Da li u skorije vrijeme Vaše Ministarstvo planira mijenjati upisnu politiku, kako u srednjoškolskom tako i u visokom obrazovanju?

Obrazloženje:

Svjedoci smo rasta broja svršenih visokoškolaca ali i rasta broja nezaposlenih . Evidentno je da prema dosadašnjoj upisnoj politici imamo hiperprodukciju kadrova nekoliko struka, a realno stanje je da ti kadrovi u skorijoj budućnosti nemaju šanse za zapošljavanje u svojoj stranci.

S druge strane imamo veliki broj deficitarnih zanimanja, a ista nijesu sastavni dio obrazovnog sistema. Hvala. 

PREDŚEDAVAJUĆI ŽELJKO ŠTURANOVIĆ: 

Zahvaljujem.

Izvolite, gospodine ministre. 

SLAVOLJUB STIJEPOVIĆ: 

Poštovani gospodine Kalač.

Pitanje koje ste postavili zahtijeva jednu veoma široku i opsežnu elaboraciju. Upisna politika je na izgled samo upisna. Ona je veoma široko u toj upisnoj politici širok je spektar drugih politika, ali ono što moramo da se složimo to je da ne treba nikoga da boli glava što imamo više diploma, nego je samo pitanje da li te diplome daju dovoljno znanja, jer Crna Gora je i dan danas u zaostatku od svih zemalja Evropske unije sa brojem visokoškolaca. I, evo, jedna od naših politika je da čujete i ova koja realizujemo u visokom obrazovanju. Šta je nama cilj u tom visokom obrazovanju? Nama je cilj da imamo kvalitetnog studenta, i da taj kvalitetan student izađe iz te studentske klupe sa što više znanja. Da li Crnoj Gori smeta da ima što više znanja? Ne. Treba svakoj državi, posebno našoj koja je u razvoju, što više znanja. Kako ćemo doći do tog višeg znanja koje profesori prenose svojim studentima? Konkurencijom. Kako se stvara konkurencija, đe se stvara konkurencija? Na tržištu. A kako se stvara? Pa, utakmicom. A kako se ta utakmica i ta konkurencija realizuje? Tako što ukidamo sve monopole na tržištu. Hoćete li da sasluštate? Korisno je ovo da čujete.

Dakle, tako što se stvara konkurencija na tržištu. A kako se ona stvara da bi se razbio svaki monopol. Treba da se dozvoli svima da se pod istim uslovima, na tom tržištu obrazovanja takmiče. Zato smo mi otvorili to tržište obrazovanja i omogućili svima pa i nama kao pojedincima da otvaramo univerzitete, fakultete, više škole i srednje škole itd. I to je bio naš cilj da tom tržišnom utakmicom u obrazovanju stvorimo i iskristališemo kvalitet koji će da uči naše studente. I mi smo prije samo pet godina imali deficit visokoškolaca na tržištu rada. 23% je tražnja bila veća od ponude visokoškolaca 2007. godine i 2008. godine, u vrijeme ekonomskog buma Crne Gore.Sada imamo globalnu ekonomsku krizu, manje investicija, znači manje radnih mjesta, od najnižih do najviših zanimanja i zato imamo suficit visokoškolaca na našem tržištu rada. To je vjerujte prolazno, mi samo treba da uradimo ono što smo planirali, da iskristališemo i da kanališemo one koji imaju kvalitet da obrazuju visokoškolce. Čuli smo u ekplozeu premijera da mi radimo sada na tome sa našim partnerima iz Brisela. Mi smo preko svjetske banke i uz njihovu finansijsku pomoć angažovali najreferentniju svjetsku agenciju koja će uraditi eksternu evaluaciju svih univerziteta i svih fakulteta i privatnih i državnog u Crnoj Gori. I nakon toga ćemo znati koji fakultet i univerzitet stvara kvalitet, a koji ne. Ta će utakmica doprinijeti selekciji na jedne druge i budućim studentima putokaz đe će da idu.

Prema tome, to je ono što je uradila ekspanzija visokoškolskih obrazovnih institucija u Crnoj Gori i mi ćemo tu ekspanziju, kvalitet da kanališemo preko kontrole koju će da urade međunarodni ... Kod srednjih škola slažemo se da takođe treba da uradimo određenu prekompoziciju, i prekomponovanje da što manje sa završenom osnovnom školom odlaze na nova zanimanja administrativnog karaktera, na zanimanja koja traži tržište rada, to su za zanatska zanimanja. Naši roditelji i njihova djeca treba da shvate da im nije važno da dijete ima diplomu koju će da drži u fijoku, nego da dijete dobije koru hleba i zanat u ruke i tako obezbijedi svoju egzistenciju. Mi smo ove godine sa Privrednom komorom uradili jedan fond stipendija za one koji se upisuju na ta takozvana zanatska zanimanja, koje traži tržište rada, za kojima praktično vapi. Molili smo i opštine da nam se uključe kao partneri u tome da oni stipendiraju nekoliko kuvara, nekoliko konobara, nekoliko automehaničara. Vjerujte da nam se samo javila Opština Budva. Za sada u tom poslu očekujem da će me čuti sada ponovo i ostali i da ćemo raširiti front kako bi učestvovali u tome da bi što više naše djece išlo u ona zanimanja koja im daju sigurnu egzistenciju i odmah išli na tržište rada kojem trebaju ti profili . Zahvaljujem na ovom pitanju jer ste mi pomogli da objasnim jedan dio naše politike koju svakodnevno sprovodimo i organizujemo. Hvala. 

PREDŚEDAVAJUĆI ŽELJKO ŠTURANOVIĆ: 

Zahvaljujem.

Izvolite kolega Kalač. 

ALMER KALAČ: 

Hvala Vam gospodine predsjedavajući.

Uvaženi ministre, raduju me najave da će doći do promjena u obrazovanom sistemu. Međutim danas imamo situaciju da nemamo samo hiper produkciju kadrova, već imamo hiper produkciju fakulteta i ako se ovim tempom nastavi u svakom kvartu ćemo dobiti po jedan fakultet. Na žalost dio tih diploma poslužiće samo kao dekoracija na zidu, jer za sve na ovaj način neće biti posla. Nasuprot tome kao što sam rekao u obrazloženju imamo veliki broj zanimanja koja nijesu sastavni dio obrazovanog sistema, naročito srednjoškolskog. Sa tim ste se i Vi složili. Na ovaj način dobijamo veliki broj visokoobrazovanih kadrova. Ostavljam mogućnost da postoji nezainteresovanost za određeni broj zanimanja i ono što je Zavod za zapošljavanje Crne Gore odradio sa programom prekvalifikacija i stručnog osposobljavanja za svaku je pohvalu. Međutim, smatram da tromjesečni ili četvoromjesečni kurs ne može zamijeniti trogodišnje ili četvorogodišnje obrazovanje. Pad kriterijuma u školstvu je veliki i navešću jedan primjer kako bi što vjerodostojnije prikazao situaciju. Imamo generacije i generacija auto mehaničara, međutim ti ljudi u ovom momentu ću koristiti termin majstori, odnosno njihov nivo znanja je toliki da ne umiju promijeniti ulje u automobilu. Sa takvim kadrovima mi ne možemo očekivati oporavak privrede. Hvala vam.

Koliko je ukupno zaposlenih u svim srednjim školama u Crnoj Gori, i koliko je od tog broja zaposleno na neodređeno, a koliko na određeno radno vrijeme? Po kom osnovu su zaposleni nastavnici na određeno vrijeme? Navesti pojedinačno broj zaposlenih koji mijenjaju odsutne radnike, broj zaposlenih po osnovu povećanog obima posla i broj zaposlenih do 30 dana. Da li radni odnos zaposlenog na određeno vrijeme prestaje povratkom zaposlenog na neodređeno vrijeme, odnosno prestankom povećanog obima posla ili istekom roka od 30 dana, ili ima slučajeva da zaposlenima na određeno vrijeme prestaje radni odnos završetkom školske godine bez obzira na koje vrijeme su zasnovali radni odnos? Ako ima takvih slučajeva koji je to broj, podatak navesti po školama, opštinama i ukupnog u Crnoj Gori.

Isto ovo da ne ne bih čitala dalje samo sam Vas pitala i za osnovne škole, identično je pitanje. Ja sam Vama postavila jedno zaista stručno pitanje i računala sam da će te mi odgovor dostaviti u pisanoj formi jer je ovdje u pitanju samo statistika. Kao što sam se ja trudila da postavim ovo pitanje krajnje profesionalno i stručno, tako sam se nadala da ću od vašeg ministarstva dobiti odgovor u pisanoj formi krajnje stručno i profesionalno. S obzirom da je bila zaista koincidencija da gospodin Perić i ja imamo gotovo identična pitanja, čula sam kakav je odgovor koji ste dali gospodinu Periću. Pretpostavljam kakav ćete odgovor dati i meni. Ne znam da li imate Vi podatke ove koje sam ja Vama tražila. Ja mogu Vama da kažem da ih ja imam, jer sam radila stručno, trudila sam se da te podatke nabavim i zaista, evo, očekujem od Vas da vidim šta ćete mi odgovoriti. Draže bi mi bilo da sam odgovor dobila u pisanoj formi jer bih mogla da se pripremim na kvalitetniji način da vam odgovorim. Hvala. 

PREDŚEDAVAJUĆI ŽELJKO ŠTURANOVIĆ: 

Zahvaljujem.

Izvolite ministre Stijepoviću. 

SLAVOLJUB STIJEPOVIĆ: 

Poštovana gospođo Popović, ja ću odmah da Vam se zahvalim na pomoći koju ste mi sada učinjeli time što ste rekli da imate podatke o zaposlenim u obrazovanju. Hvala vam. To je još jedan dokaz da smo mi otvoreni, da ništa nema skriveno i nastavite dalje. To nije začauren sistem, to je otvoren sistem. Izvolite pretresite sve, kritikujte sve, pomažite nam da ta đeca bolje uče i da imamo što više uspješnih učenika u Crnoj Gori. To je broj jedan.

Broj dva. Ovo je statistika je li. Ja sam se potrudio, nijesam neki matematičar, 29 pitanja je u ovom vašem jednom pitanju. Izvolite, gospodo, možda sam pogriješio u jedno ili dva ali ne više. 29 pitanja ste Vi meni postavili. Ako mislite da treba čitavo ministarstvo dva dana samo da se bavi sa Vama, vjerujte ne možemo, poštujemo, ali ne možemo, imamo i prečih poslova.

Broj tri. Poslovnik me obavezuje da do iduće sjednice Vam dostavim odgovor i vjerujte dostaviću ga najmanje dan ranije, jer se nije desilo u ovom poslaničkom klubu ni u ovom ni u prethodnom sazivu da Ministarstvo prosvjete nije blagovremeno dostavilo odgovor. Ako ima takavih sjutra ću da podnesem ostavku ako mi dokažete da nijesmo ispoštovali svako poslaničko pitanje, svakog poslanika, tako ćemo i kod vas. Nije tajna, ima nešto preko 12 hiljada zaposlenih. Od toga je oko dvije hiljade na određeno vrijeme i reću ću Vam zašto. Zakon opšti o obrazovanju i vaspitanju i kolektivni ugovor daje sledeća prava prosvetnim radnicima: pravo na bolovanje, između ostalog, pravo na bolovanje, pravo na trudničko bolovanje, pravo na porodiljsko odsustvo, pravo na odsustvo prilikom sklapanja braka, pravo na odsustvo za vrijeme smrti člana uže porodice, pravo na odsustvo za vrijeme selidbe, pravo na odsustvo za vrijeme usavršavanja seminara itd.koji su predviđeni kolektivnim ugovorom. To je 12 prava na odsustvo osim onog ljetnjeg i zimskog raspusta daje zakon i kolektivni ugovor prosvjetnim radnicima i oni moraju da to pravo iskoriste i mora da im se to omogući. Što se dešava kada oni pođu na seminar tri ili pet dana. Primjer, da ne kažem kad se ide na porodiljsko ili ne daj bože bolovanje ili itd. Dešava se da jedan savjetnik u ministarstvu pođe na bolovanje. Vjerujte i pet dana da se ne nađe zamjena i 15 dana, neće ministarstvo da izgubi mnogo i da nešto propadne. I ne moramo tu zamjenu odmah tražiti i ne moramo je možda u opšte tražiti za neke, ali vjerujte ne može ni jedan minut ona beba u vrtiću, u jaslicama, ne može ni jedan minut dijete u vrtiću od tri godine da ostane bez vaspitačice i bez medicinske sestre i moramo makar na jedan minut, govorim da bi bilo bukvalno da bi bilo jasnije, makar na jedan sat, istog momenta da obezbijedimo zamjenu za tu u vrtiću vaspitačicu i medicinsku sestru. Kod činjenice da je 75% od ovih hiljada koje sam prebrojao ženskog pola, nemam ništa protiv podržavam znajte da je tu odsustvo mnogo veće jer je crnogorska žena, i supruga, i majka, i treba u kuhinju, i treba u baštinu itd.itd. Sve su to razlozi, sve su to razlozi da su odsustva česta i neminovna, u školama, naravno.Ja sam iz Zete i znam da moja majka, i da moje sestre, i da moje snahe su i zaposlene i rade na baštini. Je li to sramota ili je to za ponos? Tako je i hvala im što su takve. Još nešto, kada se profesor matematike i fizičkog, sasvim svejedno, razboli uveče, ujutro mora da mu se nađe zamjena. Ta djeca u osnovnoj školi Petar Petrović ,u srednjoj,u gimnaziji, ako nijesu na času sa profesorom - đe su. Na hodniku, ometaju druge, na ulici, ko zna šta rade na dvorištu škole, ko zna šta uopšte rade.

Prema tome, treba razumjeti obrazovni sistem Crne Gore, treba znati njegove specifičnosti pa onda pitati ko li ko je ovako zaposlenih ili onako zaposlenih. Vjerujte ne bi bilo, pođite od te logike, pa valjda ne bi bilo nikom draže da im da rješenje za stalno nego meni. Valjda bi mi rekli ti ljudi možda hvala, pa bi nešto profitirao u političkom smislu, u ljudskom smislu, ne u materijalnom. Vjerujte neminovnost je procesa i zato mora i zato je svaki dan različito jer ja ne znam, evo gospodin Perić krivi, ja ne znam ko će sjutra da se razboli, čije će dijete, koje profesorice da dobije temperaturu, ne zna niko itd.itd. To je proces koji moramo da razumijemo i da mu pomognemo da izgura svoje obaveze na što kvalitetniji način uz podršku svih i vjerujte da smo mi posvećeni tome, i vjerujte ne smeta nam da nam i dalje pomažete jer ima tamo dosta posla, ne samo za nas, nego za sve koji imamo tamo djecu i sestričiće, sestrične, brataniče, jer je škola svih nas, nije samo naša. Dajte da joj svi pomažemo, a ne na račun škole da ubiramo političke poene. Ne kažem Vi konkretno nego to je škola svih nas i ulagati u školu, u omladinu, u djecu, vjerujte ulaganje je i u sebe, i u Crnu Goru, i u familiju, i u sve. Zahvaljujem. 

PREDŚEDAVAJUĆI ŽELJKO ŠTURANOVIĆ: 

Zahvaljujem ministru Stijepoviću na iscrpnom i zanimljivom odgovoru.

Koleginica Popović ima riječ.

Izvolite. 

ZDENKA POPOVIĆ: 

Gospodine Stijepoviću, meni je drago danas što ovu vašu i moju priču slušaju prosvjetni radnici i iz osnovnih i srednjih škola, posebno profesori sa univerziteta. Vi ste meni ovdje ispričali sada demagošku priču i ja, na žalost, u sva uvažavanja Vas i vaše funkcije moram da kažem da sam ja davno završila, ne želim da potcjenjujem, ali srednju školu davno, i da Vam kažem da uz posao koji radim ovdje, radim i poslove koje ste Vi naveli, ali isto tako radim sve te poslove odgovorno i ozbiljno, ne razlikujemo se u tom smislu i po vrsti posla da li pripadamo DPS-u, SNP-u ili nekoj bilo kojoj drugoj stranci. Kada kažete da treba da pomognemo zašto bi mi vama pomagali. Vi primate platu za posao koji radite, Vi ste ministar, Vi ste valjda odgovorni da mi date podatke koje sam ja tražila od Vas, prema evidenciji Zavoda za zapošljavanje, gospodine minister, svaka ova potreba za zapošljavanje u prosveti u 2012. godini i 2013. godini je bila na određeno vrijeme, znači za zadnju školsku godinu, isključivo na određeno vrijeme.

Zaključenje ugovora o radu na određeno vrijeme do 30.06.2013. godine je klasično kršenja zakona, jer prosvetni radnici, novoprimjeni, su uskraćeni, za dva mjeseca neće primati platu. Da li se vi iz Ministarstva pitate od čega će ti ljudi da žive? Zašto kažem da je ovo vaš projekat? Bilo je i prije zapošljavanja na određeno vrijeme, ali su ljudi imali pravo da ostvare pravo na platu. Znači, vi ste im uskratili pravo na platu dva mjeseca, gospodine ministre, sedmi i osmi mjesec. Rekli ste maloprije da nijeste dobri u matematici, ja sam jako dobra. Gospodine ministre, s obzirom da ste vi poznati kao politički izuzetno dobar aktivista, ovo je svojevrsni politički pritisak na prosvetne radnike, koji moraju zbog neriješenog egzistencijalnog pitanja da se povinuju vašim odlukama i odlukama vaših partijskih kolega i kolega oličenih u liku direktora, i raznih predsjednika mjesnih zajednica. Javna je tajna, vi to dobro znate kao i ja, da bi neko ostao da radi i nastavio potpisivanje ugovora na određeno mora da dobije pozitivne karakteristike čak i od predsjednika mjesne zajednice gdje se ta škola nalazi. To dobro znate, živimo u Podgorici i ja i vi.

Na ovaj način su nastavnici drastično diskriminisani i na ovaj način su posebno diskriminisane žene , jer znamo da je prosvjeta dominatno zanimanje u kojem rade žene. Posebno su diskriminisane žene koje su trudnice i porodilje, jer ako žele da rade u prosveti, one ne smiju da zasnuju porodicu, one ne smiju da se ostvare kao majke jer potreba za njihovim radom u prosveti će prestati onog momenta kad im prestane ugovor o radu, a to je 30.06.2013. godine. Koji će poslodavac njih više da zaposli? Znači, klasična diskriminacija žena, ne znam da li ste o tome razmišljali.

S obzirom da je vaš premijer rekao u ekspozeu, a zadnje vrijeme se često javlja i kaže da nam nedostaje znanje i vještina i da imamo drastičan pad društvenog sistema vrijednosti, ja vas pitam kao ministra obrazovanja - ko je kriv? Da li neko treba da snosi odgovornost ministra obrazovanja zbog toga što mi u Crnoj Gori imamo drastičan pad sistema vrijednosti, što nemamo znanja i vještina i što nemamo ulaganja u obrazovanje? Ovo nije dodatno pitanje, gospodine potpredsjedniče, samo da konstatujem. Zbog toga što mi ne ulažemo u obrazovanje, ne stvaramo kadrove, prolazimo onako kako prolazimo, a znate, da bismo imali kvalitetne kadrove koji će sjutra da vode ovu državu, moramo imati kvalitetne i dobro plaćene prosvetne radnike. Hvala na pažnji.

Koliki je broj objekata koje koristi pod zakup Ministarstvo prosvjete za razne škole i kolika je godišnja uplata zakupa za te škole? Zašto se ne plaća zakup za korišćenje objekta za Muzičku školu u Ulcinju i zašto se nije sproveo sporazum za korišćenje ovih lokala sa Centrom za kulturu Ulcinj, imajući u vidu da je postojećem desetogodišnjem ugovoru prošao rok od 18.05.2010. godine?

Poštovani ministre Stijepoviću, ja sam ovo pitanje postavio iz razloga što sam informisan da je 2010. godine istekao desetogodišnji period kojim su se dale na korišćenje od strane Centra za kulturu prostorije za Osnovnu muzičku školu u Ulcinju i od toga dana do danas nema ugovora između Ministarstva i Centra za kulturu iako su vam se više puta obraćali. Poslije dobijenog dogovora imam i komentar. Hvala. 

PREDŚEDAVAJUĆI ŽELJKO ŠTURANOVIĆ: 

Zahvaljujem.

Izvolite. 

SLAVOLJUB STIJEPOVIĆ: 

Poštovani gospodine Nimanbegu,

Vi ste meni postavili pitanje 18. marta i u tom pitanju, kasnije u komentaru, kritikovali ste me zbog centralizma u obrazovanju. Sada ste postavili novo poslaničko pitanje u kome tražite da Ministarstvo prosvete plati zakup za Muzičku školu u Ulcinju koja koristi oko 300 kvadrata prostora za potrebe škole, a za đecu koja su ulcinjska đeca i u Centru koji je vlasništvo Opštine Ulcinj đe je vaš partijski kolega predsjednik opštine... Dakle, ja sam saglasan da ugovori i pravila moraju da se poštuju. Raniji ministar je 2010. godine mudro procijenio da ne treba da pravi novu zgradu pa da troši državne pare, nego da može u Centru za kulturu naći prostor za te učenike Muzičke škole i Opština Ulcinj je odobrila taj zakup besplatno za 10 godina. Prepoznala je prvo javni interes, jer je ovo javna služba, a drugo računala je to su opet naša đeca i mi imamo neku obavezu prema toj đeci, makar da im ustupimo besplatno poslovni prostor kad već država plaća grijanje, struju, plate zaposlenima. Sve je to funkcionisalo do pred kraj 2011. godine, kada je tamo promijenjena lokalna vlast. Čim je promijenjena dobili smo obavještenje - platite ili se iselite. Naravno, računao sam da nije niko baš tako rigidan da tu đecu izbaci na ulicu. Ja sam napisao pismo, vi ste sigurno u toku, gospodinu predsjedniku opštine, ovo je pismo iz 11. janura. 2012. godine, da ga molim da nastave ta đeca tamo da uče to muzičko vaspitanje i obrazovanje kao i do sada, da se ne izdvajaju sredstva dodatna, jer stvarno nemamo sredstava za te namjene, nijesmo ih planirali. Vjerovali ili ne, niđe nemamo nijedan zakup po tom osnovu, osim u Ulcinju i nijesmo imali u budžetu sredstva. Mogla bi se možda ona naći nekim prebacivanjem na drugu poziciju u skladu sa pravilima, ali nije bilo odgovora odnosno nije bilo dobre volje, i evo, hajde da mi ovako napravimo jedan đžentlmenski sporazum i dogovor. To su više vaša, ulcinjska djeca nego djeca naša iz Ministarstva prosvete,ali smo svakako mi zaduženi da vodimo brigu o svemu što im je potrebno…(Upadica). Naša đeca, ali sam rekao da više imaju obavezu za taj prostor njihove komšije, prijatelji, možda i roditelji nego iz Podgorice neko. Potpuno je prirodno i ljudski, a naša su đeca, moja jesu svakako, briga moja je prva u Crnoj Gori o njima. Znači, taj zakup košta devet hiljada na nivou godine, to se traži za 2011. godinu i 2012. godinu, vidim sada ste za 2013. povećali na 12.000. Ne znam zašto. Kriza je, nema inflacije, znam da vam treba sredstava u budžetu, ali vjerujte, gospodine Nimanbegu, na osam miliona otprilike koliko je vaš budžet, godišnje devet hiljada nije neka para koja se ne može iz tog budžeta nadoknaditi odnosno da će se spasiti taj budžet.

Dakle, ako vi mislite da Ministarstvo mora da plati taj zakup, vjerujte da se mi moramo snalaziti, ali nas puštite malo da vidimo kako i u kom roku. Najradijie bih napravio jedan predlog, kažem … sporazum, da to podijelom po 40-50%, da Vlada, odnosno Ministarstvo participira. Pored svega, znači vi ste nas kritikovali što smo centralizvoali, a sada nećete da date 9000 za godinu dana za tu đecu u Muzičku školu. Hoćemo, centralizovali smo, moramo, tu smo. Ajde da se dogovorimo jer smo na istome, ja vas poštujem i lično i profesionalno, spreman sam da napravimo, poslije ovog javnog dijealoga, dogovor kako da to riješmo. Vjerujte da ima načina da se to riješi i riješićemo ga, možda ga i ne bi riješili da nije bilo postalvjenog pitanja. Za to vam hvala što ste ga postavili i spreman sam da napravimo dogovor da to riješimo i dovedemo na nulu taj naš dug prema opštini Ulcinj. Zahvaljujem. 

PREDSJEDAVAJUĆI ŽELJKO ŠTURANOVIĆ: 

Hvala Vama.

Kolegan Nimanbegu. 

GENCI NIMANBEGU: 

Evo, poslije inspirativnog odgovora od ministra Stijepovića, čovjek uvijek lako može dobiti inspiraciju za odgovor.

Vaš način odgovaranja ide prema konfliktu (upadica) sada se centralizovali, sad se decentralizovali. Pojasniću vam detaljno jer prvo to su sada naša đeca i ulcinjska đeca ili njihovi roditelji plaćaju poreze ovoj državi. Država ih ne uzima sama. Vi ih ne stvarate. Mi trošimo budžet i mi i vi, mi plaćamo PDV, ali mi ne stvaramo dohodak, to stvaraju roditelji. Zato imamo pravo da tražimo da pošto, ovo je Vlada kontinuiteta, je li tako gospodine Stijepoviću, ovdje u pitanju kojim se obratio vama, gospodin Draga, koji samo sprovodi odluku Upravnog odbora. On kaže, navodi da je 2010. obećano da će se u desetogodišnjem periodu vidjeti šta se radi za tu školu.

Vi ste me izveli na čistinu pa ću vam reći, nije cilj mog pitanja samo 9.000 ili da se dogovorimo oko zakupa, nego moža da se krene i izgradi neki objekat muzičke škole. Znači treba riješiti to pitanje, to je pitanje koje Ministarstvo treba da ima i da vidimo način kako ćemo realizovati, kakve će biti metode. Imate obraćanje istog Centra za kulturu, da li im možete pomoći da se preko prebrijanja sa Elektroprivredom Crne Gore, jer dugovi, ali treba napraviti ugovor i vidjeti na koji način treba ovo riješti.

Da li Vlada ili Ministarstvo planiraju da zastanu sa tenderskom procedurom za privatizaciju novog Duvanskog kombinata AD Podgorica dok se ne donese presuda po tužbi manjinskih akcionara Duvanskog u stečaju koju su podnijeli, 10. aprila ove godine Osnovnom sudu u Podgorici, a kojomo se u cilju zaštite njihovih 48,83% vlasnitšva u Duvanskom kombinatu u stečaju traži poništavanje ugovora o prodaji imovine Duvanskog kombinata, "Zetagradnji" Podgorica i poništavanje akata o osnivanju AD novi Duvanski kombinat Podgorica. Kako Vlada namjerava da namiri svoja potraživanja od Duvanskog kombinata u stečaju koja su, u trenutku vođenja stečaja, iznosila 30,6 miliona evra, kada je njegova cjelokupna imovina prodata a Vlada samo dio svog potraživanja unijela u novi Duvanski kombinat. Da li su to Ministarstvo i Vlada razmatrali realizaciju plana reorganizacije Duvanskog kombinata u stečaju i da li su tada cijenili okolnost da je ovo preduzeće u stečaju iskazalo gubitak za prošlu godinu u iznosu od 2,5 miliona evra, a planom reorganizacije je inače predviđeno da se do kraja 2014. godine izmire obaveze svim povjeriocima i ojača kompanija. Tražio sam odgovore i u pisanoj formi koje još nijesam dobio i za ovih minut i nešto koliko imam za obrazloženje ovog poslaničkog pitanja da kažem. Ovo je, na žalost, primjer Duvanskog kombinata u stečaju još jedna ružna i tužna priča kada je u pitanju privatizacija i odnos prema privrednim gigantima u Crnoj Gori. Duvanski kombinat već duže od jednog stoljeća u Crnoj Gori to jeste.

Dakle, samo zbog duga od nešto od oko 98.000 evra, pazite, Elektroprivreda slično kao što je to uradila sa "Radojem Dakićem" , INIS-om "Marko Radović", kao što je najnoviji primjer preduzeća "Putevi" u Podorici, podnijela je zahtejv za uvođenej stečaja i ekspresno je uveden stečaj u Duvanski ,kombinat u Podgorici. Nije se čekalo ni da počne realizovati plan reorganizacije, stečajni upravnik prodaje cjelokupnu imovinu Duvanskog kombinata bez obzira što, naglasio sam to u poslaničkom pitanju, se planira da do kraja 2014. godine Duvanski kombinat, proizvodeći, radeći, vrati cjelokupni dug koji je prema državi bio 30,6 miliona evra i naravno da se vrati na zdrave noge a proizvodnja duvana u Crnoj Gori uz uključivanje svih kooperanata kojih je do prije neku godinu bilo na 100 ili na 1000. gospodine ministre, na području Zete, Malesije, Lješkopolja, sada se oni mogu prebrojati na prstima dvije ruke koliko znam. Sve se to čini ciljano ali da čujemo vaš odgovor, da poštujem i da ne dovodim u probleme potpredsjednika koji predsjedava. Nadam se da ću u odgovoru i komentaru odgovora na pitanje moći da kažem još nešto što je važno za ovaj problem. 

PREDṤEDAVAJUĆI ŽELJKO ŠTURANOVIĆ: 

Hvala Vam. Gospodine ministre izvolite. 

PETAR IVANOVIĆ: 

Gospodine potpredsjedniče, vjerovatno nemam još komentarne rutine da bih mogao da svojim odgovorima predvidim ovo što vi kasnije možete u dodatnom vremenu da dobijete, ali moram vam odmah reći jednu stvar. Da ovo što ste postavili kao pitanje jeste upravo razlog zbog čega imamo odgovoran odnos u Minsitarstvu poljoprivrede prema ne samo privatizaciji Duvanskog kombinata, nego prema obnovi proizvodnje duvana u Crnoj Gori. Nas isto tako interesuje jedan, a ne 1001 proizvodjača ne 1001 domaćinstvo. Ono što je naša namjera jeste da obnovimo duvansku proizvodnju u Crnoj Gori, ne zbog toga što to ima ovako ili onako konotaciju nego zbog toga što opet podaci i činjenice govore da je u pitanju vrlo kvalitetan proizvod i konkuretan proizvod. Dakle, i ovdje se odnosimo prema problemu na bazi činjenica. Dakle, Vlada ne planira da zastane sa tenderskom procedurom oko privatizacije novog Duvanskog kombinata Podgorica. Na sjednici od 24. januara ove godine, Savjet za privatizaciju i Vlada donijeli su Odluku o planu privatizacije. Znate da je planom obuhvaćen i novi Duvanski kombinat, onda 12.04. 2013. upućen javni poziv za dokapitalizaciju putem izgradnje nove fabrike i prodaje akcija. Na objavljeni poziv prijavio se jedan ponuđač, u toku je redovna procedura u kojoj se sagledava kvalitet te ponude. Ajmo da sačekamo da vidimo kakvi će biti rezultati i nalazi tenderske komisije.

Više puta sam javno istakao da nama nije cilj privatizacija Duvanskog kombinata, već obnavljanje proizvodnje duvana, da je to u interesu velikog broja porodica. Prema našim saznanjima radi se od 2.500 porodica koje imaju i dalje namjeru da se bave ovim segmentom poljoprivredne proizvodnje. Zbog toga hoćemo da uradimo sve što možemo da ovaj projekat uspije.

Vezano za drugi dio vašeg pitanja, namirivanje potraživanja, Vlada će poštovati sve odluke koje donesu institucije koje su za to zadužene u Crnoj Gori. Kao što znate, stečajni postupak je pokrenut 20.05.2010. godine, Plan reorganizacije razmatran je i usvojen na Odboru povjerilaca, Planom reorganizacije koji je izglasan od strane povjerilaca 2.11.2010. godine predvidjeno je da će se potraživanje izmiriti u roku od četiri godine, a taj rok teće od 1.decembra 2010. godine, i završava se 2014. godine. Ukupno potraživanje iznosi 37,8 mil. eura i odnosi se na prioritetna potraživanja 2,4 koja su prije svega vezane za neisplaćene zarade; zatim glavna potraživanja 30,6 miliona koja se odnose na potraživanja poreske uprave na ime neplaćenih doprinosa, poreza i akciza; neobezbijedjena potraživanja od dva miliona koja se odnose na neisplaćene bruto zarade preko 10.000 eura i socijalni program radnika Duvanskog kombinata u stečaju i "Duvankomerc"-a u iznosu od dva miliona i 400.000.

U skladu sa Zakonom o insolventnosti nakon otvaranja stečajnog postupka, stečajni upravnik raspisao je tender o prodaji imovine stečajnog dužnika i prihvatio ponudu "Zetagradnje" i prodao jedan dio imovine za 13 miliona i 216.000. Pored toga, postoje poslovni prostori koji se nalaze u Srbiji, koja su u procijenjenoj vrijednosti od 851.867 eura, kao i oprema koja je procijenjena na četiri miliona 156.827 eura.

U skladu sa kupoprodajnim ugovorom sa "Zetogradnjom" od navedenih 13,2 miliona eura kupac je do današnjeg dana uplatio 6 miliona 960.000. Zašto je utrošeno 6 miliona 960.000? Dva miliona i 600 za neisplaćene zarade; tri miliona i 800 za rješavanje socijalnog programa bivših radnika Duvanskog kombinata i "Duvankomerc"-a i 560.000 za povezivanje radnog staža. Dakle, šest miliona 960.000 koji su do sada uplaćeni svi su isplaćeni bivšim radnicima.

Činjenica da je ukupan dug Duvanskog kombinata u stečaju 37 miliona 871.998,85 centi i on je veći od vrijednosti koja je dobijena ponudom "Zetagradnje", vrijednosti procjene imovien koja je u medjuvremenu takođe izgubila na svojoj vrijednosti i procjene vrijednosti imovine u Srbiji koja je, takodje, u medjuvremenu zbog amortizacije izgubila svoju vrijednost. Što više čekamo to više će gubiti na vrijednosti.

Prema tome, jasno je opredjeljenje Vlade Crne Gore da pronađe partnera koji će izvršiti dokapitalizaciju, modernizovati proizvodnju, učiniti ekonomski održivom, obezbijediti prodaju na tržištu, obezbijediti profit, obezbijediti radna mjesta, i preuzeti dobar dio zaposlenih iz sadašnjeg Duvanskog kombinata sa kvalifikacionom i starosnom strukturom koja postoji.

Da ste vi taj investitor, da li biste vi to uradili? Priznaćete da to nije lako. U tom procesu naplatiće se dio potraživanja i što je najvažnije zaržati najveći dio sada zaposlenih u Duvanskom kombinatu.U ovoj fazi aktivnosti na privatizaciju kao i reorganizaciju kroz tečaj, ne želim da preudiciram bilo kakvo rješenje niti da komentarišem navode koje impliciraju bilo što u vezi sudskog spora. Sve su to legitimna i u okviru zakona definisana prava koja ćemo komentarisati kada se i ako se za to steknu uslovi i to samo u okvirima svoje nadlećnosti, prava i mogućnosti. Hvala. 

PREDṤEDAVAJUĆI ŽELJKO ŠTURANOVIĆ: 

Zahvaljujem. Izvolite kolega Kaluđeroviću.

VELIZAR KALUĐEROVIĆ: 

Vi ste, gospodine mnistre, došli na gotovu štetu i to vam je jedina olakšavajuća okolnost, ali načinom kako sada nastupate i gledate na ovu problematiku bojim se da će biti razloga da i vi budete dio u lancu velikog broja odgovornih zbog urušavanja Duvanskog kombinata. Prosto je prazna priča, prosto nema argumentacije da ste uveli stečaj u Duvanski kombinat, formirali novi Duvanski da bi oživjeli proizvodnju. To nema blage veze sa životm, a ponudiću i vama ako ste odgovorni, ako imate namjeru da odgovorno obavljate funkciju ministra poljoprivrede, resorni ste i za ovu oblast, evo vam, gospodine ministre, odgovor.

Cilj zbog kojeg je sve ovo rađeno, između ostalog, leži u ovom: gliser pun cigareta je stigao iz Crne Gore, ovih dana - prije nekoliko večeri, uhvaćen u teritorijalnim vodama Italije. Davno je, na žalost, vlast u Crnoj Gori dobro naučila da švercuje cigaretama. Zbog toga misle misle da mogu da gase proizvodnju u najvećem dijelu i da organizuju samo onoliki dio proizvodnje koji može da bude samo fiktivno pokriće za takvu vrstu nelegalnih poslova. Uveden je stečaj u Duvanski kombinat samo zbog toga da bi manjinski akcionari, radnici Duvanskog kombinata koji su decenijama stvarili imovinu Kombinata, ostali bez svojih 48,8% imovine. Učinjeno je to na potpuno nezakonit način. Kako možete da očekujete do kraja 2014. da Duvanski u stečaju ostvari profit i da vrati dug od preko 30 miliona evra kada je stečajni upravnik, imam od njega pismo, tražio sam to kao poslanik, cjelokupnu iovinu Duvanskog kombinata je prodao, gospodine ministre. Nepokretnost je prodata "Zetagradnji" i već smo kao društvo, da kažem i sebe da identifikujem, u velikoj docnji i od 1.marta se "Zetagradnji" plaća 100.000 mjesečno od 1. marta i data mu je mogućnost da ovih 6 miliona koje nije izmirio na ime cijene do 13 miliona evra ne plaća dok se lokacija koju je kupio kompletno ne oslobdi. A kako da se osobodi, gospodine ministre, kada novi Duvanski koji ste fomirali, država i glavni grad, još nije počeo da se gradi. Treba će bar godinu i po i dvije dana da se to učini. Za to vrijeme će se potrošiti kroz vraćanje novca "Zetagradnji", neko je dobro osmislio taj projekat, svakog mjeseca 100.000 evra.

Još nešto ministre, obratite pažnju, dobronamjerno upozoravam jer se radi o sredstvima svih građana Crne Gore. Desiće nam se slični scenario kao što se desio sa "Limenkom" i činjenicom da je gospodin Aco Đukanović, brat premijerov, već ustao sa tužbom i čini mi se u prvostepenom postupku uspio da ostvari višemilionsku naknadu zbog izgubljene, navodno, dobiti zbog toga što država nije dislocirala "Limenku" već nekoliko godina. Već smo duže od pola godine u docnji prema "Zetagradnji" i gradimo argumentaciju da i "Zetagradnja" na sličan način ustane sa tužbom. Dakle, nemoguće je gospodine ministre, znate li šta se sada dešava, zar vas ne brine činjenica da je Duvanski u stečaju za prošlu godinu iskazao gubitak od dva miliona evra, Duvanski koji nema imovinu, kako se obavještava javnost, dobio sam podatke, radi za nekog inostranog partnera proizvodi cigarete, 200 radnika, dan - noć radi to. Dakle, nema nekih drugačijih troškova. Otkuda gubitak 2,5 miliona, a gdje je prihod od svega toga, kada samo 6.000 koristi opremu novog Duvanskog koju mu je država, prvo, uzelo Duvanskom u stečaju dala je novom Duvanskom kao ulog, a novi Duvanski, pazite, dao starom Duvanskom u zakup da na njemu proizvodi. To su mnogo neozbiljne, mnogo opasne stvari i ovdje i kao povodom Kombinata aluminijuma ima prostora i potrebe za interpelaciju odgovornosti Vlade za ovu oblast. Ali, bogami i za novog ako bog da 2/3 izabranog vrhovnog državnog tužioca.

Gospodine ministre, evo da ispoštujem proceduru. Prvi put vam postavljam pitanje, pa bih za razliku od predsjednika Vlade i trebao da budem pravi domaćin. "Koliko je u 2010, 2011. i 2012. godini ukupno uvezeno poljoprivrednih proizvoda, količinski, vrijednosno i po odsjecima standardne međunarodne trgovinske klasifikacije? Vrijednosti dati u odnosu na 10 najznačajnijih poljoprivrednih proizvođača (količinski i vrijednosno u odnosu na najznačajnije uvoznike poljoprivrednih proizvoda). Takođe je potrebno dostaviti ukupan iznos uvoza poljoprivrednih proizvoda za prvih četiri mjeseca u 2013. godini, kao i projekciju ukupnog ovoza koje očekuje Ministarstvo poljoprivrede i ruralnog razvoja za 2013. godinu.

Imajući u vidu, gospodine ministre, da su uslovi za podršku stočarskoj proizvodnji, u vidu premija, iz godine u godinu sve rigorozniji, da je iznos premija predviđenih agrobudžetom sve manji, kao i da iznos staračke naknade za nosioce poljoprivrednog domaćinstva nije promijenjen od 2008. godine, smatrate li da su postojeće mjere podrške takve da obezbjeđuju dovoljan nivo subvencija kako za postojeće tako i za buduće poljoprivrednike i da li Ministarstvo planira skoru promjenu agrarne politike"?

Gospodine ministre, sigurno će biti i političkih kvalifikacija u mom komentaru vašeg odgovora. Vi znate i sami, svjesni ste toga da ste izazvali razne reakcije. Zli jezici kojih nikada nije falilo u Crnoj Gori, a koji su ponekad možda i u pravu, kažu da s obzirom kako vodite resor poljoprivrede da bi najbolje bilo za poljoprivrednike i stočare da taj resor i ne postoji u ovoj Vladi Crne Gore. Ono što je meni prioritet, pošto iz godine u godinu ponavljam ova pitanja, da li mi u Crnoj Gori imamo snage da riješimo one probleme sa kojima se suočavamo, a to je da iskoristimo turizam, odnosno usluge, turizam je dominantan u tom sektoru usluga kao nevidljivi izvoz naših proizvoda, da smanjimo ogromne deficite koje imamo u dijelu razlike između proizvedene i uvezene hrane na tržištu. Te podatke sam, dijelom, pripremio. Nadam se da me sada čuje jedan naš šampion u poljoprivrednoj proizvodnji, gospodin, moj je prezimenjak, ali nije, Kuč je, Milić je imao ogromnu štetu zbog ovih vremenskih neprilika u .... mi ćemo poslije ove sesije otići tamo da to sve vidimo, kažem da se radio o šampionu u proizvodnji. Upravo mislim da je, gospodine ministre, resor kojim vi upravljate resor koji bi trebao da ima dodatnu vrijednost u odnosu na sve ono što smo imali u prethodnom periodu, resor kojeg treba u potpunosti osloboditi politike, resor koji treba biti usmjeren ka ovome što su retorički, iz ovih klupa Vlade Crne Gore uvijek se govorilo da su to retorički najveće šanse za razvoj Crne Gore, odnosno onaj dio na prihodnoj strani budžeta koji mi ne koristimo na način kako bi trebalo da koristimo, shodno svim mogućnostima koje imamo kao Crna Gora. Hvala vam velika. 

PREDṤEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ: 

Hvala vama.

Izvolite, ministre Ivanoviću. 

PETAR IVANOVIĆ: 

Hvala.

Ono što se meni čini jeste da postavljate poslanička pitanja koja su veoma slična. Jedno od takvih pitanja slično vašem postavio je i poslanik Bojanić. Ne bi bilo korektno sa moje strane da zloupotrebljavam ovu govornicu i da ponavljam jedno te isto, tako da jedan dio odgovora na pitanje koje ste dali u obrazloženju, ali ne u osnovnom pitanju dobićete kada budem bio u prilici da odgovorim poslaniku Bojaniću. Ukoliko bude nekih komentara, onda možemo nastaviti dijalog na tu temu.

Sada ću se držati onoga što je, razumio sam, procedura, a to je da odgovorim na postavljeno poslaničko pitanje. Pravila demokratije koja se gaje u ovom uvaženom domu, omogućavaju poslanicima da postave nekoliko pitanja u okviru jednog poslaničkog pitanja. Vremensko ograničenje koje imam danas, ne daje mi mogućnost da učinim to na način da svi građani zbog kojih smo, prije svega, ovdje dobiju odgovor. Da ne bi bilo da sam izbjegao bilo koji segment vašeg odgovora, uputiću vam kompletnu tabelu sa svim odgovorima, odnosno svim podacima jer bi isčitavanje ovih podataka zahtijevalo prilično dugo vremena.

Prvo pitanje odnosilo se na to koliko je ukupan izvoz poljoprivrednih proizvoda u posljednje tri godine. Uvoz je iznosio 407,2 miliona eura 2010, 439,8 miliona 2011. i 446,3 miliona eura u 2012. godini. U ovom dokumentu naći ćete i ono što vas interesuje, a to je ukupno vezane poljoprivredne proizvode količinski, vrijednosno i po odsjecima standarda Međunarodne trogovinske klasifikacije.

Međutim, radi potpunijeg objašnjenja, prije svega javnosti, želim da istaknem da među proizvodima, među ovih deset koje su navedene u odgovoru, izdvajaju se tri. Prvo, najviše uvozimo svježe, rashlađeno, smrzuto, usoljeno, sušeno i dimljeno meso svih životinja. Među mesom najviše uvozimo svježe svinsko meso. S obzirom da je naša prerađivačka mesna industrija prilično razvijena u odnosu na period od prije tri, četiri godine i s obzirom da u međuvremenu nijesmo uradili mnogo da se razvije svinjogojstvo, razumijem zbog čega se uvozi ovoliko svinjskog mesa. Na drugom mjestu nalaze se proizvodi koji pripadaju grupi bezalkoholnih pića i piva. Na trećem mjestu se nalaze mlijeko i mliječni proizvodi, u okviru kojih dominira pasterizovano mlijeko.

Ako smo svi toliko zabrinuti za spoljno-trgovinski deficit koji u ovom momentu imamo, onda predlažem da se odreknemo pršute, koka kole, mlijeka u tetrapaku i piva i odmah ćemo smanjiti naš spoljno-trgovinski deficit za gotovo 100 miliona eura. Smanjićemo spoljno-trgovinski deficit za gotovo 25%. Stvari nijesu tako banalne kako se to javnosti prikazuje. Potrebno je još dublje ući u problematiku uvoza i izvoza poljoprivrednih proizvoda, sive ekonomije, povezanosti turizma i poljoprivrede, kao što ste to i sami primijetili. Mi to već radimo upravo zbog spoznaje do kojih dolazimo, polako pripremamo nove mjere. Zašto polako. Zato što u poljoprivredi nema revolucije već evolucije, korak po korak. Ako svakog dana napravimo po korak više imaćemo napredak u poljoprivredi, a taj napredak ne mjerimo samo boljitkom pojedinih poljoprivrednih proizvođača već, prije svega, svih građana Crne Gore, i to doprinosom poljoprivrede kroz društveni bruto proizvod, registrovanim novim radnim mjestima, budžetskim prihodima, a ne samo budžetskim rashodima.

Drugo pitanje koje se odnosi na deset najvećih proizvođača i uvoznika nije moguće odgovoriti, iz razloga što Monstat u skladu sa metodologijom koju je preuzeo od Eurostata, načinom obrade i pravilima po kojima se vodi poljoprivredna statistika ne dostavlja podatke po preduzećima nego samo po grupama proizvoda. Dodatno napominjem da je Monstat nadležna institucija u Crnoj Gori koja se bavi prikupljanjem i obradom statističkih podataka, te da jedino podaci ove institucije mogu se smatrati validnim.

Treći dio pitanja odnosio se na to da vam dostavimo podatke za prvi kvartal 2013. godine. Mi u ovom momentu nemamo konačne podatke, imamo samo preliminarne podatke i dok ne dobijemo konačne podatke ne mogu ih i dostaviti. Takođe, imajući u vidu specifičnost privredne proizvodnje, kao i značajne promjene koje se odvijaju u drugim segmentima ekonomije turizam, infrastruktura, trgovina nije moguće projektovati količinu proizvoda koji će biti uvezeni u dugom vremenskom periodu. Meni nije poznato da postoji nijedna zemlja u Evropi koja može u dugom vremenskom periodu da planira ono što ste me u vašem pitanju pitali.

Potpuno drugi set pitanja u vašem pitanju odnosi se na nivo premija, odnosno uslove za podršku stočarskoj proizvodnji. Usuđujem se da kažem da ne stoji konstatacija da se iz godine u godinu pojavljuju uslovi koji su rigorozniji. Sada da to potkrijepim i činjenicama. Moje mišljenje je možda subjektivno, da vidimo šta kažu činjenice. Podrška stočarskoj proizvodnji u periodu 2009-2013. godina iznosi 78% ukupnog agrobudžeta za ovaj period. Direktna podrška stočarstvu i dalje se sastoji iz premija po grlu priplodnih krava i junica, klaničnih premija po grlu za utovljenu junad i ostale kategorije odraslih goveda i premija po grlu za ovce i koze. Tako je bilo posljednjih pet godina, tako je i danas. Broj vlasnika i broj grla prijavljenih za premije 2010. na 2011. je opao, a 2011. na 2012. godinu se povećao. Zbog toga što se povećao pojedinačne premije po grlu su smanjene, i sve to piše u agrobudžetu. U agrobudžetu ne piše koliko će ko pojedinačno novca da dobije nego piše koliko iznosi mjera, pa u odnosu na broj onih koji se prijave, ta mjera se dijeli sa prijavljenim brojem. Ako ih je onoliko koliko je bilo, dobiće to što piše, a ako ne dobiće manje. To sve piše u agrobudžetu.

Kriterijumi za pravo na podršku za priplodne krave i junice imaju sva gazdinstva koja imaju više od tri grla. To je najmanji minimalni kriterijum u Evropi. Tako je bilo posljednjih pet godina, tako je i danas, a za narednu godinu smo najavili, baš zbog evolucije, a ne revolucije da ćemo povećati minimum na četiri. Ako neko od poslanika misli da domaćinstva koja imaju četiri grla su robni proizvođači, onda bojim se da imamo veliko nerazumijevanje.

Plaćanja se odnose na grla iznad minimalnog broja. Tako je bilo posljednjih pet godina, tako je i danas. Ukinuli smo maksimume koji su prije postojali. Prije je bilo od minimuma do maksimuma, a sada maksimuma nema, pokušavajući da sugerišemo poljoprivrednim proizvođačima u kom pravcu treba da idu. Dakle, nema više maksimalnih ograničenja. Smatramo da je to poboljšanje, a ne rigorozniji pristup.

Premije za organizovani tov junadi iznose onako kako je to dato u agrobudžetu. Tu je zbog količine bio približno isti iznos koji je naveden. Umjesto 120 isplaćeno je 128,94, a nijednom nijesam čuo da je nešto isplaćeno više nego što je bilo u agrobudžetu jer smo imali obrnutu situaciju.

Još jednom napominjem da ukoliko je zahtjev za pojedinu vrstu premija veći od planiranih stavki u agrobudžetu, jer mi je stalo da to poljoprivredni proizvođači shvate, onda ako je manji povećava se pojedinačni iznos, a ako je veći smanjuje se pojedinačni izvoz. Molim vas da to pitanje ne politizujemo. Osim navedenih mjera podrške značajna sredstva za razvoj stočarstva izdvojena su i kroz projekat Midas, podržano je 155 projekata ukupne investicione vrijednosti 2,9 miliona. Kada su u pitanju staračke naknade, oni ne pripadaju mjerama podsticaja, oni su socijalni transferi seotskom stanovništvu koje za sada, zbog određenih problema u socijalnoj politici koji su bili u prošlosti dobijaju novac koji dobijaju, ali to nijesu nikakve podsticajne mjere u razvoju poljoprivrede. 

PREDṤEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ: 

Hvala vam.

Dao sam dosta prilike više da bismo čuli što više podataka. Korisno je da čujemo. To su podaci koji nijesu politizacija nego su osnov za odlučivanje, to je statistika.

Međutim, postoji mogućnost, i nije to primarna sugestija vama nego, u principu, ministrima, poslanici, u ovom slučaju poslanici opozicije osjete da ministri hoće da daju odgovor, da traže odgovor, onda mislim da je uvijek bolja atmosfera ovdje. Tako i ovdje možemo, ako nemamo Monstat, tražiti od carine koje kompanije uvoze strukturu robe i doći do rezultata. Mislim da je to ono što je dobro, da ministri pokušavaju dati odgovor, a ne formalno se izgovarati. U vašem slučaju, nije ni formalni izgovor nego ste rekli da nema Monstata. U cjelini, mislim da je dobra tu atmosfera, vi ste najmlađi ministar i posljednji ste kome se to može prigovoriti. Pošto je javni prenos, mislim da je dobro da osjete poslanici da se želi dati odgovor, onda je ta atmosfera produktivna. Nemamo političku raspravu u negativnom smislu nego razvojnu raspravu, što jeste smisao Premijerskog sata i poslaničkih pitanja, ako ne Premijerskog, onda poslaničkih sigurno.

Izvolite, kolega Miliću. 

SRĐAN MILIĆ: 

Što kaže ovdje ne trenutno prisutni kolega Džavid Šabović, osjećam u glasu da neko želi svađu, ali neće biti prilike za svađom. Mada, da pošaljem jednu političku poruku, predsjedniče Parlamenta.

Imao sam, gospodine Ivanoviću, priliku i zadovoljstvo da sa jednim od vaših prethodnika, gospodinom Radivojem Rašovićem koji je isto bio ministar poljoprivrede, možda jedno petnaestak godina pošto je bio ministar poljoprivrede, pođem do Plužina, pođem i do Žabljaka, pođem do Berana, pođem do Andrijevice i vidim kako ga se sjećaju poljoprivredni proizvođači. Način kako se vi odnosite prema ovom pitanju, ne preporučujem vam da to probate.

Gospodine ministre, nikada nijesam postavio pitanje da nijesam prikupio podatke, pa ću vam poslati tabelu koju vi nemate, poslaću vam tabele o tome koliko je uvezeno u prva četiri mjeseca mesa i prerade mesa. Dvedeset i pet miliona evra, ministre, mliječnih proizvoda 13 miliona evra, ribe i prerađevina od ribe tri miliona evra. S druge strane, agrobudžet za 2012. i agrobudžet za 2013. godinu. Ono o čemu ste govorili je, vjerovatno, kada ste pravili računicu premije za gazdinstvo govedarstvo 17.023 grla po 66,91 evro da su isplaćene i da po tom osnovu je ta razlika u odnosu na onih predviđenih 80 evra jer je bilo više. Ministre, nemate potrebe da nervozom kada odgovarate na pitanja poslanicima SNP-a jer svaki podatak koji tražimo, znajući da je u posljednje vrijeme zavladao virus u Vladi Crne Gore, da nemate informacije, mi smo zamolili naše ljude koji se bave ovim poslom profesionalno, poljoprivredni su proizvođači i ne baš beznačajni, rekao sam šampioni su u poljoprivrednoj proizvodnji. Socijalistička narodna partija Crne Gore je imala tu čast da na njenoj poslaničkoj listi i 2009. i 2012. godine se nalaze oni koji stvaraju, ne oni koji ruše nego oni koji stvaraju dodatne vrijednosti.

Kada govorimo oko upoređivanja podataka, onda imamo i priliku da uporedimo nešto sa Srbijom. Vi znate zašto to govorim. Zbog toga što su te razlike značajnije, jer je izdašniji i agrobudžet u Srbiji, normalno, i zbog strukture prostora i zbog svega onoga kako se odvija ta proizvodnja tamo. Onda imamo premije po grlu za krave na nivou, govorimo okvirno, u agrobudžetu predviđenom na 200 evra. Mi smo ovdje govorili, čini mi se, ministre, 80 evra 2012. godine, a 70 evra bili predviđeli agrobudžetom, ostavljajući ovu rezervu koliko bude bilo da to bude moguće i niže od ove brojke. Za ovce i koze 40 evra.

Ono što je meni bitno, ministre, milijardu i trista miliona evra u ovim godinama za koje sam vas pitao, mi smo uvezli hrane. Na većem nivou je klanična industrija, ako sam vas dobro razumio, nego što je bila prije tri, četiri godine. To sam imao prilike da se uvjerim i sam kada sam obilazeći i tokom predsjedničke kampanje imao zadovoljstvo da podsjetim i objekat gospodina France u Bijelom Polju. Tada sam čuo predlog kako bi trebalo pospješiti stočarstvo i rekao da samo očekujem da čujemo to da se to desi u parlamentu, da svi mi zajedno stanemo iza agrobudžeta.

Ministre, mene bi interesovalo koliko ste vi ili vaš prethodnik davao projekciju za agrobudžet za 2013. godinu tražili novca. Tu se govori o ozbiljnosti. Ovdje ne postoji niti jedan poslanik, da li je iz vlasti, da li je iz opozicije koji ne bi bio spreman da podrži svaki vaš predlog koji se tiče pospješenja onih, a čini mi se da ih ima 70.000, je li tako, gospodine ministre, koji se bave poljoprivredom danas u Crnoj Gori. Govorimo o tome da bi trebalo sa vaše strane da dođu predlozi koji će pospješiti to. Ovdje niko ne kritikuje to zbog toga što želi da ubira političke poene. Meni je interes da neko stane i kaže - izvinite, ljudi, mi svake godine uvozimo 30 miliona evra mliječnih proizvoda. Izvinite, mi svake godine uvozimo zbog vezane trgovine 50 miliona evra vode u Crnu Goru. 

PREDṤEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ: 

Koja je, inače, zakonom zabranjena. Vezana trgovina je Zakonom o obligacijama bila zabranjena u socijalizmu, a ne sada. 

SRĐAN MILIĆ: 

Znamo i jedan i drugi zbog čega se to dešava i zbog čega pokazujemo takav inferiorni odnos prema onome što je naše bogatstvo. Ovdje niko ne bi uvozio i niko nam ne bi prodavao tu robu da nema tu prođu. Da li se i jedan gram od ovih milijardu i trista miliona evra koje smo uvezli u ove tri godine bacio? Ne, stvorena je vrijednost.

Šta se dešava? Imamo uvoz proizvoda iz zemalja koje značajno subvencioniraju stočarstvo i poljoprivrednu proizvodnju, a s druge strane mi kažemo nećemo da otkupljujemo tržišne viškove. Za mene je to nešto što je suprotno logici crnogorskog patriotizma, patriotizma prema onima koji pokušavaju danas da ostvare taj prihod. Hajmo kod staračkih domaćinstava. Pozivam sada - predložite ono što smatrate da je potrebno da bismo pospješili stanje u poljoprivredi. Nemojmo da kidamo to malo grane na koju još stojimo da bismo imali ono što treba da ponudimo turistima. Turisti ne dolaze ovdje, ministre, nije populistička priča, da bi mogli da probaju sve ono što mogu da probaju u svojim prostorima. 

PREDṤEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ: 

Dao bih vam riječ I jednome I drugome jer mislim da je važna tema, važnija od nekih užih. Evo vam po tri minuta obojici, da izmijenite argumentaciju jer je tema vrlo važna. 

PETAR IVANOVIĆ: 

Hvala.

Ja se ne svađam, naročito se ne svađam sa vama. Za mene je svaki poslanik koji sjedi u ovom domu neko koga što god mislio uvažavam. To što je moj temperament takav, ne mogu protiv svog temperamenta. Ako ćete vi u tom temperamentu da pronađete žicu za svađu vi je pronađite. Ako hoćete da pronađete nešto drugo, to je vaša stvar.

Gospodine Miliću, vi ste ovdje, takođe, u ovom Parlamentu sjedjeli kada su se donosile odluke i oko ukupnog budžeta, pa ako hoćete i oko agrobudžeta, odnosno direktnih plaćanja. Agrobudžet o kojem govorimo mi danas nije dobio Petar Ivanović, nije ga predložio, donijeli su ga poslanici, a predložio ga je neko drugi. Ne mogu da budem nepošten prema bilo kom građaninu Crne Gore, da stanem ispred njega, da ga gledam u oči i da mu kažem - sadite, sijte, pa ćemo vam mi otkupljivati tržišne viškove ako znam da se to ne može dogoditi. Smatram da bi to bilo licemjerno sa moje strane. Na tako nešto nijesam spreman. Smatram da je mnogo korektnije i poštenije ljudima na vrijeme reći, prije nego što počnu da siju, nemamo novca za ono za šta je bilo novca u nekom možda prethodnom periodu. Razmislite o tome što sadite, to je jedno.

Drugo, kao ekonomisti, protiv sam logike da neko treba da sadi nešto zbog mene ili zbog parlamenta ili zbog Vlade. Valjda treba da sadi zbog sebe i da to što sadi proda na tržištu.

Treće, izvoz koji se ovdje realizuje kroz turizam je oko 130 miliona eura, o tome ću govoriti prilikom drugog pitanja, toga nemate u ovim pričama oko spoljnotrgovinskog bilansa. Nijesmo mi bacili novac za uvoz svinjskog mesa, on se obradio ovdje u Crnoj Gori, dodata mu je vrijednost, prodat je, između ostalog, i turistima, dio je izvezen. Tačno je, postoje određeni problemi i u načinu obuhvata uvozno-izvoznih proizvoda, evidencije, sive ekonomije.

Ono što mene brine i na osnovu čega bih uvijek i sa vama i sa svim ostalim poslanicima rado polemisao, to nijesu individualni doživljaji da li neko smatra o meni dobro ili loše, samo podaci. Ako vi možete za iste pare da kupite litar mlijeka ili pola litra mlijeka, šta biste odlučili da kupite pola, zbog ekonomskog patriotizma? Dobro, možda će to potrajati nedjelju dana, ali nijesam siguran da će dugo. Mi moramo ojačati konkurentsku sposobnost naših poljoprivrednih proizvođača. Ako oni ne postanu konkurentniji, sve što se mi sada trudimo preko noći će nestati, kada se izlože konkurenciji na velikom tržištu Evropske unije. Imam vjerovatno neprijatan zadatak da gledam ljude u oči i da im govorim istinu, ali nijesam njihov neprijatelj zbog toga. Znam da će biti onih kojima se moja priča ne sviđa, ali sam primijetio da među njima ima mnogo više onih koji su navikli da dobijaju neke podsticaje, neki besplatni novac nego da imam, uslovno rečeno, neistomišljenike ili neprijatelje među onima koji svojim krvavim radom zarađuju novac tako kako zarađuju.

Juče sam bio u Zeti, a moj tim je danas bio u Zeti jer je kroz Zetu prošao tornado, tako je javljeno, odmah smo bili na terenu. Zvali smo medije da im damo rezultate. Ne odgovara istini tvrdnja da je 100 hektara uništeno. Vidjeli smo kod koga je šta uništeno, i kod jagodara, i kod povrtlara, i kod vinogradara. Hajmo da budemo realni. Jedino što tražim je da postoji jedan pošten odnos prema državi od svih da bi dobili pošten odnos ka svim poljoprivrednim proizvođačima.

Na kraju, završavam time, vi ste ekonomista, je li tako? Pa izvinjavam se zbog mog neznanja, ali pretpostavljam da ste kao ekonomista. Nijesam mislio da Vas uvrijedim, htio sam da Vam postavim pitanje. Ako imamo drugi izvozni proizvod iz Crne Gore, to je vino, nakon aluminijuma. Možda čak ubrzo i prvi. Da li mi treba da se zadovoljimo sa podsticajem od 150 hiljada eura godišnje sa nečim po čemu smo već postali prepoznati u regionu i na nekim destinacijama svijeta. A da u međuvremenu tamo gdje nijesmo konkurentni pošto-poto prosipamo novac. Nemam ja ništa protiv da mi investiramo novac, ali znate, ovih 150 hiljada ove godine, već treće godine od danas donosi 500 hiljada, a onih 24 miliona koji su dati, ne donosi novac. Mi se ne možemo trkati ni sa jednom zemljom u količini podsticaja. Ali, kao ekonomista izračunajte koliki su podsticaji per capita u Srbiji, per capita u Hrvatskoj, a tačno je, budžet države Srbije veći je od budžeta države Crne Gore.

I samo još jedna stvar ako dopuštate.Ovo što ste rekli da je uvezeno u prvom kvartalu, na bazi preliminarnih podataka, manje više korespondira iznosu iz prvog kvartala prethodne godine. Nema nekih značajnijih lomova. Ali, pozivam sve evo, i ovim putem, ako imaju prigovore oko slobodne trgovine naročito kada govorimo o uvozu vode, da pošalju papir zbog čega se uvozi toliko vode u Crnu Goru. To nema veze sa poljoprivredom. Otvoren poziv svima. Dajte mi papir, dokument, pa ćemo zajedno pokrenuti tu proceduru, jer postoje određene zloupotrebe kada se govori o slobodnoj trgovini, zato sam i pomenuo neke proizvode u prvom uvodnom dijelu izlaganja. Hvala.  

PREDŚEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ: 

Hvala Vam.

Samo da vidim ... prije nego što Vi završite ovu priču.

Mislim da bi nam brojevi, da mi najviše izvozimo euro. Euro najviše izvozimo, iako ga ne proizvodimo i ne štampamo. Mislim da se može to utvrditi dosta lako.

A drugo je, čisto ako smijem da primijetim s ovog mjesta, svima nama zajedno, naši proizvođači treba da izađu na teren onima koji su već 50 godina trenirani u nekolike generacije, a mi ćemo ih poslati i bez opreme, a kamo li sa dobrim treningom. Prema tome, naš je zadatak da pripremimo situaciju da bar s nekom opremom i s nekim treningom ih pustimo da igraju utakmicu, inače su gubitnici, odnosno mi smo gubitnici, ne oni. Mi smo gubitnici, jer budući turizam tu završavam, a to već znamo mi koji imamo privilegiju da više putujemo. Počinje tamo kad ide, meni. Ako su na tom meniju sve domaći proizvodi, imaćete i novih turista. Ako na tom meniju vide uvozne proizvode, odnosno njihove proizvode iz njihove zemlje, više ih nećete viđeti.

Izvolite, kolega Miliću.

Izvinite na slobodi da sam se uključio u Vašu raspravu. 

SRĐAN MILIĆ: 

Kad imate ovakve intervencije slobodno se uključite, za druge ćemo vidjeti.

Podsjetilo me malo prije ministar na sentencu Slavka Štimca, pa nemojte i Vi da me podsjećate.

…per kapita ministre, a evo, kažem malo sam nešto završio oko te ekonomije. Nemojte da ih računate u odnosu na broj stanovnika Crne Gore, nego računajte u odnosu na broj, mi to radimo vjerovatno i zbog turista je li tako, i zbog svih ovih. I da tu su svi ovi podaci gdje možete doći lako u varku, kad govorite da li je taj nivo toliki ili je veći. Ali, to je manje bitno.

Pitali ste me, da li je bilo povećanja? Jeste ministre. Između januara i aprila 2012. godine uvezeno je devet miliona evra, 9.800.000 evra povrća i voća, a sada godinu dana kasnije smo uvezli 3 miliona evra više povrća i voća. I zahvaljujem se ovom prilikom Lidiji i Ani i ostaloj ekipi iz Kluba poslanika SNP-a što su mi ove podatke na ovakav način i dostavili. I sada Vas pozivam, da Vi utvrdite zašto. Dakle, nevjerovatno je da se sad desila neka veća tražnja naša ovdje za voćem i povrćem. Da li se radi o spekulativnim poslovima, dajte neka rade vaše službe. Znate, do čega sam došao ovdje? Do nečega što zaista predstavlja vrijeđanje zdravog razuma. Da kada hoćete da se prijavite da biste ostvarili ... premiju za organizovani tov, tov junadi i svega ostalog, potrebno je da Službi za selekciju stoke dostavite, između ostaloga, ako ste uvezli grla rješenje Veterinarske uprave o uvozu koje dobijete prilikom ulaska u Crnu Goru od strane graničnog veterinarskog inspektora.

Gospodine ministre, Vaša služba traži da joj čovjek da to rješenje, da joj pokaže, koje bi već trebalo da bude u informacionom sistemu Veterinarske uprave. Jer kako može da taj granični veterinarski inspektor nema takvu informaciju. Ali, ajmo da se vratimo na ovo o čemu ste govorili. Gospodine ministre, znate čega je najviše uvezeno u ova četiri mjeseca ove godine u Crnu Goru? Automobila, za 29,6 miliona evra. I kada ja govorim o poreskoj politici, onda bi zaista bilo za očekivati da ovdje nemamo poreskog duga, gospodine predsjedniče Parlamenta, jer ako je najvažnija stvar koju uvozimo automobili za 29,6 miliona evra, imamo problem. A sada onima svima koji su svih ovih godina ili svih ovih mjeseci i svih ovih dana, govorili neistine vezano za SNP, i vezano za struju, i vezano za situaciju u elektro-energetskom sektoru. Znate, gospodine predsjedniče Skupštine, zamalo Vlade sam htio da kažem, šta je glavni izvozni proizvod bio u ova četiri mjeseca? Električna energija, 37 miliona evra. U situaciji kada su ovdje neki lamentirali da će Crna Gora ostati bez struje. Vraćam se na ovo o čemu smo govorili.

Koristimo, čini mi se, evo, sad i Vi znate zbog čega to na takav način radi, ne volim da kažem jedan podatak u koji nijesam 100 posto siguran. Čini mi se da koristimo samo 900 tona plave ribe za naše potrebe, ili izribljavamo samo 900 tona. Naš godišnji kapacitet je 10 hiljada tona. Pitanje, zašto to ne koristimo?

Govorimo o 50 miliona evra uvezne vode. U istom trenutku smo dali koncesije u Crnoj Gori, gospodine predsjedniče Parlamenta na 500 miliona litara vode koncesionarima, da bih ja kad pođem, gospodine ministre, u Italiju, kupim za 11 centi ili 17 centi litar i po i dvije litre vode, ovdje bi morao da je plaćam 50 ili 70 centi. Ne, trebamo da napravimo selektivnosti. Ovdje imamo monopoliste, ministre. Ali, ti monopolisti nijesu individualni poljoprivredni proizvođači i stočari. Ti monopolisti su trgovački lanci. Ti monopolisti su uvoznički lobi, koji ovdje omogućava da jedan evro u Crnoj Gori ne vrijedi onoliko koliko vrijedi jedan evro u Italiji. A to mogu dokazati kroz milion drugih, vjerujte mi, vrijednosti za koje znam. I, možda, ova poslednja ili pretposlednja izinjavam se. Nadovezaću se na ovo, izvinjavam se kolegi Bojanoviću i kolegi ..., završavam.

Dakle, nemojmo sebi da dozvoljavamo taj rizik, zaista. Možda ću se ponoviti u odnosu na neke, ali Vi ste to počeli. Nijesmo pripremili ljude za Evropsku uniju. Nijesmo pripremili ljude za opštu agrarnu politiku Evropske unije, i nemojmo njih da sada dovodimo u situaciju da oni nemaju onaj osnovni stimulans od strane države Crne Gore, ne Vlade, države Crne Gore. Kada ćemo mi ući u Evropsku uniju? Zašto kažem da je ogromna siva ekonomija u turizmu? Zato što, ako bismo pogledali, gospodine ministre, ove brojke o kojima Vi govorite, 120 miliona evra oplođenih kroz dodatni proizvod koji smo ostvarili, pitao bih Vas, a koliko je toga na to plaćen porez? Da li imamo tu informaciju?

I poslednja teza je Larioha. Larioha je, Vi znate šta, provincija u Španiji koja ima samo dva proizvoda, značajna proizvoda, dva značajna proizvoda, vinogradarstvo i maslinarstvo. Dobro. I GDP per kapita ili ... proizvod po glavi stanovnika značajno veći nego Luksemburg. Ali, Vi znate i sami sa čim se suočavaju ljudi u Plantažama. Da se dešavalo da daju besplatno kalemove, a da posle te kalemove možemo da nađemo na nekim tržnicama u okruženju gdje se prodaju, ili u Crnoj Gori. Ovdje postoji problem da mi nemamo jednu sveobuhvatnu agrarnu politiku koja će u centar svog djelovanja postaviti čovjeka i njegovu porodicu koji je, uprkos svemu, odlučio da ne zamijeni svijetla onog doma tamo gdje hoće da stvara sa svijetlima Podgorice, i da ovđe bude nezaposlen. A da bi to ostvario poljoprivreda je najljepša privredna grana gdje možemo da smanjimo nezaposlenost koju imamo u Crnoj Gori.

Izvinjavam se što sam odužio. 

PREDŚEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ: 

Ne, mislim da se radi o životnoj temi za Crnu Goru.

Može, ajmo još po minut.

Ne, ne, ali tema je životna pa dosta često imamo priče koja nema produktivnost. Ova će nekad dati produktivnost.

/Upadica iz sale/

Ovdje smo tek treća generacija koja nije iz poljoprivrede. Bar prije tri generacije svi su naši preci bili u poljoprivredi, i onda imamo još uvjek dobru krv na tu temu.

Izvolite. 

PETAR IVANOVIĆ: 

Hvala Vam, predsjedniče.

Nemam namjeru da polemišem sa gospodinom Milićem, ali samo hoću radi građana da kažem nekoliko stvari.

Gospodine Miliću, sigurno nijesam čovjek koji robuje administrativnim procedurama. Mislim da me kao takvog znate, makar iz medijskih natpisa. Ovo rješenje koje ste Vi pomenuli ne odnosi se ili nije postavljeno zbog toga što imate nekog ko regularno uvozi stoku u Crnu Goru nego zato što imate i one, na žalost, poljoprivredne proizvođače koji ne čine to regularno. Pa takvog rješenja nema. Ne bih ovog puta govorio o Kju groznici i kako je ona nastala i kakve je konsekvence mogla da ima u Crnoj Gori. Ali, ako imate neki predlog, kako da se pojednostavi procedura, nikakav nije problem, svaki razuman predlog ćemo podržati.

Pod dva, Ugovor sa Lariohom smo potpisali. Ministarstvo poljoprivrede i ruralnog razvoja Crne Gore potpisalo je strateški sporazum o saradnji sa Lariohom. Pored dva proizvoda koja ste naveli, tu su još i špargla i artičoka. Jedan po jedan su uvođeni. I tačno je, dva puta manje stanovnika, 15 puta veći GDP samo od poljoprivrede, ili najvećim dijelom zbog poljoprivrede. I hoćemo da učimo od najboljih. Zar ta četiri proizvoda oni su najbolji. Hoćemo od njih da učimo. Kao što je isto tako u ovom momentu, radimo na nekoliko drugih sporazuma i otvaramo prostor našim poljoprivrednim proizvođačima. Ali, kada uđemo u Evropsku uniju, ako nijesu spremni, nema ih. Možemo mi da polemišemo koliko god hoćete, nema ih. I jeste naš posao i Vas kao poslanika i ljudi koji su u izvršnoj vlasti da učine sve što mogu da se pojačaju pojedini sektori koji mogu dugoročno da budu održivi.

Što se tiče Plantaža, mislim da sam dovoljno jasan bio na pres konferencijama gdje sam istakao to kao primjer i spriječio. Ove godine ćemo imati više usađenih kalemova u Crnoj Gori, nego proteklih pet godina zajedno.

Izvinjavam se, samo oko resursa.

Molim vas, Crna Gora per kapita, a Vi to isto tako kao ekonomista znate, ima nekoliko puta veće resurse, veće resurse u poljoprivredi. Šta je sa tim resursima? Naš je posao da stvaramo zakonodavni okvir i izvršna vlast da radi da te resurse koristimo što bolje. Hvala.

Koji je odnos godišnjeg uvoza i izvoza poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda u prethodnih pet godina sa posebnim osvrtom na mliječne proizvode, i da li Ministarstvo poljoprivrede ima strategiju kako da značajno smanji veoma zabrinjavajući trgovinski deficit?

Obrazloženje:

Veliki broj poljoprivrednih proizvođača je nezadovoljan tretmanom od strane resornog ministarstva. Poslednjim izjavama predstavnika Vlade poručuje se da neće biti otkupa tržišnih viškova, kao i da mljekari treba da više rade i plaćaju porez. Pretpostavlja se da Ministarstvo poljoprivrede ima strategiju koja bi bila u cilju zaštite i podsticaja domaćih proizvođača čime bi se uticalo na smanjenje spoljno trgovinskog deficita Crne Gore.

Odgovor tražim i u pisanoj formi.

Ja odgovore manje više znam, i čuo sam već jedan dio, ali sam postavio pitanje da bi dobio jasne, odnosno tačne odgovore i da bi čuo od sadašnjeg ministra te cifre, i s obzirom da sam i ja ekonomista, a znamo da ministar voli cifre, i prvi dio odgovor na moje pitanje koje se odnosi na odnos između uvoza i izvoza Crnoj Gori je otprilike, ne otprilike, nego je tačna ocjena rada prethodna dva ministra, naš sadašnji koeficijent, stepen uspješnosti njihovog rada. A ovaj drugi odgovor o deficitu poljoprivrednih proizvoda biće u novcu izražen njihov doprinos crnogorskoj privredi u poslednja nekoliko mandata. Žao mi je što nijesu tu. Sada su naši poslanici, ali dobro, znaju oni to dobro. Ali, dobro, čućemo, javnost će čuti koliko je evra izašlo, odnosno kao što je rekao malo prije gospodin Krivokapić, da je evro naš najbolji izvozni proizvod, nažalost u prethodnoj deceniji.

Dobro, da nastavim. Dakle, čućemo vjerovatno i tokom rasprave, da ne dužim u ovom prvom dijelu. Vidio sam i pratio onu Vašu pres konferenciju, ono je možda bilo simpatično, početak 12, 05, za one Vaše pristalice, ali sigurno da nije prijalo mnogima u Crnoj Gori pa ni meni, jer ja tu simboliku nijesam doživio za pet minuta. Bilo bi lijepo da kasnimo u poljoprivredi i pet minita ..(Prekid).. i mnogo, mnogo godina će nam nažalost trebati da ispravimo pogrešno vođenu politiku kako je vođena u prethodnih nekoliko mandata. Ali, dobro, imam jedan drugačiji koncept. Smatram da concept liberalnog tržišta poljoprivrednih proizvoda nije dobar. Smatram da slobodno tržište poljoprivrednih proizvoda je mit kojeg treba da se riješimo. Da nešto što tvrdoglavo zagovaraju već odavno i vidimo čemu to vodi, a čućemo i u ciframa, koji je rezultat takve politike. I nije dobro da imamo tvrdoglavost u mnogo čemu, a naročito ako su tvrdoglavi donosioci odluka i nijesu u pravu. Onda je to već veliki problem za sve nas. Ali, dobro, Vi imate svoj koncept i ne bih, zaustavio bih se da ne trošim puno vremena. Biće, jer u principu drugačije gledam na razvoj poljoprivrede nego što se radi zadnjih godina i evo biće prilike da u nekoj raspravi čujemo i nakon Vašeg izlaganja, Vaših mjera koje ste preduzeli, imaću prilike bar da dam svoj komentar. Zahvaljujem. 

PREDŚEDAVAJUĆI ŽELJKO ŠTURANOVIĆ: 

Hvala Vama.

Izvolite. 

PETAR IVANOVIĆ: 

Hvala.

Što se tiče poruke 12 i 5, poruka je bila jasna.

Ne prosipajte resurse. Nemamo ih mi toliko da bismo ih prosipali. Postoje raznorazni načini kako možete da izrazite svoje neslaganje, ali ne morate javno prosipati resurse. Poklonite ih nekome, dajte ih. Ne postoji jedan jedini papir koji nijesam pročitao koji je upućen meni od početka decembra do danas. Ja ne mogu riješiti probleme preko noći, nemam čarobni štap, ali jesam zainteresovan za svaki problem. Ali, da gledam kako neko prosipa mlijeko i da ne reagujem, ja to ne mogu. E, zbog takve poruke, je bila moja poruka. Ako se to zove tvrdoglavost, ja ipak to zovem malo drugačije, Elem, iz istih razloga, zbog vremena, evo već sam potroši 45 sekundi, ne želim da vam čitam svoje podatke, a pripremio sam pisani odgovor i pretpostavljam da će biti još jedan krug rasprave. Međutim, htio sam da ukažem na četiri činjenice.

Prvo, Crna Gora je 2012. godine uvezla, jer Vi ste pitali za period 2008-2012. za poslednjih 12 godina, uvezla je 19 miliona eura više nego 2008. a izvezla je 20,5 miliona više nego 2008. Znači, nama izvoz raste brže nego što raste uvoz. Ili procentualno u periodu 2008-2012. rast izvoza iznosi 46,58%, a rast uvoza 4,46%. I sada bih ja kao ekonomista mogao da se poigravam sa ovim ciframa, ali hajde mi da budemo otvoreni prema javnosti. Ovi procenti ne znače ništa. Zašto ne znače ništa, jer je nama niska bila izvozna osnovica i u tim prvim fazama sasvim je normalno očekivati visoke stope, a osnovica uvoza nam je jaka i zbog toga tu nema pomaka. Ali, svaki uvoz plaćamo, sve što uvezemo platimo, i to nekom prodamo. Međutim, treba imati u vidu da je u istom periodu Crna Gora zabilježila oko 250 hiljada stranih gostiju više koji su ostvarili i 1.200.000 noćenja više u Crnoj Gori. Dakle, imamo više stranaca koji duže ostaju u Crnoj Gori, a pošto oni takođe, moraju da nešto pojedu i popiju, imajući u vidu da dvostruko smanjimo ono što su svjetski normativi, onda to što su oni pojeli i popili iznosi između 120 i 130 miliona eura, a to je taj nevidljivi izvoz. Dakle, sjetimo se prethodnog odgovora za 100 miliona i nekoliko proizvoda i ovih 120 do 130 miliona, pa ćete da vidite da naš spoljnotrgovinski deficit, kad su u pitanju poljoprivredni proizvodi, i nije baš tako katastrofalan kako se to javnosti servira. Ali, sam nezadovoljan sa tim podacima. Hoću još dublje da se uđe. Moramo još bolje razumjeti šta se tu stvarno dešava. Moramo još bolje uhvatiti tu uzročno posljedičnu vezu.

I četiri, značajan broj proizvoda koje proizvodimo, izvinjavam se, značajan broj proizvoda koji uvozimo u Crnu Goru mi nećemo uvoziti, nećemo proizvoditi, izvinjavam se. Dakle, nećemo proizvoditi šećer, kafu, jedan dio žitarica, suptropsko voće, ulje suncokreta itd, što znači da ćemo nastaviti i dalje da ih uvozimo. A tražnju za tim proizvodima ne diktira samo domicilno stanovništvo, nego, između ostalog, i stranci.

Drugi dio pitanja odnosi se na mlijeko i mliječne proizvode. Pripremili smo i tu podatke, daću Vam ih vrlo rado. Ono što bih htio da kažem jeste, da smo u posmatranom periodu 2008-2012. godina smanjili uvoz sira za 700 hiljada eura, ali smo povećali uvoz mlijeka i mliječnih proizvoda za 3,1 milion eura. Uvoz mlijeka i mliječnih proizvoda značajnije se povećao 2011. i 2012. poslednje dvije godine . Dok je period 2008-2010. bio na istom nivou. Porast pojedinih kategorija koji spadaju pod mlijekom i mliječnim proizvodima, između ostalog, je prouzrokovan i porastom broja turista.

Kada je u pitanju izvoz mliječnih proizvoda u odnosu na 2008. povećan je 362% dok je uvoz povećan za 6,5%, ali budimo realni da su osnovice potpuno drugačije.

Vaše treće pitanje odnosilo se na strategiju smanjivanja trgovinskog deficita. Pretpostavljam da ste mislili samo na segment koji se odnosi na poljoprivredne proizvode, a ne na ukupni trgovinski deficit, jer nešto što u Vašim diskusijama ili razmišljanjima provejava kao da je dio Ministarstva poljoprivrede, nije, to se nalazi u Ministarstvu ekonomije. Ali, bez obzira na to, da Vam kažem našu strategiju. Predstavio sam je više puta u vremenu koje sam imao do sada, a do usvajanja zajedničke poljoprivredne politike Evropske unije naša strategija bazira se na slijedećem:

1. Podrška rastu proizvodnje, prije svega proizvodnje hrane i prerađivačkoj industriji.

2. Ubrzanom usvajanju novih znanja, tehničkih inovacija i tehnologija.

3. Finansijskoj podršci kroz projekat Midas.

4. Jačanju investicionog ambijenta u poljoprivredi.

5. Podsticanju sektora u kojem imamo konkurentsku prednost u odnosu na ostale zemlje, kao što su organska proizvodnja, vinogradarstvo, proizvodnja maslina, proizvodnja meda.

6. Podsticanje investicije u oblasti flaširanja vode i stvaranja jedinstvenog brenda. Suviše smo mali za izvoz, moramo okrupniti naše proizvođače, ojačati ih da bi bili neko i nešto kada govorimo o izvozu vode, a ima tražnje i postoji tržište.

Snaženje organizacione strukture poljoprivrednih proizvođača kroz agro-kooperative, vertikalnu integraciju u jačanju klastera oko prerade mesa, uspostavljanju jače saradnje sa zemljama i regijama koje su prepoznate po postignutom uspjehu. Osim pomenutog sporazuma sa Lariohom, potpisali smo i sporazume sa Azerbejdžanom, pripremili četiri sporazuma sa četiri regije u Njemačkoj, a sledeće nedjelje ću potpisati sporazum sa Francuskom. Cilj tih sporazuma jeste da se otvori prostor za jačanje naše poljoprivredne proizvodnje.

Dalje, zajednički nastupi na regionalnim i drugim tržištima i na kraju, podrška investicionim projektima u oblasti poljoprivrede. Želim da istaknem da već radimo na izradi dokumenta pod nazivom - Strategija razvoja poljoprivrede za period 2014-2020. godina, i ovaj period se poklapa sa periodom u kojem će važiti i nova zajednička poljoprivredna politika koja se usvoji u Evropskoj uniji, a koja se polako mijenja i stavlja akcenat na male proizvođače u Evropskoj uniji, koji su opet mnogo veći od malih poljoprivrednih proizvođača u Crnoj Gori.

Dakle, nećemo raditi suprotno onome što su strateški ciljevi Crne Gore, ali isto tako je važno razumjeti da te ciljeve postavljamo ovdje, mi u Crnoj Gori. Ne na osnovu naših želja, ne na osnovu percepcija, ne na osnovu politikantstva, ne na osnovu političkih parola, i ne na osnovu sporadičnih mišljenja kada se bavimo nekim drugim pitanjima, već na osnovu argumenata, činjenica, resursa i konkurentske prednosti onoga u čemu smo bolji od ostalih. Po mom mišljenju sada bijemo bitku koja je najteža, a to je kako pobijediti ukorijenjen način razmišljanja. I uspijemo li u tome, savladaćemo i konkurenciju kada dođe na red konkurencija. I uvjeren sam da ćemo iz dana u dan imati sve bolje razumijevanje i sve veće povjerenje između izvršne vlasti i pljoprivrednih proizvođača. A što se mene tiče uspjeh neću mjeriti ni demagoškim parolama, nego samo konkretnim podacima i činjenicama, a Vi ćete biti verifikator tih činjenica. Makar u poljoprivredi nema onoga nevidljivog, nego se sve vidi sve je na površini. Hvala. 

PREDŚEDAVAJUĆI ŽELJKO ŠTURANOVIĆ: 

Zahvaljujem.

Kolega Bojaniću imate riječ. 

MLADEN BOJANIĆ: 

Bez obzira što sam prilično bio precizan ... pitanja izbjegli ste konkretan odgovor, jer ste ga drugačije pročitali, ali nema veze. Rekao sam da znam odgovor i otprilike ta pokrivenost uvoza izvozom, odnosno ajde da kažem, ne možemo da proizvodimo sve poljoprivredne kulture u Crnoj Gori, tako da negdje se kreće nivo, od nekih 20 do 30 % maksimalno, Crna Gora proizvodi prehrambene proizvode za svoje potrebe. Dakle, tu negdje do 1/3 možemo sami sebi obezbijediti, to ćemo se složiti da je to toliko. A da je taj trgovinski deficit po pitanju uvoza spoljno trgovinski deficit po pitanju poljoprivrednih proizvoda u prethodnih pet godina zbirno, tako sam i računao. To je nešto oko dvije milijarde. To su podaci znao sam i rekao sam, zato sam i rekao da je to novčano mjerljiv rezultat rada prethodnih par ministarstava. Otprilike je tako. Ali, dobro.

Ono što bih ostavio, naravno, nijeste Vi odgovorni za stanje, zatekli ste tako i tu nemam šta Vama da prigovaram. Raduje me, jer vidim entuzijazam da nešto mijenjate, ali je problem što mi se čini, zato sam rekao tvrdoglav, ne u smislu sada da Vam dajem bilo kakve kvalifikacije lične, znamo se dugo i nije mi ni želja, nego tvrdoglavost u zastupanju stavova da će tržište da rješava stvari, i teorijski je problematično takvo zastupanje stavova i u drugim granama a naročito u poljoprivredi jer znamo da tržište može da riješi i da bude samo regulator pravi, jedino kada je ono savršeno. Savršenog tržište nema, a naročito u Crnoj Gori. Naročito ga nema u Crnoj Gori pored svih problema kroz vladavinu prava, monopola, korupcija i ostaloga i pristupa informacija i tretiranje i selektivnoj primjeni zakona, daleko smo od savršenog tržišta koje može samo da reguliše stvari. A naročito je problem izražen u toj, kako je nazivate, konkurenciji kojoj će sjutra da budu izloženi svi poljoprivredni proizvođači Crne Gore sa inostranom. I tu je, takođe, problem koji ja vidim. Ko je u pravu, nažalost bojim se da nijeste u pravu, a utičete više nego ja na kreiranje te politike, jer mi se čini da izloženost našeg tržišta, potpuna izloženost evropskoj konkurenciji može donijeti dobra samo zapadnim, bolje razvijenim zemljama. Mi možemo da osnažujemo tržište tako što ćemo ga, da kažem, gurati da se samo snalazi, da konkurencija radi svoje, ali sa druge strane imate najveće subvencije po pitanju poljoprivrede baš u najrazvijenijim zemljama Evrope. Taj susret naših proizvođača i evropskih svakako će biti na štetu naših, to nije situacija u kojoj svi dobijaju. Bojim se da mi gubimo, i ono što se svakako slažemo da treba investicija u poljoprivredi, po mnogo čemu. To je potpuno jasno da bi razvili kako god, šta god radili treba nam novca. E, ajmo sad realno da gledamo odakle taj novac. Nemamo ga iz države, ne povećavate subvencije, rekli ste nemamo voljno ili nevoljno, neće dobiti veće subvencije iako dio političke priče, moram da pomenem pomoćnika prethodnog ministra, ne znam da li je i dalje Vaš pomoćnik, je u predizbornoj kampanji tvrdio da će tri puta da se povećaju subvencije za poljoprivredne proizvođače u Crnoj Gori u ovom mandatu Vlade. Pitao sam premijera, mandatara tada, a kasnije i premijera. U svom ekspozeu nije pominjao to, izbjegao je odgovor, sad i Vas pitam, ali znam da tri puta mogu da sanjaju, ali je to bila predizborna zamka da se nekih 15 do 20% stanovništva, koliko se bavi direktno ili zavisi od poljoprivrede, privoli da da glas DPS-u jer Vi ćete da im povećate tri puta subvencije. Dakle, prevareni ko zna koji put. Nije to Vaše, Vi nijeste bili ministar, samo onako uzgred da kažem.

Dakle, nema novca od države. Povoljnih kredita nema i teško da će ih biti od privatnih banaka, evo završavam, evo moji su imali prethodnici po tri puta o poljoprivredi neću mnogo, ali samo da ovo završim. Evo, da završim. Dakle nema stranih invseticija. Bili ste direktor Agencije za privlačenje stranih investijca. Podsjetiću vas na podatak da je od nekih 4,5 milijardi zvanično prethodnih šest godina, mislim da je neki period da li je Centralna banka, da li vaši podaci, ali negdje između 4,5 do 6 milijardi eura je bilo direktnih stranih investicija, od toga ni jedne godine preko 2% nije bilo ulaganja u poljoprivredu i teško je da će biti. To znamo i zašto. Znamo zašto, jer ulažete u proizvodnju Crne Gore koja nije zaštićena i ulažete u proizvodnju one grane poljoprivrede, u proizvodnju, koja ne donosi visoke profite, koja donosi niske profite i teško da će iko uložiti u Crnu Goru da bi zaradio neki veći profit i to u poljoprivredu. Ima i drugih sektora u kojima strani investitor, uz sve rizike koje nosi zemlja,će se prije odlučiti, u privredu svakako neće. Dakle, i to isključimo.

Naravno, ovo sam rekao, povoljnih kredita nema i od domaćih banaka, takodje, to su niskoprofitne grane, teško da i oni. Ko nam ostaje da uloži sredstva. Jedino rješenje je da se država uključi kroz subvencioniranje jednim dijelom i pomoći razvoju poljoprivredne proizvodnje, i pomoći individualnim proizvođačima, ogroman ih je broj, razidinjeni su sami, nemaju pomoć, teško da mogu da organizuju kompleetnu proizvodnju, teško da mogu distribuciju, da ne kažem otku, preradu toga, teško da ima kod individualnih proizvođača. To ste i sami saglasni. Mora neko, nema niko drugi osim države. S druge strane bez obzira što to nije visoko profitna grana ona nosi neke druge stvari koje nas tjeraju da mora država pa i da žrtvuje neki novac zbog socijalnih stvari. Znamo da je i te kako utiče na migraciju stanovništva, znate podatak da od 15 do 30 % manji je broj stanovnika u svakoj opštini na sjeveru Crne Gore u posljednjih 10 godina. Znate da jedino ulaganja u poljoprivredu mogu da ih održi, znate da su uglavnom to sve staračka domaćinstva.Imamo strašan problem da niko osim države ne može da im pomogne. Zaboravimo da će banka da im da novac koji im je potreban za uzgoj razne kulture uz tolike rizike uz njihovu nemoć da organizuju i proizvodnju i distribuciju, logistiku, prodaju i sve to, jedno malo domaćinstvo teško da može. 49.000 imamo individualnih proizvođača u Crnoj Gori, svega 50-ak kompanija koje se bave proizvodnjom tako da ne vidim nikoga osim države koja se mora uključiti u direktnoj pomoći svima njima po mnogo čemu. Takodje, sve države čak i one najveće države koje zagovaraju slobodno tržište i po pitanju poljoprivrede imaju zaštićeno tržište .Sjedinjene Američke Države, Kina, Indija nijesu prihvatile sporazum iz Dohija o slobodnoj trgovini. Odbile su. Ipak su one zemlje koje vode i čuvaju svoju proizvodnju. Znamo zašto ima mnogo drugih razloga jer smatraju strateškim proizvodima poljoprivredne proizvode. Lako smo se odrekli svega, lako smo se odrekli čak i one direkcije za robne rezerve koja je ipak bila neka institucija koja je u određenim momentima bila korektor cijene intervetnim uvozom i izvozom ili jednostavno je bila kao neka, da kažem, zaštita sigurnosti. Znamo slučaj kada je put za Bioče zameten bio nekoliko dana da smo odmah imali problem u snabdijevanje u ovozu, tako da ima mnogo stvari. Naravno, nisam neko ko ide na to da vratimo stvari kao što su nekad bile. Naravno da se socijalistički način privredjivanja pokazao prevaziđenim, ali ajmo bar nešto iz onoga što je valjalo da pokušamo da primjenimo a mi smo i dali u programu nekom da Pozitivna Crna Gora i ja sam tu da kažem voljan da podržim sve stvari koje vode osnivanju neke vrste poljoprivrednih kombinata ili velikih kompanija koje bi krupnu proizvodnju omogućili otkup, omogućile mnogim kooperantima, odnosno dosadašnjim individualnim proizvođačima da budu kooperanti te kompanije, privatno-javnim partnerstvom ne mora da bude državna, ali svakako da država ako ništa kroz nekakva nematerijalna ulaganja, odnosno ne novčana, davanjem zemlje, zakupa, ne znam šta već, naravno puno toga može država da pomogne, da se to nekako vrati na taj nivo. Na kraju krajeva nije izuzetak od pravila a jedini dio starog poljoprivrednog kombinata, onaj što je najkrupnije bio ostao "Plantaže" i dalje je u državnom vlasništvu ali ipak je kompanija koja može da funkcioniše dobro, ako se dobro organizuje. Zahvaljujem.

Koliki je iznos sredstava na ime doprinosa za obavezno zdravstveno osiguranje uplaćeno Fondu za zdravstveno osiguranje u 2010, 2011. i 2012. godini kao i za prva četiri mjeseca 2013. godine? Koliki je bio udio tih sredstava u ukupnom budžetu Fonda za zdravstveno osiguranje za 2010, 2011. i 2012. godinu kao i za prva četiri mjeseca ove godine? U kom procentu su naplaćena sredstva doprinosa za obavezno zdravstveno osiguranje u ove tri godine, te koliki je iznos sredstava po osnovu navedenog doprinosa u naznačenim godinama nije bio uplaćen Fondu za zdravstveno osiguranje? Koji poslodavci na ime neuplaćenih doprinosa za obavezno zdravstveno osiguranje Fondu za zdravstveno osiguranje sada duguju iznos veći od 50 000 eura? Koliki su iznosi njihovih dugovanja i na koji vremenski period se odnose? Da li je i ako jeste koje poslodavce je Vlada Crne Gore počev od 01. januara 2010. godine pa do sada oslobodila obaveze plaćanja doprinosa za obavezno zdravstveno osiguranje i po kom osnovu? Koje mjere nadležni državni organi preduzimaju radi naplate doprinosa za obavezno zdravstveno osiguranje?

Odgovor u vezi sa navedenim tražio sam i u pisanoj formi i takav odgovor dobio još juče na čemu vam zahvaljujem. 

GENERALNI SEKRETAR DAMIR DAVIDOVIĆ: 

Hvala. Ministar Radunović. 

MIODRAG RADUNOVIĆ: 

Uvaženi predsjedavajući, uvaženi poslanici, gosopodine Gošoviću, ogovor na vaše postavljeno pitanje je sledeće:

Na osnovu izvještaja državnog trezora koji Fond preuzima na dnevnom, periodičnom i godišnjem nivou učešće prihoda po osnovu doprinosa za zdravstveno obavezno osiguranje u ukupnom budžetu fonda kreće se između 74,5 u 2011. i 2012. godini, dok je učešće ovih prihoda u 2010. godini iznosilo 70,27%. Razliku do visine budžeta čine opšti prihodi budžeta i ostali prihodi fonda evidentirni na evidencionim računima koji su otvoreni kod Centralne banke u okviru konsolidovanog računa trezora, prihodi od naknade šteta od zakupa, otkupa stanova, naplate datih kredita datih pojedincima, od otkupa tenderske dokumentacije i drugo. U tabeli je dat prikaz prihoda doprinosa za obavezno zdravstveno osiguranje u periodu od 2010. do 2012. godine. U 2010. godini doprinosi za zdravstvenu zaštitu, uz obavezno zdravstveno osiguranje, iznosili su 130 miliona 298 hiljada 528. Tada je budžet Fonda bio 168 miliona i 624 hiljade. 2011.godine doprinosi za zdravstvenu zaštitu uz obavezno zdravstveno osiguranje iznosili su 120 miliona 936 hiljada. Budžet je tada iznosio 162 miliona i 312 hiljada i 2012. godine 124 miliona 759 hiljada, budžet je iznosio 167 miliona 409 hiljada ili 74,52%.

Za prva četiri mjeseca 2013. godine udio tih sredstava su 33 miliona 794 hiljade 074 eura, što nezvanično pokazuje određeni trend rasta. Međutim Fond ne raspolaže podacima o očekivanim prihodima po osnovu doprinosa za obavezno zdravstveno osiguranje već samo o podacima o plaćenim doprinosa koje preuzima putem izvještaja od trezora.

Ovdje je važno napomenuti da se momenat nastajanja poreske obaveze ne vezuje za određeni period, već za momenat isplate zarade drugih primanja. Svako kašnjenje u isplati zarada dovodi do kašnjenja u plaćanju doprinosa i poreskim propisima. U pogledu utvrđivanja kontrole i naplate doprinosa, rokova, kamate i zastare primjenjuje se zakon koji je uređen poreski postupak, a to je Zakon o preskoj administraciji u nadležnosti Poreske uprave. Fond ne raspolaže ni podacima o poslodavcima koji duguju iznos veći od 50 000 eura, kao ni podacima o iznosima njihovih ukupnih dugovanja i na koji period se odnose. Centralni registar obveznika poreza na dohodak, obveznika doprinosa za obavezno socijalno osiguranje i osiguranika obaveznog socijalnog osiguranja vodi Poreska uprava u skladu sa Zakonom o objedinjenoj registraciji i sistemu izvještavanja o obračunu i naplati poreza i doprinosa. Fond, takođe, ne raspolaže ni podacima da li je i koje poslodavce Vlada oslobodila obaveze plaćanja doprinosa za zdravstveno osiguranje i po kom osnovu. Ministarstvo finansija je donijelo uredbu u uslovima za odlaganje naplate poreskih i neporeskih potraživanja. Ovom uredbom je definisano pod kojim uslovima na zahtjev poreskog dužnika Ministarstvo finansija može odobriti odlaganje plaćanja poreskog i neporeskog duga.

Najzad, odgovor na pitanje koje mjere preduzimaju nadležni državni organi radi naplate doprinosa za obavezno zdravstveno osiguranje, može dati Poreska uprava. Postupak ostvarivanja nadležnosti, tj. izvršavanja poslova ovog organa uprave propisan je Zakonom o poreskoj administraciji. Hvala vam. 

PREDŚEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ: 

Kolega Gošoviću izvolite. Negdje bi bilo interesantno vidjeti matematiku koga smo oslobodili poreza i doprinosa ovih desetak godina.

Izvolite. 

NEVEN GOŠOVIĆ: 

Zahvaljujem ministre, ali sa datim odgovorom ne mogu biti zadovoljan iz prostog razloga što odgovor nije potpun. Iz odgovora na postavljeno poslaničko pitanje da se jasno zaključiti da su uplaćena sredstva doprinosa za obavezno zdravstveno osiguranje ukupnom budžetu fonda zdravstva u 2010. godini učestvovala sa ovih 72,27%,a u 2011. i 2012. godini oko 74,50%. Sa podacima o očekivanim prihodima po osnovu uplate doprinosa za obavezno zdravstveno osigurnanje Fond ne raspolaže. Imamo podatke koliko je uplaćeno sredstava ali nemamo podatke koliko je sredstava trebalo biti uplaćeno u odnosu na onu obavezu koju poslodavci i drugi isplatioci prihoda imaju u skladu sa zakonom. Jasno je da Fond, moguće ne raspolaže sa tim podacima, ali Poreska uprava mora da raspolaže i te podatke kao takve da dostavi na vaš zahtjev.

Odgovor i na ostala pitanja je takođe u suštini izostao. Nema podataka koji poslodavci su najveći dužnici prema Fondu zdravstva. U odgovoru navodite da Fond ne raspolaže podacima koji poslodavci duguju iznos veći od ovih 50 000 eura, kao ni sa podacima o iznosima njihovih dugovanja i na koji period se ta dugovanja odnose i ukazujete da centralni registar obveznika poreza na dohodak, obveznika doprinosa za obavezno socijalno osiguranje i osiguranika obavezno vodi Poreska uprava. Dakle, jasno je da Poreska uprava kao državni organ koji vodi registar obveznika i vrši kontrolu na uplate doprinosa za obavezno zdravstveno osiguranje, raspolaže sa podacima ko su ti najveći dužnici Fonda zdravstva. Vi te podatke nijeste pribavili, a mogli ste i bili ste dužni da to učinite. Ovako se stiče utisak da ste pokušali da nekoga sačuvate, što ipak vjerujem da nije bila vaša namjera.

Od ministra rada i socijalnog staranja, kada su u pitanju ovi podaci za one koji najviše duguju Fondu penzijsko invalidskog osiguranja čuli smo i nevjerovatan podatak da je to i poreska tajna. Ni u jednom ni u drugom fondu nemamo podatke kolike su te obaveze koje su obveznici tih doprinosa bili dužni da uplate, a to nijesu učinili u prethode tri godine.

U odgovoru, takođe, navodi se da Fond ne raspolaže ni podacima da li je i koje poslodavce Vlada oslobodila obaveze plaćanja doprinosa za zdravstveno osiguranje i po kom osnovu. Ako Fond ne raspolaže sa tim podacima, onda raspolaže Vlada i vi kao ministar u Vladi ste bili dužni dostaviti odgovor da li ima takvih slučajeva ili ne? Ako ima na koga se odnose i po kom osnovu.

Poslaničko pitanje možemo postaviti Vladi i nadležnom ministru, ali ne i direktoru Poreske uprave. Zato i one podatke koji se odnose na to koje mjere preduzimaju nadležni državni organi da se poboljša rezultat naplate doprinosa za obavezno zdravstveno osiguranje ste ipak trebali pribaviti od Poreske uprave kao nadležnog državnog organa koji je dužan da se o tome stara. Odgovor na ta pitanja svakako da je i vaš poseban interes kao ministra zdravlja, jer o stepena naplate doprinosa za obavezno zdravstveno osiguranje zavisi finansijska stabilnost Fonda za zdravstveno osiguranje, a time i kvalitet pružanja zdravstvenih usluga građanima. Sa druge strane i prava zaposlenih na zdravstvenu zaštitu zavise od toga da li je poslodavac izmirio obaveze uplate ovih doprinosa. Sve se očigledno zasniva na principu dobrovoljnosti, ko plati doprinose plati, a ko to ne učini nikome ništa, dugovi se samo povećavaju. Ceh u krajnjem plate građani. Poslednji put to je urađeno uvođenjem dopunskog doprinosa za zdravstveno osiguranje. Do ovih podataka pokušaću doći korišćenjem onih mogućnosti koje nam pruža član 50 Poslovnika, jer je ovdje još više ovih pitanja koja će uslijediti nakon ovog vašeg odgovora. Zahvaljujem.

U kom obimu zdravstveni centar u Beranama preuzima nadležnosti postojećih domova zdravlja, na primjer u Plavu i Rožajama. Takođe u kom obimu smatrate da će se navedenim izmjenama, odnosno najavljenom centralizacijom poboljšati nivo zdravstvene zaštite i kao primjer ili jedan od primjera naveo sam da trenutno vozni park Doma zdravlja u Plavu, trenutno raspolaže sa vozilima koja je za potrebe doma zdravlja ili građana svog grada kupila dijaspora Plava i Gusinja. S toga smatrate li da će se donator možda osjetiti prevarenim kad sazna da se istim gazduje iz Berana, a ne iz Plava? Kao i da li se mi njima ikada možemo obratiti za neku sličnu vrstu donacije. Ovo tim prije jer zdravstveni centar, normalno, po svojim aktovima ima mogućnost da donese odluku o raspodjeli vozila kako on smatra da je potrebno, što je i logično. Navedena pitanja nijesu plod samo moje sumnje, već su utemeljena na lošem iskustvu koje su stanovnici Opštine Plav u oblasti zdravstvene zaštite imali 80-ih godina prošlog vijeka, da je iz Berana odlučivano o svemu. Pa s toga želim da stanovnici Opštine Plav dobiju odgovor na ova navedena pitanja, jer oni to zaslužuju. 

PREDŚEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ: 

Hvala.

Ministar Radunović dobro poznaje čitav kraj.

MIODRAG RADUNOVIĆ: 

Poštovani predsjedniče Skupštine, poslanici i poslanice, gospodine Šaboviću, odgovor na vaše pitanje glasi:

Vaše sumnje u cjelishodnost formiranja zdravstvenih centara temelje se, kako navodite, u veoma lošem iskustvu koje su stanovnici Opštine Plav u oblasti zdravstvene zaštite imali 80-ih godina prošlog vijeka nekoliko tačaka vaši navodi. Imajući u vidu da se radi o razdoblju od 40 godina, u kojem su se bez podsjećanja desile ogromne promjene na ovim prostorima, zadržaću se na promjenama u zdravstvenom sistema u kojem su iznjedrile reformu primarnog nivoa zdravstvene zaštite sa svakim danom sve jačom institucijom izabranog doktora. S tim u vezi desile su se i promjene uloge doma zdravlja koji je sada podrška izabranom doktoru, krov koji objedinjava izabrane dkotore i pruža im podršku u radu, prije svega u obliku savjetovališta za preventivne aktivnosti, budući da je akcenat reformskih promjena na prevenciji kao i u vidu centara za prevenciju i promociju zdravlja. Uspjeli smo da do kraja implementiramo koncept reforme sa snažnom primarnom zaštitom na zadovoljstvo pacijenata što pokazuju i istraživanja. Upravo ideja vodilja da nam pacijent bude u centru sistema dovela je do potrebe stvaranja zdravstvenih centara kako bi pacijentima unapređujući podršku primarnom nivou približili specijalističko konzularnu zdravstvenu zaštitu bez glomazne administracije, implementirajući načela jednakosti, dostupnosti zdravstvene zaštite svim pacijentima čime se smanjuju nejednakosti u zdravlju na čitavoj teritoriji.

Zahtjev vremena u kome se dešavaju promjene je da se iznađe model finansijske održivosti zdravstvenog sistema na šta nijesu imune ni daleko bogatije zemlje, a u našem socijalno orjentisanom društvu kroz izazov da se ne smanjuje obim prava na zdravstvenu zaštitu. Za sve nas u sistemu zdravstva to je najkompleksniji zadatak i najveći izazov na koji odgovaramo organizacionim promjenama, pri čemu ni jedan nivo ostvarivanja zdravstvene zaštite ne gubi svoja zakonska i funkcionalna obilježja. Dakle, ni jedna usluga koje se danas pruža građanima i svih ovih opština i Rožaja, i Plava, i Andijevice, i svih ostalih opština koje će pripadati zdravstvenim centrima neće biti ukinuta, nego ćemo dovesti specijaliste na noge tim pacijentima da ne bi išli pedeset kilometara da dobiju uslugu. Model u kome se ostvaruje zdravstvena zaštita unapređuje upravo ovu mobilnost ljekara, veću mobilnost i frekventnost i približava uslugu specijaliste pacijentu kome će specijalista doći na noge u dom zdravlja.

Prednosti zdravstvenog centra koje će pacijenti direktno osjetiti su izjednačavanje građana u odnosu na zdravstvene potrebe, jer će se specijalističke usluge približiti pacijentu konkrento građanima Plava i Rožaja, biće pregledani od stane specijalista urologa, hirurga, ortopeda, dermatologa i tako dalje i neće morati da putu u Berane. Takođe, smanjenje vremena čekanja na posebno dijagnostičke procedure zbog povećanja broja lokacija na kojima se može uzeti uzorak i obaviti dijagnostička procedura, tako da pacijent neće morati da odlazi van mjesta boravka za složene analize. Napravili smo prvi put da putuje uzorak, a ne pacijent. Benefit za žene u oblasti reproduktivnog i seksualnog zdravlja jer izabrani doktor za žene će moći da vodi žene tokom čitave trudnoće, uključujući i porođaj. Opet na primjeru Plava, ginekolog iz Plava će moći da porodi ženu i u Plavu i u Beranama. Unaprijediće se zdravstvena zaštita djece zbog bolje komunikacije između izabranog pedijatra i specijaliste na sekundarnom nivou. Pored ovih konkretnih benefita za pacijente očekujemo da i sami prepoznate sve one benefite ovakve organizacije za zdravstveni sistem u smislu unapređenja kvaliteta i kontinuiteta zdravstvene zaštite, kontrole porasta zdravstvenih troškova, izbjegavanja dupliranja resursa, smanjivanje cijene koštanja usluga, bolje iskorištenosti resursa i infrastrukture, povećanje fleksibilnosti u upravljanju kadrovima i resursima, pojednostavljivanje procesa ugovaranja sa Fondom, a sve u cilju finansijske stabilnosti zdravstvenog sistema unutar ograničenih finansijskih sredstava.

Inače, zdravstveni Centar Berane kao zdravstvena ustanova treba da bude pravno lice sa organizacionim jedinicama, nivoima u ostvarivanju zdravstvene zaštite sa primarnom zdravstvenom zaštitom u Plavu, Rožajama i Andijevici i dijelom bolničke zdravstvene zaštite u vidu odjeljenja koje će najmanje obuhvatiti trenutne kapacitete u sadašnjim domovima zdravlja u tim opštinama. Organizacione jedinice ne gube obilježje dostignutog nivoa, ali se razumljivo mijenja pozicija menadžmenta i nema upravnih odbora. To ne znači da će bilo gdje, pa ni u opštinama koje su predmet vašeg interesovanja, smanjiti benefite za građane, jer menadžment zdravstvenog centra ima obavezu da obezbijedi veću dostupnost specijalističke zdravstvne djelatnosti. Moram da vas podsjetim da smo i u toku reforme pokazali veliki stepen razumijevanja za specifičnosti baš opština o kojima govorite, omogućili domovima zdravlja u tim opštinama da drže nivo specijalističkih usluga, dakle, stacionare i za ginekologiju i porodilišta, i za pedijatriju i za interna odjeljenja. Samo u prošloj godini smo otvorili centar za dijalizu u Plavu, a on postoji i danas u Rožajama. Dakle, uz punu tu senzitivnost iskazali smo odnos prema građanima te dvije opštine. Predstojeće organizacione promjene će samo povećati dostupnost i druge specijalističe zaštite, nikako smanjiti postojeće.

Najzad kad iskazujete brigu za donirani vozni park dijaspore građanima Plava i Gusinja, čini mi se gospodine Šaboviću, da ni jedna donacija koja je bila namijenjena za pojedinu zdravstvenu ustanovu nije preusmjerena nekoj drugoj, čak i kada je drugoj bila potrebnija. To je princip na kome počivaju donacije, a posebno donacije dijaspore pa je vaš strah neopravdan.

Mislim da u mom odgovoru nema svađalačkih tonova, a ono što želim još da kažem više zbog zdravstvenih radnika Berana, a i građana sjevero-istoka Crne Gore, vjerujem da mislite na loše iskustvo u organizaciono tehničko birokratskim problemima, a ne u radu zdravstvenih radnika, jer plejada vrsnih ljekara i zdravstvenih radnika je držala sjever i sjevero-istok Crne Gore decenijama. Među njima i građane Plava i Rožaja, a vi to dobro znate. Hvala. 

PREDŚEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ: 

Da čujemo između vaših nada i dostignuća i sumnji kolege Šabovića. 

DŽAVID ŠABOVIĆ: 

Hvala vam.

...na način na koji sam počeo ne želići da budem nikako drugi i ako je ovo ponovo ponavljanje iste priče, baca mi se rukavica u lice, što bi se raklo, ali hajdemo redom. Počeli ste u odgovoru sa kraja mojih pitanja, ja ono što sam pitao na kraju to je vama bio početak. Sami procijenite, ja neću da komentarišem evropski, demokratski. Idemo dalje.

Da je prošlo 40 godina i bez podsjećanja na ... promjene, koje mislite možda na sve ono što se dešavalo gore na sjeveru ranih 90-ih godina, na sve ono što je bilo u okruženju, na sve ono što se dešavalo građanima Plava, Gusinja evo i Rožajama, da možda nemam pravo, od Murine, Andrijevice, pa preko Ribarevine, ono kad su bili zajedno. Možda je to doprinos da se vrati povjerenje. Primarna zaštita, neka je počela malo prije vas, ja pamtim jako dobro, vaš prethodnik je bio moj partijski kolega i imali smo te probleme i u Odboru za zdravstveno čiji sam bio član, ima tu još poslanika koji su tada bili članovi i bili prisutni, tako da je to već viđeno.

Približićemo ljekara pacijentu, pa i sada dolaze u Plav poneđeljkom, čini mi se, specijalisti, pa sve zdravo i bono krene iz Plava, dolaze specijalisti iz Berana. Sada poneđeljkom dolaze svi, iz Rožaja, Nurković radiolog, ovo su sve iz Berana. Da li će ginekolog iz Plava, na primjer, imati moći da porodi ženu u Plavu. Kolega Izet Bralić poslanik i ginekolog dosad nije imao tu mogućnost. Hajde da se maknemo iz Plava, 72 km je udaljeno selo Paučina iz Rožaja od Berana. Žena mora da izabere da se porodi za vrijeme radnog vremena. Ako se desi da to bude poslije, a ljekar ne bude iz Rožaja tu, neće raditi džabe, treba mu platiti, vjerovatno se misli na one pare koje nećemo davati članovima Upravnog odbora, a uzgred da kažem to je, zaista, pozitivno, pozdravljam. Na Odboru sam, bila pomoćnica ministra Savović, rekao da je ovo dobra praksa i da možda to treba uvesti i u obrazovanje, da upravni odbori nijesu toliko potrebni.

No, šta će raditi, rekoste da domovi ostaju kao što su bili, sa žiro računom. Ko će primati radnike. Ko će primati ljekare. Ko će odobravati specijalizacije. Pod plaštom racionalizacije izvršena je centralizacija, što je bilo nužno i ima razumijevanja, ne opravdanja, u primarnom sektoru zdravstvene zaštite. Tada su u Plavu, vjerovatno i u drugim sredinama neki radnici morali da ostanu bez posla, ne samo medicinski nego i nemedicinski, to je bilo logično. Znam da je tu bilo poteza koje ste rekli, potvrđujem ih, da su se specifičnosti Plava uzimale u obzir. Na primjer, domar, ložač parnog grijanja nije mogao u pet sati da naloži u Murini, u Plavu i u Gusinju, to su morala da rade trojica jer je 20 km između tih centara, ili to je pola puta između Plava i Berana.

Kada je trebala ta racionalizacija da se sprovede na sekundarnom nivou, znači na bolnicama, stalo se. Sada kod mene postoji jedna potpuno osnovana sumnja da će ponovo doći do racionalizacije. Spojićemo sve, Berane, Plav, Andrijevicu, Rožaje i onda ćemo ponovo utvrditi da postoji višak radnika i medicinskog i nemedicinskog osoblja, logično. Sada se pitam, poučen iskustvom, ko je prvi na udaru da ide kući. Ne treba puno biti pametan, samo trebalo malo zatvoriti oči i znaćemo odgovor. Nije logično da neko putuje iz Plava, iz Rožaja da radi u Beranama. On može da putuje, recimo, u Zapadnu Evropu, može u Ameriku, to je malo bliže, bar tako praksa kaže.

Kada govorimo o ovim stvarima, prihvatiću da je spajanje zdravstvenih oblika do sada, recimo u Beranama, u Cetinju i nekim mjestima više nego opravdano. Logično je da ne postoje, sjetih se termina dok sam radio u privredi dvije radne zajednice, recimo u bolnici u Beranama i u Domu zdravlja ili na Cetinju, to je logično, ili dvije laboratorije, i to prihvatam uz ono upravne odbore. Ova dilema kod mene, smanjuje se moć menadžmenta.

Na kraju, ono što se desilo 80-ih godina vrlo je interesantno. Tada smo i vi i ja, gospodine ministre, studirali, da smo bili sigurno do toga ne bi došli, mi bi se na kraju dogovorili, nadam se. Tada se sjećam činjenice da su tadašnji Radnički savjet medijskog centra Berane dr Nika Labović birao je direktora OUR-e u Plavu dr Branko Zogović. Kandidati su bili tri ugledna doktora, dva iz Plava, jedan iz Berana. Rezultat glasanja je bio 6-3-0. Danas nijedan ne radi u Plavu, dvojica su u penziji, jedan je internista Redžepagić, drugi je stomatolog Mikić, to su plavska prezimena, a onaj sa beranskim prezimenom, danas je u Americi, dr Babović, vjerujem da nijesam nikoga povrijedio što sam ih pomenuo. Ako jesam, izvinjavam se, nijesam imao namjeru. Tada je glasanje bilo 6-3-0. Govorim da nam je sve dolazilo iz Berana, zašto nije dolazilo iz Plava. Zašto nije mogao da bude internista, vi znate sve njih, znate da je učio Babović kod njega.

Gospodine ministre, postavio sam pitanje vezano za radnike sa područja Bijelog Polja i Rožaja u dijelu dugovanja po osnovu preuzetih obaveza i drugih obaveza za neizmirene zarade, naknade zarada i otpremnina, kao i povezivanje radnog staža radnicima preduzeća, gdje sam od vas tražio broj radnika, firme u kojima su radili. Sa druge strane da li i kada namjerava da isplati Vlada obaveze prema radnicima. Po prvi put mi se dešava da sam dobio odgovor na pitanje prije nego nego što ministar mi da odgovor i takvu praksu bih samo ohrabrio. Ako je ovo što sam dobio ovdje vaš odgovor pošto me čudno gledate, s tim što bih zaista zamolio predsjednika Skupštine samo za jednu intervenciju. Vezana je za dio koji smo malo prije čuli, oko radnika KAP-a I mislim da će pomoći. Ja ministre prepoznajem iz vaših riječi vašu spremnost da se to pitanje odmah završi. I očekujem od vas da ćete otići da razgovarate sa predsjednicima i rukovodiocima oba sindikata i sa gospodinom Vladom Krivokapićem i sa gospođom Sandrom Obradović i da ćete ovo što smo mi predložili kroz amandman za rješavanje toga pitanja staviti u proceduru i da ćemo, vjerovatno, imati priliku, gospodine predsjedniče, vrlo brzo da to imamo možda kao predlog Vladi. Dakle, nama ne treba vlasništvo nad tim procesom. Nama treba ono što je neko zaustavio ovdje i vas, dokazano od strane pravnika, a ovdje postoje relevantni pravnici, pokazao vam da su vas obmanuli kada su rekli da bi takva odredba bila suprotna pozitivnom zakonodavstvu u Crnoj Gori, da se to predloži i da se odmah završava. To je ono što ja od vas očekujem, jer očekivao sam da poslije onoga što su vas prevarili vaši ljudi iz kluba koji vas podržao za ministra, da vi napravite dalji čin. Međutim, sviđa mi se ovo što kažete da ćete to da riješite. Očekujem od vas, odmah pošto završite razgovore sa njima, ovdje u parlament sa predlogom kako da se riješi pitanje radnika KAP-a i onoga dijela koji se tiče posla na onim djelovima gdje su otežani uslovi. To je onaj dio koji očekujem od vas, onaj dio koji ćemo mi da uradimo je da vam, dok budete tamo, ukazujemo na to što ne uradite kako valja, a da s druge strane otvorimo prostor za sve one u Crnoj Gori da se niko ne osjeća diskriminisanim.

Dakle, ne samo za radnike KAP-a nego za svih onih 9000 o kojima ste govorili da je vaša računica, da mogu da potpadaju pod ovaj dio.

Podsjećam, gospodine predsjedniče parlamenta, da je Vlada Crne Gore bila predložila takvo rješenje, oročila ga bila do 31. decembra 2011. godine, tada smo pravili računicu da je to bilo za 2119, čini mi se, radnika i da je to bilo negdje nekoliko miliona evra. Računam da ovo što ste sada rekli ćete održati riječ.

Hvala. 

PREDŚEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ: 

Računica je da je ...radnika KAP-a ostalo bez posla zbog privatizacije. Zaključno sa ovih 500 koji treba da odu kući. To je računica za sve nas, 83% zaključno sa ovih posljednjih 500 koji treba da odu.

Izvolite. 

PREDRAG BOŠKOVIĆ: 

Gospodine Miliću, ja svoju riječ držim, pogotovo kada zavisi od mene, a s druge strane vi svoju ne održaste ni u ovom prvom vašem obraćanju. Čak vam ne valja ni kada vam dobro činimo. Dakle, dali smo vas ovo, odmah ste se upitali da li sam ja to dostavio, nema ko drugi još uvijek, možda uskoro bude neko drugi.

Dakle, kao odgovor na dostavljeno pitanje, u periodu od 2003. do 2008. godine Vlada Crne Gore je u cilju pružanja pomoći preduzećima iz oblasti privrede i javnog sektora, realizujući program prestrukturiranja, dio koji se odnosi na socijalne programe, a radi stvaranja povoljnog ambijenta za predstojeću privatizaciju izvršila isplatu sredstava u ukupnom iznosu od 69.546.227,22 eura, i to po osnovu otpremnine za 19.853 zaposlena, za čijim je radom prestala potreba u bivšim društvenim preduzećima iz oblasti privrede i javnog sektora u iznosu od 40.780.471 eura, od čega je po osnovu Memoranduma o načinu i dinamici isplate otpremnina licima za čijim je radom prestala potreba u periodu jul 2000. decembar 2007. godine, opredijeljen iznos od 16.591.697 eura za 8.142 lica, po osnovu dokupa staža za 2.152 lica u iznosu od 11.893,046 eura, po osnovu jednokratne pomoći za zaposlene u preduzećima kod kojih su bila prisutna višemjesečna kašnjenja u isplati zarada, opredijeljen je iznos od 1.663.260 eura, po osnovu uplate doprinosa povezivanje staža za zaposlene i bivše zaposlene prema kojima poslodavac nije izvršio navedene obaveze propisane Zakonom o radu i Zakonom o penzijskom i invalidskom osiguranju, uplaćeno je 15.209.449,5o eura za 26.176 lica.

Dakle, Vlada Crne Gore je isplatila 69,5 miliona za navedene namjene iako nije imala zakonsku obavezu, ali je radi zbrinjavanja zaposlenih, kojima je radni odnos prestao zbog tranzicionih promjena kod poslodavca, kroz realizaciju Programa prestrukturiranja u dijelu rješavanja viška zaposlenih, preduzela ove aktivnosti. Na taj način je veliki broj lica riješio svoj socijalni status ostvarujući pravo na penziju, pravo na Zavodu za zapošljavanje po osnovu nezaposlenosti, kao i određenu potporu kroz isplaćenu otpremninu, a preduzećima je omogućeno da se oslobode viška zaposlenih i pripreme se za predstojeću privatizaciju.

Primjera radi, pomoć u isplati otpremnine u periodu 2003-2008. godina za zaposlene za čijim je radom prestala potreba ostvarilo je: 29 bivših zaposlenih AD "Servistrans" Rožaje, 33 "Dekor" Rožaje, 21 "Kristal" Rožaje, 10 "Napredak" Rožaje, 146 "Buteks" Rožaje, devet "Ibarmond" Rožaje, 96 "Gornji Ibar" Rožaje, šest "Turjak" Rožaje, 210 "Roteks" Rožaje, četiri "Bogaje" Rožaje, 10 "Bisernica" Rožaje, 21 "Domaća radinost" Rožaje, 150 "Biteks" Rožaje, 240 "Lenka" Bijelo Polje, 386 "Prva petoljetka" Bijelo Polje, 251 "Imako" Bijelo Polje, 383 "Mladost" Bijelo Polje, 116 "Vunko" Bijelo Polje, 322 "Jekon" Bijelo Polje.

Isto tako, pravo na dokup staža ostvarilo je 49 bivših zaposlenih u AD Gornji Ibar Rožaje, 17 bivših zaposlenih Servis trans Rožaje, 58 Vunko Bijelo Polje, 8 AD Lenka i 91 lice sa Zavoda za zapošljavanje u Bijelom Polju.

Polazeći od toga prema određenom broju bivših zaposlenih u Crnoj Gori poslodavci nijesu izmirili svoje obaveze iz rada i po osnovu rada, stvorile su se normativne pretpostavke i o Zakonu o radu i uveden novi institut ostvarivanja prava na isplatu neizmirenih potraživanja zaposlenih kod poslodavaca nad kojim je pokrenut stečajni postupak, a koji su bili u radnom odnosu na dan pokretanja tog postupa iako potraživanja nijesu isplaćena u potpunosti i djelimično u skladu sa Zakonom o insolventnosti privrednih društava i stečajne mase. Iz navedenih razlika institucije Fonda rada, kao garantna institucija formirana je početkom 2010. Godine i ima ulogu za izjednačavanje pred zakonom svih zaposlenih u Crnoj Gori. Od osnivanja Fonda rada iz Opštine Bijelo Polje predato je ukupno 3 410 zahtjeva kod 96 poslodavaca. Do sada je riješeno 1 275 zahtjeva od kojih pozitivno 893, 331 neosnovan, 46 odbačen, a za 5 zahtjeva obustavljen postupak, jer su stranke odustale od zahtjeva. Od 893 pozitivno riješena zahtjeva za isplatu potraživanja kod Fonda rada isplata je izvršena za 694 lica u iznosu od po 1926 eura, što je ukupno milion 336 hiljada 644, dok je za jedno lice izvršena isplata u iznosu od 1 521 euro na ime razlike do punog iznosa otpremnine, što ukupno iznosi milion 338 hiljada 165 eura. Isplata nije izvršena za 198 lica za koja su potrebna sredstva u iznosu od 381 hiljade 348 eura.

Iz Opštine Rožaje predato je ukupno 814 zahtjeva bivših zaposlenih kod 41-og poslodavca. Do sada je riješeno 355 zahtjeva od kojih je pozitivno riješeno 295, 52 zahtjeva su neosnovana, 7 odbačena, a jedan zahtjev je obustaljen postupak jer je stranka odustala od zahtjeva. Od 355 pozitivno riješenih zahtjeva, ne od 295 pozitivno riješenih zahtjeva isplata je izvršena za 169 lica u iznosu od 325 494 eura, dok za 126 lica isplata nije završena. Za navedenu isplatu potrebna su sredstva u iznostu od 242 676 eura.

I u pisanom obliku ste ga dobili, koliko sam čuo. Hvala. 

GENERALNI SEKRETAR DAMIR DAVIDOVIĆ: 

Pravo na komentar, poslanik Milić.

Izvolite. 

SRĐAN MILIĆ: 

Hvala, generali sekretaru Skupštine,

Dobio sam u pisanom obliku, a prva digresija čini mi se da, ako je vjerovati medijima i ako mediji znaju šta se dešava u Vladi Crne Gore, da je bilo nekog odlaganje sjednice i tako dalje, pa vas razumijem vezano za taj strah ako je vjerovati medijima. Sa druge strane, hajde da pričamo oko ozbiljnije teme, nego što je Vlada Crne Gore, a to je, dobio sam ovaj odgovor. Odgovor mi je bio potreban nakon razgovora koji sam imao sa predstavnicima radnika sa sjevera Crne Gore, sa gospodinom Koraćem i sa gospodinom Čabarkapom. Oni nijesu samo govorili oko preduzeća Radnik Bijelo Polje i oko Gornjeg Ibra, nego su govorili za sve radnike sa sjevera Crne Gore i ovo će biti osnova za utvrđivanje činjeničnog stanja. Ovo je način kako vi vidite i kako vi posmatrate taj dio u odnosu na ono što je Vlada izmirila. Ne ulazeći sada u elemente da li je trebala ili nije trebala, apsolutno je trebalo, ali su bili neki ciljevi koji su se htjeli postići. Vi ste te ciljeve i naveli da se riješi socijalni status radnika i da ostvare svoje pravo na Zavod za zapošljavnje po osnovu nezaposlenosti i imaju određenu potporu kroz isplaćenu otpremninu, a da se sa druge strane preduzećima omogući da se oslobode viška zaposlenih i pripreme za predstojeću privatizaciju. Super ciljevi, osim što ova lica nijesu riješila svoj socijalni status, osim što imaju 33 evra na Zavodu za zapošljavanje po osnovu nezaposlenosti, osim što nemaju sredstava za egzistenciju i osim što nema preduzeća koja su uspješno privatizovana po ovom principu.

Znači, 479 predmeta pred Privrednim sudom u Bijelom Polju od čega 454 već završena, svi u stečaj. Čitao sam ovaj podatak juče, ne želim da to ponavljam. Imamo ovdje još jednu tezu, osim toga da u određenom broju bivših zaposlenih u Crnoj Gori poslodavci nijesu izmirili svoje obaveza iz rada i po osnovu rada stvorile su se normativne pretpostavke da se uvede jedan novi institut ostvarivanja prava na isplatu neizmirenih potraživanja. Upravo to vam ukazuju u svojim pismima i zaposleni sa sjevera Crne Gore, naročito ljudi iz koordinacionih odbora bivših radnika rožajskih preduzeća koji konstatuju, i pozvali su predsjednika Vlade Crne Gore da realizuje mjere raskida ugovora koje je najavio u svom govoru 04. decembra ovdje, tako što će od Ministarstva finansija zatražiti da jednostrano raskine ugovore broj 077492/1 i broj 077493/1 od 19.10. 2007. godine i preduzeća AD Gornji Ibar iz Rožaja i Špad Rožaje iz Rožaja, vrati radnicima tih preduzeća, koji su akcionari, čista i u onom stanju u kojem je Ministarstvo finansija preuzelo iz razloga što Ministarstvo finansija Vlade Crne Gore nije ispunilo obavezu prema radnicima ova dva preduzeća, već je i radnike službe obezbjeđenja koji su ostali da obezbjeđuju ova dva preduzeća izbacilo na ulicu. Dakle, mi imamo već jednog titulara gdje je Vlada Crne Gore preuzela obaveze, a da je Ministarstvo finansija, mislim 2007. godine, ne znam tačno koje godine, sa onih 3,5 miliona evra ušlo u vlasništvo Gornjeg Ibra apsolutno nije izmirivalo obavezu prema tim radnicima. Podsjećam još jednom da je stečajni postupak kada govorimo o Gornjem Ibru Rožaje uveden, čini mi se, 2003. godine, da i dalje traje, da je preduzeće radnika iz Bijelog Polja bila prvo preduzeće u Crnoj Gori gdje je uveden stečajni postupak, pa je izašao iz stečajnog postupka, a danas postoje značajne obaveze koje se nijesu izmirile prema tim ljudima. Dakle, samo vas moram upozoriti, ostanete li ili ne ostanete na tom mjestu, apsolutno mi je sasvim svejedeno, da ćemo ovaj vaš odgovor dati ljudima iz ovih organizacionih odbora radnika koji apsolutno znaju na sjeveru Crne Gore, ovdje sam govorio o Rožajama i Bijelom Polju, nijesam govorio o Plavu, Andrijevici i ostalim gradovima sa sjevera Crne Gore, koji apsolutno imaju probleme slične prirode da bi smo utvrdili da li postoji još elemenata koje treba i mogućnosti da se završi za one radnike koje nijeste pomenuli.

Još jedna stvar ministre, koja je ovdje rečena, a to je od osnivanja Fonda rada iz Opštine Bijelog Polja je do sada riješeno samo 25% zahtjeva pozitivno, a iz Opštine Rožaje 30%. U mom pitanju ono što nijeste odgovorili, nije dodatno pitanje, nijeste mi odgovorili na to pitanje, kada će i kako Vlada Crne Gore isplatiti u potpunosti obaveze prema svim ovim radnicima. Hvala vam.

Šta je Vlada preduzela ili namjerava preduzeti da riješi status radnika hotela Otrant u Ulcinju. Samo da prevedem pitanje na albanski … (Govori na albanskom)..... Obrazloženje: Pedesetak radnika hotela Ontrant nije uspjelo da riješi svoj status iako je privatizacija hotela već odavno završena. Radnicima nijesu zaključene radne knjižice, a takođe zahtijevaju isplatu 20-tak neisplaćenih zarada. S obzirom da je Vlada od početka vodila privatizacioni proces hotela, koji je karakterisala prilična netransparentnost i osnovana sumnja u korupciju. Ona snosi odgovornost za status radnika koji potražuju svoja prava, jer je bila ugovarač posla sa novim vlasnicima još 2004. godine.

Hotel je nedavno ponovo promijenio vlasnika ali je stavljen u funkciju, što je svakako poboljšalo turističku ponudu grada Ulcinja. Međutim, da bi se hotel nesmetano dalje razvijao, a njegovi radnici mogli nesmetano da nastave svoj rad u budućnosti, bez opterećenja i zaostavština iz prošlosti, potrebno je riješiti otvoreno pitanje koje se odnosi na radnike hotela, koji već godinama traže pomoć nadležnih institucija.

Odgovor tražim i u pisanoj formi.

Vi ste upoznati, istina nijeste bili ministar rada i prije ovoga, ali ste u svakom slučaju … Imam još malo vremena, samo sam pročitao. Vi ste upoznati sa problem koliko ja znam, vi ste učestvovali, koliko ja znam, sa nekim pregovorima sa lokalnom samoupravom. Meni je zaista stalo da naša turistička ponuda koja je vrlo skromna, moramo priznati i koja je, na žalost, urnisana potezima Vlade Crne Gore u prethodnim godinama rušenjem brojnih hotela uspjela da dođe do toga da mi danas imamo otvoren hotel koji radi i koji je, čini mi se bolji i bolji, ali nije dobro da turiste na primjer očekuju protesti radnika kao što se to desilo prošle godine na kapiji. Stoga sam zaista zainteresovan da li ste preduzeli mjere, da li je proces u sudu, ne prejudiciram nikakve odluke, ali s obzirom da ste bili ugovarač posla, mislim na Vladu snosite odgovornost za sudbinu tih radnika i mislim da je jako bitno da oni u narednom periodu zaključe svoje knjižice i nastave svoj rad i da im se, naravno, zarade i potraživanja koji su pošteno zaradili nadoknade na krajnje primjeren način shodno zakonu. 

PREDŚEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ: 

Hvala kolega Abazoviću.

Ministre, izvolite. 

PREDRAG BOŠKOVIĆ: 

Dakle, odgovor koji ćete dobiti u pisanoj formi .

U cilju davanja odgovora na postavljeno pitanje, obratili smo se ministarstvu održivog razvoja i turizma, s obzirom na to da je hotel Otrant u nadležnosti tog ministarstva.

Ministarstvo održivog razvoja i turizma dostavilo je Ministarstvu rada i socijalnog staranja informaciju u vezi sa prisutnim problemima u ovom preduzeću u kome se, između ostalog, kaže da je za crnogorski turizam, uopšte tako i za opštinu Ulcinj, veoma važno da je hotel Otrant otvoren za turiste. Ovo ministarstvo je održalo više sastanaka sa predstavnicima Saveza sindikata Crne Gore i Sindikalne organizacije Barkli Montenegro, na njihov zahtjev. Na jednom broju sastanaka bili su prisutni i predstavnici Ministarstva rada i socijalnog staranja, u cilju pronalaženja adekvatnog zakonskog rješenja za regulisanje radno-pravnog statusa zaposlenih. Na ovim sastancima od strane predstavnika sindikata prezentovana je teška socijalna situacija zaposlenih u kompaniji Barkli Montenegro. Naime, pomenuta kompanija već duži vremenski period nije izmirivala obaveze prema zaposlenima shodno Zakonu o radu i Opštem kolektivnom ugovoru, po osnovu zarada i doprinosa za obavezno socijalno osiguranje. Situaciju je dodatno otežavala činjenica jer se hotel Otrant do kraja decembra 2011. godine, nalazio u vlasništvu švajcarske banke NLB Interfinanz, po osnovu aktivirane hipoteke zbog kreditnog duga kompanije Barkli Montenegro. Nakon toga, ova švajcarska banka je dala hotel u zakup DOO Agrosu iz Ulcinja, koji je zaključio ugovor o radu sa 15 zaposlenih radnika, dok za njih 60 status nije bio regulisan.

Prema članu 91 Zakona o radu zaštita o radu pravnog statusa zaposlenih je predviđeno u slučaju promjene većinskog vlasništva nad kapitalom privrednog društva ili drugog pravnog lica, na način što je poslodavac sljedbenik dužan da primjenjuje kolektivni ugovor prethodnika najmanje godinu dana od dana promjene poslodavca.

Kako NLB Interfinanz preuzimanjem hotela nije postala većinski vlasnik kompanije Barkli Montenegro, jer hotel ne predstavlja većinski kapital kompanije, to pomenuta odredba člana 91 Zakona o radu nije mogla biti primijenjena.

U međuvremenu DOO Argos iz Ulcinja je postao vlasnik hotela Otrant, dok su radnici pokrenuli postupak za zaštitu svojih prava pred sudom. Tako će u sudskom postupkku obezbijediti pravo na naknadu štete za neisplaćene zarade i doprinose za socijalno osiguranje, koje potražuju od kompanije Barkli Montenegro.

Ono što će Ministarstvo rada i socijalnog staranja ne samo po pitanju Otranta, jer ovakvih i sličnih primjera ima još u Crnoj Gori, uraditi u narednom periodu jeste izmjena zakona o radu gdje će za one zaposlene koji su ostali bez poslodavca, gdje je poslodavac kroz stečaj ugašen, ili je bankrotirao i firma više ne postoji, a nijesu uplaćeni porezi i doprinosi za socijalno osiguranje predložiti izmjenu zakona da se svima njima poveže radni staž, kako bi mogli ostvarivati pravo na penziju. Dakle, to je jedan problem koji smo uočili u Ministarstvu rada i socijalnog staranja u prethodnom periodu i nadam se da ćemo do kraja juna na Vladi imati te izmjene i dopune zakona i da ćemo u julu imati u parlamentu, tako da ćemo time značajno riješiti pitanja ovakvih i sličnih zaposlenih u određenim kompanijama u Crnoj Gori.

Hvala. 

PREDŚEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ: 

Hvala ministre.

Izvolite kolega Abazoviću. 

DRITAN ABAZOVIĆ: 

Hvala minister. Kolega Abazović.

Izgleda da ćete uspjeti da pronađete adekvatna zakonska rješenja i modalitete da se pomogne obespravljenim radnicima, ali ono što želim da konstatujem jeste da je Vlada ovakve stvari trebala da rješava ranije i da apsolutno ne mogu nikako da prihvatim da se nešto što se privatizovalo 2004. godine da 2013. ili 2012. imamo problem sa radnicima.

To što je neko iskoristio zakonsku mogućnost ili zakonski propust, mislim da se tu govori da se poslu nije pristupilo onako kako je trebalo da se pristupi. Ako imamo u vidu da je hotel Otrant bio zaista jedan primjer korupcionaške privatizacije, koja je u mnogome devastirala i uništila našu privredu, ne samo turističku nego, kako ste pomenuli, postoje problemi u drugim oblastima i drugim kompanijama, onda je apsolutno ne prihvatljivo da se za 50 ili 60 radnika ne mogu naći adevaktna rješenja ili da je Vlada trebala na neki način da prinudi investitore da se zaista o tim pravima stara ili da ne zaključuju ugovore sa firmama koje nijesu spremne da to rade.

Ipak, meni je žao što se to desilo i što ne možemo da konstatujemo da do kraja zaživljenja jednog hotela koji je jedan od simbola turističke privrede grada Ulcinja, možemo da konstatujemo kao nešto vrlo pozitivno. Ja se ipak nadam da će uskoro i ovo pitanje biti riješeno, da će biti riješeno u korist radnika, zašto ne u korist novih vlasnika i da ćemo imati situaciju da se radujemo jednom kvalitetnom, privrednom subjektu. Svakako ne želim ni u kom slučaju da opravdam aktivnosti Vlade Crne Gore i da napomenem i crnogorsku javnost i da se čitav proces tenderske privatizacije nalazi i pred sudom, da se brojni investitori koji su tada pokazali interesovanje za taj hotel nalaze pred sudom, a naše tužilaštvo skladno praksi koja je karakteristična za njih, za brojne slučajeve koji nagovještavaju na korupciju i organizovani kriminal drži u fijokama i vjerovatno čeka neki pogodan trenutak ili totalnu smjenu vlasti da bi zaista te procese i dovelo do kraja, odnosno pokazalo istinu o svim tim dešavanjima.

Ja želim da vas ohrabrim u smislu krajnje moralno i kolegijalno da učinite sve što je u vašoj mogućnosti da pomognete tim radnicima, ili eventualno da urgirate kod svojih kolega da urade slično, bilo da je to Ministarstvo turizma i održivog razvoja ili neko drugo ministarstvo, i nadam se da neće biti prilike da ponovo postavljam neko slično pitanje.

Hvala.