Riječ urednika
Brodolom crnogorskih dobrovoljaca iz Amerike na italijanskom parobrodu Brindizi, nadomak albanske luke Medova, na Badnji dan 6. januara 1916. godine, jeste najveća masovna tragedija u istoriji našeg iseljeništva. Od tada je prošlo preko devet decenija, ali sjećanje na tu nesreću je i danas živo i bolno.
Na Brindiziju je, pod Medovom, kada je brod u Drimskom zalivu naišao na savezničku minu, bilo preko 540 dobrovoljaca, od kojih su 386 poginuli. Zajedno sa crnogorskim dobrovoljcima stradao je i veći dio ekipe američko-češkog Crvenog krsta. Centar za iseljenike Crne Gore s posebnim se pijetetom i odgovornošću odnosi prema ovoj velikoj nesreći Crne Gore i mučenicima pod Medovom. Želeći da u duhu našeg vremena i u okviru svojih mogućnosti obilježi devet decenija od ovoga tragičnog događaja, u spomen stradalnika pod Medovom, podržali smo i pomogli istraživačku ekspediciju "Brindizi 2007" - traganje za olupinom italijanskog parobroda na kome su postradali crnogorski dobrovoljci. Istraživanjem je rukovodio naš mladi prijatelj iz Ulcinja Ilir Čapuni sa svojom ekipom. Kada je olupina Brindizija pouzdano locirana i identifikovana predstavnici Centra za iseljenike posjetili su crnogorsku "plavu grobnicu" i položili vijenac na pramac potopljenog parobroda kao izraz poštovanja današnje Crne Gore prema velikoj i časnoj žrtvi naših iseljenika koju su priložili sebe na oltar slobode svoje domovine.
Polazeći od rezulata istraživanja "Ekspedicije 2007", novih saznanja, istorije, predanja i legendi, kao i neke mističnosti koja i danas, poslije toliko vremena, obavija ovaj događaj, Centar za iseljenike je došao na ideju da napravi prigodnu publikaciju manjega obima posvećenu potonjem dobrovoljačkom bataljonu iz Amerike koji je nesrećno stradao pod Medovom, na pragu otadžbine. Željeli smo da ispričamo priču o matici i dijaspori u vrtlogu velikog svjetskog rata, o našim iseljenicima - dobrovoljcima koji su htjeli da pomognu svojoj zemlji i narodu, o njihovom nesrećnom udesu nadomak cilja, ali i o brodu na kome su krenuli na posljednje putovanje.
Priređivački posao i oblikovanje publikacije povjerili smo našem saradniku Marijanu Mašu Miljiću.
On je knjigu struktuirao oko dva noseća teksta: svoje priče o medovskoj katastrofi i kazivanja Ilira Čapunija o traganju za olupinom potopljenog Brindizija, ilustrovanog slikama sa istraživanja i sjećanjima na veliku ljudsku dramu prilikom potapanja.
Priređivač je u ovo sazdanje kao posebnu cjelinu uvrstio dosad najpouzdaniji spisak potopljenih i spasenih dobrovoljaca koji je sačinio istoričar Ilija Petrović i publikovao u svojoj knjizi Brodolomnici pod Medovo (Novi Sad 2007).
Spomen-knjiga Centra za iseljenike ilustrovana je zanimljivim i vrlo vrijednim foto-prilozima, čija dokumentarnost je nesporna. Poseban doprinos ovome tematu predstavlja bibliografija o medovskoj tragediji crnogorskih dobrovoljaca.
Crna Gora se, s vremena na vrijeme, sjećala svojih stradalnika i mučenika pod Medovom. Tako je, na Cetinju, 1939. godine podignut spomenik medovskim brodolomnicima, rad poznatog umjetnika Rista Stijovića, koji je godinu kasnije svečano otkriven i osveštan.
Smatramo da će ova naša knjiga u spomen potopljenim crnogorskim dobrovoljcima u zimu kobne 1916, osvježiti sjećanje na njihovo stradanje, podsjetiti na njihovu žrtvu i upozoriti na dug današnjih i budućih generacija prema njihovom prahu u plavoj grobnici i neumrlim imenima - prema jednoj mladosti koja je ugašena u istom danu i času, ali koja ne stari i ne umire.
Direktor Centra za iseljenike Crne Gore
Prof. dr Milan Vukčević