Koji je odnos godišnjeg uvoza i izvoza poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda u prethodnih pet godina sa posebnim osvrtom na mliječne proizvode, i da li Ministarstvo poljoprivrede ima strategiju kako da značajno smanji veoma zabrinjavajući trgovinski deficit?

Obrazloženje:

Veliki broj poljoprivrednih proizvođača je nezadovoljan tretmanom od strane resornog ministarstva. Poslednjim izjavama predstavnika Vlade poručuje se da neće biti otkupa tržišnih viškova, kao i da mljekari treba da više rade i plaćaju porez. Pretpostavlja se da Ministarstvo poljoprivrede ima strategiju koja bi bila u cilju zaštite i podsticaja domaćih proizvođača čime bi se uticalo na smanjenje spoljno trgovinskog deficita Crne Gore.

Odgovor tražim i u pisanoj formi.

Ja odgovore manje više znam, i čuo sam već jedan dio, ali sam postavio pitanje da bi dobio jasne, odnosno tačne odgovore i da bi čuo od sadašnjeg ministra te cifre, i s obzirom da sam i ja ekonomista, a znamo da ministar voli cifre, i prvi dio odgovor na moje pitanje koje se odnosi na odnos između uvoza i izvoza Crnoj Gori je otprilike, ne otprilike, nego je tačna ocjena rada prethodna dva ministra, naš sadašnji koeficijent, stepen uspješnosti njihovog rada. A ovaj drugi odgovor o deficitu poljoprivrednih proizvoda biće u novcu izražen njihov doprinos crnogorskoj privredi u poslednja nekoliko mandata. Žao mi je što nijesu tu. Sada su naši poslanici, ali dobro, znaju oni to dobro. Ali, dobro, čućemo, javnost će čuti koliko je evra izašlo, odnosno kao što je rekao malo prije gospodin Krivokapić, da je evro naš najbolji izvozni proizvod, nažalost u prethodnoj deceniji.

Dobro, da nastavim. Dakle, čućemo vjerovatno i tokom rasprave, da ne dužim u ovom prvom dijelu. Vidio sam i pratio onu Vašu pres konferenciju, ono je možda bilo simpatično, početak 12, 05, za one Vaše pristalice, ali sigurno da nije prijalo mnogima u Crnoj Gori pa ni meni, jer ja tu simboliku nijesam doživio za pet minuta. Bilo bi lijepo da kasnimo u poljoprivredi i pet minita ..(Prekid).. i mnogo, mnogo godina će nam nažalost trebati da ispravimo pogrešno vođenu politiku kako je vođena u prethodnih nekoliko mandata. Ali, dobro, imam jedan drugačiji koncept. Smatram da concept liberalnog tržišta poljoprivrednih proizvoda nije dobar. Smatram da slobodno tržište poljoprivrednih proizvoda je mit kojeg treba da se riješimo. Da nešto što tvrdoglavo zagovaraju već odavno i vidimo čemu to vodi, a čućemo i u ciframa, koji je rezultat takve politike. I nije dobro da imamo tvrdoglavost u mnogo čemu, a naročito ako su tvrdoglavi donosioci odluka i nijesu u pravu. Onda je to već veliki problem za sve nas. Ali, dobro, Vi imate svoj koncept i ne bih, zaustavio bih se da ne trošim puno vremena. Biće, jer u principu drugačije gledam na razvoj poljoprivrede nego što se radi zadnjih godina i evo biće prilike da u nekoj raspravi čujemo i nakon Vašeg izlaganja, Vaših mjera koje ste preduzeli, imaću prilike bar da dam svoj komentar. Zahvaljujem. 

PREDŚEDAVAJUĆI ŽELJKO ŠTURANOVIĆ: 

Hvala Vama.

Izvolite. 

PETAR IVANOVIĆ: 

Hvala.

Što se tiče poruke 12 i 5, poruka je bila jasna.

Ne prosipajte resurse. Nemamo ih mi toliko da bismo ih prosipali. Postoje raznorazni načini kako možete da izrazite svoje neslaganje, ali ne morate javno prosipati resurse. Poklonite ih nekome, dajte ih. Ne postoji jedan jedini papir koji nijesam pročitao koji je upućen meni od početka decembra do danas. Ja ne mogu riješiti probleme preko noći, nemam čarobni štap, ali jesam zainteresovan za svaki problem. Ali, da gledam kako neko prosipa mlijeko i da ne reagujem, ja to ne mogu. E, zbog takve poruke, je bila moja poruka. Ako se to zove tvrdoglavost, ja ipak to zovem malo drugačije, Elem, iz istih razloga, zbog vremena, evo već sam potroši 45 sekundi, ne želim da vam čitam svoje podatke, a pripremio sam pisani odgovor i pretpostavljam da će biti još jedan krug rasprave. Međutim, htio sam da ukažem na četiri činjenice.

Prvo, Crna Gora je 2012. godine uvezla, jer Vi ste pitali za period 2008-2012. za poslednjih 12 godina, uvezla je 19 miliona eura više nego 2008. a izvezla je 20,5 miliona više nego 2008. Znači, nama izvoz raste brže nego što raste uvoz. Ili procentualno u periodu 2008-2012. rast izvoza iznosi 46,58%, a rast uvoza 4,46%. I sada bih ja kao ekonomista mogao da se poigravam sa ovim ciframa, ali hajde mi da budemo otvoreni prema javnosti. Ovi procenti ne znače ništa. Zašto ne znače ništa, jer je nama niska bila izvozna osnovica i u tim prvim fazama sasvim je normalno očekivati visoke stope, a osnovica uvoza nam je jaka i zbog toga tu nema pomaka. Ali, svaki uvoz plaćamo, sve što uvezemo platimo, i to nekom prodamo. Međutim, treba imati u vidu da je u istom periodu Crna Gora zabilježila oko 250 hiljada stranih gostiju više koji su ostvarili i 1.200.000 noćenja više u Crnoj Gori. Dakle, imamo više stranaca koji duže ostaju u Crnoj Gori, a pošto oni takođe, moraju da nešto pojedu i popiju, imajući u vidu da dvostruko smanjimo ono što su svjetski normativi, onda to što su oni pojeli i popili iznosi između 120 i 130 miliona eura, a to je taj nevidljivi izvoz. Dakle, sjetimo se prethodnog odgovora za 100 miliona i nekoliko proizvoda i ovih 120 do 130 miliona, pa ćete da vidite da naš spoljnotrgovinski deficit, kad su u pitanju poljoprivredni proizvodi, i nije baš tako katastrofalan kako se to javnosti servira. Ali, sam nezadovoljan sa tim podacima. Hoću još dublje da se uđe. Moramo još bolje razumjeti šta se tu stvarno dešava. Moramo još bolje uhvatiti tu uzročno posljedičnu vezu.

I četiri, značajan broj proizvoda koje proizvodimo, izvinjavam se, značajan broj proizvoda koji uvozimo u Crnu Goru mi nećemo uvoziti, nećemo proizvoditi, izvinjavam se. Dakle, nećemo proizvoditi šećer, kafu, jedan dio žitarica, suptropsko voće, ulje suncokreta itd, što znači da ćemo nastaviti i dalje da ih uvozimo. A tražnju za tim proizvodima ne diktira samo domicilno stanovništvo, nego, između ostalog, i stranci.

Drugi dio pitanja odnosi se na mlijeko i mliječne proizvode. Pripremili smo i tu podatke, daću Vam ih vrlo rado. Ono što bih htio da kažem jeste, da smo u posmatranom periodu 2008-2012. godina smanjili uvoz sira za 700 hiljada eura, ali smo povećali uvoz mlijeka i mliječnih proizvoda za 3,1 milion eura. Uvoz mlijeka i mliječnih proizvoda značajnije se povećao 2011. i 2012. poslednje dvije godine . Dok je period 2008-2010. bio na istom nivou. Porast pojedinih kategorija koji spadaju pod mlijekom i mliječnim proizvodima, između ostalog, je prouzrokovan i porastom broja turista.

Kada je u pitanju izvoz mliječnih proizvoda u odnosu na 2008. povećan je 362% dok je uvoz povećan za 6,5%, ali budimo realni da su osnovice potpuno drugačije.

Vaše treće pitanje odnosilo se na strategiju smanjivanja trgovinskog deficita. Pretpostavljam da ste mislili samo na segment koji se odnosi na poljoprivredne proizvode, a ne na ukupni trgovinski deficit, jer nešto što u Vašim diskusijama ili razmišljanjima provejava kao da je dio Ministarstva poljoprivrede, nije, to se nalazi u Ministarstvu ekonomije. Ali, bez obzira na to, da Vam kažem našu strategiju. Predstavio sam je više puta u vremenu koje sam imao do sada, a do usvajanja zajedničke poljoprivredne politike Evropske unije naša strategija bazira se na slijedećem:

1. Podrška rastu proizvodnje, prije svega proizvodnje hrane i prerađivačkoj industriji.

2. Ubrzanom usvajanju novih znanja, tehničkih inovacija i tehnologija.

3. Finansijskoj podršci kroz projekat Midas.

4. Jačanju investicionog ambijenta u poljoprivredi.

5. Podsticanju sektora u kojem imamo konkurentsku prednost u odnosu na ostale zemlje, kao što su organska proizvodnja, vinogradarstvo, proizvodnja maslina, proizvodnja meda.

6. Podsticanje investicije u oblasti flaširanja vode i stvaranja jedinstvenog brenda. Suviše smo mali za izvoz, moramo okrupniti naše proizvođače, ojačati ih da bi bili neko i nešto kada govorimo o izvozu vode, a ima tražnje i postoji tržište.

Snaženje organizacione strukture poljoprivrednih proizvođača kroz agro-kooperative, vertikalnu integraciju u jačanju klastera oko prerade mesa, uspostavljanju jače saradnje sa zemljama i regijama koje su prepoznate po postignutom uspjehu. Osim pomenutog sporazuma sa Lariohom, potpisali smo i sporazume sa Azerbejdžanom, pripremili četiri sporazuma sa četiri regije u Njemačkoj, a sledeće nedjelje ću potpisati sporazum sa Francuskom. Cilj tih sporazuma jeste da se otvori prostor za jačanje naše poljoprivredne proizvodnje.

Dalje, zajednički nastupi na regionalnim i drugim tržištima i na kraju, podrška investicionim projektima u oblasti poljoprivrede. Želim da istaknem da već radimo na izradi dokumenta pod nazivom - Strategija razvoja poljoprivrede za period 2014-2020. godina, i ovaj period se poklapa sa periodom u kojem će važiti i nova zajednička poljoprivredna politika koja se usvoji u Evropskoj uniji, a koja se polako mijenja i stavlja akcenat na male proizvođače u Evropskoj uniji, koji su opet mnogo veći od malih poljoprivrednih proizvođača u Crnoj Gori.

Dakle, nećemo raditi suprotno onome što su strateški ciljevi Crne Gore, ali isto tako je važno razumjeti da te ciljeve postavljamo ovdje, mi u Crnoj Gori. Ne na osnovu naših želja, ne na osnovu percepcija, ne na osnovu politikantstva, ne na osnovu političkih parola, i ne na osnovu sporadičnih mišljenja kada se bavimo nekim drugim pitanjima, već na osnovu argumenata, činjenica, resursa i konkurentske prednosti onoga u čemu smo bolji od ostalih. Po mom mišljenju sada bijemo bitku koja je najteža, a to je kako pobijediti ukorijenjen način razmišljanja. I uspijemo li u tome, savladaćemo i konkurenciju kada dođe na red konkurencija. I uvjeren sam da ćemo iz dana u dan imati sve bolje razumijevanje i sve veće povjerenje između izvršne vlasti i pljoprivrednih proizvođača. A što se mene tiče uspjeh neću mjeriti ni demagoškim parolama, nego samo konkretnim podacima i činjenicama, a Vi ćete biti verifikator tih činjenica. Makar u poljoprivredi nema onoga nevidljivog, nego se sve vidi sve je na površini. Hvala. 

PREDŚEDAVAJUĆI ŽELJKO ŠTURANOVIĆ: 

Zahvaljujem.

Kolega Bojaniću imate riječ. 

MLADEN BOJANIĆ: 

Bez obzira što sam prilično bio precizan ... pitanja izbjegli ste konkretan odgovor, jer ste ga drugačije pročitali, ali nema veze. Rekao sam da znam odgovor i otprilike ta pokrivenost uvoza izvozom, odnosno ajde da kažem, ne možemo da proizvodimo sve poljoprivredne kulture u Crnoj Gori, tako da negdje se kreće nivo, od nekih 20 do 30 % maksimalno, Crna Gora proizvodi prehrambene proizvode za svoje potrebe. Dakle, tu negdje do 1/3 možemo sami sebi obezbijediti, to ćemo se složiti da je to toliko. A da je taj trgovinski deficit po pitanju uvoza spoljno trgovinski deficit po pitanju poljoprivrednih proizvoda u prethodnih pet godina zbirno, tako sam i računao. To je nešto oko dvije milijarde. To su podaci znao sam i rekao sam, zato sam i rekao da je to novčano mjerljiv rezultat rada prethodnih par ministarstava. Otprilike je tako. Ali, dobro.

Ono što bih ostavio, naravno, nijeste Vi odgovorni za stanje, zatekli ste tako i tu nemam šta Vama da prigovaram. Raduje me, jer vidim entuzijazam da nešto mijenjate, ali je problem što mi se čini, zato sam rekao tvrdoglav, ne u smislu sada da Vam dajem bilo kakve kvalifikacije lične, znamo se dugo i nije mi ni želja, nego tvrdoglavost u zastupanju stavova da će tržište da rješava stvari, i teorijski je problematično takvo zastupanje stavova i u drugim granama a naročito u poljoprivredi jer znamo da tržište može da riješi i da bude samo regulator pravi, jedino kada je ono savršeno. Savršenog tržište nema, a naročito u Crnoj Gori. Naročito ga nema u Crnoj Gori pored svih problema kroz vladavinu prava, monopola, korupcija i ostaloga i pristupa informacija i tretiranje i selektivnoj primjeni zakona, daleko smo od savršenog tržišta koje može samo da reguliše stvari. A naročito je problem izražen u toj, kako je nazivate, konkurenciji kojoj će sjutra da budu izloženi svi poljoprivredni proizvođači Crne Gore sa inostranom. I tu je, takođe, problem koji ja vidim. Ko je u pravu, nažalost bojim se da nijeste u pravu, a utičete više nego ja na kreiranje te politike, jer mi se čini da izloženost našeg tržišta, potpuna izloženost evropskoj konkurenciji može donijeti dobra samo zapadnim, bolje razvijenim zemljama. Mi možemo da osnažujemo tržište tako što ćemo ga, da kažem, gurati da se samo snalazi, da konkurencija radi svoje, ali sa druge strane imate najveće subvencije po pitanju poljoprivrede baš u najrazvijenijim zemljama Evrope. Taj susret naših proizvođača i evropskih svakako će biti na štetu naših, to nije situacija u kojoj svi dobijaju. Bojim se da mi gubimo, i ono što se svakako slažemo da treba investicija u poljoprivredi, po mnogo čemu. To je potpuno jasno da bi razvili kako god, šta god radili treba nam novca. E, ajmo sad realno da gledamo odakle taj novac. Nemamo ga iz države, ne povećavate subvencije, rekli ste nemamo voljno ili nevoljno, neće dobiti veće subvencije iako dio političke priče, moram da pomenem pomoćnika prethodnog ministra, ne znam da li je i dalje Vaš pomoćnik, je u predizbornoj kampanji tvrdio da će tri puta da se povećaju subvencije za poljoprivredne proizvođače u Crnoj Gori u ovom mandatu Vlade. Pitao sam premijera, mandatara tada, a kasnije i premijera. U svom ekspozeu nije pominjao to, izbjegao je odgovor, sad i Vas pitam, ali znam da tri puta mogu da sanjaju, ali je to bila predizborna zamka da se nekih 15 do 20% stanovništva, koliko se bavi direktno ili zavisi od poljoprivrede, privoli da da glas DPS-u jer Vi ćete da im povećate tri puta subvencije. Dakle, prevareni ko zna koji put. Nije to Vaše, Vi nijeste bili ministar, samo onako uzgred da kažem.

Dakle, nema novca od države. Povoljnih kredita nema i teško da će ih biti od privatnih banaka, evo završavam, evo moji su imali prethodnici po tri puta o poljoprivredi neću mnogo, ali samo da ovo završim. Evo, da završim. Dakle nema stranih invseticija. Bili ste direktor Agencije za privlačenje stranih investijca. Podsjetiću vas na podatak da je od nekih 4,5 milijardi zvanično prethodnih šest godina, mislim da je neki period da li je Centralna banka, da li vaši podaci, ali negdje između 4,5 do 6 milijardi eura je bilo direktnih stranih investicija, od toga ni jedne godine preko 2% nije bilo ulaganja u poljoprivredu i teško je da će biti. To znamo i zašto. Znamo zašto, jer ulažete u proizvodnju Crne Gore koja nije zaštićena i ulažete u proizvodnju one grane poljoprivrede, u proizvodnju, koja ne donosi visoke profite, koja donosi niske profite i teško da će iko uložiti u Crnu Goru da bi zaradio neki veći profit i to u poljoprivredu. Ima i drugih sektora u kojima strani investitor, uz sve rizike koje nosi zemlja,će se prije odlučiti, u privredu svakako neće. Dakle, i to isključimo.

Naravno, ovo sam rekao, povoljnih kredita nema i od domaćih banaka, takodje, to su niskoprofitne grane, teško da i oni. Ko nam ostaje da uloži sredstva. Jedino rješenje je da se država uključi kroz subvencioniranje jednim dijelom i pomoći razvoju poljoprivredne proizvodnje, i pomoći individualnim proizvođačima, ogroman ih je broj, razidinjeni su sami, nemaju pomoć, teško da mogu da organizuju kompleetnu proizvodnju, teško da mogu distribuciju, da ne kažem otku, preradu toga, teško da ima kod individualnih proizvođača. To ste i sami saglasni. Mora neko, nema niko drugi osim države. S druge strane bez obzira što to nije visoko profitna grana ona nosi neke druge stvari koje nas tjeraju da mora država pa i da žrtvuje neki novac zbog socijalnih stvari. Znamo da je i te kako utiče na migraciju stanovništva, znate podatak da od 15 do 30 % manji je broj stanovnika u svakoj opštini na sjeveru Crne Gore u posljednjih 10 godina. Znate da jedino ulaganja u poljoprivredu mogu da ih održi, znate da su uglavnom to sve staračka domaćinstva.Imamo strašan problem da niko osim države ne može da im pomogne. Zaboravimo da će banka da im da novac koji im je potreban za uzgoj razne kulture uz tolike rizike uz njihovu nemoć da organizuju i proizvodnju i distribuciju, logistiku, prodaju i sve to, jedno malo domaćinstvo teško da može. 49.000 imamo individualnih proizvođača u Crnoj Gori, svega 50-ak kompanija koje se bave proizvodnjom tako da ne vidim nikoga osim države koja se mora uključiti u direktnoj pomoći svima njima po mnogo čemu. Takodje, sve države čak i one najveće države koje zagovaraju slobodno tržište i po pitanju poljoprivrede imaju zaštićeno tržište .Sjedinjene Američke Države, Kina, Indija nijesu prihvatile sporazum iz Dohija o slobodnoj trgovini. Odbile su. Ipak su one zemlje koje vode i čuvaju svoju proizvodnju. Znamo zašto ima mnogo drugih razloga jer smatraju strateškim proizvodima poljoprivredne proizvode. Lako smo se odrekli svega, lako smo se odrekli čak i one direkcije za robne rezerve koja je ipak bila neka institucija koja je u određenim momentima bila korektor cijene intervetnim uvozom i izvozom ili jednostavno je bila kao neka, da kažem, zaštita sigurnosti. Znamo slučaj kada je put za Bioče zameten bio nekoliko dana da smo odmah imali problem u snabdijevanje u ovozu, tako da ima mnogo stvari. Naravno, nisam neko ko ide na to da vratimo stvari kao što su nekad bile. Naravno da se socijalistički način privredjivanja pokazao prevaziđenim, ali ajmo bar nešto iz onoga što je valjalo da pokušamo da primjenimo a mi smo i dali u programu nekom da Pozitivna Crna Gora i ja sam tu da kažem voljan da podržim sve stvari koje vode osnivanju neke vrste poljoprivrednih kombinata ili velikih kompanija koje bi krupnu proizvodnju omogućili otkup, omogućile mnogim kooperantima, odnosno dosadašnjim individualnim proizvođačima da budu kooperanti te kompanije, privatno-javnim partnerstvom ne mora da bude državna, ali svakako da država ako ništa kroz nekakva nematerijalna ulaganja, odnosno ne novčana, davanjem zemlje, zakupa, ne znam šta već, naravno puno toga može država da pomogne, da se to nekako vrati na taj nivo. Na kraju krajeva nije izuzetak od pravila a jedini dio starog poljoprivrednog kombinata, onaj što je najkrupnije bio ostao "Plantaže" i dalje je u državnom vlasništvu ali ipak je kompanija koja može da funkcioniše dobro, ako se dobro organizuje. Zahvaljujem.