Poštovani predsjedniče Vlade, poštovani ministri, poštovane koleginice, kolege poslanici,

Moram moje pitanje krenuti sa žaljenjem, što zbog javnosti, vi ste svi ovdje odgovorni političari pa ćete shvatiti zašto je za žaljenje. Izraziću žaljenje, jer ću morat ponoviti dio izjave koji sam ponovio prilikom izbora gospodina Mila Đukanovića za premijera 2009. godine, a to sam ponovio i prošli mjesec u ovom domu. Da su pozicije odnosa Albanaca u Crnoj Gori i dalje pod sjenkom odnosa Srba i Crnogoraca, i neriješenim pitanjem koje se ovdje vjekovima ili u prošlom i ovom vijeku dešava. Zato umjesto da u moru pitanja koje se odnose na smanjenje nezaposlenosti, problema oko privatizacije, ravnopravnog i regionalnog razvoja, decentralizacije, jačanje lokalne samouprave itd, postavio sam slijedeće pitanje premijeru Đukanoviću:

U subotu je u Plavu 25.05. u selu Martine, Martinovići došlo do eskalacije problema sa kojim se suočavaju stanovnici ovog sela nastanjenog Albancima, kada se autoctono stanovništvo, koji su na miran način ispoljavali svoje stavove i branili svoje pravo na spornu imovinu za koju tvrde da je čudnim sudskim odlukama dodijeljena SPC-u, dovedena od strane policije. Mještani su zadržani od policije i sudije za prekršaj bez ... interesovanja, da li je neko bolestan i uz novčanu kaznu od 240 eura njih 22 pošteno, poslije tog dugog zadržavanja. Napominjem da je to bio nenasilni protest građana koji imaju veliki nivo vjerske tolerancije i kojima nijedna crkva i religija ne smeta. Ali, su odlučni da ne dozvole da im se vrše nepravde pognute glave i šuteći. Da je to tako pokazuje i pismo koje su oni uputili nadležnim institucijama od predsjednika Vlade, Ministarstva pravde, Albanskim političkim partijama, Međunarodnom predstavništvu u Crnoj Gori, kojima su ukazali na svoje stavove, i tražili pomoć za rješavanje tog problema na ljudski način i dijalogom odbrane svoje imovine.

Takođe, sam lično od 14. maja pa do 24. maja imao razgovore i sa ministrom unutrašnjih poslova gospodinom Konjevićem i sa potpredsjednikom Vlade minstrom pravde gospodinom Markovićem, kojima sam prenio stavove autotomnih mještana Martina. Na žalost sve to nije dalo rezultata na mirnom rješavanju problema, naprotiv, eskaliralo je privođenjem ogromnog broja građana što ide u prilog stava predstavnika sela Martina, da državni organi opsadom sela u višen navrata, ovdje raniji problem deponije, vrše pritisak na građane Martina, stoga od Vas želim dobiti odgovor oko postupanja državnih organa, posebno policije u selu, u ovom slučaju. Zašto je praktično privedeno pola sela? Takođe, da li postoji spremnost da se upotrijebi ... ljekovi i da nadležene institucije pokrenu institucije kako bi se analizirale presude suda, što se navodi u pismu koji su Vam mještani uputili 16. maja 2013. godine, a to je da su sudske presude donešene povredama postupka i bez dokaza ili falsifikovanjem istih. Zahvaljujem. 

PREDŚEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ: 

Hvala kolega Nimanbegu.

Predsjedniče Vlade, izvolite. 

MILO ĐUKANOVIĆ: 

Poštovani gospodine Nimanbegu, Vi ste da kažem manje više činjenice iterpretirali, iznijeli svoje sudove o njima, dozvolite da možda interpretiram činjenice iz ugla gledanja državnog organa koji je nadležan za realizaciju aktivnosti ovog tipa. Nevjerujem da će se u činjeničnom stanju stvari ustanoviti neka ozbiljnija razlika, ali onda bih na samom kraju možda u par rečenica kazao jedan politički stav.

Znači, policijski policijski službenici odjeljenja bezbjednosti Plav su dana 25. maja 2013. godine pružili asistenciju Srpskoj pravoslavnoj parohiji Gornje Polimskoj Gusinjskoj u vezi čišćenja i ograđivanja crkvišta Svetog Vasilija Ostroškog u selu Martinovići u Plavu.

Asistencija uprave policije i Ministarstva unutrašnjih poslova je pružena shodno zakonu na osnovu blagovremeno upućenog urednog zahtjeva za asistenciju koji je Srpska pravoslavna parohija Gornje Polimska i Gusinjska podnijela odjeljenju bezbijednosti Plav dana 16. maja 2013. godine. Uz zahtjev za pružanje asistencije dostavljena je pravosnažna presuda Osnovnog suda u Plavu, Višeg suda u Bijelom Polju i Vrhovnog suda u Podgorici koja potvrđuje nesporno vlasništvo Srpske pravoslavne parohije nad spornim dijelom zemljišta u selu Martinoviće, u čemu je pred ovim sudovima vođen postupak između Srpske pravoslavne crkve i građana tužilaca Preljuka i Hasana i Preljuka i Vertona iz Martinovića. Obavljen je razgovor sa podnosiocem zahtjeva, kao i sa predstavnicima sela Martinovića kojima je saopšten razlog pružanja asistencije i da policijski službenici pružaju asistenciju u skladu sa zahtjevom, što je dužnost policije ukoliko je zahtjev osnovan.

Policijski službenici su blagovremeno izašli na lice mjesta, zatekli su 30 građana koji su stojeći sprečavali ulaz u crkvište, dok je nešto kasnije došla i grupa građana za urađenje crkvišta zajedno sa irinejom Savićem. Rukovodilac odjeljenja bezbjednosti Plav je predočio licima koja su sprječavala ulaz u crkvište da je neophodno da se sklone sa lokacije i omogući izvršenje službene radnje i upozorio ih da će ukoliko to ne učine biti privedeni u službene prostorije. Naknadno rukovodilac odjeljenja bezbjednosti Plav je naredio okupljenim građanima da se sklone sa pomenute lokacije, kada je njih sedam to i učinilo, dok su se ostali okupljeni oglušili na naređenje.

Nakon toga policijski službenici su bez upotrebe sredstava prinude priveli 23 lica u službene prostorije odjeljenja bezbijednosti Plav, koji su osim jednog starijeg maloljetnog lica procesuirani pred područnim organom za prekršaje u Plavu.

Uprava policije i Ministarstvo unutrašnjih poslova ne ulazi u zakonitost sadržine zahtjeva, već cijeni, da li je zahtjev za asistenciju podnesen shodno Pravilniku uslovima i načinu pružanja pomoći državnim organima, organima lokalne uprave i pravnim licima u postupku izvršenja njihovih odluka, što je ovdje bio slučaj. Policijski službenici odjeljenja bezbijednosti Plav i Minstarstvo unutrašnjih poslova prema meni dostupnim informacijama postupili su dakle, u skladu sa zakonom i ovlašćenjima. I kazao sam da se vjerovatno u činjeničnoj prezentaciji, da kažem, Vi i ja nećemo mnogo razlikovati.

Ono što bih želio da saopštim kao političku poruku tiče se da kažem, Vaša dva komentara koja razumijem ipak kao politička.

Prvi je o tome da je položaj Albanaca u Crnoj Gori i dalje oziljno determinisan odnosom Srba i Crnogoraca. Pretpostavljam da ste imali na umu da kažem, te dugogodišnje ili višedecenijske i možemo slobodno reći istorijske podjele koje su karakterisale Crnu Goru u dugom vremenu traganja za rješavanjem državno pravnog pitanja. Danas možemo sa zadovoljstvom kazati da smo ipak iz te dileme izašli na demokratski način. Da smo izašli na način da ne ugrozimo prava manjina u Crnoj Gori, nego da na maksimalan način afirmišemo prava manjina i da po tome postanemo uzorna država u regionu. I nadajmo se da se ipak za ovih sedam godin događaju određeni pomaci na ovom planu. Iskustvo poput ovog nas upozorava da su neka pitanja poput pitanja prava Crnogorske pravoslavne crkve i dalje veoma otvorena, ali nadajmo se da smo stvorili uslove kroz dosadašnje iskustvo, demokratsko iskustvo, u rješavanju komplikovanih pitanja, da ćemo i to i druga pitanja na jedan demokratski i tolerantan način riješiti u narednom periodu, a svakako ne na štetu dostignutog nivoa prava manjina u Crnoj Gori.

I ddrugo, ono što bih želio takođe, da podijelim kao zajedničko uvjerenje u Parlamentu, pogriješićemo ako od policije ili bilo koga iz izvršne vlasti tražimo da arbitrira o pravosnažnim presudama. Dakle, policija nije imala pravo da arbitrira ni u slučaju u Beranama, nije imala pravo da arbitrira ni u slučaju u Tivtu, nema pravo da arbitrira ni u slučaju u Plavu o kojem govorimo. Dakle, kad ostavimo prostor za arbitražu mislim da ulazimo u pravni haos. Moramo i kao Parlament i kao Vlada, kao izvršna vlast istrajati na bespogovornoj zaštiti pravosnažnih presuda, isto tako na bespogovornoj zaštiti imovinskih prava, dopadao nam se vlasnik ili ne. U ovom slučaju su sudovi Crne Gore rekli konačnu riječ. Ja ne znam da li postoji mogućnost daljih žalbi Ustavnom sudu, da li postoji mogućnost žalbi sudu u Strazburu, ali do tada mislim da ćemo najmanju grešku napraviti kao Parlament i Vlada, ukoliko primijenimo pravosnažne sudske presude.

Zahvaljujem. 

PREDŚEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ: 

Hvala vam.

Kolega Nimanbegović. Izvolite. 

GENCI NIMANBEGU: 

Evo ja gospodine predsjedniče Vlade da krenem od ovog zadnjeg dijela. Slažem se sa vama. Znači policija ne treba da arbitrira o mom pitanju, pitanje nije upućeno policiji, nego da li državni organi vide prostora tvrdnji ovih mještana, da su sudske odluke donose na osnovu falsifikata, nego na dostavi dokaza i drugog. Znači to se ne traži od policije da to ona radi, ako to bude. Znači na taj dio nijesam dobio odgovor i slažem se sa vama da u posljednjih sedam godina, gospodine premijeru, da je napravljen napredak. I ne samo u zadnjih sedam godina, nego zadnjih petnaestak godina. I zato sam izrazio žaljenje, jer ovo pitanje više liči na 90.te, pa da ne kažem 40., pa 30., u Crnoj Gori ne treba nova Rumija. Ja sam bio izuzetno pažljiv i zato sam rekao da smo u sjenci odnosa Srba i Crnogoraca. Da vam navedem jedan konkretan primjer, konkretan primjer je da nacionalna manjina Srba koja ne postoji u Kosovu, doduše ne postoji ni jedna druga, ali mi smo se definisali kao takvi, crpi iz Fonda za manjine 600,000,00 eura.

Znači ova država nema snage da definiše kao što je po izbornom zakonu definisala da do 15% imamo afirmaciju za manjine i ne može da crpi sredstva za nacionalne manjine. Zato je sjenka toga odnosa i ja sam uvjeren da ste i vi svjesni da je to tako. I mi najmanje što želimo da sipamo so na ranu i jednoj i drugoj strani. I oko vjere i oko crkve. Mi Albanci smo dokazani da nemamo problema sa vjerom, mi nemamo problema ko je titulat, nego da li je legalan titulat ili je nelegalan totulat, a stanovnici tog područja ovim postupcima, imate slučaj deponije tu, isto kada je bila specijalna jedinica i sada smatraju da je to pritisak državnih organa.

Nesrazmjerno je da se 22 ljudi privedu od 30, da se drže 12 sati i da se svi kazne.

Zahvaljujem. 

PREDŚEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ:

Zahvaljujem kolega Nimanbegu.

Predsjedniče Vlade Đukanoviću, izvolite. 

MILO ĐUKANOVIĆ: 

Ovo pitanje je bilo i zato sam se okrenuo da se konsultujem sa pravnicima ili sa ljudima koji poznaju bolje naš pravni sistem, je li na ovaj način iscrpljena svaka mogućnost u sistemu države. Dakle, nijesam siguran i ne želim da o tome govorim prema onome što su moja saznanja postoji mogućnost ustavne žalbe, pred Ustavnim sudom ne znam da li za ovu vrstu sporova i postoji uvijek ona mogućnost žalbe pred sudom u Strazburu i želim da kažem da smo kao Vlada apsolutno zainteresovani da pružimo svaku vrstu pomoći, svakom, ne samo stanovnicima Martinovića nego svakome ko smatra da ima osnova da dalje potražuje svoje imovinsko ili neko drugo pravo.

Zaista želim da se do kraja razumijemo u ovom odgovoru nema nikakvih primjesa kao što je malo čas gospodin Bojanić govorio, ne pričamo o uređivačkoj politici, ni ovdje nema priče o simpatijama ili antipatijama prema onome ko je vlasnik, riječ je o tome da postoji neki raniji vlasnik koji smatra da ima određena vlasnička prava, koji traži prostor u pravnom sistemu Crne Gore i Evrope da to dokaže. Spremni smo da pomognemo, ali do tada moramo poštovati ono što su pravosnažne sudske presude. Vjerujem da smo oko toga saglasni.

Drugo, pojasnili ste mi sada šta mislite oko položaja manjina i oko određenih nepravilnosti kako ih vi vidite u implementaciji naših zakona, znam o čemu govorite, znam da komentarišete za izdvajanje iz budžeta Srpski nacionalni savjet, dakle dozvolimo da primijetim da to pitanje tretirano zakonom kojega smo usvojili u ovom parlamentu. Znam da smo te zakone usvajali da kažem sa visokom senzibilnošću za potrebe političkih kompromisa kojega smo ostvarivali u tom periodu i ja se zahvaljujem svima da smo na taj način rješavali ta pitanja, prevazilazili određene probleme i stvarali uslove za funkcionalnost pravnog poretka.

Ako mislite da su se stvorili uslovi da ta pitanja ponovo preispitamo nemam ništa protiv, tako inicijativu od strane parlamenta ću rado prihvatiti u Vladi ili u ulozi predsjednika partije dati jasnu istrukciju našem poslaničkom klubu da bude aktivni participant u eventualnim aktivnostima parlamenta na tu temu.