Kao predstavnik Kluba poslanika albanskih partija, Demokratske partije i Force, Hrvatske građanske inicijative i Liberalne partije postaviću vam pitanje. Prije toga ću vam reći da, što se tiče svega ovoga, gledao sam te neke snimke, mnogi poslanici, poslanice i ja smo ovdje diskriminisani, prekidate nas u sekundi, a ovdje, što kaže, neko je dobacio, ponašamo se kao na pijaci. Molim vas, ne kada ste vi baš, ali kada su neki potpredsjednici, to se prekida u djeliću sekunde koliko nam pripada. Dajte da se to ipak malo šire gleda, a izgubio sam već minut.

“Dokle ste stiglo sa identifikacijom ljudi iz naše dijaspore i što preduzimamo da se u skladu sa međunarodnim pravom i u saradnji sa stranim državama u kojima žive uredi njihov položaj i obezbijedi poštovanje nacionalnog i kulturnog identiteta?”

Obrazloženje: Kao što je poznato, otprilike još jedna Crna Gora živi van granica naše države. Procjenjuje se oko 600.000 ljudi koji potiču sa ovih prostora.Potpuno uvažavajući tešku materijalnu situaciju u kojoj se nalazi Crna Gora i nemogućnost u relativno kratkom vremenu od obnove državnosti pokriti sve kontinente đe žive naši ljudi,na osnovu mojih saznanja, prilično kasnimo u veoma važnom segmentu za našu državu, sveobuhvatnom povezivanju sa našom dijasporom, odnosno crnogorskim iseljeništvom. Koliko mi je poznato, Crna Gora ima diplomatsko konzularna predstavništva u 19 evropskih država, Kini, Sjedinjenim Američkim Državama i u Ujedinjenim Arapskim Emiratima, a u nekim zemljama nas zastupaju uglavnom susjedne države. Bez obzira na tešku finansijsku situaciju u kojoj se nalazimo, neprihvatljivo je da nemamo diplomatsko-konzularna predstavništva na svim kontinentima, čak i po cijenu ukidanja nekih u Evropi. Koliko sam upoznat, radi se na tome da se diplomatsko-konzularno predstavništvo otvori u Argentini zbog velikog broja naših iseljenika u Južnoj Americi još s početka 20. vijeka. Mnogi od njih su već treća ili četvrta generacija i među njima ima poznatih i uspješnih biznismena, tako da je diplomatsko-konzularno predstavništvo u Argentini, ako se otvori, bez sumnje opravdano. Dobar dio njih nikada nije bio u Crnoj Gori i ne govori crnogorski jezik. Nema dileme da je potrebno otvoriti diplomatsko-konzularno predstavništvo i u Australiji.Možda ne toliko zbog samog broja naših iseljenika. Uglavnom su u Australiji ljudi iz Srbije i Hrvatske doseljeni nakon Drugog svjetskog rata,ali se radi o zemlji i kontinentu koja predstavlja jednu od važnih diplomatskih tačaka.

Dijaspora je danas vrlo važna za svaku zemlju, dva su segmenta na koja je potrebno posebno obratiti pažnju. Prvo, što je više moguće očuvati državni, nacionalni, kulturni, jezički identitet unutar naše dijaspore na način da se on čuva kroz generacije. Drugi segment je korišćenje dijaspore za povezivanje sa drugim tržištima, omogućiti dijaspori da pronađe sopstveni interes kroz ostvarivanje ekonomskih veza Crne Gore sa zemljom u kojoj žive. Time se postiže dvostruki efekat. Dijasporu čvrsto vezujete za našu državu, a kroz konkretne projekte je dodatno motivisana za očuvanje identiteta. Time vidljivost Crne Gore u svijetu može postati značajno veća. Znam da postoji strategija saradnje sa dijasporom, ali kao i mnoge naše strategije, bar do sada je ostalo uglavnom mrtvo slovo na papiru. Vlada Crne Gore, odnosno Ministarstvo vanjskih poslova i evropskih integracija mora imati popis naše dijaspore po imenu i prezimenu, profesiji, obrazovanju, trenutnom zaposlenju, imovinskom stanju i sl. Ovo može poslužiti za kanalisanja aktivnosti prema tim osobama direktno.

Naravno da mi je jasno da to još uvijek pretenciozno, jer mi uvodimo socijalne kartone u Crnoj Gori posljednjih bar 15 godina. Potrebno je prepoznati što je naša dijaspora spremna uraditi za Crnu Goru, a što Crna Gora za njih. Ulica mora biti dvosmjerna, odnosno ne smijemo se crnogorskoj dijaspori obraćati samo kada nam treba, a svima nam je svježe ostao u sjećanju njihov nevjerovatno masovan dolazak na referendum o državno-pravnom statusu Crne Gore 2006. godine, kada su dali ogroman doprinos obnovi naše državnosti.

Moramo našoj dijaspori nešto i pružiti. Crna Gora i dijaspora moraju ići zajedno u istom pravcu. Crna Gora mora da napravi prvi korak i da stalno pokreće aktivnosti, jer realno da su ti ljudi u nekom vremenu bili zadovoljni u Crnoj Gori, ne bi ni otišli. Stoga moramo dijasporu vratiti k sebi, naravno, dobar dio njih fizički teško. Stvaranjem mreže, kroz prethodno formiranje efikasne I potpune baze podataka, dobićemo veliki broj svojevrsnih ambasadora i zaštitnika interesa naše zemlje u mnogim zemljama svijeta. Uz, još jednom naglašavam, obostrani interes, iako, znajući mnoge od njih, oni ništa ne traže od matične države, osim poštovanja kojeg uglavnom nema.

Crna Gora mora razvijati bratske i konstruktivne odnose sa svojim zajednicama u dijaspori, naročito ako su politički organizovane, pri čemu treba uvažavati autonomiju i subjektivitet tih zajednica, čuvajući se svakog paternalističkog odnosa prema njima i nametanja svojih rješenja, kao i podsticanje njihove pozitivne integracije ravnopravnog statusa u državama đe žive i rade.

Crna Gora mora znati da u 21. vijeku dijaspora nije teret, nego vrlo važan resurs. Moramo našu dijasporu, odnosno crnogorsko iseljeništvo brižljivo čuvati i njegovati. Hvala.

PREDṤEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ:

Hvala Vam.

Izvolite, predsjedniče Vlade.

Mi smo standardizovali već i u zakonu- iseljeništvo- i u našem Odboru,

Dijaspora je grčka riječ, pa smo nekako bliži bili da uzmemo našu slovensku riječ.

Izvolite.

MILO ĐUKANOVIĆ:

Hvala Vam.

Poštovani gospodine Popoviću, briga za iseljeništvo je sastavni dio unutrašnje i spoljne politike Crne Gore. Podsjetiću Vas da je Vlada Crne Gore krajem 2010. usvojila strategiju saradnje sa dijasporom. Njena brojnost u obimu još skoro jedne Crne Gore izvan svojih granica, njeni stručni, intelektualni, naučni i drugi potencijali su prepoznati kao potencijalno bitan faktor društveno-ekonomskog razvoja Crne Gore, jačanje njenog građanskog imidža, nacionalnog i državnog identiteta. Prema raspoloživim, mada nepotpunim podacima postoji oko 500 hiljada ljudi našeg porijekla izvan naših granica Crne Gore. Vlada je od obnavljanja nezavisnosti, posebno nakon usvajanja strategije, pitanju evidencije iseljeništva poklanjala posebnu pažnju. Tim prije što do sada nije bilo dovoljno sistematskog pristupa ovoj materiji. Poseban problem na ovom planu predstavlja nepreciznost i manjkavost evidencija iz popisa zemalja sa najvišom koncentracijom ljudi i porijeklom iz Crne Gore. Nepostojanje precizne evidencije o staroj dijaspori, kao i nedovoljno razvijena mreža institucija i projekata posvećenih ovoj problematici. Ubirani su veoma kompleksni zahtjevni projekti koje u ovom kratkom periodu objektivno nije bilo moguće kompletirati. Ipak, nadležne institucije su na osnovu usvojene strategije do sada realizovale projekte evidentiranja migracija iz Crne Gore prema Vojvodini, Republika Srbija, i latinskoj Americi. U toku su projekti kojima će se doprinijeti detaljnije sagledavanje i evidentiranje migratornih kretanja iz Crne Gore prema Sjedinjenim Američkim Državama, Evropi, Srbiji, Makedoniji, Hrvatskoj i Kosovu.

Dugoročno istraživanje i konkretni projekti sagledavanja migratornih kretanja i identifikovanja naših ljudi u dijaspori, u nadležnosti su Ministarstva vanjskih poslova i evropskih integracija. Strategijama je između ostalog definisana i obaveza ovog Ministarstva, odnosno Vlade, da u skladu sa međunarodnim konvencijama i standardima prati statusna pitanja dijaspore, ostvarivanje ljudskih i manjinskih prava u zemljama prijema i preduzima mjere i aktivnosti na poboljšanju njenog položaja. Sve ove aktivnosti proizilaze iz Međunarodne konvencije o zaštiti ljudskih i manjinskih prava, kao i posebno okvirne konvencije Savjeta Evrope o zaštiti manjinskih prava koje je radifikovalo 47 zemalja, između ostalih sve zemlje iz našeg regiona. Njome je propisano da svako istinsko, demokratsko i pluralističko društvo treba ne samo da poštuje etnički, jezički, kulturni i vjerski identitet pripadnika nacionalnih manjina, već i da stvara odgovarajuće uslove za očuvanje i unapređenje istog. To je uostalom jedno od ključnih kriterijuma u procesu evropskih integracija. U osnovi sve evropske zemlje, uključujući zemlje u tranziciji, potpisnice sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju sa Evropskom unijom i druge, prihvatile su u svojim nacionalnim zakonodavstvima međunarodne standarde zaštite manjinskih prava. U većini njih, zahvaljujući tradicionalnoj demokratskoj posvećenosti poštovanju ljudskih i manjihskih prava i sposobnosti naših zajednica da se organizuju i izbore za svoja prava, manjinama je priznat status i preko institucija sistema, uz finansijsku podršku, podstaknuto ostvarivanje i očuvanje njihovog nacionalnog i kulturnog identiteta, jačanje veza i komunikacija sa maticom. To se podjednako odnosi na sve pripadnike naše dijaspore i kako se u strategiji jasno kaže, koji žive u inostranstvu i koji Crnu Goru doživljavaju kao svoju matičnu državu, nezavisno od toga da li su crnogorske nacionalnosti ili su pripadnici naroda ili manjina koji žive u Crnoj Gori.

Međutim, u nekim sredinama više iz razloga nedovoljne organizovanosti, pa čak i ne snalaženja samih manjinskih zajednica, ali i primjera opstruiranja do negiranja nacionalnog identiteta, složenosti regulativa, procedura i drugog, još uvijek nije regulisan i legalizovan status, na primjer, crnogorske nacionalne manjine u Republici Srbiji, kao ni priznanje crnogorske manjine u Republici Kosovo.

Vjerujem da ćemo ova pitanja riješiti u najskorije vrijeme. Naše brojne aktivnosti su posebno usmjerene ka jačanju kapaciteta i organizovanosti crnogorske dijaspore, formiranju krovnih asocijacija koje bi obuhvatile sve pripadnike naše dijaspore, uz puno poštovanje i njegovanje posebnosti pojedinih njenih djelova. Naglašavam, pri tome podršku projektima ka jačanju svijesti i afirmacije državnog i nacionalnog identiteta crnogorske dijaspore, jezika, kulture i tradicije njenih veza sa maticom. Takođe, puno uvažavanje i brojnih inicijativa iz dijaspore koje se odnose i na valorizovanje ekonomskih i razvojnih potencijala od infrastrukturnih do ulaganja u mala i srednja preduzeća.

Možda u ovom trenutku treba podsjetiti na aktuelnu situaciju u vezi sa stvaranjem pretpostavki za formiranje nacionalnog Savjeta crnogorske manjine u Republici Srbiji, kao i ustavno priznanje crnogorske manjine u Republici Kosovo, te koordiniranju aktivnosti zajednica koje vode poboljšanju njihovog položaja. Takođe, u pravcu realizacije aktivnosti na obezbjeđenju autentične predstavljenosti crnogorske zajednice u državnim tijelima Republike Albanije, nadležnim za zaštitu prava manjina.

Permanentna posvećenost i angažman na konstituisanju moderne i organizovane strukture naše dijaspore, uz obavezu svih zemalja da podstiču duh tolerancije i razumijevanja, zaštitu nacionalnih manjina i kulturnih različitosti, uvjereni smo, na obostranu korist, vodiće skorom rješavanju preostalih pitanja iz domena zaštite manjinskih prava.

Koristim priliku da vas kratko informišem i o tekućim aktivnostima Vlade na donošenju Zakona o dijaspori, transformaciji Centra za iseljenike za dijasporu pri Ministarstvu vanjskih poslova i evropskih integracija, konstituisanju Savjeta za dijasporu, posebnih jedinica za identitetska statusno pravna pitanja i privredno partnerstvo sa dijasporom, istraživanje i evidentiranje dijaspore koje će, kako planiramo, na adekvatan način odgovoriti savremenim potrebama i zahtjevima našeg iseljeništva i jačanju crnogorskog državnog identiteta, pripadnosti Crnoj Gori kao demokratskoj i građanskoj državi.

Hvala.

PREDṤEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ:

Hvala, predsjedniče Vlade.

Komentar, kolega Popović.

ANDRIJA POPOVIĆ:

Zahvaljujem, predsjedniče Vlade.

Posebno ću se osvrnuti na crnogorsku zajednicu, nacionalnu crnogorsku dijasporu u Srbiji koju ste vi nekoliko puta pomenuli, zbog njene brojnosti. Ja sam poprilično u kontaktu sa udruženjima Crnogoraca u Srbiji.Oni su poprilično nezadovoljni odnosom matične države Crne Gore prema njima. U Srbiji, može se reći, iako je teško, ipak je to na neki način i unutrašnja stvar Srbije, teško je pričati o tome, ali mi moramo priznati, ne smijemo gurati glavu u pijesak, dakle, u Srbiji je na djelu, na sceni asimilacija Crnogoraca.

Po zadnjem popisu ima Crnogoraca, Crnogorki duplo manje nego po onom popisu prije 10 godina, teško je tu nešto uraditi, ali mislim da je poprilična krivica za to i na nama, na njihovoj matičnoj državi Crnoj Gori.

Treba preispitati kako radi naša ambasada u Srbiji, u Beogradu, ima puno žalbi da se, praktično i naš ambasador ne pojavljuje na tim skupovima udruženja Crnogoraca na koje je pozvan, a ono što je veoma bitno je reći da će se tokom sljedeće godine održati izbori za Nacionalni savjet u Srbiji, i mislim da Crna Gora, njihova matična država mora da nađe neki način da im pomogne u tome.

Udruženja u Srbiji, kao što sam rekao, crnogorska su veoma razjedinjena, nešto se sad u posljednjih mjesec dana pokušalo da se na neki način udruže, ali mislim da je to veoma malo, i mislim da naročito mi odavde ne smijemo da dolivamo ulje na vatru.

Hvala vam.

PREDṤEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ:

Za 20 godina je nestalo tri četvrtine, precizno govoreći.

Izvolite, predṥedniče Vlade.

MILO ĐUKANOVIĆ:

Želim samo da prihvatim sugestiju gospodina Popovića da o samom pitanju moramo dodatno pozabaviti. Slažem se samo da i sam sam u odgovoru na vaše prvobitno pitanje kazao da to identifikujemo kao jedan od problema kada je u pitanju organizovanost našeg iseljeništva. Ne bih sada želio da opterećujem Parlament ocjenama o tome šta je uzrok takvog stanja. Ono što je važno da smo pokrenuli akciju i da pokušavamo zajedno sa diplomatsko-konzularnim predstavništvom i sve skupa koordinirano od Vlade i matičnog ministarstva da pomognemo u boljoj organizaciji našega iseljeništva u Srbiji kako bi započete aktivnosti prikupaljanja potpisa uspješno obavili i stvorili pretpostavku za formiranje nacionalnog savjeta. Mogu se složiti sa vašom ocjenom da vjerovatno zbog drugih prioriteta koje smo imali u jednom dužem vremenskom period, posebno u godinama traženja odgovora na pitanje državno-pravnog statusa, nijesmo bili u potrebnoj mjeri posvećeni pitanjima našeg iseljeništva ali vjerujem da ćemo se složiti da je uskoro nakon formiranja nezavisnosti otpočela da se vodi jedna ofanzivnija politika na tom planu za koji očekujem da će u narednom periodu dati dobar rezultat.Hvala.