucije, dr Milan Dabović (u skladu sa Protokolom o saradnji između Skupštine Crne Gore i Državne revizorske institucije, potpisanim 11. maja 2018. godine i Konferencijom o saradnji između Državne revizorske institucije i Skupštine Crne Gore, održanom 25. i 26. februara 2021. godine),
- ministar pravde, ljudskih i manjinskih prava, dr Vladimir Leposavić,
- ministarka prosvjete, nauke, kulture i sporta, dr Vesna Bratić,
- v. d. direktora Zavoda za školstvo, Rešad Sijarić,
- predsjednik Savjeta Agencije za zaštitu ličnih podataka i slobodan pristup informacijama, Sreten Radonjić,
- direktor Fonda za zaštitu i ostvarivanje manjinskih prava, Emir Dacić,
- direktor Centra za očuvanje i razvoj kulture manjina Crne Gore, Salko Luboder,
- predsjednik Srpskog nacionalnog savjeta u Crnoj Gori, dr Momčilo Vuksanović,
- predsjednik Hrvatskog savjeta u Crnoj Gori, Zvonimir Deković,
- predsjednik Albanskog nacionalnog savjeta u Crnoj Gori, Faik Nika,
- predsjednik Romskog savjeta, Isen Gaši,
- predsjednik Bošnjačkog vijeća u Crnoj Gori, Ejup Nurković i
- predsjednik Savjeta Muslimanskog naroda Crne Gore, Sabrija Vulić,

- NVO koja se bavi pitanjima ljudskih prava i sloboda i monitoringom rada Odbora za ljudska prava i slobode:
-„Građanska alijansa”, programski direktor Milan Radović.