Dokle se stiglo sa pokrenutom inicijativom o dodjeljivanju nacionalnih penzija zaposlenim majkama sa troje i više djece, koje imaju najmanje 15 godina radnog staža?

Obrazloženje: Kao što je poznato prije nekoliko mjeseci Unija slobodnih sindikata pokrenula je inicijativu da se ženama sa više od 15 godina radnog staža, koje imaju četvoro i više djece i onima sa 25 godina radnog staža koje imaju troje djece, ukoliko to žele, dodijeli nacionalna penzija. Možda je ovo trenutno jedan od najvećih crnogorskih prioriteta kako bi se zaštitilo materinstvo i očuvala stopa nataliteta koja je svake godine sve niža i prijeti nam bijela kuga.

Da podsjetim prema podacima Zavoda za statistiku veći je mortalitet nego natalitet u 13 crnogorskih opština, 21 koliko ih ima, više je ljudi umrlo nego što se rodilo u Pljevljima, Kolašinu, Andrijevici, Plavu, Mojkovcu, Plužinama, Žabljaku, Šavniku, Beranama, Danilovgradu i na Cetinju, a negativni prirodni priraštaj zabilježen je i u dvijema opštinama na Primorju, Herceg Novom i Ulcinju.

Zbog svega ovoga Liberalna partija smatra da je dodjela nacionalnih penzija majkama sa najmanje troje djece, jedno od najurgentnijih crnogorskih pitanja, a mislimo da je dobar predlog da visinu nacionalne penzije treba propisati posebnim zakonom o socijalnoj i dječijoj zaštiti, s tim da ona ne može biti niša od 2/3 prosječne neto zarade u Crnoj Gori u godini koja prethodi ostvarivanju prava.

Ovdje se polazi od prava žena na zaštitu materinstva, ali i od njihovog položaja na tržištu rada i dodatnih opterećenja koje žene zbog svojih bioloških karakteristika imaju u odnosu na muškarce.

Poznato je da materinstvo predstavlja jednu od ključnih barijera u zapošljavanju mladih žena. Praksa pokazuje da poslodavci zaziru od zapošljavanja žena koje su u trudnoći, tako da je njihovo zapošljavanje na tržištu rada sve teže, pogotovo kada je u pitanju zapošljavanje na neodređeno vrijeme. Nakon porođaja slijedi period jednogodišnjeg porodiljskog odsustva kojeg poslodavci doživljavaju neproduktivnim za svoj posao, a nakon toga i period posebne majčinske brige i obaveze prema malom đetetu. Tu ne pomaže činjenica da centri za socijalno staranje uredno refundiraju poslodavcima zaradu koju isplaćuju po osnovu naknade za porodiljsko odsustvo. Upravo iz ovih razloga žene će sve teže moći da ostvare puni penzijski staž u svojoj radnoj karijeri. Kako se ovo pravo odnosi na zaposlene žene sa najmanje 15 godina radnog staža, uvažavaju se dodatni napori kojima se žene izlaže kroz materinstvo. Ali, posebno se ističe da bi pravo na nacionalnu penziju bilo ženino fakultativno pravo, može da ga ostvari a ne mora ukoliko ne želi.

Osim ovoga, koliko mi je poznato, u Crnoj Gori ne postoji , a čak nije ni u planu izrada pronatalne politike po ugledu na sve države Evropske unije. Neke od stavki koje se nalaze u strategijama zemalja Evropske unije su materijalna pomoć u toku prve godine života za svako rođeno dijete, mogućnost rada, pola radnog vremena za roditelje a da to bude stalni radni odnos i slično.

Liberalna partija zahtijeva od Vlade i od resornog ministarstva da se ozbiljno ponese prema ovoj inicijativi, ali i o ostalim problemima nedostatka pronatalne politike. Hvala.

PREDŚEDAVAJUĆI BRANKO RADULOVIĆ:

Hvala, kolega.

Izvolite, ministre.

PREDRAG BOŠKOVIĆ:

Zahvaljujem, potpredsjedniče.

Ministarstvu rada i socijalnog staranja do sada nije upućivana inicijativa za izmjenu zakona koja bi se odnosila na dodjeljivanje nacionalnih penzija zaposlenim majkama sa troje i više djece, koje imaju najmanje 15 godina radnog staža.

Inače, u normativnom dijelu, koji se odnosi na politiku rada i zapošljavanja, penzijskog i invalidskog osiguranja, socijalne i dječije zaštite, propisana je posebna zaštita žena.

Tako je revidiranim Zakonom o radu ustanovljen princip da zaposlena žena ne može da radi na radnom mjestu na kojem se pretežno obavljaju naročito teški fizički poslovi, radovi pod zemljom ili pod vodom, niti na poslovima koji bi mogli štetno i s povećanim rizikom da utiču na njeno zdravlje i život. Stoga se zaposlena žena koja radi u oblasti industrije i građevinarstva ne može rasporediti na rad noću, s tim što se ova zabrana ne odnosi na zaposlenu ženu koja radi na rukovodećem radnom mjestu ili koja obavlja poslove zdravstvene, socijalne i druge zaštite. Izuzetno od navedenog principa, zaposlena žena može biti raspoređena na rad noću, samo kada je neophodno da se nastavi rad prekinut usljed elementarnih nepogoda, odnosno da se spriječi šteta na sirovinama ili drugom materijalu.

Isto tako, poslodavac ne može odbiti da zaključi Ugovor o radu sa trudnom ženom niti može otkazati ugovor zbog trudnoće ili ako koristi porodiljsko odsustvo. Za vrijeme odsustva sa rada, zbog njege djeteta ili korišćenja roditeljskog odsustva, poslodavac ne može zaposlenom da otkaže ugovor o radu niti ga može proglasiti licima za čijim je radom prestala potreba usljed uvođenja tehnoloških, ekonomskih ili restrukturalnih promjena u skladu sa ovim zakonom. Zaposlenoj ženi kojoj ugovor o radu na određeno vrijeme ističe u periodu korišćenja prava na porodiljsko odsustvo rok za koji je ugovor o radu zasnovala radni odnos na određeno produžava se do isteka korišćenja prava na porodiljsko odustvo.

Na osnovu nalaza i preporuka nadležnog doktora medicine, žena za vrijeme trudnoće i dok doji dijete može biti privremeno raspoređena na druge poslove, ako je to u interesu očuvanja njenog zdravlja i zdravlja njenog djeteta. Međutim, ako poslodavac nije u mogućnosti da zaposlenoj ženi za vrijeme trudnoće i dok doji dijete obezbijedi raspored na drugo radno mjesto, ona ima pravo na odsustvo sa rada uz naknadu zarade u skladu sa kolektivnim ugovorom koja ne može biti manja od naknade koju je ostvarivala da je na svom radnom mjestu.

Zaposlena žena za vrijeme trudnoće i dok doji dijete za vrijeme privremenog rasporeda na druge poslove ima pravo na zaradu radnog mjesta na koje je radila prije raspoređivanja. Nadalje, zaposlena žena za vrijeme trudnoće i žena koja ima dijete mlađe od tri godine života ne može raditi duže od punog radnog vremena, niti noću, osim ako pisanom izjavom pristane na takava rad. Kada je u pitanju porodiljsko odsustvo izmjenama i dopunama Zakona o radu koji je u primjeni od decembra 2011. godine zaštita ove kategorije zaposlenih je urađena na kvalitativno drugačiji način. Roditeljsko odsustvo kao novi institut i porodiljsko odsustvo kao pravo koje u određenim situacijama može da koristi i otac djeteta su izjednačeni u korišćenju ovih prava za oba roditelja djeteta. Ovakvo rješenje je usklađeno sa direktivom Savjeta od 08. marta 2010. godine o implementaciji revidiranog okvirnog sporazuma o roditeljskom odsustvu i Konvecnije međunarodne organizacije rada o zaštiti materinstva.

Važno je istaći, takođe, za zaštitu navedenih prava konstituisan je novi član 111B kojim se uređuje da za vrijeme odsustva sa rada iz člana 111 i 111A ovog Zakona, roditelj ima pravo na naknadu zarade u visini zarade koju bi ostvarivao da radi. Utvrđena je zaštita u smislu korišćenja prava na rad sa polovinom punog radnog vremena koju ima roditelj, usvojilac ili lice kome je nadležni organ starateljstvom povjerio dijete sa smetnjama u razvoju na staranje i njegu, odnosno lice koje se stara o osobi sa teškim invaliditetom u skladu sa posebnim propisima, a koje je izjednačeno ostvarivanjem prava iz rada sa punim radnim vremenom.

Sad nešto iz našeg zakonodavstva.

Sa aspekta penzijskog sistema ističemo prava koja se obezbjeđuju u penzijskom sistemu, prava po osnovu starosti i invalidnosti, a ne po osnovu materinstva. Međutim, u cilju stimulisanja nataliteta u Crnoj Gori izmjenama i dopunama Zakona o penzijsko-invalidskom osiguranju iz decembra 2010. godine propisano je da se osiguranici ženi za svako rođeno dijete računa poseban penzijski staž u trajanju od po šest mjeseci po djetetu. Shodno važećem Zakonu o socijalnoj i dječijoj zaštiti cilj socijalne i dječije zaštite je obezbjeđenje zaštite porodice, pojedinca, djece u riziku i lica u stanju socijalne potrebe, odnosno socijalne isključenosti. Predlogom zakona propisani su isti ciljevi za detaljnije razrađenim kategorijama lica, odnosno porodica koje se štite. Zakonom je propisano da je svako dužan da radom prihodima i imovinom stvori uslove zadovoljavanja životnih potreba i doprinosi sprečavanju, otklanjanju ili ublažavanju socijalne ugroženosti, kao i socijalne ugroženosti članova porodica, posebno djece i drugih članova koji nijesu u mogućnosti da sami o sebi brinu. Lice koje nije u radnom odnosu i nalazi se na evidenciji Zavoda za zapošljavanje pravo ostvaruje preko nadležnih centara za socijalni rad, to je jedno od prava iz socijalne i dječije zaštite koje ostvaruje bez obzira na prihode i imovinu porodice. Hvala.

PREDŚEDAVAJUĆI BRANKO RADULOVIĆ:

Hvala, ministre.

Izvolite, kolega, prokomentarišite i odmah nastavite sa sljedećim pitanjem.

ANDRIJA POPOVIĆ:

Stvarno sam mislio, gospodine ministre, da Vam je stigla ova inicijativa, ako nije, Liberalna partija će je uputiti kao Predlog zakona. Vjerujte, mislim da je ovo najbolja inicijativa koju sam ja čuo u zadnjih deset godina u crnogorskoj skupštini. Ona može izgledati u prvom trenutku nešto skuplja, ali, vjerujte, to je nešto što nas najjeftinije košta od svih ovih inicijativa. Znamo sve i sami gdje se sve pare bacaju, a ovdje se sredstva ulažu u našu budućnost koja sa ovakvim stepenom nataliteta nije ni malo ružičasta.

Vjerujem u vašu podršku kod ove inicijative, kod Predloga zakona, naravno nije ovo Sveto pismo da to mora biti baš tako, 15 godina radnog staža - četvoro djece, 25 godina radnog staža - troje djece, ali u svakom slučaju ovo će doći na dnevni red. Vjerujemo da ćete vi pomoći u svemu tome da se to uobliči.

Samo ću još dodati kao dopunsko pitanje,

Upozorili su me na to da što se tiče pronatalne politike da smo tu dosta tanki, i kao dopunsko pitanje postavljam:

Da li je u planu izrada pronatalne politike u Crnoj Gori?Shvatio sam da mi još nemamo takvu strategiju. Prelazim na dugo pitanje.

Drugo poslaničko pitanje Liberalne partije:

Šta preduzimate da u Crnoj Gori bar malo zaštitite samohrane majke, riješite veoma izražen problem nedavanja, odnosno ne primanja alimentacije za izdržavanje djeteta?

Obrazloženje:

Crna Gora nema posebne mehanizme zaštite samohranih roditelja, posebno samohranih majki koje su višestruko stigmatizovane, prvo kao žene u Crnoj Gori, a onda i kao samohrane majke. Neobično je da ne postoje državne institucije koje se bave ovim pitanjem. Koliko mi je poznato nekad je postojalo sklonište za maloljetne majke, ali mislim da ni ono više ne funkcioniše.

Što se tiče drugog dijela pitanja, rješavanja problema nedavanja, odnosno neprimanja alimentacije za izdržavanje djeteta, kao što je opštepoznato, državni mehanizmi su nepostojeći, a tiču se direkno zaštite prava djeteta. Do usvajanja novog Krivičnog zakona 2011. godine, alimentacija se praktično nije mogla naplatiti. Po novom zakonu olakšan je pristup i dodijeljeno krivično gonjenje po ovom pitanju, što je u nadležnosti tužilaštva, ali još uvijek postoji velika praznina po ovom pitanju. U centrima za socijalni rad često možete dobiti odgovor- u ogromnom procentu alimentacija se ne prima u Crnoj Gori i mi vam ne možemo pomoći po tom pitanju. Da pojednostavim, samohrana majka ne prima alimentaciju koju sud na silu dodijeli čak i u slučajevima kad ni otac ne radi, jer tako zakon propisuje. Majka i dijete samim tim gube pravo na bilo kakvu pomoć od strane države. Majka je primorana da radi, samim tim, da plati vrtić ili nekog za čuvanje djeteta. Uz to, troškovi školovanja djece su izuzetno visoki. Djeca iz ovakvih porodica sa poremećenom strukturom nijesu kategorija koja ima besplatne udžbenike zbog alimentacije koja je dodijeljena, ali se ne prima, te zbog zaposlenja majke. Sve u svemu, veoma nezavidan položaj samohranih majki i u velikom broju slučajeva nemogućnost naplate alimentacija za izdržavanje djeteta. Iz toga slijedi dodatno kažnjavanje, jer se računa da su alimentacije primljene i gubi se mogućnost pomoći države.

Liberalna partija zahtijeva od Vlade i resornog ministarstva da se ozbiljno pozabavi problemima jedne od najugroženijih kategorija stanovništva u Crnoj Gori. Hvala vam.

PREDŚEDAVAJUĆI BRANKO RADULOVIĆ:

Hvala Vama, kolega.

Izvolite, ministre.

PREDRAG BOŠKOVIĆ:

Gospodin Popović, postavljajući pitanje, odnosno kroz svoje obrazloženje velikim dijelom i odgovorio je na svoje pitanje, a to je da se ovo pitanje koje je on postavio jednim manjim dijelom odnosi na Ministarstvo rada i socijalnog staranja, a mnogo više se odnosi na sudove, tužilaštva i ostale. U slučaju da neko neće da postupi prema zakonu tu je Ministarstvo rada i socijalnog staranja nemoćno.Moraju da se uključuje i druge institucije države.

Evo, ja ću pokušati da vrlo kratko dam odgovor po ovom pitanju.

Porodičnim zakonom propisana je oblast izdražavanja. Članom 365 navedenog zakona propisano je da u bračnim sporovima o čuvanu i vaspitavanju djece sud po službenoj dužnosti odlučuje o izdržavanju maloljetne djece i punoljetne djece nad kojima je produženo roditeljsko pravo. Sporazum roditelja o izdržavanju djeteta sud će prihvatiti samo ako je u skladu sa odredbama Zakona o određivanju održavanja. Sud po službenoj dužnosti odlučuje o izdržavanju djeteta kada u sporu za utvrđivanje očinstva utvrde da je tuženi otac djeteta ili kada u sporu za utvrđivanje materinstva utvrdi da je tužena majka djeteta.

Članom 366 istog zakona propisano je da je postupak u sporovima za izdržavanje hitan. Prvo ročište zakazuje se u roku od osam dana od dana kada je tužba primljena u sud. S obzirom da se izdržavanje određuje odlukom nadležnog suda, neprimanje alimentacije, predmet prinudnog izvršenja sudske odluke koji može pokrenuti stranka kojoj je određeno izdržavanje.

Kada je u pitanju socijalna i dječija zaštita, ono što je nadležno Ministarstvo rada i socijalnog staranja, samohrani roditelj shodno Zakonu o socijalnoj i dječijoj zaštiti može ostvariti pravo na materijalno obezbjeđenje porodice pod uslovima koji se odnose na prihode i imovinu. Alimentacija kao prihod nije izuzeta, s obzirom da se radi o prihodima za izdržavanje koje daje drugi roditelj i koji su utvrđeni odlukom suda. Ukoliko se licu ne isplaćuje alimentacija na osnovu odluke suda, dostavlja se nadležnom centru za socijalni rad dokaz o pokretanju postupka za prinudno izvršenje u kojem slučaju se ista ne računa kao prihod u postupku ostvarenja prava na materijalno obezbjeđenje porodice. Takođe, shodno članu 31 Zakona o socijalnoj i dječijoj zaštiti, samohrani roditelj sa djetetom do navršene treće godine života djeteta kojem je usljed socijalnih prilika potrebno zbrinjavanje, ima pravo na smještaj u drugoj porodici.

Dakle, ovo je što se tiče drugog pitanja. Što se tiče prvog pitanja, o tome ću vam dati odgovor nekom drugom prilikom kada za to bude vrijeme.

PREDŚEDAVAJUĆI BRANKO RADULOVIĆ:

Hvala, ministre.

Kolega Popoviću, izvolite.

ANDRIJA POPOVIĆ:

Što se tiče komentara na ovo drugo pitanje, i ovo je jedno veoma ozbiljno pitanje i zbog crnogorske javnosti samo da kažem, Vi ste već u ovom odgovoru rekli neke stvari koje se i ne tiču samo Vašeg resora. Crnogorsko društvo ne posvećuje dovoljno pažnje samohranim roditeljima, a zakonodavstvo neadekvatno štiti njihove interese, pa su oni uglavnom prepušteni sami sebi, ili zavise od pomoći svojih najbližih. U crnogorskom zakonodavstvu prava samohranih roditelja, i to samo djelimično, tretiraju porodični i Zakon o radu, kao i Krivični zakonik. Samohrani roditelj nije uvijek majka, već se u dosta slučajeva u toj ulozi nalaze i očevi. Najčešći problem samohranih roditelja je to što drugi roditelj ne plaća izdržavanje đeteta, kao i to što crnogorsko zakonodavstvo neadekvatno štiti njihove interese.

Ne može se izjednačiti porodična zajednica sa jednim roditeljem, sa onom u kojoj su oba roditelja. Što se tiče zaštite prava samohranih roditelja u okvirima koje zakon dozvoljava ona je moguća samo u jednoj mjeri. To znači da je zakon predvidio zaštitu u smislu obaveze drugog roditelja da doprinosi izdržavanju djece, i ta zaštita se ostvaruje u parničnom postupku. Do konačnog rješavanja spora treba da prođe relativno dosta vremena, a moguća su i razna izbjegavanja i ispunjavanja te obaveze i nakon dobijanja povoljne presude. Izbjegavanja plaćanja alimentacija za izdržavanje đeteta najčešće se odnose na dostavljanje potvrda sa manjom zaradom nego što je stvarna, opterećivanje zarade drugim finansijskim obavezama i tome slično.

Takođe, zakonom je predviđena i mogućnost krviničnog gonjenja roditelja koji ne plaća izdržavanje đece, kojem se pribjegava kao najdjelotvornijem načinu ostvarivanja prava samohranih roditelja u dijelu koji se odnosi na plaćanje izdržavanja. Bez sumnje, crnogorsko društvo nedovoljno posvećuje pažnju samohranim roditeljima, za rješavanje svih problema prepušteni su isključivo sebi, a jedino od svojih najbližih mogu očekivati pomoć. I kao dodatno dopunsko pitanje postavljam, ako Vi to znate:

Koliko samohranih roditelja u Crnoj Gori treba da prima alimentaciju za izdržavanje đece, i koliko ih to pravo ostvaruje, jer koliko sam informisan, ogromna razlika između onih koji treba da primaju i onih koji to pravo ostvaruju, naravno, to je nešto u sudskom postupku?