Skupština Crne Gore

Važnu ulogu na putu dostizanja i poštovanja vrijednosti demokratije, vladavine prava, ljudskih prava, kao i osiguravanja bezbjednosti i sigurnosti, Skupština Crna Gore ostvaruje kroz stalne delegacije kako pri evropskim tako i svjetskim oragnizacijama: Savjetu Evrope, Organizaciji za evropsku bezbjednost i saradnju, Organizaciji Sjeveroatlanskog ugovora i Interparlamentarnoj uniji. Parlamentarna saradnja potvrđuje važnost održavanja veze između rukovodstva međunarodnih organizacija i samih parlamenata, koje upravo kroz parlamentarnu dimenziju nastoje da obezbjede ostvarivanje ciljeva i vrijednosti koje promovišu same organizacije.

S tim u vezi, esencijalni smisao postojanja Savjeta Evrope je obezbjeđivanje osnovnih ličnih i demokratskih prava i sloboda u Evropi, a najvažniji akti donijeti radi ostvarenja tog primarnog cilja su: Evropska konvencija o ljudskim pravima i osnivanje Evropskog suda za ljudska prava. Dalje, Organizacija za evropsku bezbjednost i saradnju je najveća regionalna, bezbjednosna organizacija u svijetu čiji je osnovni cilj bezbjednost za sve njene članice, a koja pokriva širok spektar aktivnosti koje se odnose na sve tri dimenzije: političko-vojnu, ekonomsko-ekološku i ljudsku dimenziju bezbjednosti. S druge strane, organizacija Sjeveroatlanskog ugovora, kao transevropska spona, povezuje Evropu i Sjevernu Ameriku u jedinstveni odbrambeni i bezbjednosni savez, pružajući kolektivnu bezbjednost državama članicama s jedne strane, dok u svojstvu foruma za bezbjednosne konsultacije, značajno doprinosi miru i stabilnosti u evroatlantskoj regiji, s druge strane. Prilagođen savremenim izazovima NATO danas djeluje na polju očuvanja mira, stabilnosti, demokratskog poretka i poštovanju ljudskih prava; zatim borbi protiv međunarodnog terorizma i prijetnji koju predstavlja širenje oružja za masovno uništenje; izgradnji stabilnih odnosa sa Rusijom i Ukrajinom; jačanju osnova za razvijanje bliske saradnje sa drugim zemljama partnerima. Konačno, Interparlamentarna unija, od svog osnivanja 1889. godine, teži da parlamentarnu dimenziju iznese na međunarodnu scenu i da se u međunarodnim pregovaračkim procesima čuje glas izabranih predstavnika naroda, apostrofirajući da su mir i bezbjednost visoko kotirani na listi prioriteta ove međunarodne organizacije.