Poštovane koleginice i kolege, poštovani građani i građanke Crne Gore, ja sam postavio dva pitanja potpredsjedniku Vlade i ministru pravde gospodinu Dušku Markoviću, kako reče moj kolega Bulatović, prvom potpredsjedniku Vlade, ne znam da li je prvi, ali je sasvim sigurno jedan od najobavještajnijih ljudi u Crnoj Gori.

Gospodine ministre, pozivam Vas da saopštite koliko ste (na osnovu Zakona o pomilovanju) tačnije u skladu sa starim zakonskim rješenjima potpisali Predloga odluka o pomilovanju i uputili ih predsjedniku Crne Gore Filipu Vujanoviću tokom prethodne 2012. Godine.Molim Vas da saopštite takođe i vašu ocjenu o tome da li je ovako visoki broj pomilovanja podsticaj za korupciju i kriminal?

Pozivam Vas, takođe, da javno saopštite razloge zbog kojih je ministar pravde, Vaš prethodnik, inače sad uvaženi sudija Ustavnog suda predložio, a predsjednik Crne Gore gospodin Filip Vujanović u ljeto 2009.godine odobrio pomilovanje sada pokojnog Dudića-Frica. Dakle, gospodine Markoviću, poštovani potpredsjedniče Vlade, kao što ste prepoznali, ovo moje pitanje u suštini je na fonu onoga što je već objavljeno u medijima i što je izazvalo veliku pažnju javnosti, ali ja zaista sam osjetio potrebu da ovo ponovim zato što, i to veliko interesovanje i da kažem strah koji je izazvalo unutar javnosti, zabrinutost koju su ti objavljeni podaci izazvali unutar crnogorske javnosti, sam procijenio da oni nijesu dovoljni. Ja mislim da je to frapantno, gospodine potpredsjedniče Vlade, naš Predsjednik države je više pomilovao kriminalaca za jednu godinu, nego Tadić za dva mandata plus Drnovšek, plus Kučan, plus Mesić, za sve svoje mandate, što su pomilovali on je više pomilovao kriminalaca. On više pomiluje kriminalaca za godinu dana nego sve države u regionu, a svaka od tih država je od dva do pet puta veća ili deset puta neke veće od Crne Gore. Mislite li, zaista, gospodine Markoviću, interesuje me vaš politički stav, vaša ocjena, jer vi mislite da se tako vodi borba protiv korupcije i kriminala, je li vi mislite da će gospodin Vujanović, ako pomiluje sve kriminalce hoće li Crna Gora ona imati nultu stopu kriminala? Ako svi mafijaši pobjegnu iz Crne Gore, znači li to da naša policija efikasno goni mafiju? Znači, odnos našega predsjednika koji da vas podsjetim je bio prisutan na otvaranju one luke itd. Dakle Dudić-Frica jedno vrijeme je bio ugledni biznismen, pa je onda poslije toga bio kriminalac, pa je bio u zatvoru, pa ga je on pomilovao. Zato što ima bolove u kičmi, zato što je socijalni slučaj, zato što izdržava porodicu. Molim vas, ovdje se radi o nečemu što je zaista, zaista zabrinjavajuće do te mjere da sam osjetio potrebu još jednom da pitam.

PREDṤEDAVAJUĆI SULJO MUSTAFIĆ:

Potpredsjedniče Markoviću, izvolite.

DUŠKO MARKOVIĆ:

Hvala, gospodine potpredsjedniče.

Evo moj odgovor ću početi jednim pitanjem koji nije sadržaj mog odgovora.

Da li Vi zaista, uvaženi poslaniče Pavloviću, mislite da su svi ljudi na izdržavanju kazne kriminalci?

U 2012.godini, Ministarstvu pravde dostavljeno je 365 molbi za pomilovanje osuđenih lica, nakon ocjene navoda iz molbe i dostavljenih spisa predmeta ministar pravde dao je predloge za pomilovanje koji su bili pozitivni ili negativni i koji su dostavili Predsjedniku Crne Gore. Predsjednik Crne Gore donio je 145 pozitivnih odluka, na način što je od uvaženih predloga po molbi za pomilovanje osuđenih lica izrečene kazne zatvora zamijenio u 44 slučaja uslovnom osudom, u 43 novčanom kaznom i u 58 slučajeva je djelimično oslobodio osuđena lica za razrješenje kazne zatvora u trajanju od jednog mjeseca do jedne godine. Postupak po molbi za pomilovanje je dostavljen i obustavljen u 44 slučaja iz Zakona predviđenih zakona, a u preostalih 176 slučajeva Predsjednik je donio negativne odluke. Znači, statistički to ne izgleda onako kako ste vi predstavili mnogo više negativnih odluka nego pozitivnih odluka. Institut pomilovanja ima za cilj uspostavljanje pozitivnih odnosa sa počiniocima. Primjenjujući Zakon o pomilovanju, vodimo računa o poštovanju ljudskih prava, počinilaca, ali i o prevenciji i bezbjednosti u društvenoj zajednici. Pri tome pomilovanje se može dati oslobođenje od krivičnog gonjenja ili potpunoj ili djelimično oslobođenje izvršenja kazne zamjenjuje se izrečena kazna blažom kaznom ili uslovnom osude daje se rehabilitacija, određuje krače trajanje određene pravne posljedice, osude ili se ukidaju pojedine ili sve pravne posljedice osuda. Pri čemu se ovim institutom ne dira u pravosnažnu izrečenu presudu koja ostaje na snazi.

Prilikom postupanja po molbama za pomilovanje, uzimaju se u obzir individualne karakteristike, okolnosti i potrebe osuđenih lica kako bi se obezbijedilo da svaki pojedinačni slučaj se rješava pravično i zakonito. U odnosu na vaše pitanje da li ovako visoki broj pomilovanja podstiče korupciju ili kriminal,odgovoriću - ne.

Institut pomilovanja doprinosi sticanju povjerenja javnosti u smislu da počinioci imaju stvarni prisup institucijama sistema. Te da su akti milosti dostupni svim osuđenim licima pod jednakim uslovima. Dakle, doprinosi izgradnji pravednog društva, društva jednakih šansi i za one koji su ogriješili o zakon. I ja mislim da ste me već jednom čuli, ali ponoviću i ovoga puta. Nema te države u svijetu koja ima takvo bogatstvo ljudskih resursa. Takođe, nema te države na svijetu koja je toliko finansijski moćna da se oslobodi bilo kojeg čovjeka, da uništi njegovo pravo na život iako se ogriješio o zakon, iako to kršenje zakona bilo i ono najteže. Znači, svaka država radi da onoga ko se ogriješio o Zakon pokuša vratiti u društvenu zajednicu kao korisnog člana, jer sve je drugo skupo i sve je drugo neprihvatljivo i sa aspekta ljudskih prava i ljudskih sloboda.

Primjenom Instituta pomilovanja nadležni organi u Crnoj Gori nastoje da promovišu ciljeve i vrijednosti sadržane u konvencijama ali i preporukama Savjeta Evrope. Evropskim zakonskim pravilima i evropskim pravilima probacije jer u svim državama stepen socijalizacije osuđenom se uvažava sa osebnom pažnjom.

Moram Vam reći da ja nijesam bio, dok nijesam došao na mjesto ministra pravde, uopšte upućen u ovu problematiku. Ali moram da vam kažem, kada sam počeo da se bavim tim pitanjima, kada smo sprovodili razne tvining projekte sa Savjetom Evrope i Evropskom komisijom o načinu izvršenja kazni, sprečavanja torture i poštovanja ljudskih prava u periodu izvršenja kazne zatvora sam došao do zaključka da mi u tom smislu smo nedemokratsko društvo i da mi moramo promijeniti politiku i da mi moramo raditi na sprečavanju torture i poštovanja ljudskih prava i osuđenih lica. I dio politike koja je drugačija od one koja je bila ipak rezultat i mog napora i dio pozitivnih odluka predsjednika države kada su u pitanju pomilovanja je rezultat mog pristupa tom problemu, jer mislim da je to ispravan pristup i da sam na fonu onoga što su standardi i zahtjevi posebno Savjeta Evrope i nadležnih tijela Savjeta Evrope, konvencija i preporuka koje to tijelo utvrđuje. Takođe, javnosti radi, reći ću da rad svog prethodnika gospodina Miraša Radovića kao i predlog za pomilovanje sada pokojnog Dudić Dragana-Frica nijesu bili predmet moje pažnje i nemam ih namjeru komentarisati.

Samo još jedno malo pojašnjenje, potpredsjedniče, ako dozvoljavate, u kontekstu ovoga da su ova pomilovanja uslovna osuda, zamjena novčanom kaznom. Uglavnom se radi o kaznama do pet mjeseci, to su uglavnom kratke kazne. Nema ozbiljnih slučajeva pomilovanja za teška učinjena krivična djela, a otkako sam ja ministar pravde nema pomilovanja učiniocima za teška krivična djela osuđenih na duge kazne zatvora, posebno u najtežim oblicima.Zahvaljujem se.

PREDŚEDAVAJUĆI SULJO MUSTAFIĆ:

Zahvaljujem potpredsjedniku Markoviću.

Pravo na komentar, kolega Pavlović. Izvolite.

KOČA PAVLOVIĆ:

Gospodine Markoviću, gospodine potpredsjedniče Vlade DPS-a, koja vlada ovom državom 23 godine, a koja vodi porijeklo direktno od onih koji su prethodnih 30-40 godina vladali ovim narodom. Pravi iskaz vaše brige za ovaj narod je ono što ovaj narod osjeća. Gotovo polovina je ispod ivice siromaštva, ogroman broj građana se suočava svakodnevno sa problemom gladi. Znači, želim samo da vam kažem da vaša tirada o brizi za ljude zaista zvuči licemjerno. Počeli ste sve sa pitanjem koje ste meni uputili, pa vam ja predlažem da sad vi prođete ovdje a ja ću proći tamo pa ću vam odgovoriti na to pitanje.

Dakle, vi ste konkretno pitanje postavili da li ja mislim da su svi na izdržavanju kazne kriminalci. Ja sebe ne doživljavam kriminalcem, niti sam ikad bio, a bio sam u pritvoru zato što sam bio politički angažovan itd. Bespravno. Svjestan sam ja, ne morate sa tim trik-pitanjima pokušavati da me navučete. Znam ja da tamo ima veliki broj ljudi koje je nesreća dovela tu, nesreća ih je dovela. Ali, nije tamo slučajno bio Dudić-Fric. Ja govorim o njima. Na koliku je kaznu bio osuđen, a koliko je pomilovan Dudić-Fric? Problem ove države jeste u tome što Šariće, Kaliće, Frice i ostale sudimo na po šest mjeseci, godinu dana, ne po 30 godina, a kada ih osudimo na duže od godinu dana, na pet, sedam godina, onda se pojavi umna, profesionalna, stručna i velika sutkinja predsjednica Apelacionog suda pa ih oslobodi. To je problem naš, gospodine Markoviću.

Dakle, na vaše pitanje da li ja mislim da li su svi na izdržavanju kazne kriminalci, mogu da vam odgovorim - apsolutno ne. Ne mislim da su svi na izdržavanju kazne kriminalci, ali sam siguran da na izdržavanju kazne nijesu najveći kriminalci koji se nalaze u ovoj državi, to je poenta. Naš problem iz toga proizilazi, što su najveći kriminalci iz ove države ili pobjegli od pravde ili se još uvijek nalaze na slobodi i drže nam moralne propovijedi svako malo. Što se tiče statistike, da vam ja kažem, gospodine Markoviću, statistika ne govori u prilog ovoga ovako kako je vi tumačite. Statistika može da bude oruđe za manipulaciju, vi ste upravo sad manipulisali. Kažete, jeste on 140 i nešto pomilovanja potpisao za godinu dana, ali znate li koliko je kriminalaca tražilo pomilovanje pa su odbijeni. A ja vam kažem, gospodine Markoviću, statistika je ovakva - više je potpisao za godinu dana Filip Vujanović pomilovanja nego što je za osam godina potpisao Tadić u Srbiji, za svog mandata. Više. A Srbija je 10 puta veća, 10 puta veća.

Dakle, ja želim dodatno pitanje da postavim gospodinu Markoviću.

Gospodine Markoviću, Filip Vujanović, vaš predsjednik, za svoja dva mandata, vi tvrdite da je samo jedan mandat, pomilovao je više ljudi koji su bili u zatvoru na izdržavanju kazne nego što su ih pomilovali za sve svoje godine provedene na predsjedničkim funkcijama zajedno Drnovšek, Kučan, Tadić, ne znam ko su sve bili u Bosni. Obadva hrvatska predsjednika, Mesić i Josipović, manje su ljudi pomilovali nego Filip Vujanović sam. Zar vama to ne ukazuje na jedan veliki problem?

Dakle, moje pitanje, gospodine Markoviću: Možete li reći onome za čiji ste račun govorili, na čijoj ste promociji govorili nedavno, da nije normalno da predsjednik jedne male Crne Gore više pomiluje ljudi iz zatvora nego svi iz regiona zajedno za sve svoje mandate unazad 10 godina? Da li ste mu to već rekli, to je moje pitanje. Da li ste mu rekli tokom 2011-2012. godine, gospodine Vujanoviću, druže, potpredsjedniče, ne znam kako ga oslovljavate, nije normalno to što radite. Znam ja da su izbori svako malo, znam da je to super kao dio predizborne kampanje, znam ja ko je sve radio za gospodina Vujanovića na terenu. Znam čije je sve objekte posjećivao i čije je luke otvarao gospodin Vujanović, pa se poslije pravio da ne zna da se radilo o kriminalcu. Ali, to nije normalno, to je velika bruka Crne Gore, gospodine Markoviću. Dakle, moje dodatno pitanje je - hoćete li vi vašeg predsjedničkog kandidata, dosadašnjeg predsjednika, pitati da li on zna da to nije normalno, da je to više nego što su svi drugi u regionu pomilovali i da li će konačno prestati sa tim? To je najbolja njegova promocija za naredni period. Dakle, da kaže da će se ponašati u skladu sa onim što Evropa traži od nas, neće podsticati kriminal, nego će kažnjavati kriminal.

PREDŚEDAVAJUĆI SULJO MUSTAFIĆ:

Zahvaljujem, kolega Pavloviću, na dodatnom pitanju.

Kolega Markoviću, imate mogućnost da odgovorite sada ili u pisanoj formi.

Izvolite, imate tri minuta za odgovor.

DUŠKO MARKOVIĆ:

Nema potrebe da na vaš zahtjev opominjem predsjednika i ako bih ga opominjao onda bih morao poći od sebe.

Gospodin predsjednik još nije donio nijednu odluku o pomilovanju na osnovu inicijative koja je direktno proslijeđena njemu, nego sve te inicijative prosleđuje Ministarstvu pravde i mi dajemo mišljenje u skladu sa zakonom. Znači, o svakom predlogu je odlučivao na osnovu mišljenja Ministarstva pravde, odnosno mišljenja kojeg sam ja potpisao.

Prema tome, ako postoji odgovornost predsjednika ili ako postoji zloupotreba ovoga prava, onda prvo ja moram odgovarati pa onda predsjednik. Ali, vjerujte mi, bez obzira što se razlikujemo oko ovoga, dok sam na ovoj poziciji ja ču se držati ovog principa ne samo kad je u pitanju pomilovanje nego kada je u pitanju uslovni otpust. Slične su optužbe kada je u pitanju uslovni otpust gdje smo mi za godinu dana možda slijedili primjer Hrvatske i, kako vi kažete, Srbije, pa smo imali samo sedam ili osam odluka pozitivnih ljudi na izdržavanju kazne zatvora za uslovni otpust. Sada je to drastično promijenjeno, ali između ostaloga i zahvaljujući novoj politici, politici Ministarstva koja je u skladu sa evropskim standardom. Evo sada imamo taj projekat koji radimo zajedno sa Njemačkom i Holandijom, oko izvršavanja kazne zatvora, gdje je taj naš pristup pohvaljen. Znači, pomilovanje nije instrument funkcionera, a pomilovanja je politika države koju sprovodi predsjednik države i ona ima za cilj ono o čemu sam ja govorio. Ja sam sasvim siguran da se taj cilj ne zloupotrebljava i da se ne koristi u političke svrhe. Ako mislite da je ovakav institut pomilovanja u Crnoj Gori retrogradan i da on dovodi u pitanje osnovne vrijednosti društva pa i naš osnovni cilj borbu protiv organizovanog kriminala i korupcije, pokrenite inicijativu da stavimo van snage taj zakon. Ja ću, naravno, biti protiv toga, ali ako parlamentarna većina to izglasa, da eliminišemo tu opasnost. Zaista bi bilo neprihvatljivo da jedan institut koji je akt milosti, koji treba da potpomogne i osnaži vladavinu prava sa aspekta poštovanja ljudskih prava izrodi se u suprotnost da to mijenjamo i taj zakon stavljamo van snage i da čekamo da opozicija dođe navlasti i da se ta politika kvalitetnije i produktivnije primjenjuje.

PREDŚEDAVAJUĆI SULJO MUSTAFIĆ:

Bilo je to odgovor na dodatno pitanje poslanika Pavlovića, koji je postavio još jedno pitanje potpredsjedniku Markoviću.

Izvolite.

KOČA PAVLOVIĆ:

Gospodine predsjedniče Parlamenta, samo da se nastavim na ovo što sam ranije govorio.

Gospodine Markoviću, vama je nepotrebno govoriti, vi odlično znate da imamo jednu situaciju, dakle ne radi se o sistemu, radi se o određenim segmentima sistema, ali koji su zloupotrebljeni. Dakle, mi ovdje imamo jednu figuru ili jedan bračni par, tako da kažem, koji kontroliše ili u značajnoj mjeri kontroliše cijeli sistem sankcija, od sudstva pa do samoga kraja, i na kraju toga sistema se nalazi predsjednik države koji može i da pomiluje ponekoga. To nije baš bez kontrole u ostalim državama i nije tačno, nemojmo da obmanjujemo crnogorsku javnost, da je bez kontrole sistem taj pomilovanja, da je evropski standard da on bude bez kontrole kako je kod nas. Kod nas je u ovome trenutrku, nakon izmjena koje ste vi ovdje obrazlagali, bez kontrole. U svakoj od država regiona postoji posebna komisija koja to razmatra i to je jedan od razloga zbog čega se u Srbiji, recimo, ili u Hrvatskoj ne pomiluje tokom godine 150 osoba kao u Crnoj Gori, nego deset, iako su veće od nas. Samo da dovršim, odnedavna, nakon ovih izmjena koje ste vi ovdje predložili, gospodin Vujanović je još i više autonoman, može da pomiluje koga god hoće, tako da se napravio jedan cijeli sistem u kome samo još nedostaje da se izbace cijene za usluge za pomilovanje i usluge koje treba da se obave i visinu kazne.