Preskoči na sadržaj Preskoči na podmeni Naslovna strana Aktuelnosti Mapa sajta Śednice skupštine Śednice radnih tijela Zakoni Kontakt Online streaming Ustav Crne Gore Akcioni plan Poslovnik Skupštine Plan zakonodavnog rada Mjesečni bilten Građani Međunarodna saradnja
utorak, 30. jun 2015. 10:40

CRNOGORCI U JUŽNOJ AMERICI

U izdanju Centra za iseljenike upravo je iz štampe izašla knjiga "Crnogorci u Južnoj Americi" autora Gordana Stojovića i Marjana Maša Miljića. Centar za iseljenike je nastojao i nastoji da uspostavi bolje veze i saradnju i sa crnogorskom dijasporom u zemljama Južne Amerike koje, i pored najbolje volje, nijesu na zadovoljavajućem nivou, što zbog velike daljine što zbog još neinstitucionalizovanih veza i odnosa sa zemljama u kojima se nalaze naši iseljenici. Crnogorsko iseljeništvo u zemljama Južne Amerike, pogotovo u Argentini, u kojoj je i najbrojnije, posebno je patriotski raspoloženo i vezano za Crnu Goru – zemlju njihovih predaka.Dok je postojala Jugoslavija te veze su održavane i sa drugim latinskoameričkim zemljama (Brazil, Čile, Bolivija, Peru, Urugvaj, Paragvaj i Venecuela). Kad se zajednička država raspala te veze su ili pokidane ili su iz republika novonastale države nastavile da održavaju saradnju sa svojom dijasporom, na novim osnovama. U posljednje vrijeme uspostavljene su jače veze sa pojedincima i klubovima u Argentini. U želji da te veze osnaži i obogati, Centar planira brojne aktivnosti. Tako u okviru svoje izdavačke djelatnosti planira publikovanje knjiga iz istorije, života i rada, običaja, duha i kulture naše dijaspore u Južnoj Americi.Centar za iseljenike Crne Gore se, i pored nedostupnosti ili oskudnosti arhivske građe i drugih izvora o iseljeništvu Crne Gore u južnoameričkim zemljama, odlučio na pionirski poduhvat da sačini monografiju koja bi bila polazna osnova za dalja istraživanja. Na tom projektu Centar je angažovao dvojicu svojih saradnika: Marijana Maša Miljića, publicistu i istraživača koji se, između ostalog, bavi i problematikom crnogorske dijaspore i Gordana Stojovića, pasioniranog istraživača crnogorskog iseljeništva u Južnoj Americi, zaljubljenika i poklonika Argentine, koju je hodočastio više puta.


Knjiga Crnogorci u Južnoj Americi se koncepcijski sastoji iz četiri dijela i nekolika korisnih priloga za dalja istraživanja crnogorske dijaspore u Argentini i zemljama Južne Amerike: I. Crnogorska iseljavanja i veze sa maticom ( a obuhvata crnogorsko iseljeništvo kroz istoriju, iseljeničke institucije – Maticu iseljenika Crne Gore i Centar za iseljenike Crne Gore, iseljeničku periodiku Zavičaj, Susrete i Dijasporu Crne Gore; II. Crnogorska iseljavanja u Južnu Ameriku ( od kraja 19. vijeka do naših dana). Ukazano je na problematiku izučavanja iseljavanja uopšte a na Zeleni kontinent posebno, kao i na rezultate dosadašnjeg proučavanja, stepen izučenosti crnogorske dijaspore u ovom dijelu svijeta, kao i na njen patriotski karakter.
Takođe, u ovome dijelu posebna pažnja je posvećena našem iseljeništvu u pojedinim južnoameričkim zemljama: Bolivija, Brazil, Čile, Paragvaj, Peru, Urugvaj i Venecuela. Vjerovatno da i u drugim zemljama Južne Amerike ima crnogorskih iseljenika, ali u nedostatku izvora ostaju samo pretpostavke.
Iako, nepretenciozno, autor prva dva dijela knjige Marijan Mašo Miljić je učinio koliko se trenutno moglo. Trudio se da na osnovu dostupnih izvora i građe obradi crnogorsko iseljeništvo u Južnoj Americi u cjelini i u pojedinim zemljama ponaosob. Autor je svjestan da nije mogao dati željenu sintezu, ali je izvjesnu analitičnost uspio da ostvari, upućujići u fusnotama na izvore podataka, a često dajući i dodatna pojašnjenja, informacije i za čitaoce korisne činjenice. Istina, teško je između dva svjetska rata i u poratnom periodu izvodijiti crnogorsko izvan jugoslovenskog korpusa.
Metodološki pristup i naučni aparat daju tekstu ovoga istraživača naučno istraživačku utemeljnost.
Autor trećeg i četvrtog dijela monografije, u odnosu na prethodna dva nešto obimnijeg, jeste Gordan Stojović, koji se crnogorskom dijasporom u Južnoj Americi, a posebno u Argentini, aktivno bavi skoro petnaestak godina. Tri puta je boravio u toj velikoj prijateljskoj zemlji, obišao crnogorske iseljeničke kolonije, susreo se sa našim iseljenicima, boravio kod njih, družio se i, pored onog što je već znao, saznao i vidio dosta novoga.
Njegov tekst je putopisno-istraživačkog karaktera, obojen snažnim emocijama, britkim opservacijama, inventivnim komentarom. U njemu dominira autorov lični doživljaj Argentine, zato nije bilo potrebno koristiti naučni aparat. Stojovićev lični doživljaj Argentine miješa se sa njegovim saznanjima o toj zemlji i našim iseljenicima u njoj. Dio knjige koji zauzima tekst Gordana Stojovića obogaćen je sa preko stotinu fotografija, faksimila i drugih dokumenata, što ovom izuzetno dopadljivom i vrijednom štivu daje posebnu vrijednost.
Autor priče o Argentini predstavio je tu zemlju i naše iseljenike u njoj preko statističkih podataka, prvih doseljenika, u više iseljeničkih talasa, kroz nekoliko perioda, njihovu organizaciju ali i podjele, političke prije svega. Crnogorska politička emigracija je bila u Argentini relativno brojna, naročito poslije nelegitimnog i nelegalnog prisajedinjenja Srbiji (1918), što je izazvalo Božićni ustanak (1919) i vrlo jak komitski otpor. U istoriji našeg iseljeništva u Argentini važan datum je otvaranje Generalnog konzulata između dva svjetska rata. Posebno su obrađeni talasi doseljavanja Crnogoraca u ovu daleku zemlju. Autor je uspio da da profil naše dijaspore u toj zemlji, svijest o porijeklu i očuvanju identiteta. Posebno je obradio crnogorske kolonije u Argentini: Dock Sud, General Madariaga, Tandil, Venado Tuerto – Aribenjos i Kolonia La Montenegrina.
Četvrti dio monografije, čiji je autor takođe Gordan Stojović, nosi emotivan naslov Moja Argentina, što i pored nesumnjive objektivnosti u kazivanju autoru daje slobodu na suzdržanu subjektivnost. On u ovome dijelu knjige govori o svojim prvim interesovanjima za tu zemlju i prvom zanimanju za naše iseljeništvo u njoj. Posebno je elaborirao svoj projekat Montenegro.com i prve prepiske sa našim iseljenicima. Zasebno je obradio osnivanje Društva Zeta. Zatim slijedi njegov prvi boravak u Argentini i susret sa Crnogorcima u General Madariagi, boravak u njoj i Buenos Ajresu. Nakon izvjesne pauze Gordan se našao po drugi put u Argentini, boraveći u La Montenegrini. Poslije izvjesnog vremena uslijedilo je i njegovo treće putovanje. Na kraju je obznanio svoje susrete sa Crnogorcima koji iz daleke Amerike dolaze u zavičaj, njihovo oduševljenje zemljom svojih predaka.
Autor svoj tekst završava poetikom novih odnosa nezavisne i međunarodno priznate Crne Gore sa prijateljskom Argentinom. To potvrđuje i otvaranje konzulata, što je ujedno i prilika da se i veze sa našom dijasporom u toj zemlji i drugim južnoameričkim državama podignu na viši nivo.
Otvaraju se nove, institucionalne mogućnosti da se učvršćuje prijateljstvo između Crne Gore i Argentine, saradnja na raznim poljima – privrednom, kulturnom, turističkom, sportskom itd.
Takođe stvoreni su uslovi da se uspostave i trajni mostovi saradnje između dijaspore u Južnoj Americi i matice Crne Gore. To potvrđuje da ime, biće i duh Crne Gore sežu daleko, svuda gdje živi naše iseljeništvo.