Potpredsjedniče Parlamenta, poštovani građani Crne Gore, poštovane kolege, gospodine potpredsjedniče Vlade i ministre vanjskih poslova,

Postavio sam sljedeće poslaničko pitanje, a ono glasi:

U kojoj fazi posla se nalazi takozvana međudržavna komisija Crne Gore i Republike Hrvatske, koja se bavi pitanjem razgraničenja u predjelu Prevlake, odnosno Rta Oštro; da li je rad komisije rezultirao usaglašenim tekstom posebnog sporazuma o Prevlaci, a koji bi prethodio pokretanju postupka pred Međunarodnim sudom pravde u Hagu? Tražio sam odgovor i u pisanoj formi.

Poštovani građani Crne Gore i gospodine ministre, manjeg prostora a složenijeg imovinsko-pravnog i međudržavnog problema, teško da ćemo moći naći u regionu, u Evropi, a možda je šire, kakav je slučaj sa zduženim poluostrvom Prevlaka površine od 1km, koji se poput lukobrana nastanio na sami ulaz Bokokotorskog zaliva.

Ovo poluostrvo, koje u narodu još zovu Oštra, je prag Boke, a od donošenja rezolucije Savjeta bezbjednosti od 06.oktobra 1992. godine do mirnog i pravičnog rješenja jugoslovensko-hrvatskog graničnog spora, narod ga zove takozvana "Ničija zemlja".

Odmah da se razumijemo na početku, gospodine potpredsjedniče Vlade, Socijalistička narodna partija smatra, i to je duboko ugradila u svoj program, da se mora na principijelan i pravičan način zaštititi vitalni državni, nacionalni interes Crne Gore u pogledu očuvanja njenog teritorijalnog integriteta i suvereniteta prilikom razgraničavanja sa Republikom Hrvatskom na moru i na kopnu. Prije svega, imajući u vidu Odluku Skupštine Crne Gore, ovog doma, dakle, od 21. oktobra 1992. godine, da je Prevlaka sastavni dio Crne Gore i Protokol između Vlade Republike Hrvatske i Savezne Republike Jugoslavije o privremenom režimu uz južnu grarnicu između dviju država. Naravno, bez stavova Skupštine Crne Gore, niko nema pravo da donosi konačan sud na štetu interesa države.

Ovdje imam knjigu koju ću Vam pokloniti u petak, pokojnog doktora Ilije Pavlovića, visokog funkcionera Socijalističke narodne partije, koja je naslovljena "Rt Ošto - Prevlaka u vremenu i prostoru". Pokloniću Vam je, tu ćete moći da nađete dosta zanimljivih podataka iz istorije, ali ćete moći da vidite i sve ono što su poslanici Socijalističke narodne partije još 2002. godine, kada su izgrađivali platformu za pregovore sa Hrvatskom, oni poslanici koji su bili članovi Saveznog Parlamenta u Vijeću građana i Vijeću republika,a sa Crnogorskog primorja zajedno sa tadašnjim predsjednikom Skupštine opštine Herceg Novi, radili. Tu ćete vidjeti i zanimljive podatke, kako su tada reagovali predstavnici međunarodnih institucija, kako su reagovali ljudi iz Crne Gore, ali i iz Hrvatske. Preporučujem Vam je toplo.

Dakle, imaćete to, ali samo da Vam kažem da je u tom čuvenom protokolu koji do sada funkcioniše vrlo dobro, i tu se potpuno slažem sa svim onim ljudima koji kažu da su odnosi između Republike Hrvatske i Crne Gore vrlo dobri i da do sada privremeni sporazum nijednom nije bio kršen, u smislu toga da je narušen integritet i suverenitet Crne Gore.

Dakle, strane Protokola su se usaglasile da odredbe Protokola i njegovih aneksa, kao i njegovo sprovođenje, ni na koji način ne prejudiciraju razgraničenje između dviju država. U ovom trenutku mislim da sva ova priča oko mješovite komisije, da u petak može da izađe dijelom na vidjelo, iako postoji tu i tajnih podataka. Mi treba da vidimo dokle je stigla ta mješovita komisija Hrvatske i Crne Gore. Koliko se sjećam, Hrvatska je imala određeni papir, imala je određenu platformu. Znam da je crnogorska strana ponudila određenu platformu, odnosno papir. Da li će to rezultirati sporom pred Međunarodnim sudom pravde u Hagu, ili će se naći rješenje na bilateralnim osnovama, čućemo između ostalog u petak, a u dijelu komentara govoriću dalje koja su viđenja moguća da se ostvari mirno rješenje ovog zaista velikog problema. Hvala.

PREDṤEDAVAJUĆI SULJO MUSTAFIĆ:

Zahvaljujem, kolega Laloševiću.

Potpredsjednik Lukšić, odgovor.

Izvolite.

IGOR LUKŠIĆ:

Zahvaljujem, gosopdine potpredsjedniče.

Gospodine Laloševiću, sticajem okolnosti imam knjigu pokojnog doktora Ilije Pavlovića, svakako da je interesantna, i ne smeta ako bih dobio još jedan primjerak. Mislim da je vrijedan zapis.S druge strane, mislim ipak da,bez obzira na okolnost, da ovo pitanje još nije trajno riješeno, da nema trajnog razgraničenja između dvije države, i bez obzira na kompleksnost pitanja, pogotovo iz ugla našeg interesa da obezbijedimo u svakom trenutku, dakle, ulaz u Bokokotorsku, nesmetan je u poređenju sa drugim graničnim sporovima u regionu zaista nešto što za sobom ima ipak nasleđe, dakle, pozitivno nasleđe u smislu razgovora koji su između dvije države vođeni, i desetogodišnje iskustvo primjene sporazuma privremenog režima koji je dakle, bez jednog jedinog incidenta funkcionisao i samim tim čini mi se jača kredibilitet i jedne i druge države u tom smislu.

Ono što je, objektivno gledano, bio problem rada prethodne komisije, kao što pretpostavljam da znate, jeste što drugačije dvije strane doživljavaju pitanje razgraničenja.Hrvatska strana smatra da je to samo na moru, a crnogorska strana smatra da je sporno i razgraničenje na kopnu. U tom kontekstu, da biste pripremili usaglašen kejs za Međunarodni sud u Hagu, onda morate imati isti stav oko toga što očigledno u određenom trenutku nije bilo moguće postići. Ali, ipak dozvolite mi da, bez obzira što sam dobrim dijelom na ova pitanja već odgovorio, u slučaju pitanja poslanika Labudovića, ponovim, da će Vlada, dakle, na prvom narednom zasijedanju, dakle, sjutra, donijeti Odluku o prestanku važenja svoje ranije Odluke o formiranju komisije za pripremu pravnog postupka razgraničenja između Crne Gore i Republike Hrvatske pred Međunarodnim sudom pravde u Hagu, i donijeti rješenje o formiranju Komisije za razgraničenje između dvije države na čijem čelu će biti ministar vanjskih poslova.

Predsjednik Crne Gore i Republike Hrvatske smatraju, dakle, da još ima prostora za bilateralni dogovor, što bi u svakom slučaju bio mnogo povoljniji ishod ako bi do njega mogli doći, iz više razloga. To bi još jednom potvrdilo kapacitete dvije države da otvorena pitanja rješavaju kroz pregovore uz uvažavanje međusobnih interesa i s namjerom daljeg jačanja dobrosusjedskih odnosa. To ne isključuje mogućnost arbitražnog postupka ukoliko se protezanje zajedničke državne granice ne utvrdi kroz bilateralni postupak razgraničenja. Vlada Crne Gore nije imala mogućnost da razmotri izvještaje nove komisije, kao što sam već kazao, budući da je u toku njeno formiranje, ali u nekoliko ranijih navrata razmatrala takozvane tehničke izvještaje prethodne komisije, na osnovu kojih je konstatovano, da nijedna strana još uvijek nije definisala predmet spora i da privremeni Protokol iz 2002. godine između SRJ i Republike Hrvatske nastavlja da se primjenjuje bez ikakvih problema do današnjeg dana kao pravni osnov privremenog režima .

Nakon desetogodišnjeg sprovođenja može se s pravom zaključiti, što je više puta konstatovano od strane zvaničnika Evropske unije i Evropske komisije da je privremeni režim uspostavio dobru praksu na pograničnom području i stvorio pretpostavke da se konačno rješenje traži u procesu pregovora ne ograničavajući vremenski trajanje privremenog rješenja koje je sada na snazi.

Ponavljam, prilika je, dakle, za nastavak razgovora na ovu temu, dakle, podrobniji nastavak razgovora na ovu temu za koji dan, u petak na Odboru za međunarodne odnose i iseljenike. Međutim, ono što sam kazao prilikom davanja odgovora na prvobitno, odnosno na prethodno pitanje, jeste da mislim da su ove inicijative pravovremene, da su dakle, dobro došle, jer je naš interes da se aktuelizuje ova tema i da se aktiviraju kontakti između dvije države kako bi i jedni i drugi bili posvećeni dijalogu, pokušaju da nađemo odgovarajuće rješenje ovog problema, uporedo naravno, sa daljom primjenom privremenog režima, ali i sa našim jasnim interesima koji su u tom smislu iskazani, s obzirom na ono što će biti u dugom roku potreba postojanja jasne linije razgraničenja na kopnu i na moru. Zahvaljujem.