Osnovni cilj privatizacije, kako u dokumentima zapisamo, je povećanje konkurentnosti, efikasnosti, funkcionisanje društava, podsticanje stranih ulaganja i preduzetništva u svim oblastima, povećanje zaposlenosti, poboljšanje životnog standarda, zaštita životne sredine. Mi smo ovdje u Parlamentu prilikom usvajanja budžeta, Zakona o budžetu za 2013.-u godinu usvojili i zaključak broj 10, gdje je Skupština Crne Gore preporučila Vladi Crne Gore da do kraja prvog kvartala 2013.-e godine, gospodine predsjedniče Skupštine, sačini analizu o sprovođenju odredaba zakona o svojinsko pravnim odnosima kojm je propisano zemljište za koje u postupku privatizacije i stečaja nije plaćena tržišna naknada, ostaje u svojini države i o utvrđenom stanju podnesu izvještaj Skupštni. Pitam vas sada da li ste možda vi dobili taj izvještaj ili ga krijete možda od nas ili ga Vlada Crne Gore nije dostavila ovom Parlamentu, a glasali su za ove zaključe svi koji su bili ovdje prisutni.

S obzirom da ovo nije dostavljeno, pošto pretpostavljam da će reći i u mikrofonu da ... nije dostavljeno, ja sam tražio od Privrednog suda Bijelo Polje, Privrednog suda u Podgorici i Savjeta za privatizaciju da mi dostave za koje sve subjekte su dali mišljenje da je plaćena tržišna naknada kada su privatizovana ta preduzeća. Privredni sud u Bijelom Polju poslao mi je dva dopisa, prvi neću komentarisati, ali posle urgencije su se ispavili pa su poslali drugi dopis, gdje konstatuju da je na sjeveru Crne Gore bilo 479 predmeta stečaja, od čega je riješeno 454, da ne bih čitao sada koja su sve preduzeća uništena na sjeveru Crne Gore. Ovaj sud je dao tri mišljenja da ... plaćena tržišna naknada i to za; GP izgradnju AD Berane, Termoplast Gusinje i DIP Žabljak AD Žabljak. Kod GP izgradnja Berane čini mi se da se radi o pretvaranju u građevinsko zemljište i onda parcelizacija i prodaja tih placeva, kod DIp Žabljak čini mi se da se radi o situaciji da je stečaj završen i onda vas pitam, zašto kad se primijenila jedna logika kod Ski centra Durmitor, zašto s obzirom da nije investito izvršio sve ono što je trebao izvršiti i prema radnicima i prema ulaganju u svemu ostalome, zašto nije i sa njim raskinut ugovor a ne da danas imamo tamo štrajkove i borbu tih ljudi da ostvare svoja prava.

Imamo Privredni sud Podgorica, dali su mišljenje za Ford Kotor da je plaćena tržišna nadoknada za 16 005 kvadrata zemljišta, plus objekti koji su tamo izgrađeni. Za vile Otrant površine 60 hiljada m2 da je plaćena tržišna nadoknada, za hotel Grad Lido i apartman Lido, za hotel Mediteran iz Ulcinja, znači objekti plus 18 234 m2 čini mi se da je privatizacija bila, znači 18 234 m2 plus objekat i pripadajući objekti 940 000 evra. Privredni sud u Podgorici je dao informaciju da je plaćena tržišna nadonada za zemljšte. Ono što ... danas posle ove sjednice Skupštine je da se traži kolika je cijena kod njih procijenjena kvadrata zemljišta bila na toj lokaciji. Apartmanska grupacija dvori Balšića i palata Venecija, da ne ulazim sada i u te podatke koliko je to para.

Imamo i Savjet za privatizaciju, podnijeta su 30 zahtjeva za davanje mišljenja. Među njima je i Solana Bajo Sekulić Ulcinj, o tome ću govoriti u drugom dijelu, Jugopetrol Kotor, Kombinat alumijuma Podgorica, Hungest hotel Montenegro Herceg Novi i tako dalje. Savjet je dao mišljenje da je u postupku privatizacije plaćena tržišna naknada za zemljište. Hotel Belvi Bečići, 41 746 m2 plus, objekti s obzirom da nijesu dostavili cijenu po koji je privatizovano, a svaku od tih cijena ja dobro znam. Ići će im i taj zahtjev u ime Savjeta za privatizaciju vile Oliva Petrovac, Bajo Pivljanin poljoprivreda AD Podgorica. Savjet za privatizaciju, milsim da niko nije bio protiv tamo, kako sam dobio informacije na Savjetu za privatizaciju oko toga. za 14 miliona kvadrata zemljišta ‚koje je upisano sada na carine je dao mišljenje da je prilikom privatizacije plaćena tržišna naknada. S obzirom, zbog građana Crne Gore, ne znam da li je neko izdvojio mišljenje, to ispad da su tamo procijnili iz Savjeta za privatizaciju da kvadrat zemljišta u tom dijelu vrijedi tri centa. Higijena AD Podgorica, HTP Berane AD Berane, Hotel Rivijera Petrovac. Hotel Rivijera Petrovac sa pripadajućim 14 642 m2, pošto ni ovdje nije dostavljena vrijednost privatizacije i tu ću se zaustaviti da ne komentarišem koliko je privatizovano.

Ovdje je jasno da se mi u ovom pitanju kao Klub poslanika SNP-a ne bavimo sa ovima koji su postali vlasnici tih preduzeća, nego se bavimo sa onima koji su u ime države prihvatili da daju mišljenje na ono što je bio čini mi se naš zajednički stav kada smo usvajali Zakon o svojinsko pravnim odnosima, da obezbijedi ovo, da nam se ne desi drugi krug pljačke države Crne Gore. U najvećem dijelu ovih primjera se to dešava. Kod Solane Bajo Sekulić, čekam da vidim Savjet za privatizaciju. Stečaj je uveden zbog 13 000 evra, ukupno dugovanje danas je tri miliona evra, od čega najveći dio čine krediti i prema Prvoj banci i prema, čini mi se, CKB-e banci. Da se sada raspolaže na tom prostoru, čini mi se, sa 15 miliona kvadrata zemljišta gdje imamo osmu licitaciju koja se sprovodi i zadnja cijena je ili je propala na 209 miliona evra.

Ono što sam uzeo kao obavezu, predsjedniče parlamenta, zato što su me sačekali ispred ulaza radnici Radoja Dakića, i da kažem da smo mi u ovim zaključcima kad smo ih usvajali, sjećate se dobro, preporučili da Vlada Crne Gore konačno završi i onu obavezu koju ima kao predstavnik svih građana Crne Gore, da nađemo načina da se planska dokumentacija koja je pripadala, čini mi se, Glavnom gradu, kad se završi - da se završi, da obezbijedimo da imamo te presude i da se ne sakrivamo, a mislim da su predsjedniku Vlade dostavili pismo i radnici “Radoja Dakića” u kome su reagovali … kada smo mi posljednji put pričali oko toga, čini mi se isto na nekom Premijerskom satu da, blago rečeno, to što je on progovorio ne može se naći u dokumentima koje imaju.

Imamo situaciju, zato vas i sada upozoravam, da je ponovo raspisan, i imamo osmo ročište za prodaju tog zemljišta, koje će se održati 31. maja, za dva dana, a objavljeno je u novinama u ponedjeljak 27. maja, iako je suprotno zakonu gdje se kaže ko će se javiti, gospodine predsjedniče Skupštine, za četiri dana i naći ovo u novinama, gdje se kaže da mora biti rok duži od 15 dana, a da bude kraći 30-45 dana, nećemo sada da ulazimo, da bi ljudi mogli da budu informisani. Šta je poenta čitave priče? Na ovom ročištu se nudi ovo zemljište za 80 miliona evra. S obzirom da se niko neće javiti, onda će se, vjerovatno, na drugom ročištu ta cijena prepoloviti 40 miliona evra.

Interesuje me jednostavno pitanje - kome to smeta u Crnoj Gori, da ljudi ... Radoja Dakića koji imaju sve ove presude za sve ove godine dobiju ono što im pripada. Namjerno nijesam citirao pismo bivšeg predsjednika Vlade gospodina Igora Lukšića. Hvala vam velika. 

PREDṤEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ: 

Neće biti više vremena.

Dobićemo odgovor premijera.  

MILO ĐUKANOVIĆ: 

Nažalost, nećete dobiti odgovor premijera jer smo dobili jedno pitanje koje nema veze sa pitanjem dostavljenim vama i vašoj arhivi. Dobili smo pitanje koje apsolutno nije u nadležnosti predsjednika Vlade. Predsjednik Vlade ne može da govori o pitanjima koja su iz nadležnosti drugih državnih organa. Ili, ako može, prethodno je potrebno da se pripremi, da prikupi informacije i da vam odgovori na svaki dio vašeg pitanja.

Prema tome, predsjedniče Parlamenta, moja molba da se pridržavamo Poslovnika, da obezbijedimo uslove Vladi i predsjedniku Vlade da mogu odgovoriti na pitanja koja se postave u prethodno dogovorenoj proceduri. Pogledajte pitanje koje sam dobio iz Poslaničkog kluba SNP-a, ni jednom jedinom riječju ono nije pomenuto u interpretaciji gospodina Milića. 

PREDṤEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ: 

Mi smo se malo odomaćili u parlamentu da nijesmo tako precizni, što naravno ne znači da se smijemo tako odnositi i prema vama. Pitanje vezano za privatizaciju u nijednom konkretnom slučaju nije navedeno. Radi se, imate pitanje pred sobom, o pravno-političkim kvalifikacijama, bez ijednog konkretnog preciziranja. Ovdje je suviše konkretnih slučajeva, rekli bi ....., koje traže detaljno razmatranje. Mislim da nije moguće precizno odgovoriti. Možda bi se moglo odgovoriti na ovo pitanje za tri centa za kvadrat zemljišta, ali takvu tržišnu cijenu niđe nemamo, ni u Cuce, koliko znam, đe je goli kamen, ali tu smo đe smo. Premijer upravo može ovako da odgovori jer, ponavljam, nijeste dostavili takvo pitanje. Premijer ne može da odgovara na tako precizna pitanja koja nijesu navedena u pitanju. Vi ste imali pravo na političke kvalifikacije, mogu je pročitati, ili ćete vi to uraditi. Ubuduće, kada hoćete konkretne odgovore moramo postaviti konkretna pitanja.

Izvolite sada.

SRĐAN MILIĆ:

Vrlo interesantno. Dakle, nije konkretno pitanje za predsjednika Vlade koja privatizaciona preduzeća se danas pojavljuju kao dužnici prema budžetu Crne Gore, u dijelu izmirivanja poreskih obaveza po različitim osnovama. Nije konkretno pitanje za predsjednika Vlade da li postoji selektivnost kod raskida ugovora sa partnerima koji nijesu ispunili svoje investicione obaveze, a gore definišem da se radi o predsjedniku Vlade koji je decenijski predsjednik Vlade i Savjeta za privatizaciju. Pitam ga da li je proces privatizacije doveo u značajnoj mjeri do povećanja efikasnosti preduzeća u Crnoj Gori?

S obzirom da sam, predsjedniče Parlamenta, pretpostavljao da će predsjednik Vlade, u svojoj nemoći, pribjeći ovakvom modelu, pozivam vas sve da pogledate šta je, meni je osnova za pitanje bio vaš ekspoze 4. decembra 2012. godine kada ste upravo ova pitanja za koja sada kažete da vi nemate odgovore, vi se time ne bavite, rekli kao nešto što je pravac djelovanja Vlade koja treba da se izabere u narednom periodu. Ukoliko ste tada govorili neistinu, prihvatam. Ukoliko sada govorite neistinu, odgovorite na ovo pitanje.

MILO ĐUKANOVIĆ:

Ono što možemo mnogo lakše ustanoviti je da vi govorite neistinu u roku od tri minuta, znači da ne upoređujemo 4. decembar i danas. Maloprije sam bio veoma precizan i kazao postavili ste jedno pitanje, sada ste ga interpretirali, odgovor na njega uvijek možete dobiti. Kada ste se javili da to pitanje saopštite javno zbog javnosti koja treba da čuje javno i pitanje i odgovor, postavili ste sasvim drugo pitanje. Zbog toga sam vam kazao da odgovor na to drugo pitanje danas nemate, možete ga dobiti u pisanoj formi od strane nadležnih državnih organa. Ako se vraćate vašem pitanju koje ste postavili u regularnoj proceduri, logično, dobićete veoma korektan odgovor. 

PREDṤEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ: 

Ne biste imali pravo, ali demokratija narasta, pa i vaša prava.

SRĐAN MILIĆ: 

Dakle, predsjedniče Parlamenta, vama se obraćam. Pitanje je postavljeno i dostavljeno predsjedniku Vlade koji, čini mi se, kaže da je maloprije govorio neistinu, a 4. decembra je govorio istinu. Ovo o čemu sam govorio je obrazloženje pitanja. Ako mi vi sada dokažete da treba, prilikom postavljanja pitanja, da se bavim samo ovim što je ovdje, a da ne obrazlažem zašto sam postavio ovakvo pitanje, onda ćete uvesti neku novu praksu u Parlamentu Crne Gore. Sve što sam pitao tokom pitanja predsjednika Vlade, da se mi mnogo ne mučimo oko svega ovoga, dakle ovdje postoje pitanja na koja se ne želi dati odgovor. Ovdje postoje pitanja koja se žele sakriti, naročito u onom dijelu gdje sam pitao da li ste upravo vi glavni kočičar raskidanja ugovora sa nesavjesnim partnerima, što ima posledicu da država Crna Gora i svi njeni građani budu taoci vaših prijateljskih veza i ličnih interesa.

Predsjedniče Vlade, na sva ova pitanja građani Crne Gore znaju odgovor. Ono što meni treba da ovdje odgovara čovjek koji je predsjednik Vlade Crne Gore, ne predsjednik Vlade u ime DPS-a, SDP-a, Bošnjačke stranke nego predsjednik Vlade koji bi trebao da vodi računa o svim onim ljudima koji su danas ostali obespravljeni samo zbog toga što su bili žrtve tranzicije u Crnoj Gori. Započeli smo priču sa radnicima, nastavio sam vezano za Gornji Ibar i Rožaje. Nije problem, ako to ne želi da se čuje, slušaće se neke druge stvari, nema nikakvih problema. Smatram da je ovo obesmišljavanje Premijerskog sata. Neko će to da tumači kroz moje obrazloženje koje sam dao. Postavio sam pitanje na način koji je bio utemeljen u odnosu na ono što je Poslovnik o radu. Obrazloženje sam dao u odnosu na ono što je Poslovnik o radu. Ukoliko neko nema odgovor na ova pitanja, i to je odgovor. Hvala vam velika. 

PREDṤEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ: 

Hajdemo ovako. Vrlo je bitno da napravimo povjerenje u ovim našim odnosima jer ćemo postati gluvi telefoni. Vi ćete postavljati pitanja, premijer će odgovarati na komentar, ima i takvih premijerskih satova i u parlamentima sa mnogo više tradicije nego što je naša. Mi ... treba da uspostavimo tradiciju povjerenja između zakonodavne i izvršne vlasti, a ona počinje od preciznosti. Kako budemo sa više povjerenja, trebaće manje preciznosti. Na početku nema, kao i u svakoj životnoj aktivnosti puno povjerenja, pa treba više preciznosti od ličnih do kolektivnih odnosa, pogotovo do političkih odnosa.

Vi ste dali pitanje sa opštim političkim kvalifikacijama. Premijer je smatrao da su ovo što ste dali kao obrazloženje vrlo direktna pitanja na koja ne može da odgovori, što je logično. Ako postavite deset slučajeva za koje tvrdim da su tačni, bio bih spreman da podržim da su tačni, ali ne možete dati odgovor ni vi ni ja na ta pitanja. Na opšte političke kvalifikacije bi premijer dao odgovore, to je sasvim sigurno, i čućemo ga još jedanput da bi imao isti tretman kao vi. Ali, ako idemo obrazloženjem, tako precizno onda treba reći to su obrazloženja, a moje pitanje je ovo. Prvo pročitajte pitanje i recite - imam pitanje i kažem to, to, to i to, a onda recite, pošto mi je ostalo još dva minuta, imam i obrazloženje za ta pitanja koja nije, nego obrazlaže, jer on ne mora da odgovara na obrazloženje, a mora na pitanje. /upadica Velizara Kaluđerovića/ ali, misli....

Čekajte, čekajte, kolega Kaluđeroviću dozvolite, da se ne pričamo preko klupe.

Javnost ne zna što piše u ovim pitanjima, je li tako? Javnost ne zna, i korekto je da ih pročitate i da kažete njihovu suštinu. 

Molim vas, molim vas, dozvolite mi da završim.

Dozvolite mi da završim .... da radim to pravično.

Javnost ne zna, ja sam pročitao pitanje sada prije Vašeg pitanja. Ja sam ga sada pročitao.

Znači, ne spadam u one koji nijesu odgovorni.

Moraćemo ući u tu praksu, sad je ustanovljavamo, jer ovo nije potrošnja vremena, ovo je nadam se dogovor. Da pitanje koje ste stvarno postavili, ne mora adliteram, ali suštinski ga predočite, ali da onda kažete drugom riječi, imate još tri minuta i kažete, to je moje pitanje, a obrazlažem ga tim, tim, tim i tim. U tom trenutku premijer odgovara na Vaše pitanje, Vaše obrazloženje, Vaša argumentacija za komentar i za njegov slijedeći odgovor. I to je nešto što smatram fer u našim odnosima. I dajte da tako probamo.

Evo, pojavio se taj slučaj, ići ćemo dalje tako.

Znači, Vi ste imali obrazloženje u preciznostima. Bilo bi dobro da ste na početku saopštili Vaše pitanje precizninje. Moramo se složiti. Nemojmo gledati konkretan slučaj, hajde da uspostavimo principe.

Predsjedniče Vlade, izvolite ako imate komentar? 

MILO ĐUKANOVIĆ:

Imam,

Imam najprije potrebu da komentarišem, a onda i da dam predlog za Vas, gospodine predsjedniče Parlamenta.

Komentar je,

Gospodin Milić je opet saopštio neistine. Pokušavajući da me interpretira, rekao je, kako sam ja kazao da sam neistinu govorio 04. decembra, a sada sam kazao istinu. Ne.

Kazao sam da je gospodin Milić saopštio neistinu, a sada je ponovio neistinu.

Možete se gospodine Miliću koliko god hoćete baviti političkom ekvilibristikom ukolio Vam to Parlament dozvoljava. Želim da i Vama i Parlamentu kažem, ja u tome ne želim da učestvujem uopšte. Ja sam ovdje vrlo konkretnim povodom, na premijerskom satu, u namjeri da odgovorim na pitanja koja su postavili poslanički klubovi.

Gospodine predsjedniče Parlamenta, moj odgovor na pitanje koje je gospodin Milić dostavio je pripremljen. A ako Vi mislite da uprkos ovoj zabuni koju je izazvao treba dati odgovor na to pitanje, ja sam spreman. Mislim da je zaista neophodno do kraja se pridržavati Poslovnika i pravila koja ovdje postoje. Da se pitanje postavi i da se naravno, svakome dozvoli da obrazloži svoje pitanje i da se omogući Vladi da na njega odgovori. Na to sam spreman. Ako Vi mislite, da uprkos svemu što se predhodno dogodilo danas ima potrebe da se da odgovor na postavljeno pitanje premijeru. 

PREDŚEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ: 

Mislim da ste se čuli i jedan i drugi dovoljno. Da smo uspostavili neka preciznija pravila koja nijesu tako precizno određena, nažalost. Uvijek kada ste Vi gosti, naša je greška ako nešto nije dovoljno precizno. Da ćemo idući put moći sa ovom osnovnom postavkom biti precizniji. Prvo, oko slijedećeg pitanja kad to radi kolega Banović, a onda i kolega iz Pozitivne Crne Gore koji mislim da će, Bojanić, da će tako uraditi.

Ponavljam, kolega Milić je saopštio obrazloženje svog pitanja i dodatno mi pročitao svoje pitanje. Ako treba reći, vić ga je pročitao. Rekao je ključno u svoju političku konstataciju u svom trećem obraćanju, ako se ne varam. Čuli smo ih, on ih je rekao. Ako imate potrebe da ih komentarišete, možete, jer on ih je rekao, naveo je. Vi ste glavni kočničar pa da ne čitam kako je to sve naveo. Ako imate potrebu to da komentarišete, što jeste njegovo pitanje, izvolite.

Izvolite. 

MILO ĐUKANOVIĆ: 

Opet uz podsjećanje da u okviru tog pitanja imamo nekoliko pitanja. Pokušaću da odgovorim na dio tih pitanja, a da naravno, cjelinu odgovora koja je logično opširnija, s obzirom da je riječ o nekoliko pitanja u pisanoj formi dostavim šefu poslaničkog kluba Socijalističke narodne patije.

Svaka konkurentna i moderna ekonomija dominantno je zasnovana na privatnom kapitalu. Zato su procesi tranzicije iz centralno planske u tržišnu privredu svih država uključujući i države Centralne i Jugoistočne Evrope započinjale privatizacijom. Privatizacija je dakle, bila potreba i nužnost kako bi se transformisao ekonomski sistem, unaprijedila efikasnost kompanija, obezbijedio kapital, prenos znanja, tehnologija, inovacija.

Proces transformacije planske u tržišnu privredu u Crnoj Gori sa ciljem povećanja konkurentnosti, ekonomiji i ukupnog prosperiteta mogao se postići jedino privatizacijom koja je trebala biti praćena posticanjem preduzetništva i privatne inicijative. Ovaj proces se u početnim fazama odvijao u izuzetno nepovoljnom ambijentu. Sankcije, rat u okruženju, izbjeglice, što je znatno otežalo restruktuiranje privrede i pronalaženje kvalitetnih strateških partnera.

Dodatno, proces privatizacije u svakoj državi bio je praćen nizom izazova koji su se ogledali u nastojanju različitih interesnih grupa vođenih pojedinačnim, partijskim ili drugim grupnim interesima da zadrže status kvo. Takođe, nedostatkom održivog privatnog sektora i privatnog kapitala, pomankanjem institucionalnih i drugih kapaciteta za sprovođenje i praćenje privatizacije.

Svi ovi izazovi donosili su i različite kontraverze pa i neuspjehe u privatizaciji, što je pojačavalo opšte prisutno, društveno, posebno sindikalno protivljenje ovom procesu. Kod jednog broja građana, preciznije, zaposlenih ovaj proces je očekivano izazivao odbojnosti i protivljenje, jer je kroz procese transformacije i privatizacije bila ugrožena njihova radna sigurnost. Transformacijom državnog u privatno vlasništvo, udobnost stalnog, obično cjeloživotnog radnog mjesta kod države, poslodavca je zamijenjena za nestabilne i nesigurne radne uslove kod privatnih poslodavaca.

Imajući u vidu predhodne okolnosti, kao i da je u Crnoj Gori specifično problem vištka zaposlenih bio veoma izražen, model privatizacije imao je naglašenu socijalnu osjetljivost.

Podsjećam, svi punoljetni građani bili su uključeni u proces masovne vaučerske privatizacije, tako da je najveći broj njih učestvovao u preraspodjeli društvenog bogastva osim metode javnog tendera i aukcije, Crna Gora je masovnom vaučerskom privatizacijom dobila preko 400 hiljada akcionara koji su imali slobodu da biraju kompanije u kojima će biti suvlasnici.

Vlada je u uslovima ograničenih sopstvenih izvora u privatizaciji vidjela šansu za mobilisanje kapitala u rješavanju izuzetno složenih problema u poslovanju i stvaranje preduslova za sprovođenje investiciono razvojnih programa u kompanijama.

Privatizacija je bila i šansa da se kroz promjenu upravljačke i vlasničke strukture, nove investicije i savremene tehnologije kao i kroz nova tržišta stvore pretpostavke za dugoročan opstanak i razvoj kompanija. Za neke kompanije nije bilo interesovanja investitora za privatizaciju, pa su kao rezultat kumuliranih problema izostanka neophodnih investicija one propadale. Ako bi se mogli složiti da sam čin privatizacije nije garantovao uspjeh, vjerujem da je takođe, neupitno da je zadržavanje preduzeća u društvenoj svojini gotovo neizostavno vodilo u likvidaciju. Naravno, ne prviđam ni pojedinačne izuzetke od ovog pravila.

Da bi stekli realnu sliku o rezultatima privatizacije pojedinih kompanija neophodno bi bilo uporediti njihovo stanje prije i nakon privatizacije, kao i moguće alternative. Nakon privatizacije neke kompanije su postale efikasnije, neke nijesu. To je zavisilo i od kvaliteta partnera izabranih u zakonitoj proceduri, težine naslijeđenih problema, tržišnih uslova, kvaliteta proizvoda i usluga i mnogih drugih ograničenja koja su karakteristična za našu ekonomiju i ekonomiju u regionu.

Na žalost u nekim kompanijama ni privatizacijom nijesu prevaziđeni problemi u poslovanju. Želim da podsjetim, da je privatizacija u Crnoj Gori sprovedena na javan, transparentan, zakonit način, a postignuta cijena je najveća koja je mogla biti ostvarena na tržištu. U rangiranju ponuda u najvećem broju slučajeva ugovorene investicije su bile značajnije od ponuđene cijene.

Neupućeno je, ili politikansko pitanje, da li su privatizovana preduzeća obezbijedila novo zapošljavanje. Znamo da je većina državnih preduzeća u Crnoj Gori vođena ne prevashodno profitabilnošću, već željom za rješavanje izraženog društvenog problema nezaposlenosti, često sebe pretvarala u socijalne ustanove. To je bila i karakteristika većine državnih preduzeća prije prestruktuiranja i privatizacije. Podsjećam, samo Kombinat aluminijuma je zapošljavao preko 4000 radnika, iako je jasno da za proizvodnju od 100 hiljada tona maksimalno, treba 1000 radnika. U Rudnicima boksita je nekada radilo blizu 1500 radnika, danas radi 300. U Željezari je nekada radilo 7500 radnika, danas se predviđa da bi za proizvodnju od 400 hiljada tona koliko Željezara nikada u svojoj istoriji nije proizvela, bilo dovoljno 550 radnika.

Dakle, država je privatizacionim partnerima ostavila u nasleđe da obave posao optimizacije zaposlenosti što je imajući u vidu kolektivne ugovore koji su ih zatekli, bilo i teško i skupo. I to je mnogima od njih i nakon privatizacije ugrozilo opstanak i pozitivno poslovanje. Iz današnje perspektive, dakle, lako je i hvaliti i kuditi. Tradicionalno mi smo veoma sentimentalni kada govorimo o prošlosti o vrijednosti nekadašnje društvene imovine. Ubijeđen sam da mnoga preduzeća, da nijesu privatizovana u ranom periodu, po vrijednosti koja se mogla obezbijediti, danas ne bi postojala. Ne bi bila sačuvana ni ona radna mjesta i nivo zaposlenosti koji danas imamo i koji tim preduzećima obezbjeđuje konkurentnost. Finalno, može se ocijeniti da je intezivna i uspješna realizacija aktivnosti u domenu privatizacije imala pozitivan uticaj na stvaranje nove privredne strukture i novog načina razmišljanja i na rast i na razvoj ukupne crnogorske ekonomije u dugom roku. Govoreći o obavezama prema državi, kao potpitanju koje ste potencirali, mogu saopštiti da je ukupni poreski dug u iznosu od 354 miliona, koliko je iznosio na dan 31.01.2013. godine, da je kumuliran u dužem vremenskom periodu od uvođenja novog poreskog knjigovodstva do danas. Imajući u vidu činjenicu da su kod najvećih poreskih dužnika prisutni veliki problemi u poslovanju i izmirivanju obaveza, Vlada je donijela Uredbu o postupku naplate poreskih potraživanja i imovinom poreskog poveznika. Kroz ovaj dodani instrument će se postići efikasnija naplata poreza koji su značajan dio prihoda Budžetu i ne vidim u tome ništa moralno ni diskutabilno što je sugerisano u vašem pitanju, niti pak vjerujem da neka preduzeća trebaju biti drugačije tretirana od strane države samo zato što su privatizovana. Podsjetiću vas takodje da je jedna od prioritetnih aktivnosti ove Vlade analiza svih privatizacionih koncesionih aranžmana i tu aktivnost smo započeli već od prve sjednice Vlade. Efekti su danas vidljivi jer je Vlada o rezultatima analiza i preduzetim mjerama redovno informisala javnost. Apsolutno ne stoji vaša ocjena o selektivnosti u realizaciji ove politike, time nema mjesta ni vašoj konstrukciji da su neki meni bliski ljudi zbog toga pošteđeni raskida ugovora, te da je zbog toga država Crna Gora taoc takvih ličnih interesa. Bilob i dobro da ukoliko imate makar jedno takvo saznanje sa njim upoznate javnost.

Na poslednjoj sjednici Savjeta za privatizaciju i kapitalne projekte zaključili smo da nastavimo sa preispitivanjem privatizacionih ugovora i zato mogu zaključiti da smo odlučni u namjeri da korigujemo politiku u oblasti praćenja ugovorenih aranžmana i da nećemo tolerisati kašnjenje u realizaciji ugovorenih obaveza prouzrokovanih greškom partnera, naročito imajući u vidu da im je rast investicija ključ ekonomskog razvoja i osnovna poluga za unapredjenja kvaliteta života građana. Hvala. 

PREDŚEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ: 

Hvala Vam.

Ovo nije do sada bili komentari i rasprava između vas dvojice ili je potrebno još?

OK. Onda će i premijer dobiti priliku da..

Samo trenutak, ako je ovo cijena da uspostavimo standard, nadam se da je mala cijena ovih 10-ak minuta. 

SRĐAN MILIĆ: 

Gospodine predsjedniče Skupštine, najbolje vi možete da ocijenite iz odgovora koji je usli‚jedio, koji je u potpunosti bio oslo‚njen na ono što sam imao u obrazloženju i čak se tu konkretno pitalo dao vam konkretan primjer gdje je bila selektivnost, jeste li čuli. Čuli ste gospodina premijera, a prije toga sam rekao koja je selektivnost bila kod primjene kod Savjeta za privatizaciju. Ali, nezavisno od toga svega, pomenuli smo dosta stvari koje bi trebalo da budu aktuelne za sve nas i ovo pitanje nijesam postavio zbog vas, vi ste trenutno tu predsjednik Vlade i činjenica je da ćete imati ovakva pitanja. Ova su pitanja kontinuiteti. Imao ih je i vaš prethodnik to pitanje i opet neću komentarisati kako je to sve završeno, ali ovdje što je bitno: pomenuli ste tezu oko, da li je moralno ili nije moralno, poreza čini mi se. Pa mislim da nije moralno izaći u javnost sa povećanjem PDV na 19% a da u istom trenutku potraživanja po osnovu PDV, znači ono što država potražuje od građana je 90 mil. eura što znači, ne od građana nego od firmi izvinjavam se, što znači da ćemo mi da oporezujemo dodatno one koji plaćaju a one koji nijesu platili ovih 90 miliona evra ćemo da kažemo kao i u ovom izvještaju koji je došao od Poreske uprave, da nije nam to moguće naplatiti, odnosno kroz ovu Uredbu koju ste pomenuli, a i nju sam tražio kroz dokumenta i dobio sam, vi konstatujete ako se pokaže to ispravnim onda ćete produžiti rok za kojim bi se firme prijavljivale za plaćanje poreza svojom imovinom.

S druge strane kažete da ćete preispitati koncesije zbog toga što imamo problem sa fiskalnom disciplinom, a podsjećam vas da na današnji rad se duguje budžetu Crne Gore 17 miliona evra od koncesionara. Šta je problem da mi u ovom odgovoru, biće 1. jula, nije mi problem, čekaću 1. jul da mi dostavite imena ovih firmi, ali pitam vas da li su te firme upravo bili pobjednici ovog procesa tranzicije, ove koje duguju za PDV, ove koje duguju za koncesije. Na kraju krajeva, imate jedan element koji vjerujem da vi nijeste vidjeli kada ste poslali ovaj odgovor na pitanje, a kaže se - porezi i doprinosi na lična primanja. Gospodin je pomenuo poreze pa nadam se da ne izlazim iz teme u tom dijelu, gdje se kaže da...

PREDŚEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ: 

Gospodin je premijer.

SRĐAN MILIĆ:

Premijer, gospodin premijer da, gospodin premijer je pomenuo, što bih radio da Vi nijeste tu, stalno bih griješio,  

PREDŚEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ: 

Ipak griješite. 

SRĐAN MILIĆ: 

Da. Po osnovu poreza i doprinosa u Poreskoj upravi je evidentirano da se potražuje 203. 828.000,00 evra, pa se konstatuje da je zahvaljujući starom informacionom sistemu to nerealno i da je realno 119. miliona evra. Ovdje se konstatuje još nešto što je, moram da priznam,problem za državu Crnu Goru da od 1.1.2011. godine funkcioniše novi sistem, informacioni sistem, za poreze i doprinose i lična primanja, ali je još uvijek nedovršen projekat. Pitam vas, a od kada mi imamo Ministarstvo za informaciono društvo? Mi Ministarstvo za informaciono društvo imamo sigurno prije jedno četiri - pet godina, ali imamo problem... Koliko?(Upadica) Izvinjavam se za ovu kvalifikaciju, nije krivo Ministarstvo za informaciono društvo, ali pitam da li je moguće da u državi u kojoj po ovim podacima, znači ovi podaci nijesu tačni, i nije 350 miliona evra potraživanje poresko, nego je veče predsjedniče Vlade. Samo vi sami kroz ovu informaciju ođe priznajete da nemate sve te podatke i kada govorite o sivoj ekonomiji, kada govorite o nedostatku podataka, prvo gdje moramo da riješimo problem je predsjedniče Vlade unutar Vlade da biste imali sve informacije o otme ko duguje i koliko duguje. Hvala.

PREDŚEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ: 

Mislio sam da ćete viđet sa ove dobre strane ovu čitavu stvar, na primjer činjenica da ćemo naplaćivati u imovini poreske obaveze znači da ćemo dobiti mi onu zemlju po 3 centa, što znači da kada budemo naplaćivali porez da ćemo je obračunati po 3 centa. To pogledajte sa dobre strane i dobićemo 14 miliona sa po 3 centa.

Izvolite predsjedniče Vlade. 

MILO ĐUKANOVIĆ: 

Hvala Vam, gospodine presdjedniče Parlamenta.

Evo, da odgovorim na ova dopunska pitanja gospodina Milića.

Znači, moram da priznam moguće da nijesam dovoljno pažljivo oslušao da kažem onu buicu podataka koje je gospodin Milić iznio u obrazloženju nepostavljenog pitanja, ali razumio sam sada da je tamo neki podatak koji upućuje na selektivan pristup u analizi privatizacionih i koncesionih ugovora. Pažljivo ću to pročitati, ono što želim da zbog Parlamenta i javnosti kažem - ne postoji selektivnost. Svaki ugovor u oblastima koji su do sada analizirani, analiziran i prema svakom problemu koji su se ukazao u implementaciji ugovora je preduzet apsolutno principjelan korak. Korak kojeg možemo obrazložiti i u Parlamentu i u javnosti kada god za tim bude postojalo interesovanje. Donijeli smo, kao što znate, odluke o raskidu jednog broja aranžmana u oblsti turizma, donijeli smo preporuke drugima koji su nadležni za raskid ugovora, kada krenu u raskid ugovora i donijeli smo odluke o raskidu jednog broja koncesionih aranžmana uglavnom u oblasti šumarstva i drvoprerade. Kao što sam kazao, već smo najavili da nastavljamo dalje sa analizom drugih oblasti, to je politika koju će Vlada voditi tokom sve četiri godine, da ćemo analizirati svaku oblast i da ćemo se u odnosu na svaki konkretan slučaj odnositi veoma principjelno. Dakle, nema selektivnosti i nema opasnosti da će država biti zarobljena ličnim interesima prvilegovanih partnera zbog bliskošću sa Vladom ili predsjednikom Vlade.

Postavili ste, opet, pitanje je li moralno ili nije moralno povećavati PDV sa 17 na 19%. Dakle, možemo naravno tom pitanju pristupiti sa moralnog stanovišta. Ono što je potpuno jasno da je to fiskalno, finansijski, ekonomski gledano nužno i o tome sam već više puta govorio . Mi imamo jednu prazninu u javnim prihodima koju prethodnih godina nadoknadjujemo zaduživanjem u inostranstvo. Naša procjena je da ne treba ulaziti u novo zaduživanje, nego da treba iskoristiti rezervu koju imamo u svom sistemu. Tu rezervu smo nerado počeli da koristimo, nijesmo je sada identifikovali, znali smo da su naše poreske stope niže u odnosu na druge države, to smo namjerno radili da bismo Crnu Goru očuvali kao investiciono inspirativnu destinaciju za investitore. Medjutim, to možete raditi u regularnim vremenima. Tada kada zatraje ovako dugo, kao što traje, dada proizvodi deficit u javnoj porošnji, kada taj deficit nekako morate namirivati i onda to možet da uradite na jedna od dva načina. Da se dalje zadužujete ili da povećate poreske stope i pokušate kroz sređivanje stanja na području sive ekonomije organizovati ekonomiju i stvoriti uslove za regularno ubiranje prihoda. Pogrešno ste zaključili da će biti amnestiran bilo ko ko nije platio PDV- e ili bilo koji drugi dio poreza. Oni će morati da plate porez, zbog toga smo donijeli uredbu kojom smo proširili instrumentarij za naplatu poreza na imovinu, oni koji ne budu imali ni imovinu ili im je ta imovina već opterećan hipotekama, logično ići se u likvidaciju. Tada ćemo zaista ostati bez prihoda, ali ćemo ostati i bez iluzije da imamo kompanije koje rade a u sutšiti riječ je o kompanijama koje su faktički bankrotirale.

Dozvolite da još jednom samo kažem, da kada ste pomenuli koncesije, pomenuli ste da smo predlog za raskid koncesije ili odluke o raskidu određenih koncesionih angažmana donijeli iz fiskalih razlog. Ne. Ovdje sam i 4. decembra i u više navrata kazao, dakle, koncesije su aranžmani koje smo sklopili sa određenim partnerima za korišćenje određenih državnih dobara. Ako se ta državna dobra loše koriste, onda smo smatrali da treba raskinuti aranžmane, da treba kroz transparentne procedure pronaći nove partnere koji će te resurse privesti namjeri i stvoriti uslove za novo zapošljavanje i za stvaranje većeg društvenog proizvoda.

Mislim da sam odgovorio na sva vaša dopunska pitanja, zaključno sa ovim. Znate, na nivou onog što su naše tehnološke i kadrovske mogućnosti mi smo došli do ovog nivoa za poraživanja kojeg imamo u odnosu na poreske obveznike. Vi mislite da ima i više od toga. U redu, vjerovatno će nam vrijeme koje je pred nama pokazati da li postoji još neke rezerve. Nama se čini da bez isčekivanja da utvrdimo finalni saldo treba na ovaj način koji smo kazali pristupiti naporima da se pokušaju ubrati poreski prihodi od poreskih dužnika i da se stvore uslovi za regularno poslovanje na crnogorskom tržištu. Zahvaljujem na pažnji.