Šta Ministarstvo planira kada je u pitanju dalja sudbina beranskog rudnika mrkog uglja?

O b r a z l o ž e nj e:

Rudnik mrkog uglja u Beranama prodat je u avgustu mjesecu 2007. godine. Prema opštoj ocjeni taj ugovor je bio dobar. Međutim, kupac „Balkan enerdži“ već duži niz godina je tražio i dobijao prolongiranje rokova za početak organizovanja proizvodnje sa malim izgledom da do toga u skorije vrijeme dođe. Razumljivo je bilo odlaganje, prolongiranje ugovorenih rokova i to, prije svega, iz razloga ekonomske krize. Međutim, i pored svega toga, krajnje je vrijeme da nadležno Ministarstvo ekonomije prekine dalju neizvjesnost. Rudnik mrkog uglja „Ivangrad“-Berane privatizovan je od strane privrednog društva „Balkan enerdži“ DOO Podgorica, inače vlasništvo Restis grupe iz Grčke, firme koja posjeduje više privrednih društava u Crnoj Gori, kao i „First financijal“ banku u Podgorici. Potpisivanjem Ugovora o prodaji imovine Rudnika zaključenog u avgustu mjesecu 2007. godine i Aneksa 1 od septembra 2007. godine i aneksa 2 od septembra 2008. godine izvršene su izmjene i dopune navedenog ugovora.

Kupoprodajnim ugovorom privredno društvo „Balkan enerdži“ DOO Podgorica se obavezalo da uplati cijenu od 1.510.000,00 eura, uradi program investicionog ulaganja 20.000.000,00 eura u Rudnik mrkog uglja Ivangrad-Berane, i da investira u izgradnju novog Termoenergetskog bloka kapaciteta od minimum 115 MWh, a maksimum 220 MWh u vrijednosti od 100.000.000,00 eura u naredne četiri godine od dana potpisivanja Ugovora.

Takođe, privredno društvo „Balkan enerdži“ kao (kupac) se obavezuje da sačini socijalni program (program zbrinjavanja zaposlenih), s tim što će zaposliti 120 radnika u početnoj fazi, a najmanje 180 radnika pod uslovom ostvarivanja pune proizvodnje.

Kupac je početkom privatizacije uplatio cijenu od 1.510.000,00 eura, izvršio preregistraciju AD Rudnika u „Balkan enerdži“ DOO poslovna jedinica Rudnik mrkog uglja "Berane“ Berane, zadržao 34 radnika od čega na današnji dan radi 20 radnika i to na održavanju vitalnih funkcija Rudnika jame Petnjik.

Radnici koji su uvođenjem stečaja poslati na Zavod i dalje se nalaze na Zavodu za zapošljavanje. Navedenim Ugovorom i Anekosom ugovora definisane su osnovne obaveze kupca prema Rudniku, posebnim članom 4.03. Aneksa i gdje se kupac obavezuje da će u roku od šest mjeseci od dana isplate kupoprodajne cijene dostaviti:

- Bilans plan Rudnika uglja,

- Investicioni program do investiranja u Rudnik i izgradnju termoenergetskog bloka

- Socijalni program za radnike

Takođe se članom 4.04 Aneksa 1 istog Ugovora kupac obavezao da će u toku od šest mjeseci od dana isplate kuporodajne cijene izvršiti geološka istraživanja radi utvrđivanja rezervi uglja. Osim toga, članom 10.01 istog Ugovora kupac se obavezao da će u roku od trideset dana od dana isteka roka za geološka istraživanja sačiniti, usvojiti i realizovati socijalni program radnika Rudnika. S obzirom da nijesu izvršene obaveze iz Aneksa 1 u predviđenom roku od šest mjeseci Aneksa 2 od septembra 2008. godine produžen je rok za geološka doistraživanja do 1. maja 2009. godine. Međutim, ni u ovom roku kupac nije izvršio geološka doistraživanja niti je realizovao obaveze iz člana 4.03 i člana 10.01 Aneksa 1. U kasnijem periodu od strane „Balkan enerdži“ podneseni su zahtjevi za produživanje rokova, a isti su odobravani od strane Vlade i resornog ministarstva i do danas obaveze prema Ugovoru i Aneksu 1 nijesu realizovane.

Hvala. 

PREDṤEDAVAJUĆI ŽELJKO ŠTURANOVIĆ: 

Zahvaljujem.

Izvolite, gospodine ministre. 

VLADIMIR KAVARIĆ: 

Zahvaljujem, potpredsjedniče.

Na postavljeno poslaničko pitanje daje se sljedeći odgovor:

Vlada Crne Gore, odnosno u to vrijeme Ministarstvo za ekonomski razvoj i Ackonarsko društvo Rudnik uglja "Ivangrad" iz Berana u stečaju još od dana 21.09.2007.godine, zaključiti Ugovor o produženju prava na eksploataciju, istraživanje Mrkog uglja na ležištu Petnjik Opština Berane. Koncesionim ugovorom predviđeno da nakon isplate kupoprodajne cijene iz ugovora o prodaji Rudnika, prava eksploatacije iz koncesionog ugovora prelaze na kupce imovine Rudnika kompaniju DOO "Balkan enerdži" Podgorica. S obzirom da je kupac imovine Rudnika uglja Berane DOO "Balkan enerdži" isplatio cijenu iz ugovora u iznosu od dva miliona i 100 hljada iz čega su namijenjena prethodna potraživanja prema Rudniku, sva prava i obaveze iz koncesionog ugovora su prešla na DOO "Balkan enerdži". S druge strane ugovor o prodaji imovine Rudnika mrkog uglja "Berane je zaključen dana 6.08.2007.godine između stečajnog upravnika Rudnika i DOO "Balkan enerdži". Stečajni upravnik je u skladu sa zakonom samostalno i nezavisno vršio prodaju imovine Rudnika putem tenderskog postupka i u skladu sa time zaključivanje navedenog ugovora je bilo u njegovoj isključivoj nadležnosti. Kako Ministarstvo ekonomije nije sprovelo postupak prodaje imovine Rudnika, niti je strana potpisnica prodaje imovine odnosno nije dala saglasnost na sadržaj navedenog ugovora samim tim ne može biti nadležno za praćenje stepena realizacije ugovora o prodaji.

Stoga Ministarstvo ekonomije nije bilo nadležno da odlučuje o pitanju realizacije biznis plana investicionog programa izgradnje Termoelektrane i realizacije socijalnog programa. Tačna je činjenica da je ugovorom o prodaji definisan rok za vršenje detaljnih geoloških istraživanja, što je apsurdno jer se Zakonom o privatizaciji ugovora o prodaji koji proističe iz primjene ovoga zakona nijesu mogli urediti odnosi koji se tiču istraživanja i eksploataciji mineralnih sirovina već je to isključivo u nadležnosti zakona o koncesijama i zaključenog koncesionog ugovora.

Imajući u vidu navedeno nebih se saglasio sa konstatacijom da je Ugovor o prodaji bio dobar jer su određene norme koje se prije svega odnose na investicioni program i izgradnju Termolektrane nerealno postavljene, dok druge norme kao što je norma o geološkim istraživanjima definišu materiju koja shodno zakonu tu nebi smjelo mislim da se nalazi. Činjenica da je Rudnik u svojoj najboljoj godini poslovanja to je 1986.godina, ostvario proizvodnju od 107 hiljada tona da je posljednja proizvodnja ostvarena u 2002.godini u iznosu od 48 hiljada tona, što je apsolutno nedovoljno za planiranje izgradnje bilo kakve termoelektrane. Primjera radi Rudnik uglja AD Pljevlja godišnje proizvodi oko 1,2 miliona tona uglja. Neosporno je da od momenta preuzimanja Rudnika od strane DOO "Balkan enerdži" nije bilo proizvodnje uglja. Ova činjenica od strane koncesionara pravdana je nemogućnosti da se nađe tržište na kojem će se izvršiti plasman visokom cijenom proizvodnje koja je prouzrokovana jamskim načinom eksploatacije, ali i velikom udaljenošću rudnika od potencijalnog tržišta. Proizvodna cijena iz ovog rudnika je procijenjena na 65 eura po toni, što je čini nekomercijalnom, a posebno kada se ima u vidu neophodnost finansijskih ulaganja u sam proces proizvodnje.

Svi navedeni aspekti su uticali na to da planirana proizvodna cijena uglja bude visoka, što onemogućava konkrentnost njegove prodajne cijene na tržištu, a pogotovo kada se uzme u obzir okruženje kao što je Kosovo ili Srbija, gdje se može naći ugalj po znatno nižim cijenama. Proizvodna cijena uglja u Srbiji ili na Kosovu je, poređenja radi, ispod deset eura po toni. I sam koncesionar, uvidjevši sve negativne aspekte svog poduhvata bio spreman da raskine ugovor o koncesijama. S toga su javno uputili poziv svim zainteresovanim kupcima da će im prenijeti prava svojine u rudniku za jedan euro, uz obavezu preuzimanja 28 zaposlenih u rudniku. Niko se nije javio na upućeni poziv.

Ako dođe do raskida Ugovora o koncesiji, postavlja se pitanje kakva će biti dalja sudbina rudnika. Evidentno je da u ovom trenutku nemamo novog investitora koji bi bio spreman da otpočne sa proizvodnjom u rudniku, tako da bi preostali radnici ostali bez zaposlenja, jer u slučaju gubitka koncesionog prava ne postoji interes koncesionara da drži zaposlene u kompaniji. Samim tim došlo bi do prekida u održavanju podzemnih prostorija rudnika, odnosno došlo bi do poplave jamskih prostorija, čime bi se izgubila svaka buduća šansa za otpočinjanje nove proizvodnje.

Dakle, krajnje jednostavno, što se tiče ugovora, znači ne radi se taj više puta pominjani ugovor, mislim da sam već u ovoj sali nekoliko puta odgovarao na isto pitanje, on nije u nadležnosti Vlade. Sproveo ga je Privredni sud kroz stečajnu proceduru. Znamo kakve su reperkusije i odgovornosti koje proizilaze iz ugovora koji se odnosi na firme koje prođu stečajnu proceduru koju potpiše stečajni upravnik.

Ono što jeste u ingerenciji Vlade jeste koncesioni ugovor. Mi smo više puta razgovarali sa Sindikatom Rudnika uglja Berane i rekli da možemo da ga raskinemo svakoga momenta. Da li je to vaš interes. U ovom momentu koncesionar drži 28 ljudi na platnom spisku. To je svakako nešto što je bolje nego alternativa koju imamo u ovom momentu. Sve vrijeme komuniciramo, s tim je i javnost upoznata, sa svim potencijalnim investitorima tražeći način da se organizuje proizvodnja u ovom momentu. Možda dovoljno ilustrativno govori podatak, situacija u kojoj se trenutno nalazi ova problematika, jeste da neko preuzme obaveze za jedan euro, ugovor koji postojeći koncesionar ima u Rudniku Berane, nije se niko javio. Ipak je fakat da, iako nema proizvodnje, u ovom momentu 28 ljudi se nalazi na platnom spisku. Ono što sve vrijeme radimo jeste pokušavamo da nađemo alternativan način realizacije, odnosno organizacije proizvodnje u Rudniku mrkog uglja Berane. Ono što je bilo posebno interesantno jeste realizacija projekta koji se odnosi na Termoelektranu, i po tom pitanju komuniciramo i sa sindikatima i sa svima onima koji su zainteresovani za ovu problematiku. Hvala.  

PREDṤEDAVAJUĆI ŽELJKO ŠTURANOVIĆ: 

Zahvaljujem.

Kolega Adrović ima riječ. 

REŠID ADROVIĆ: 

Hvala.

Uvaženi ministre, za mene je u ovom trenutku manje važno ko je prodao Rudnik, da li je Ministarstvo dalo saglasnost na tu prodaju ili ne, da li je to uradio Privredni sud. Rudnik mrkog uglja Berane je imovina države Crne Gore. Mislim da smo kao ljudi dužni voditi računa o tom kolektivu. Zbog čega ovo govorim, ministre. Trenutno stanje u Rudniku je veoma teško i složeno iz sljedećih razloga. Nema proizvodnih aktivnosti, angažovani radnici, kao što ste i kazali, ne primaju redovno plate, nekih sedam, osam mjeseci nijesu primili lične dohotke, doprinosi i lični dohoci im se ne uplaćuju od 2011. godine, nemogućnost kvalitetnog održavanja vitalnih funkcija jame Petnjik, nedostatak obrtnih sredstava za nabavku osnovnog potrošnog materijala rezervnih djelova, alata za normalno održavanje rudnika, nedostatak kvalitetnih indikatora kvalitetnog jamskog vazduha, nemogućnost nabavke kvalitetnih pumpi, nemogućnost nabavke kvalitetne čelične podgrade i dr.

Naime, gospodine ministre, vi znate da jama u Petnjiku ima karakter metanske jame. Radnici koji rade na održavanju silaze na 200 metara pod zemljom bez svih ovih kvalitetnih elemenata koji su im potrebni za kvalitetno održavanje. Opasnost tih ljudi je, zaista, veoma ugrožena. Znao sam, djelimično, kakav će biti vaš odgovor na ovo pitanje. S obzirom da su ugroženi životi ovih ljudi koji silaze jer nemaju ni kvalitetne pumpe, nemaju mogućnost da na kvalitetan način održavaju jamu. Mislim da bi se morali pozabaviti i učiniti nešto. Kada kažem učiniti nešto, znači da mi definitivno moramo kazati da li nam treba i hoćemo li rudnik ili nećemo. Ako nećemo, mi moramo konzervirati rudnik i spasiti te ljude koji tamo rade. Vi ste na kraju dobro kazali, znači da je jedna takva odluka brzo potrebna jer postoji mogućnost i najave od tih 20-ak radnika koji održavaju jamu, već desetak mjeseci ne primaju lične dohotke, da oni prestanu da silaze da održavaju jer im se niko ne obraća. Kupac uopšte ne obraća pažnju na njih. Postoji opasnost, ukoliko bi se to desilo, a vjerujem da neće, da dođe do zarušavanja rudnika, kao što ste na kraju vašeg izlaganja kazali, prijetila bi opasnost da dođe do ekološke katastrofe, eventualno, ne daj bože, da dođe do eksplozicije u rudniku, a mislim da to ne bi bilo dobro.

Prema tome, definitivno, bez obzira na tu činjenicu ko je prodao, a ko ne rudnik, mislim da bismo morali razmisliti i donijeti brzu odluku. Vjerujte, ministre, sličnih rudnika u Srbiji ima koji rade bez obzira na tu cijenu koštanja ako se organizuje posao na jedan kvalitetni način. Ta cijena od 60 i nešto eura za koju ste vi kazali, mislim da bi ona morala biti niža jer imamo sličan rudnik u Sjenici, u Vrškoj čuki u Srbiji koji rade. Prema tome, morali bismo razmisliti, imajući u vidu zalihe ležišta tog uglja u jami na Petnjiku, procjene su da imamo oko deset miliona tona. Od sedam pripremljenih polja samo je za dva završena eksploatacija. Ukoliko ga ostavimo, postavljala bi opasnost da sve te investicije koje smo uložili u njega da propadnu. Takođe su značajne zalihe Rudnika uglja na Polici, ona nijesu do kraja istražena, procjenjuje se da su veće od deset miliona itd. Mislim da bismo, bez obzira na sve ovo, voditi računa i pokušati naći neko rješenje, da li ga hoćemo ili ćemo ga konzervirati i spasiti te radnike da se, eventualno, ne desi neka tragedija. Hvala.