Koliki je broj objekata koje koristi pod zakup Ministarstvo prosvjete za razne škole i kolika je godišnja uplata zakupa za te škole? Zašto se ne plaća zakup za korišćenje objekta za Muzičku školu u Ulcinju i zašto se nije sproveo sporazum za korišćenje ovih lokala sa Centrom za kulturu Ulcinj, imajući u vidu da je postojećem desetogodišnjem ugovoru prošao rok od 18.05.2010. godine?

Poštovani ministre Stijepoviću, ja sam ovo pitanje postavio iz razloga što sam informisan da je 2010. godine istekao desetogodišnji period kojim su se dale na korišćenje od strane Centra za kulturu prostorije za Osnovnu muzičku školu u Ulcinju i od toga dana do danas nema ugovora između Ministarstva i Centra za kulturu iako su vam se više puta obraćali. Poslije dobijenog dogovora imam i komentar. Hvala. 

PREDŚEDAVAJUĆI ŽELJKO ŠTURANOVIĆ: 

Zahvaljujem.

Izvolite. 

SLAVOLJUB STIJEPOVIĆ: 

Poštovani gospodine Nimanbegu,

Vi ste meni postavili pitanje 18. marta i u tom pitanju, kasnije u komentaru, kritikovali ste me zbog centralizma u obrazovanju. Sada ste postavili novo poslaničko pitanje u kome tražite da Ministarstvo prosvete plati zakup za Muzičku školu u Ulcinju koja koristi oko 300 kvadrata prostora za potrebe škole, a za đecu koja su ulcinjska đeca i u Centru koji je vlasništvo Opštine Ulcinj đe je vaš partijski kolega predsjednik opštine... Dakle, ja sam saglasan da ugovori i pravila moraju da se poštuju. Raniji ministar je 2010. godine mudro procijenio da ne treba da pravi novu zgradu pa da troši državne pare, nego da može u Centru za kulturu naći prostor za te učenike Muzičke škole i Opština Ulcinj je odobrila taj zakup besplatno za 10 godina. Prepoznala je prvo javni interes, jer je ovo javna služba, a drugo računala je to su opet naša đeca i mi imamo neku obavezu prema toj đeci, makar da im ustupimo besplatno poslovni prostor kad već država plaća grijanje, struju, plate zaposlenima. Sve je to funkcionisalo do pred kraj 2011. godine, kada je tamo promijenjena lokalna vlast. Čim je promijenjena dobili smo obavještenje - platite ili se iselite. Naravno, računao sam da nije niko baš tako rigidan da tu đecu izbaci na ulicu. Ja sam napisao pismo, vi ste sigurno u toku, gospodinu predsjedniku opštine, ovo je pismo iz 11. janura. 2012. godine, da ga molim da nastave ta đeca tamo da uče to muzičko vaspitanje i obrazovanje kao i do sada, da se ne izdvajaju sredstva dodatna, jer stvarno nemamo sredstava za te namjene, nijesmo ih planirali. Vjerovali ili ne, niđe nemamo nijedan zakup po tom osnovu, osim u Ulcinju i nijesmo imali u budžetu sredstva. Mogla bi se možda ona naći nekim prebacivanjem na drugu poziciju u skladu sa pravilima, ali nije bilo odgovora odnosno nije bilo dobre volje, i evo, hajde da mi ovako napravimo jedan đžentlmenski sporazum i dogovor. To su više vaša, ulcinjska djeca nego djeca naša iz Ministarstva prosvete,ali smo svakako mi zaduženi da vodimo brigu o svemu što im je potrebno…(Upadica). Naša đeca, ali sam rekao da više imaju obavezu za taj prostor njihove komšije, prijatelji, možda i roditelji nego iz Podgorice neko. Potpuno je prirodno i ljudski, a naša su đeca, moja jesu svakako, briga moja je prva u Crnoj Gori o njima. Znači, taj zakup košta devet hiljada na nivou godine, to se traži za 2011. godinu i 2012. godinu, vidim sada ste za 2013. povećali na 12.000. Ne znam zašto. Kriza je, nema inflacije, znam da vam treba sredstava u budžetu, ali vjerujte, gospodine Nimanbegu, na osam miliona otprilike koliko je vaš budžet, godišnje devet hiljada nije neka para koja se ne može iz tog budžeta nadoknaditi odnosno da će se spasiti taj budžet.

Dakle, ako vi mislite da Ministarstvo mora da plati taj zakup, vjerujte da se mi moramo snalaziti, ali nas puštite malo da vidimo kako i u kom roku. Najradijie bih napravio jedan predlog, kažem … sporazum, da to podijelom po 40-50%, da Vlada, odnosno Ministarstvo participira. Pored svega, znači vi ste nas kritikovali što smo centralizvoali, a sada nećete da date 9000 za godinu dana za tu đecu u Muzičku školu. Hoćemo, centralizovali smo, moramo, tu smo. Ajde da se dogovorimo jer smo na istome, ja vas poštujem i lično i profesionalno, spreman sam da napravimo, poslije ovog javnog dijealoga, dogovor kako da to riješmo. Vjerujte da ima načina da se to riješi i riješićemo ga, možda ga i ne bi riješili da nije bilo postalvjenog pitanja. Za to vam hvala što ste ga postavili i spreman sam da napravimo dogovor da to riješimo i dovedemo na nulu taj naš dug prema opštini Ulcinj. Zahvaljujem. 

PREDSJEDAVAJUĆI ŽELJKO ŠTURANOVIĆ: 

Hvala Vama.

Kolegan Nimanbegu. 

GENCI NIMANBEGU: 

Evo, poslije inspirativnog odgovora od ministra Stijepovića, čovjek uvijek lako može dobiti inspiraciju za odgovor.

Vaš način odgovaranja ide prema konfliktu (upadica) sada se centralizovali, sad se decentralizovali. Pojasniću vam detaljno jer prvo to su sada naša đeca i ulcinjska đeca ili njihovi roditelji plaćaju poreze ovoj državi. Država ih ne uzima sama. Vi ih ne stvarate. Mi trošimo budžet i mi i vi, mi plaćamo PDV, ali mi ne stvaramo dohodak, to stvaraju roditelji. Zato imamo pravo da tražimo da pošto, ovo je Vlada kontinuiteta, je li tako gospodine Stijepoviću, ovdje u pitanju kojim se obratio vama, gospodin Draga, koji samo sprovodi odluku Upravnog odbora. On kaže, navodi da je 2010. obećano da će se u desetogodišnjem periodu vidjeti šta se radi za tu školu.

Vi ste me izveli na čistinu pa ću vam reći, nije cilj mog pitanja samo 9.000 ili da se dogovorimo oko zakupa, nego moža da se krene i izgradi neki objekat muzičke škole. Znači treba riješiti to pitanje, to je pitanje koje Ministarstvo treba da ima i da vidimo način kako ćemo realizovati, kakve će biti metode. Imate obraćanje istog Centra za kulturu, da li im možete pomoći da se preko prebrijanja sa Elektroprivredom Crne Gore, jer dugovi, ali treba napraviti ugovor i vidjeti na koji način treba ovo riješti.