S obzirom da već duže vrijeme nemamo nikakve informacije o željezari "Toščelik" Nikšić, ni od strane vlasnika a ni od strane predstvnika radnika, onda bi moje poslaničko pitanje bilo u vezi željezare "Toščelik" Nikšić. To što nema nikakvih informacija od strane radnika se može i razumjeti, jer je u Nikšiću gospodin Lala Nikčević sa njegovorm ekipom za eliminaciju, tako da on eliminiše svakog predstavnika radnika koji kaže istinu o Željezari.

PREDŚEDAVAJUĆI ŽELJKO ŠTURANOVIĆ:

Gospodine Vučiniću, nemojmo o imenima. Naravno, oko Željezare smo svi zainteresovani, ja posebno, i molim vas da oko problematike Željezare razmatramo na drugi način.

JANKO VUČINIĆ:

Dozvolite mi da nastavim sa diskusijom. Afera "snimak" je otkrila da se to radi uz propisanu terapiju od strane šefa Đukanovića. To što nema nikakve informacije od strane vlasnika je iz razloga što, izgleda, nemaju šta dobro da kažu iz Željezare "Toš čelik" Nikšić, ali zbog ogromnog značaja koji ima ova fabrika i zbog velikog interesovanja javnosti, ja bih želio da vam postavim sljedeće pitanje:

Dokle se stiglo u realizaciji dogovora sa vlasnicima Željezare Toščelik Nikšić, koliko je zaposleno novih mladih radnika i kolika je ostvarena proizvodnja u Željezari Toščelik? Da li, osim one časne riječi, gospodina Fuata Tosjalija, imate bilo kakav drugi ugovor u pisanoj formi kojim se vlasnik Željezare obavezao da će ispuniti to što je obećao ili ste Željezaru Nikšić prodali onako na riječ kao beznačajnu zanatsku radionicu i sada nam industrija čelika u Crnoj Gori zavisi od toga da li će Fuat Tosijali ispuniti datu riječ ili ne. Da li je istina da je turski investitor oslobođen poreza i dijela doprinosa na zarade zaposlenih?

Kratko obrazloženje. Podsjetio bih vas, kada je Tosjali holding preuzeo Željezaru Nikšić, onda je organizovana pres konferencija na kojoj ste bili prisutni i vi, gospodine ministre, zajedno sa vlasnicima, i tada je Željezari koja je kroz postupak stečaja očišćena i od dugova i od viška radnika, predviđena blistava budućnost sa proizvodnjom od 400.000 tona kvalitetnih čelika, godišnjim prometom od 500 miliona eura i zapošljavanje od 550 radnika. Nedugo zatim ste došli u posjetu Željezari zajedno sa bivšim premijerom gospodinom Lukšićem i tada je sve to potvrđeno, uz obećanje da će u Željezaru Nikšić biti investirano 35 miliona eura za jedno kratko vrijeme, čini mi se na tri godine, tada ste to izjavili, a na pitanje novinara da li postoji bilo kakav pisani ugovor kojim se on obavezao da će ispuniti to obećanje, Fuat Tosjali je rekao da je dovoljna njegova riječ. U tome se sadrži moje poslaničko pitanje i želio bih konkretne odgovore. Hvala.

PREDŚEDAVAJUĆI ŽELJKO ŠTURANOVIĆ:

Zahvaljujem.

Ministar Kavarić ima riječ. Izvolite.

VLADIMIR KAVARIĆ:

Zahvaljujem gospodinu Vučiniću na postavljenom pitanju. Željezara je kolektiv koji je sve ovo vrijeme zahtijevao punu pažnju svih struktura u državi, i Vlade, i Sindikata, i bilo koga kome dobrobit ekonomskog oporavka u Crnoj Gori leži na srcu.

Što se tiče konkretnog odgovora, on glasi na sljedeći način. Kao što je već poznato, imovina Željezare Nikšić je prodata na trećem javnom oglasu o prodaji cjelokupne imovine AD Željezara Nikšić u stečaju javnim nadmetanjem. Postupak javnog nadmetanja je sproveden 30. aprila 2012. godine. Na osnovu objavljenog oglasa i cjelokupne dokumentacije iz sprovedenog javnog nadmetanja, shodno ovlašćenjima utvrđenim članom 33 134 Zakona o stečaju, dana 4.05.2012. godine, stečajni upravnik je donio odluku da se kompanija Toščelik proglasi kupcem cjelokupne imovine Željezare Nikšić AD u stečaju jer je ponudila najvišu kupoprodajnu cijenu u visini od 15.100.000 eura i ispunila sve uslove iz oglasa. Kompanija Toščelik je uplatila kupoprodajnu cijenu i kako je ovim izvršena prodaja imovine Željezare Nikšić sa kompanijom Toščelik stečajni upravnik zaključio je odgovarajući ugovor o kupoprodaji. S obzirom da je kupac kupio imovinu, a ne pravno lice, kupac je registrovan u ovom privrednom društvu prijavio kupljenu imovinu kao svoj dio u tom privrednom društvu.

U zavisnosti od kretanja na tržištu, očekujemo dobre poslovne odluke u smislu povećanja učešća kvalitetnog čelika u ukupnoj proizvodnji, iako to nije obaveza definisana kupoprodajnim ugovorom. Toščelik je najavio investicioni program kojim planira da u narednih pet godina uloži 35 miliona eura i poveća proizvodnju do nivoa 400.000 tona godišnje, što je moguće postići maksimalnim iskorištenjem kapaciteta nove elektrolučne peći. Paralelno sa tim priprema se sistematizacija koja će pratiti razvoj kompanije i na osnovu koje će se vršiti zapošljavanje. Očekivanje je da će broj zaposlenih, nakon sprovedenih investicija, biti oko 550. Toščelik je do sada zasnovao stalni radni odnos sa 212 zaposlenih dok je sa 102 zaposlena zasnovao radni odnos na neodređeno vrijeme, a 20 lica je angažovao po osnovu ugovora o vršenju usluga. Planirano je da se povećanjem proizvodnje postepeno poveća i broj zaposlenih. U toku su aktivnosti na istraživanju tržišta kako bi se proizvodni program uskladio sa zahtjevima tržišta i omogućio što bolji plasman gotovih proizvoda. Počela je proizvodnja u novoj peći u čelečani. Sada se proizvodi oko 880 tona mjesečno, a stavljanjem nove opreme u funkciju doći će do postepenog povećanja proizvodnje ne samo u Čelečani nego i u ostalim pogonima, Bluming, Kovačnici u skladu sa poslovnom politikom.

Evidentno je da je posljednjih godina nastupila finansijska kriza kako u svijetu tako i u Evropi i u našoj državi. Posljedice te krize se reflektuju, između ostalog, i na investicione aktivnosti, pa je u tom smislu bilo potrebno intenzivirati napore ka privlačenju investitora, naročito stranih. U tom cilju je Vlada Crne Gore 29. decembra 2011. godine usvojila program podsticaja razvoja biznisa. Programom se želi podstaći razvoj mikro i malih proizvodnih preduzeća na infrastrukturno opremljenom zemljištu, povećati zaposlenost u manje razvijenim opštinama, kao i aktivirati kapital domaćih i inostranih investitora koji bi prepoznali interes za sprovođenje i unapređenje ovog projekta. Programom su definisane prednosti osnivanja proizvodnih kapaciteta u Crnoj Gori, poslovni ambijent na državnom nivou, kao i povoljan ambijent na nivou lokalnih samouprava. Obuhvaćeni su i predlozi mogućih poreskih i administrativnih olakšica na lokalnom nivou. Razvojem biznis zone na nivou jedinica lokalne samouprave želi se podsticati ravnomjerni razvoj Crne Gore i povećanje zaposlenosti. Država je u cilju privlačenja investicija usvojila program podsticajnih mjera, a svaka opština treba, u cilju postizanja tog cilja, donijeti odluku o olakšicama za ulaganje.

U skladu sa tim, Skupština Opštine Nikšić je donijela odluku o proglašenju biznis zone Nikšić i ovom odlukom su definisane povoljnosti koje se odobravaju budućim investitorima u toj biznis zoni. Ostavljen je rok do koga važe ove povoljnosti koji je vezan za rok primjene uredbe o subvencijama za zapošljavanje određenih kategorija nezaposlenih lica, a u skladu sa podsticajnim mjerama koje je odobrila država. Toščelik, Stil Nikšić DOO Nikšić posluje u zoni i plaća poreze i doprinose koristeći definisane povoljnosti za poslovanje u biznis zoni Nikšić. Ako dozvoljavate, na kraju bih naveo par teza i, naravno, dostavićemo odgovor u pisanoj formi poslaniku Vučiniću.

Željezara je kupljena kroz postupak stečaja. Znači, sa formalno-pravnog aspekta ne postoji nikakva obaveza investitora. Investitor je dostavio investicioni plan kao gest svoje dobre volje i iskrenih namjera da se u Željezari obezbijedi ono što bi nam bilo svima nama interes, proizvodnja, a ne da Željezaru, to svi mi u ovoj sali jako dobro znamo, da je postojala i ta mogućnost da Željezaru neko kupi za staro gvožđe. Kupio je investitor koji želi da investira i koji je, usuđujem se reći, iskrenost svojih namjera dokazao dostavljanjem toga investicionog plana na koji nije bio obavezan. S toga aspekta, ne vidim nikakvog razloga da ne vjerujemo. Mislim da svi zajedno treba da preuzmemo odgovornost ili volju da pokažemo, da pomognemo da se realizuje nešto što može da preporodi grad Nikšić. Znamo da je tome prethodila situacija kada je stanje, što se tiče proizvodnje u Željezari tokom stečaja, bilo gotovo neodrživo, brojali smo dane, mjesece ili nedjelje koliko može takav proces da traje. Znamo da prije ovoga nijesmo imali nijednog ponuđača koji je ponudio bilo šta slično, odnosno koji je ponudio bilo šta, postojala su tri tendera prije toga.

Što se tiče koncepta biznis zona o kome ste pitali, to je koncept koji na raspolaganju stoji svakoj od 21 lokalne samouprave u Crnoj Gori. Opština Nikšić je to odlučila da iskoristi na sljedeći način. Ono što je primarna proizvodnja željeza ne nalazi se u biznis zoni, ne postoje biznis olakšice po tom pitanju. Ono što je dodatna finalna prerada i sve ono što su komplementarni sadržaji koji se nalaze ne samo na teritoriji današnje Željezare nego i na mnogo širem području, može da bude predmet olakšica koje proizilaze iz biznis zone. Hvala. Izvinjavam se ako sam prekoračio vrijeme.

PREDŚEDAVAJUĆI ŽELJKO ŠTURANOVIĆ:

Hvala vama.

Kolega Vučinić ima riječ. Izvolite.

JANKO VUČINIĆ:

Gospodine ministre, tražio sam od vas konkretne odgovore, a vi kao kiša oko Kragujevca, da će za jedno izvjesno vrijeme biti ispunjeno. Međutim, čisto sumnjam. Samo bih vas sada podsjetio na trgovinsku razmjenu koja je tekla između države Turske i države Crne Gore koja je pratila ovu zadnju promašenu privatizaciju, što se tiče Željezare Nikšić.

Prvo je jedna turska firma CVS "Makina" koja se bavi proizvodnjom i instaliranjem metalurške opreme, instalirala elektrolučnu peć u Čeličani u Željezari i kako je Željezara ušla u stečaj tu peć je naplatila od građana Crne Gore 33 miliona eura. Šta se desilo dalje. Druga turska firma Tosjali holding je kupila tu istu peć za 15 miliona eura, ali dobro bi bilo da je ona kupila samo tu peć. Ona je kupila i svu imovinu Željezare za tih 15 miliona evra, a danas knjigovodstvena vrijednost Željezare iznosi 105 miliona evra. Možda ovi podaci koje sam iznio dovoljno govore o tome zbog čega se danas država Crna Gora nalazi pred bankrotom, a zbog čega je Turska ekonomska velesila. Nego da se vratimo na moja postavljena pitanja i vaše odgovore.

Nijeste mi rekli kolika je proizvodnja. Ja ću vam reći. Od kad su Turci preuzeli Željezaru ta proizvodnja je nešto oko sedam hiljada tona. To je bila nekad nedeljna ili desetodnevna proizvodnja, prije nego što su došli oni slogani "Da živimo bolje" i"Godine počinju januarom". Što se tiče investicija, dok sam bio u Željezari, dok me nijesu istjerali na jedan brutalan način, prve investije su bile fotografije okačene u holu. Sa tih fotografija su se smiješili likovi vlasnika i, mislim, turskog predsjednika Vlade. Bila je zanimljiva fotografija koja je pokazivala kako su ti današnji vlasnici Željezare počeli biznis. Na tim fotografijama su bili prikazani šporeti i sulundari i njihova ogaravljena lica. Mi smo se u Željezari čudili kako se od takvog biznisa moglo doći do neke kompanije, ali smo zaključili da su zime u turskoj bile vrlo hladne. Međutim, imamo i mi takvih biznismena koji su počinjali na isti način.

Što se tiče zapošljavanja mladih radnika, to je vrlo malo. Danas u Željezari se ne zapošljava na određeno vrijeme, na primjer za mjesec dana ili dva mjeseca, danas se u Željezari zapošljava na dan, dva, deset dana. Znači, ti mladi radnici koji su tražili posao, koji su tražili uhljebljenje i da od tih plata izdržavaju familiju, danas mogu da rade u Željezari samo za nadnicu. Šta je epilog svega - da imamo Željezaru koja radi od danas do sjutra i da industrija čelika u Crnoj Gori zavisi od toga da li će se gospodin Tosijali smilovati i održati riječ. To je zbilja i to je činjenica na šta je spala industrija čelika u Crnoj Gori, a juče nam je premijer pohvalno govorio o vlasniku Željezare i o perspektivi industrije čelika. Hvala.

PREDŚEDAVAJUĆI ŽELJKO ŠTURANOVIĆ:

Zahvaljujem.

Nemate pravo, osim zbog aktuelnosti problematike minut, jer mislim da je značajno da pojasnite.

VLADIMIR KAVARIĆ:

Samo da komentarišem kratko po pitanju cifara. Dakle, ovo je problematika koja se odnosi na CVS Makinu. To je dio potpuno drugog procesa koji je prethodio procesu stečaja u kome je CVS Makina bio partner prethodnog vlasnika iz Željezare koji je izgubio svoja prava u Željezari uvođenjem stečajnog postupka.

Što se tiče konkretnog pitanja, ja sam rekao kolika je proizvodnja. Proizvodnja je 880 tona mjesečno i slažem se da je to jako malo. Mislim da ćemo se i oko tog pitanja lako složiti da svi treba da uradimo sve da oni dođu do tih 400 hiljada tona koje su obećali i dostavili kao dio investicionog programa.

Što se tiče tržišnog procesa, to je neumitnost. Kroz ovaj proces firma vrijedi onoliko koliko je spreman neko da izdvoji za nju, a svi mi dobro znamo da niko nije bio spreman da izdvoji prebijene pare dok se nijesu pojavili oni sa ovim predlogom. Znači, išla su tri tendera gdje je bila početna cijena od 30 miliona, ne 105 to je bila procjena stečanog upravnika, da bi se došlo do cifre od 15 kada smo u poslednjem momentu imali investitora.

PREDŚEDAVAJUĆI ŽELKO ŠTURANOVIĆ:

Zahvaljujem.

Kolega Vučiniću, imate minut.

JANKO VUČINIĆ:

Pored svih vaših odgovora, gospodine ministre, istina je sledeća: Željezara Nikšić je prodata na riječ Fuatu Tosijaliju. Oni koliko je sjutra mogu da likvidiraju Željezaru, da ti radnici koji su tamo ostanu bez posla i da ostanemo bez proizvodnje čelika u Nikšiću, a i u Crnoj Gori. To je činjenica i to je istina. Mislim da je to porazno danas pošto smo dozvolili da jedna velika fabrika po kojoj je bila prepoznata ne samo Crna Gora i ne samo Nikšić, dođe na te grane da može neki tamo gospodin Fuat Tosijali da je zatvori kako mu se ćefne. Hvala.

PREDŚEDAVAJUĆI ŽELJKO ŠTURANOVIĆ:

Zahvaljuejm.

Idemo dalje, mada primjećujem da ovdje treba uskladiti neke podatke. Gospodin Vučinić je govorio o mjesečnoj proizvodnji od nekih sedam hiljada, koliko se ja sjećam, a vi ste govorili o 880 tona.

JANKO VUČINIĆ:

Od kada je Tosijali holding preuzeo Željezaru Nikšić proizvodnja je nešto oko sedam hiljada tona, za nepunu godinu dana. To je bila nekada nedeljna proizvodnja, nekada kad je Željezara radila punim kapacitetom. Znači, od one godišnje proizvodnje 300 hiljada tona ili 400 hiljada tona koju obećava današnji vlasnik, mi imamo nedeljnu proizvodnju od sedam hiljada tona izlivenog čelika, a što se tiče robe koja je prodata ta cifra je daleko manja. Hvala.