Poštovani predsjedniče Skupštine Crne Gore, poštovani predsjedniče Vlade Crne Gore, poštovani poslanici, poštovani ministri, uvaženi građani Crne Gore,

U ime Kluba albanskih partija, Hrvatske građanske inicijative i Liberalne partije Crne Gore, a na osnovu člana 187 i 188 Poslovnika Skupštine Crne Gore, predsjedniku Vlade gospodinu Milu Đukanoviću postavljam sljedeće poslaničko pitanje:

Šta je Vlada preduzela po pitanju preispitivanja spoljnih i loših privatizacija i raskida ugovora sa onim partnerima koji nijesu ispoštovali ugovorene obaveze?

Obrazloženje: Tokom procesa privatizacije u Crnoj Gori jedan dio novih vlasnika nijesu ispoštovali svoje ugovorene obaveze, tako da umjesto poboljšanja stanja u tim preduzećima, pogoršalo se. Ovo je imalo negativnih posljedica na ukupnu privredu Crne Gore. U turističkoj privredi, na primjer, imamo slučajeva gdje su novi vlasnici rušili postojeće objekte i nijesu ispoštovali rokove za izgradnju novih, kako je bilo predviđeno ugovorima. Dolaskom na čelo Vlade gospodin predsjednik Milo Đukanović je najavio da će biti preispitane sve loše i sporne privatizacije i biti raskinuti ugovori sa onim partnerima koji nijesu ispoštovali ugovorene obaveze. Koji će se konkretni koraci preduzeti u tom pravcu? Hvala.

PREDṤEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ:

Hvala, kolega Gjeka, u ime Kluba poslanika albanskih partija, HGI i Liberalne partije Crne Gore, da vas do kraja najavim, da je bilo korektno prema vašim kolegama u Klubu. Izvolite.

MILO ĐUKANOVIĆ:

Gospodine Gjeka, Vlada je na sjednici od 24. januara 2013. godine formirala radni tim koji je imao za cilj preispitivanje svih nerealizovanih ugovora u oblasti turizma. Radni tim je analizirao predmetne ugovore, utvrdio činjenična stanja na terenu, obavio razgovore sa investitorima i na osnovu svih činjenica sačinio informaciju koju je prezentirao na sjednici Savjeta za privatizaciju i kapitalne projekte 18. marta 2013. godine sa predlogom zaključaka. Tom prilikom Savjet je usvojio zaključke koje je proslijedio Vladi na usvajanje. Savjet je predložio da se raskinu ugovori sa investitorima koji nijesu ispunili svoje ugovorene obaveze iz investicionog programa za hotele Planinka i Jezera na Žabljaku, kao i sa kupcem većinskog paketa akcija društva Centar za odmor, rekreaciju i liječenje AD Igalo, kao i ugovor o kupoprodaji hotela As u Petrovcu. Savjet je predložio za tri ugovora kojima je utvrđena neažurnost lokalne samouprave od donošenja planske dokumentacije, čime je onemogućeno investitorima da realizuju svoje ugovorom preuzete obaveze, da se sačini aneks ugovora, kako bi se definisala prava i obaveze uz precizno definisanje raskidne klauzule, za hotele Galeb i Mediteran u Ulcinju, kao i za dugoročni zakup zemljišta na poluostrvu Vratislava u opštini Ulcinj. Za dugoročni zakup zemljišta na lokalitetu Rose u opštini Herceg Novi zatraženo je da konzorcijum ispuni svoje obaveze do 1.juna 2013. godine kako bi ugovor bio zatvoren, a u slučaju da ne dođe do ispunjenja zahtjeva u predloženom roku pokrenuće se postupak raskida ugovora.

Kao predsjednik Vlade i dalje ću insistirati na politici praćenja svih ugovora koji su sklopljeni između Vlade i investitora a kao rezultat toga Savjet je na posljednjoj sjednici formirao tim koji će napraviti kompletnu analizu svih privatizacionih ugovora, dakle i u drugim vanturističkim oblastima zaključenih na osnovu javnog tendera i u najkraćem roku dostaviti Vladi zaključke sa predlogom mjera.

Zahvaljujem na pažnji.

Poštovani gospodine Gvozdenoviću, da li će Ministarstvo održivog razvoja i turizma insistirati na tome da se unaprijed odrede moguća sredstva za implementaciju Akcionog plana prilagođavanja objekata u javnoj upotrebi za pristup, kretanje i upotrebu lica smanjene pokretljivosti, na kojem trenutno radi radna grupa koja je osnovana od strane ovog Ministarstva, jer postoji loša praksa jer je ovaj akcioni plan pripreman i ranije, ali nikad nije mogao biti implementiran jer nema na raspolaganju informacije o raspoloživim sredstvima, niti je sastanku radne grupe prisustvovao predstavnik Ministarstva finansija?

Naime, Ministarstvo održivog razvoja i turizma osnovalo je početkom ove godine radnu grupu za izradu ovog akcionog plana i ovim planom bi svi objekti državne i javne uprave postali pristupačniji licima koji imaju teškoće u kretanju. Zanimljivo je da je ovakav akcioni plan kreiran već nekoliko puta, ali nikad nije došlo do njegove primjene. Naime, kada plan dođe do Ministarstva finansija onda oni iz godine u godinu ponavljaju da za izgradnju rampi, liftova i sličnih adaptacija koje bi omogućile pristup i kretanje licima smanjene pokretljivosti novca nema. Ovih dana radna grupa u vašem ministarstvu ponovo priprema ovaj akcioni plan, ali ni ove godine nema informaciju hoće li biti novca za to što oni predlažu. Budući da Ministarstvo finansija i ove godine ne prisustvuje radu radne grupe moguće je da će i ovaj akcioni plan ostati samo mrtvo slobo na papiru i tako svake godine imamo beskorisnu, skupu vježbu u budžetu da bi se na kraju saznalo da novca opet nema. Koja je svrha izrade plana iz godine u godinu? Zar ne bi bilo korisnije da radna grupa od samog početka zna koliko novca ima na raspolaganju pa da plan urade u skladu sa tim budžetom?

Osim toga, očigledno je da postoji ozbiljan deficit volje kao i ozbiljan deficit znanja, kako je juče priznao predsjednik Vlade. Međutim, čudno je da je deficit novca, jer kako je moguće da vam nedostaje novca za izgradnju liftova i rampi, kada je skoro 17 miliona eura koje su poslodavci uplatili za ovu namjenu potrošeno za druge potrebe u budžetu?

Da vas podsjetim da član 19 Ustava Crne Gore kaže da svako ima pravo na jednaku zaštitu svojih prava i sloboda, a član 68 Ustava Crne Gore jemči posebnu zaštitu lica sa invaliditetom. Ne samo da institucije države na ovaj način krše Ustav, zakone i podzakonska akta, već i akcione planove koji sami donose a čija izrada iz godine u godinu košta.

PREDŚEDAVAJUĆI BRANKO RADULOVIĆ:

Hvala.

Izvolite, ministre.

BRANIMIR GVOZDENOVIĆ:

Ne postoji manjak volje, na tom poslu se intenzivno radi. Kao što ste sami rekli, ne postoji ni problem koji je vezan za deficit znanja, jer u toj radnoj grupi, u toj čitavoj ekipi postoje ljudi koji imaju znanje i kapacitete da taj posao dovedu do kraja.

Što se tiče finansijskih sredstava, smatram da treba da obezbijedimo finansijska sredstva. Finansijska sredstva treba tražiti i u budžetu za narednu godinu, ali treba pogledati da li postoji mogućnost za finansijska sredstva iz donatorskih sredstava, tako da ćemo u Ministarstvu radi u ta dva plana. U jednom planu ćemo predlagati rješenja koja su vezana za 2014.godinu u okviru budžeta da se to nađe kao posebna pozicija, a siguran sam da zajedničkim snagama i dobrim ambijentom koji će stvoriti stručna radna grupa u kojoj su i predstavnici nevladinog sektora, iz udruženja koja se bave pitanjima hendikepiranih osoba sa invaliditetom da zajednički nađemo određena rješenja. Takođe, smatram da je u nadležnosti Ministarstva i lakše procedure koje su vezane za dogradnju objekata koji su vezani za prilagođavanje ovih objekata licima sa invaliditetom tako čemo mi predložiti značajno ubrzanje procedure, smanjenje postupaka koji će stvoriti uslove da se lica sa invaliditetom u svim objektima koji su od javnog značaja drugačije tretiraju. Po sadašnjim procedurama, to su značajne procedure koje traju otprilike oko 90 dana, mi ćemo pokušati da te procedure budu značajno kraće kako bi bili u mogućnosti to efikasno uradili. Ima znanja i volje, nadam se da ćemo obezbijediti finansijska sredstva, a obezbijedićemo i ubrzane procedure da bi prevazišli jedan značajan problem koji postoji kod nas. Znači, veliki broj javnih objekata nije dostupan licima sa invaliditetom, to je obaveza ove radne grupe da predloži rješenja, a stručni tim Ministarstva na čelu sa mnom će podržati predloge koje dobijemo od radne grupe.

PREDŚEDAVAJUĆI BRANKO RADULOVIĆ:

Hvala, ministre.

Izvolite, koleginice.

ANA PONOŠ:

Vi već govorite o 2014. godini. Naime, ovaj zakon je usvojen 2008.godine. I rok za adaptaciju javnih objekata je avgust o.g., tako da ja se nadam da nećemo produžavati rok institucijama da prilagode svoje objekte već da ćemo učiniti već ove godine. Osim toga, podsjetiću vas da je Ministarstvo vanjskih poslova i evropskih integracija prije samo četiri mjeseca donijelo plan aktivnosti na ispunjavanju preporuka iz Izvještaja Evropske komisije o napretku Crne Gore za 2012.godinu. I u poglavlju 23 - temeljna prava - kaže se da je potrebno izricati sankcije za kršenje propisa koje se tiču osoba sa invaliditetom, odnosno da će se pojačati rad nadležnih inspekcija u skladu sa oblastima gdje se kršenje propisa dešava, da je indikator uspješnosti ove mjere broj podnijetih prijava. To bi, naime, značilo da novac možemo da dobijemo iz ovih kaznenih poena za ove institucije. Koliko je meni poznato, nadležna inspekcija nije u posljednja četiri mjeseca od donošenja ovog akcionog plana kaznila niti jednu državnu instituciju niti podnijela ijednu prijavu za neprilagođavanje objekata. Ako sam ja u krivu, onda mi recite, ili u pisanom obliku odgovorite, koliko je podnijetih prijava za kršenje propisa koje se tiču prilagođavanja objekata za pristup i kretanje lica smanjene pokretljivosti u posljednjih četiri mjeseca.

Takođe, članom 165 Zakona o uređenju i izgradnji objekata, kao što sam već rekla, data je obaveza da se ovi objekti u javnoj upotrebi u roku od pet godina od dana stupanja na snagu, rok koji ističe avgusta o.g., moraju prilagoditi licima sa invaliditetom smanjene pokretljivosti. S obzirom na to da rok ističe za pet mjeseci, a za četiri i po godine se nije ništa uradilo, gospodine ministre, potpuno je nejasno kako sve adaptacije i sva prilagođavanja namjeravate uraditi za samo pet mjeseci. Kao ministar Vi morate poštovati sve zakone, a sa posebnom pažnjom se morate odnositi prema ljudskim pravima najugroženijih u našem društvu, među kojima su osobe sa invaliditetom.

I na kraju samo da se osvrnem na nešto što ste rekli. Tražićete ubrzanje procedure i smanjenje postupaka. Ja mislim da ste za prethodnih četiri i po godine imali vremena da tražite ubrzanje procedure. Posljednjih ovih pet mjeseci nijesam sigurna koliko ćete moći uraditi.

Zahvaljujem.

Poštovani predsjedniče Skupštine, poštovani gospodine Đukanoviću, moje pitanje glasi:

Šta je pokazala analiza ostvarenja privatizacione i koncesione politike i koje ste mjere preduzeli protiv onih partnera za koje ste utvrdili da ne poštuju ugovorene obaveze?

S obzirom na to da ste prilikom stupanja na dužnost ukazali na neophodnost da se u najskorijem roku napravi realna ocjena ostvarenja privatizacione i koncesione politike i realizovanih aranžmana, interesuje nas za koje partnere ste utvrdili da ne poštuju ugovorene obaveze, kao i koje ste mjere tim povodom do sada preduzeli, kako bi stvorili uslove za punu valorizaciju razvojnih potencijala.

Činjenica je da bi potpuno poštovanje koncesionih ugovora bio značajan izvor punjenja budžeta države, što nam je u ovom periodu neophodno, ali i da smo svjedoci brojnih dugovanja po vom osnovu. Uz izvinjenje zbog ove zajedničke vježbe danas ovdje, nova metoda poslaničkih pitanja, imao bih jednu malu dopunu ovog pitanja jer sam u pitanju postavio šta ste preduzeli protiv onih partnera, misleći na partnere s druge strane Vlade, ali bih, ne bih to nazvao šalom, pitao i proširio šta namjeravate preduzeti protiv onih partnera unutar Vlade koji su sa ove naše strane trebali da prate sve te aranžmane i da ih ocjenjuju, valorizuju, popravljaju, kontrolišu itd. Dakle, pitanje u ovom koncesionom dijelu, ne u ovom privatizacionom. Imamo podatke da su dugovanja na kraju prošle godine i početkom ove godine oko 11 miliona eura. Imamo podatke da je u koncesijama 15 miliona eura za 2011.godinu bilo prihoda, ali da, na primjer, za nemineralne sirovine u zdravstvu je bilo nekih koncesija, u poljoprivredi je bila jedna neuspjela koncesija. Dakle, u tim oblastima imamo nula prihoda, dok u nekim drugim su ti prihodi minimalni. U tom smislu je sa tim ciljem moje pitanje, da dobijem odgovor šta Vlada trenutno radi povodom toga i šta namjerava da uradi da bi unaprijedila stanje u ovoj oblasti. Hvala.

PREDṤEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ:

Izvinjavam se, kolega Banoviću, to je tačno. Na logičkom nivou, i to mora parlament da dobro razmotri. Pitanje uvijek može biti u jednoj rečenici, a odgovor nikad ne može biti u jednoj rečenici, ako treba da bude struktuiran i pun odgovor parlamenta. Smisao je da parlament dobije što više odgovora i što struktuiranijih odgovora sa što više fakata. Mi ćemo razmotriti, ali se trebalo krenuti da imamo dijalog. Ponovio sam, i predsjednik je to dobro inicirao, dijalog nije sam sebi svrha, bitno je i što je rezultanta tog dijaloga. Mislim da taj dijalog treba da vidimo kako da ima dijalošku formu, ali istovremeno da imamo i rezultantu koja će biti dobra za javnost, a ne samo za nas ovdje da smo jedni drugima rekli to što mislimo, da ima više i produktivni dio, razmišljaćemo o tome, ali svako novo iskustvo je prvi put, pa ćemo ga popravljati.

Izvolite, predsjedniče Vlade.

MILO ĐUKANOVIĆ:

Hvala.

Gospodine Banoviću, započeli smo aktivnost koju sam najavio u ekspozeu, da ćemo analizirati svaki od privatizacionih koncesionih aranžmana. Vjerujem da se slažete da su početni efekti tih aktivnosti u Vladi već vidljivi. Sve privatizacione i koncesione aranžmane sagledavamo pojedinačno, analiziramo predmetne ugovore, utvrđujemo činjenično stanje na terenu, obavljamo razgovore sa investitorima i tek nakon toga predlažemo, preporučujemo ili donosimo konačnu odluku, u zavisnosti od ishoda analize. Važno je, čak i presudno, da su svi partneri dobili ili imali iste mogućnosti, ali nažalost nijesu ih svi na jednaki način iskoristili. Tamo gdje smo prepoznali da je postojala odgovornost od strane države, predložili smo nove razumne rokove za realizaciju investicija. U slučajevima kada partneri nijesu ispunili svoje obaveze, bez odlaganja, predložili smo raskid ugovora. Odlučni smo u stavu da ne želimo stajanje u mjestu već kretanje naprijed, zato što je glavni cilj analize bio da se povećaju investicije i državni resursi stave u funkciju razvoja, a u krajnjem slučaju, ako se pokaže kao jedino rješenje, i raskinemo ugovore sa lošim partnerima da bi dali šansu nekim drugim. Već na prvoj sjednici 40. saziva Vlade donijeli smo zaključak o neophodnosti definisanja statusa privatizacionih aranžmana, s posebnim osvrtom na realizaciju investicija u turizmu, kao i ugovora o koncesijama, kraj definisanja ocjena dosadašnje privatizacione politike i budućih mjera na tom planu. O pozitivnim efektima ove aktivnosti, kao što sam kazao, možemo govoriti i u ovoj raspravi.

Dakle, predložili smo novi način naplate koncesione naknade, uspostavili smo efikasniji način kontrole i izvještavanje o realizaciji koncesionih ugovora. Otpočeli smo sa pripremom novih tendera za davanje koncesija za korišćenje vodotoka za izgradnju malih hidroelektrana, za izdavanje u dugoročni zakup poljoprivrednog zemljišta u državnom vlasništvu na dva lokaliteta i za davanje koncesija za korišćenje šuma. Razmatramo model podsticanja dodjele koncesija za korišćenje šuma za finalne proizvode u drvnoj industriji. Raskinuli smo ili otpočeli postupak raskida devet ugovora o koncesiji, i to jedan za davanje koncesija za raspoloživo poljoprivredno zemljište, jedan za korišćenje šuma, tri za detaljna geološka istraživanja, ekspoataciju arhitehtonskog građevinskog kamena, dva za flaširanje vode i dva za izgradnju malih hidroelektrana. Predložili smo zaključenje aneksa ugovora sa pet koncesionara. Za četiri koncesije u oblasti flaširanja vode dali smo dodatan rok da se predloži konačan status ovih ugovora, dobijanja novih šansi ili raskid. Predložili smo zakonskom zastupniku Ski centra Durmitor u stečaju da preduzme radnje u vezi sa raskidom ugovora za hotele Planinka i Jezera na Žabljaku. Pokrenućemo procedure raskida ugovora za prodaju akcijskog kapitala društva Centar za obnovu i rekreaciju i liječenje Igalo i ugovora o kupoprodaji hotela As u Petrovcu. Za četiri ugovora u oblasti privatizacije u turizmu, predložili smo da zajedno pokušamo riješiti problem sa kojim se suočavaju investitori i nakon toga definišemo konačan status ovih ugovora.

Iz navedenog se može zaključiti da smo odlučni u namjeri da korigujemo politiku u oblasti praćenja ugovornih aranžmana i da nećemo tolerisati kašnjenje u realizaciji ugovorenih obaveza prouzrokovanih greškom partnera, naročito imajući u vidu da nam je rast investicija ključ ekonomskog razvoja i osnovna poluga za unapređenje kvaliteta života.Kao Vlada uradićemo sve što je u našoj moći, u cilju stvaranja povoljnijeg ambijenta za investicije i za otklanjanje biznis barijera.S druge strane, tražićemo kvalitetno i u rokovima definisano sprovođenje ugovorenih investicionih planova.Sa ovim aktivnostima smo počeli i već u narednom periodu možemo očekivati nove ili veće pozitivne efekte ovih aktivnosti.

I, u jednoj rečenici, odgovor na vaše dopunsko interesovanje. Mislim da je pitanje potpuno na mjestu. Iz ovog što sam vam kazao, jasno vam je da smo u dobrom dijelu kašnjenja u realizaciji investicionih aranžmana kod određenih privatizacionih ugovora imali probleme na strani države. Mala je utjeha što je to problem u podijeljenom sistemu odlučivanja u postupku izdavanja građevinskih dozvola između države i lokalnih uprava. Generalno, to je odgovornost države, zbog toga pitanje držimo pod pažnjom. U vrlo kratkim rokovima smo predvidjeli preispitivanje zakonskih rokova sa namjerom da otklonimo slabosti oko kojih smo dobili upozorenje, kao što se sjećate, tokom prošle godine, i iz nekih rang listi poput one koju je radila Svjetska banka gdje se u pogledu izdavanja građevinske dozvole nalazimo na veoma nezavidnom 176. mjestu.

Dakle, radimo na tome sa namjerom da otkonimo zakonske slabosti, poboljšamo institucionalnu infrastrukturu, potpuno sam saglasan sa vama, i eliminišemo sve one pojedince iz administracije koji su nečinjenjem ili pogrešnim činjenjem doprinosili da imamo neefikasnost u realizaciji ugovora.

PREDṤEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ:

Hvala.

Gospodine Banoviću, želite li? Izvolite.

BORISLAV BANOVIĆ:

Svakako da je ogroman značaj ovog pitanja. Naši resursi nijesu preveliki. Mislim da smo konačno svi zajedno postali toga svjesni i odrekli se bilo kakve megalomanije u pogledu na sebe, na svoju zemlju, na naše resurse. Takvi kakvi jesu, dobar dio njih smo dali kroz privatizacione i koncesione aranžmane, da njima upravljaju, dali ili prodali ili iznajmili, da upravljaju drugi, nadajući se da će ti efekti svega toga biti za društvo bolji. Nažalost, pokazuje se da u mnogim slučajevima ti efekti nijesu bolji, ili da nijesu dovoljno dobri, ni primjereni našim očekivanjima i potrebama. Slažem se sa vama, i podržavam to što je urađeno, da se prvenstveno analiza. Nadam se da je dobro, a da li je problem u sistemskim rješenjima ili je problem u kvalitetu konkretnih rješenja, ugovora i pojedinačnih aranžmana u kontroli realizacije kasnije tih aranžmana i ugovora, kvalitetu te kontrole i stručnosti ili je u krajnjem, ono što bi bilo najgore a moguće je vrlo lako, brizi, tj. nebrizi i neodgovornosti onih koji su za to bili zaduženi nego puste pet ili osam godina da stvari teku, pa kad nam onda fali para svima zajedno i novca za važne stvari u društvu, pa se sjetimo izgubljenog vremena i izgubljenih koristi za cijelo društvo.

Dakle, vidljivi su rezultati ovih dana. Iz štampe sam video, mogli smo svi vidjeti da se kreće u tu akciju, i tu akciju podržavam. Razumijemo i razumjećemo i to da ne treba zbog objektivnih ekonomskih okolnosti i objektivnih ekonomskih faktora o kojima smo govorili sad svaliti svu tu problematiku na naše partnere sa kojima smo, ali bi upravo u tom smislu one partnere koji su se ponašali megalomanski, koji nisu imali za poreze i za koncesije a imali su za luksuze i za avione, jahte i ostalo, e prema njima bih zamolio da se malo drugačije ponašamo i da uspostavimo jasne kriterijume, da ne bude ni malo voluntarizma pa ovome ćemo dati još godinu dana ili tri godine, a ovom nećemo. Ti kojima dajemo zaslužuju da im damo zato što su objektivne ekonomske okolnosti takve, a ne zaslužuju ako su, i pored tih ekonomskih objektivnih okolnosti, gledali da zakinu državu i gledali da zakinu cijelo društvo.

U tom smislu bih volio da se sa ovom akcijom zaista odlučno nastavi i volio bih da Parlament ima valjane informacije o toku te akcije o tokom njihovog trajanja. Hvala.

PREDŚEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ:

Hvala.

Predsjedniče Đukanoviću, izvolite.

MILO ĐUKANOVIĆ:

Prije svega, saglasan sam sa onim što su preporuke poslanika Banovića i gotovo da nema potrebe za odgovorom njemu, a možda može biti zanimljivo da kažem da je slično pitanje postavio i poslanik Đeka i u odgovoru na to pitanje je sadržan jedan dio informacije koji se može odnositi i na pitanje poslanika Banovića a koji govori o tome da smo samo krenuli od turizma i da nastavljamo sa preispitivanjem i u drugim oblastima, jer smo već na prekjučerašnjoj sjednici Savjeta za privatizaciju formirali jedan radni tim kompetentnih ljudi koji nastavlja sa ovom aktivnošću koju smo obavili u turizmu.

I kad sam tu da kažem i sljedeće, a to se na neki način i podrazumijevalo iz izlaganja poslanika Banovića. Nikad ne smijemo zaboraviti zašto u ovo ulazimo. U ovo ulazimo sa namjerom da dovedemo do potpunije valorizacije naših resursa. Zašto to napominjem? Zato što ukoliko želimo da podilazimo očekivanju jednog dijela javnosti, onda bi bilo, čini mi se, najbolje raskinuti sve ugovore. Ali, sjutradan pošto bi se raskinuli svi ugovori, imamo sljedeće pitanje - a šta ćemo sada sa tim investicijama koje su započete. Prema tome, upozorio sam na sjednici Savjeta za privatizaciju koju smo vodili - svakako hajde da raskinemo ugovore tamo gdje je evidentno da su partneri podbacili u izvršavanju ugovornih obaveza, prije svega u oblasti investicija, a na drugoj strani vodimo računa da od danas mi preuzimamo odgovornost za nastavak aktivnosti na tim resursima koje smo procijenili da su vrijedne i da traže odgovornije partnere od onih koje smo do danas imali. Nećemo ih lako naći.

Maloprije sam odgovorio na pitanje kako smo došli do partnera u Vektra Boki. Danas se, recimo za akcije Instituta Igalo, od strane renomirane francuske kompanije nudi 200 hiljada eura. To je od prilike stanje na tržištu danas. A mi smo za Vektra Boku dobili 22 miliona. Znači, moramo jako biti svjesni da ovu akciju moramo da realizujemo i potpuno sam saglasan sa vama, ali sa sviješću o tome da to radimo zbog toga da bi ti resursi ne sada stojali i da bi bili prepušteni zubu vremena, nego da bismo pokušali da nađemo vrednije investitore i da te resurse stavimo u funkciju ekonomskog i društvenog razvoja države.

PREDŚEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ:

Nije bilo proceduralno, ali ja moram priznati da sam zapamtio jednu rečenicu: "Mi ne prodajemo, mi kupujemo odlične investitore". Zapamtio sam, ne znam da li sam vidio ali sam zapamtio.

Izvolite, predsjedniče Vlade, i vi imate pravo na minut.

MILO ĐUKANOVIĆ:

Sjećam se te definicije.

PREDŚEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ:

Nije vaša, profesora Vukotića. Ja sam je čuo od profesora Vukotića.

MILO ĐUKANOVIĆ:

Ja sam je ovdje saopštio.

Dobro. Ali, ja zaista mislim da je u tome poenta i da je mnogo manje važno koliko dobijete novca, jer će se taj novac, znam, kroz državnu kasu veoma brzo u ovu ili onu svrhu potrošiti, ali veoma je važno imati dobrog partnera koji će kontinuirano obezbjeđivati kvalitet upravljanja određenim resursom da bismo mogli da obezbijedimo i profit i zaposlenost na dugi rok. Znate pri tome možemo da budemo uskogrudi koliko god hoćemo, a to je da previđamo da ipak vrijeme pogađa ne samo domaće biznismene, nego i inostrane biznismene.

Ja sam govorio o Kombinatu aluminijuma, govorio sam o partneru koji je u trenutku kada je privatizovao Kombinat aluminijuma imao 50 hiljada zaposlenih u 11 zemalja i promet od 5,4 milijarde dolara, i bio ubjedljivo najjači proizvođač u svijetu. Danas više nije.

Prema tome i Vektra Boka je nekad bila dobro preduzeće i Vektra je nekad bio dobar investitor, znate. I mnoge investitore znam koji su prije neku godinu bili dobri a danas više nijesu dobri. Ne želim da polemišem i da budem bilo čiji advokat ovdje, svako je advokat kvaliteta svoga rada, ali ipak vjerujem da ćemo biti, da kažem, i pravedniji i konstruktivniji ukoliko uvažimo sve aspekte teme o kojoj razgovaramo. Znači, teško je prenebregnuti slom ekonomije koji se dogodio u svijetu zadnjih pet - šest godina.

PREDŚEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ:

Hvala.

Ja da pomognem samo definicijom da ne bi bilo mog kvalifikativa ovome.

Politički odnos se definiše kao interesni odnos, a ovaj parlament i Vlada imaju zajednički interes očuvanja državnih interesa Crne Gore, i to je ono što nas objedinjuje i kroz premijerski sat i kroz poslanička pitanja i kroz sve što radimo, tako da upravo vidim i domete premijerskog sata i poslaničkih pitanja na konstituisanju tog našeg zajedničkog državnog interesa u ovim oblastima, kao najživotniji.

Da ne pogriješim sad opet zbog nekog lošeg rasporeda, ali kolega Bojanić je na dnevnom redu u ime Pozitivne Crne Gore. Izvolite.

MLADEN BOJANIĆ:

Zahvaljujem.

Dame i gospodo, uvaženi predsjedniče Vlade,

Taman se otvorila priča o partnerima i privatizaciji, tako da će ovo moje pitanje samo nastaviti raspravu po tome pitanju.

Prvo da pročitam to pitanje - Molim vas za informaciju i komentar o vrijednosti portfelja nekadašnjih PIF-ova, a sadašnjih investicionih fondova otvorenih i zatvorenih u periodu od njihovog osnivanja do danas, sa presjekom stanja na 31.12.2002. godine, 31. 12. 2007. i 31.12. 2012. godine, kao i informaciju o ukupno obračunatim i naplaćenim provizijama za upravljanje tim fondovima za isti period, a po pojedinim društvima za upravljanje.

Obrazloženje: Proces masovne vaučerske privatizacije, a naročito osnivanje i poslovanje PIF-ova su najavljeni kao snažan podsticaj razvoju crnogorske ekonomije. Nakon 11 godina svjedoci smo potpuno suprotnih rezultata, nažalost katastrofalno loših.

Fondovi ne da nisu poboljšali poslovanje kompanija koji su postali većinski vlasnici, već su ih mnoge uveli u još veće probleme a jedinu korist iz cijelog procesa ostvarili su vlasnici društava za upravljanje.

Molim odgovor i u pisanoj formi.

Gospodine predsjedniče,

Ja znam odgovore na sva ova pitanja. Ja znam i razloge zašto je ovo ovako. Ja znam i zašto se pisala koja uredba, počev od uredbe o privatizacionim fondovima i specijalizovanim menadžment preduzećima iz 2002. godine, znam i zašto to nije bio zakon nego uredba, znam i zašto nije bilo javne rasprave nego ste samo na Vladi usvojili, znam i zašto ste dozvolili, tadašnja procjena 2 milijarde i 400 mil. maraka, sadašnjih milijardu i 200 mil. eura, sa ovakvim načinom se privatizuje. Znam i zašto ste dozvolili da se njima na milost i nemilost ostavi tolika društvena imovina. Znam, gospodine predsjedniče, i ko je tvorac modela, ko je kreator, znam i ko su egzikutori a evo iz Vašeg odgovora saznaćemo i ko su korisnici takvog modela.

Hoću da građani Crne Gore od Vas čuju koliko novca su naplatili za to što ste sveli imovinu od bilizu milijardu eura na 75 mil. današnje vrijednosti, ukupna tržišna vrijednost svih fondova.

Da bih vam pomogao da se fokusirate na konkretne odgovore, zamolio bih vas da preskočite dio odgovora u kome kažete da ste saglasni samnom da fondovi nijesu dobro radili. To ste trebali da kažete prije 10 godina.

Zamolio bih vas da preskočite da kažete da Vlada nema nadležnosti ili nije je imala, jer je to u domenu regulatora, jer i te kako Vlada ima nadležnosti, jer Vlada je kreirala zakone o tom tržištu. Vlada je pisala ovu uredbu koju sam rekao, Vlada svakako a i partija kojom vladate evo već godinama, i te kako ima uticaja na članove Komisije za hartije od vrijednosti i ova Skupština, naravno, parlamentarna većina je svo vrijeme birala iste članove Komisije za hartije od vrijednosti.

Nemojte mi reći samo da Vlada ne može da se miješa na tržište. Umiješali ste se i te kako.Famoznom kontribucijom koju ste dali kod prodaje Telecoma od 30 centi, nešto nezabilježeno , u svijetu je neshvatljivo nešto što je urađeno tada. Nemojte mi reći da ne možete da se miješate u tržište kada ste se umiješali sa 44 mil. pomoći Prvoj banci. Nemojte reći, čak i zadnji primjer da ste i FP potkupili od jednog Fonda, kao Vlada. Mene interesuje a vjerujem i građane Crne Gore zašto ste ovo dozvolili, zašto ste dozvolili da se ovliko provizija, a evo čućemo koliko se naplati za svo ovo vrijeme, zašto ste dozvolili da se putem kupovine sa povezanim licima, sumnjivim transakcijama, da budem grub i prost, raskube imovina društvena Crne Gore. Oni su ,, pojeli “ auto put, to je otprilike, pominjali ste ga danas, nestalo je nekih milijardu i 200 miliona. Zašto ste dozvolili toliko bahatosti i osionosti i pohlepe na tržištu kapitala. Pominjali ste, takođe, odgovornsot. Volio bih da čujem ko je odgovoran za sve ovo? Ko je odgovoran za ovo što ste još jednom, da kažem jednu riječ narodsku - urnisali tržište kapitala u Crnoj Gori?

PREDŚEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ:

Hvala vam.

Predjsedniče Vlade, izvolite.

MILO ĐUKANOVIĆ:

Prihvatam Vašu sugestiju, gospodine Bojaniću, i svakako se neću složiti sa vama.

Znam da o ovoj temi znate dosta i znam da imate i vlastitog iskustva iz upravljanja jednim fondom koji je takodje u posljednje dvije godine izgubio više od 50% vrijednosti kapitala akcionara, tako da vjerujem da iz tog ugla gledano stvari ne djeluju sviše da kažem perspektivno ali svejedno, zbog ostalih ljudi koji su, pretpostavljam, manje upućeni u ovu temu dužan sam da saoštim sljedeće:

Regulativa za poslovanje investicionih fondova uspostavljena je 2002. godine. U to vrijeme finansijsko tržište, osim bankarskog, gotovo i da nije postojalo. Država je kroz zakonsku regulativu nastojala da stvori stimulativan okvir za razvoj tržišta kapitala i u tom kontekstu podsticala stvaranje investicionih fondova i njihov dalji rad kao oblik sofisticiranog finansijskog tržišta.

Kao što je poznato, prethodnim Zakonom o investicionim fondovima bila je propisana provizija naknada za upravljanje od 3% vrijednosti portfelja. Ovo je podrazumijevalo da po automatizmu sa rastom tržišne vrijednosti portfelja raste i naknada i obrnuto. Generalno, nakon početnog trogodišnjeg perioda stagnacije vrijednosti portfelja fondova uslijedio je period višestrukog rasta njihove vrijednosti, vrijednosti naplaćenih provizija. Sve do 2008. godine kada su sa prvim naznakama krize dolazi do pada vrijednosti imvine uključujući i vrijednost portfelja investicionih fondova.

Tako je kumulativna vrijednost portfelja investicionih fondova krajem 2002. iznosila 93. mil. 600.900 €. Pet godina kasnije, 2007, je iznosila 647 mil. 105.624 € da bi na kraju 2012. godine ukupna vrijednost opet iznosila 105 mil. 066.409.ooo €. Provizija šest investicionih fodnova su u 2002. godini iznosile 2.808.000 €, u 2007. 19 mil.413.169 €, a u 2012. godini obračunate su provizije u iznosu od 861.000. 626 eura. U prilogu pisanog odgovora dostaviću vam detaljan pregled vrijednosti investicionih fondova i vrijednost naplaćenih provizija pojedinačno, po fondovima, i po godinama za period 2002-2012. godina. Jasno je da su invsticionih fondovi u jednom periodu razvoja tržišta odigrali važnu ulogu disperzije rizika za ulagače, vlasnike vaučera i kocentracije vlasništva u pojedinim kompanijama. Medjutim, fondovi nijesu opravdali očekivanja koja su se odnosila na potrebno restruktuiranje kompanija, unapredjenje njihovog poslovanja, podizanje kooperativne kulture, efikasnosti i konkuretnosti. Često su, bez obzira na privatno vlasništvo i dominatno vlasništvo investicionih fondova, pojedini problemi, posebno socijalni, izmiještani prema Vladi, dok su fondovi koristili benefite od pasivnog vlasnitšva kroz ubiranje provizija za upravljanje. Istovremeno zaštita manjinskih akcionara u pojednim slučajevima nije bila efikasna, pa su mnogi građani odlučili da prodaju akcije fondova. Dakle, poslovanje investicionih fodnova u Crnoj Gori u prethodnom periodu karakterisalo je pasivno vlasništvo i trgovanje hartijama od vrijednosti iz portfelja fonda, kao i pasivno učeščće upravljanju kompanijama iz portfelja fonda.

Ovako funckonisanje društava za upravljanje invsticionih fodnova značilo je i potrebu promjene postojećeg koncepta organizovanja investicionih fodnova u Crnoj Gori kroz novu zakonsku i podzakonsku regulativu. Bilo je potrebno ustanoviti novi zakonski okvir koji odgovara ekonomskom trenutku i evropskim standardima i direktivama.

Novim zakonom o investicionim fondovima usvojen je koncept obavezne transformacije postojećih fodnova, nastalih u postupku masovne vaučerske privatizacije. Zakonom je propisan način trasformacije po kome će društvo za upravljanje izabran na skupštini akcionara, u otvoreni fond biti obavezno da prenese proporcijalno dio imovine postojećeg fonda i to sve akcije akcionarskih društava iz portfelja u kojima fond ima manje od 40% učešća u kapitalu, da smanji akcijski kapital postojećeg fonda za iznos prenijetih sredstava u otvoreni fond i sprovede investicioni program restruktuiranja i razvoja preduzećima u kojem postojećih fond ima preko 40% učešća u kapitalu. Propisivanjem obaveze društva za upravljanje da sprovedu postupak restruktuiranja kompanije iz portfelja fonda regulativa investicionih fodnova obezbjedjuje efikasnije vršenje vlasničkih prava fonda u kompanijama i aktivno trgovanje njihovim akcijama.

Propisivanje ovakve odredbe imalo je za cilj da pojača odgovornost postojećih društava za upravljanje investicionim fondovima, s obzirom da jača odgovornsot menadžera kompanije iz portfelja prema fondu uslov je jača odgovornost prema fondu je uslov za ostvarenje odgovornost fonda prema svojim akcionarima.

Imajući u vidu sve prethodno navedeno, vjerujem da će implementacija novog Zakona o investicionim fondovima doprinijeti oživljavanju ovog segmenta finansijskog tržišta, povećanju stepena zaštita vlasničkih prava kao i pokretanju privredne aktivnosti u kompanijama u vlasništvu postojećih fondova.

I bez obzira što ste upozorili ali ipak, čini mi se da nije loše podsjetiti, Vlada očekuje da Komisija za hartije od vrijednosti, kao nezavisan i regulatoran organ, i supervizor tržišta kapitala, preduzme pravovremene i konkretne korake na sankcionisanju društava za upravljanje investicionim fondovima koji svoje aktivnosti i poslovanje nijesu upodobili zakonskoj regulativi i koji izigravanjem zakona pokušavaju da za sebe steknu materijalnu korist na štetu drugih akcionara i investitora i kompanija kojima upravljaju a time i naštetu ukupne ekonomije. Hvala.

PREDŚEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ:

Hvala Vam.

Kolega Bojaniću, izvolite.

MLADEN BOJANIĆ:

Zahvaljujem.

Hvala na odgovoru. Naravno, nisam dobio ono što sam tražio, ali eto vidim da se bavite fondom koji sam ja vodio, promašili ste temu, promašili ste temu. To je bio Fond, nije fond odavno, i taj fond je nastao daleko poslije privatizacije. Dodjite na Skupštinu akcionara "Aktiva integre", ako vas interesuje, pa tamo ćete dobiti punu informaciju.

Što se tiče cifara koje ste rekli, i ja ću neke da pomenem, jer ste ih Vi preskočili.

Spomenuću neka preduzeća koja su oni trebali da prestruktuiraju, odnosno koja su dobila strateškog vlasnika putem ovakvog načina privatizacije. Samo da neka nabrojim: "Izbor" Bar, Bjelasica ,,Rada“, Solana Bajo Sekulić, HTP Onogošt, Mješovito Herceg Novi, HTP Primorje, Cetinje Turist, Titeks, Vunarski kombinat, Staklenici, Fep Plužine, Primorka Bar, Servis Import, Andrija Baltašić. Dan bi mi bio mali da objasnim o čemu se ovdje radilo i kako su se ova preduzeća uništila, odnosno ovi tzv. strateški investitori šta su uradili, ali dobro. Reći ćete da je kriza ili da je jednostavno takvo tržište. U takvom tržištu 2009. godine fondovi su dobili 143 miliona eura od prodaje akcija Elektroprivrede. Znate li koliko sada imaju na računu svi zajedno? Petnaest miliona. Mi svi odlično znamo, i vi i ja, gdje su oni otišli.

Kažete da je masovna vaučerska privatizacija trebalo da donese tu disperziju rizika. Očigledno da bi manje osjetili koliko im je novca poneseno. Kažete da se manjinski akcionari nijesu mnogo potrudili. Pa, naravno da nijesu kada ste vi takve zakone pisali, kada ste vi imali takvu komisiju koja je trebala da brine o njima, i onda ste nam pročitali novi zakon. Na koga će taj zakon da se primjenjuje? Znate da je od šest fondova ostalo svega četiri i da su dva od ta četiri pred stečajem. Tako da, što bi rekli, pojela maca, nema više. Ne znam prema kome. Za isto vrijeme su se stotine hiljada eura plaćale konsultantima koji su predlagali kako da se piše taj zakon. Kažete da čekate i nadate se da će Komisija za hartije od vrijednosti da preuzme mjere da ovo spriječi, i to tako čekate i nadate se 11 godina. Ja se ne nadam više, znam da je to, nažalost, kraj. Meni je užasno teško što nijesam mogao bar dio toga da zaustavim. Zahvaljujem.

PREDṤEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ:

Hvala vam.

Predsjedniče Vlade.

MILO ĐUKANOVIĆ:

Samo činjenica radi, kažimo i to da je Komsija za hartije od vrijednosti direktno u nadležnosti parlamenta. Prema tome, nemojte adresirati, pored onog što sve Vlada nosi, odgovornost za ono što ne nosi. Ako mislite da Komisija loše radi svoj posao, imate uvijek poslovničku mogućnost, kako mene tako i predsjednika Komisije, da pozovete i sa njim razgovarate o potrebi kvalitetnijeg rada Komisije.

Vlada će, dakle, poštujući ustavne nadležnosti svakako nastaviti da dalje, kroz aktivnosti o kojima sam govoriti, pokuša da doprinese da fondovi postanu dio rješenja za ekonomske probleme, a ne sami dio problema kako su sada. Opet nijesam ni slučajno pomenuo iz bilo kakvog naglašeg kritizerskog odnosa vaše iskustvo u fondovima, ne privatizacionog nego fonda zajedničkog ulaganja, jer znam jako dobro da taj fond nije nastao kao posljedica privatizacije nego upravo, kako ste kazali, značajno kasnije, ali vjerujem da se iz njegovog iskustva može, takođe, u značajnoj mjeri objektivno sagledati problem funkcionisanja fondova u globalnom ekonomskom kontekstu, i nacionalno i globalno.

Znači, vi ste u pravu kada skrećete pažnju - nemojte, ipak, sve svoditi na pitanje krize. Mislim da nije to karakteristično ni za Vladu ni za mene. Ipak, kao što vidimo, bilo bi krajnje neracionalno prkositi krizi i govoriti da je uprkos njoj moguće živjeti pod staklenim zvonom. Očigledno da je ta kriza pokosila evropsku ekonomiju, pa pogađa i našu i pogađa i tržište kapitala.

Drugi dio koji nikako ne bismo smjeli zaboraviti je deficit znanja o kojem sam govorio na našoj raspravi, kada je izabrana Vlada. Plašim se da je to mnogo autentičniji problem Crne Gore od ovog globalnog. Plašim se da se on ne pokazuje samo u radu privatizacionih fondova i društava za njihovim upravljanjem, da se ne pokazuje samo ni u fondovima zajedničkog ulaganja. On se generalno pokazuje u svemu što je biznis u Crnoj Gori. Podsjetimo se preduzeća, recimo, Oboda, Dakića itd, na koje se ne može odnositi ovaj aspekt ekonomskih problema. Dakle, oni nijesu bili predmet masovne vaučerske privatizacije. Generalno, svaki od tih problema govori o jednom, ozbiljan deficit znanja, slažem se sa vama, i nadam se da ćemo zajedno raditi da ga prevaziđemo. Mislim da je to, zaista, ozbiljan deficit koji najeksplicitnije ugrožava ostvarenje i ono što su ekonomski interesi Crne Gore. Zbog toga sam tom pitanju prilikom izbora Vlade posvetio tu pažnju i predložio da razmislimo o preduzetništvu kao predmetu u redovnom sistemu obrazovanja da bi smo organski otklanjali deficit koji imamo.

PREDṤEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ:

Hvala vam.

Može. Mislim da smo u stanju gdje svi moramo da pokupimo znanje koje imamo da se bolje snađemo. Izvolite.

MLADEN BOJANIĆ:

Vrijeme je da podsjetim premijera na njegovu izjavu kada je bio predsjednik. Privatizacioni fondovi su se preko društava za upravljanje izrodili u nešto što nema odgovoran odnos prema ekonomskim interesima države, to ste izjavili kao predsjednik Crne Gore.

Gospodine ministre, Elektroprivreda Crne Gore je 14.02 2012. godine pokrenula postupak za dobijanje građevinske dozvole za stabilizaciju brane na odlagalištu pepela i šljake Maljevac. Riječ je o odlagalištu industrijskog otpada koje čini sastavni dio Termoelektrane Pljevlja. Pošto je nepobitno utvrđeno od strane predstavnika Opštine Pljevlja i Elektroprivrede Crne Gore da je deponija pepela i šljake od 4. stepenice nelegalan objekat, pitam, da li će Vaše ministarstvo izdati građevinsku dozvolu za stabilizaciju nelegalnog objekta? Polazeći od toga da je za pribavljanje građevinske dozvole i legalizaciju nelegalnog objekta, shodno Zakonu o uređenju prostora i izgradnji objekata neophodno da Elektroprivreda Crne Gore prethodno izmiri finansijske obaveze prema Opštini Pljevlja, da li će Ministarstvo održivog razvoja i turizma insistirati na tome da Elektroprivreda Crne Gore to učini i plati Opštini Pljevlja naknadu za komunalno opremanje građevinskog zemljišta za odlaganje pepela i šljake iznad 4. stepenice?

Obrazloženje:

Elektroprivreda je u dugom nizu godina, skoro jednu deceniju, prikrivala od države i lokalne samouprave da na odlagalištu pepela i šljake Maljevac, u kompleksu Termoelektrane Pljevlja nelegalno odlaže taj industrijski otpad. Pretpostavljamo prije svega da bi izbjegla plaćanje naknade za komunalno opremanje građevinskog zemljišta opštini. Time se nanosila višemilionska šteta lokalnoj zajednici i sprečavao njen razvoj. Tek sada kada je Eelektroprivreda bila prinuđena da radi stabilizaciju deponije, pošto postoji opasnost od njenog pucanja, i kada je Elektroprivreda za taj posao tražila građevinsku dozvolu, lokalna uprava je došla do saznanja da se na toj deponiji već godinama, bez odgovarajućih dozvola, odlaže industrijski otpad Termoelektrane i da se za to odlaganje nije platila odgovarajuća naknada Opštini Pljevlja.

Nesporno je utvrđeno da za 4. stepenicu odlagališta Elektroprivreda nema upotrebnu dozvolu dok za ostale stepenice iznad 4. nema nikakvu dozvolu, ni urbanističko-tehničke uslove, ni projektat, ni građevinsku, ni upotrebnu dozvolu. Ministarstvo, odnosno nadležna inspekcija su očigledno, svjesno tolerisale nelegalnu gradnju i namjerno skretale pogled, jer kako objasniti da je u dugom nizu godina izostao nadzor i reakcija nadležnih inspekcija. S jedne strane možemo pretpostaviti da se ova činjenica krila od italijanskog partnera u Elektroprivredi, ili je s druge strane riječ o tome da se vrh vlasti tajno dogovorio sa italijanskim partnerom u Elektroprivredi po kome ova kompanija ne mora da poštuje Zakon o oblasti životne sredine i uređenja prostora, i da ne mora da se obazire na potrebe lokalne zajednice u Opštini Pljevlja. Elektroprivreda i danas pokušava da eskivira svoju obavezu i prikrije nelegalnu gradnju, dakle, sve indicije ukazuju da su ovdje počinjena krivična djela protiv životne sredine i izgradnje objekata zašta je propisana kazna od šest mjeseci do pet godina. I sada, zamislite Elektroprivreda Crne Gore traži od Ministarstva građevinsku dozvolu da stabilizuje odlagalište na kome se nelegalno odlagalo. Samo ću zbog javnosti da kažem, riječ je o članu 93, stav 4, koji propisuje obavezu investitora koji traži građevinsku dozvolu da dostavi dokaz o uređivanju odnosa u pogledu plaćanja naknade za komunalno opremanje građevinskog zemljišta. Ovi odnosi nisu uređeni i tek treba da se urede.

I samo jedna informacija, pošto nisam dao obrazloženje u pisanoj formi a važno je zbog vašeg odgovora.

Dakle, kada se izračuna, odnosno pomnoži površina odlagališta sa visinom iznad četvrte stepenice odlagališta, dolazimo do podatka da je nelegalno odloženo pet miliona kubika pepela i šljake. Cijena utvrđena opštinskom odlukom o naknadi za komunalno opremanje građevinskog zemljišta iznosi tri evra po kubiku što ukupno iznosi 15 miliona koliko se Opštini Pljevlja duguje po ovom osnovu.

PREDŚEDAVAJUĆI BRANKO RADULOVIĆ:

Hvala kolega, vaših 15 sekundi je dva minuta i 15 sekundi.

Izvolite, ministre.

BRANIMIR GVOZDENOVIĆ:

Ja sam shvatio da vi dovodite u pitanje postojanje te deponije i njenu izgradnju prije 30 godina, da li su imali određene dozvole ili nijesu postojale određene dozvole. Pretpostavljam da je prilikom izgradnje Termoelektrane postojala precizna dokumentacija koja je vezana i za taj dio, znači prvih nekoliko stepenica, koji se odnosi na odlagalište pepela i šljake. To je jedno značajno ekološko pitanje i u skladu sa tim ekološkim pitanjima ovo Ministarstvo se značajno bavi, plan je da se u skladu sa projektom Svjetske banke stvore uslovi za eliminisanje svih ekoloških problema koji su vezani za taj prostor.

Što se tiče dijela vašeg pitanja koje se odnosi na to da li se građevinska dozvola može dobiti u slučaju da se ne plate obaveze koje su vezane za nadležnu opštinu, odgovor je - ne može. Bez ugovora sa nadležnim sekretarijatom ne postoji mogućnost da se izda građevinska dozvola. Ja ću vam samo pročitati dio odgovora koji vam je dostavljen u pisanoj formi, bez obrazloženja koje ste imali, pa na pitanje možda nije odgovoreno u svim elementima. Precizan je odgovor samo na dio pitanja koje ste postavili.

U postupku pribavljanja dokaza i saglasnost po službenoj dužnosti od strane Ministarstva upućen je dopis Sekretarijatu za uređenje prostora Opštine Pljevlja radi izdavanja dokaza o uređenju odnosa u pogledu plaćanja naknade za komunalno opremanje za predmetnu investiciju, izvođenje radova na stabilizaciji brane Maljevac u Pljevljima. Od strane Sekretarijata za uređenje prostora Opštine Pljevlja je dostavljen akt broj taj i taj od 27.02.2013.godine, znači prije mjesec dana, kojim je ovo ministarstvo obaviješteno da ugovor o komunalnom opremanju građevinskog zemljišta između Opštine Pljevlja i investitora nije zaključen, te da nijesu uređeni odnosi lokalne samouprave i investitora po ovom odnosu. Navedeni akt je dopisom tim i tim proslijeđen Elektroprivredi Crne Gore radi daljeg postupanja, odnosno sa ambicijom da Elektroprivreda Crne Gore u saradnji sa nadležnim sekretarijatom dođe do rješenja i potpišu ugovor koji stvara mogućnost za nastavak procedure. U slučaju da investitor ne zaključi ugovor o komunalnom opremanju građevinskog zemljišta i ne izmiri komunalije, i pored toga što se radi o značajnom objektu, zahtjev za izdavanje građevinske dozvole će biti odbijen.

Sugerišem da ova javna komunikacija koju smo sad ostvarili bude nešto što će biti podsticajno i za nadležne institucije Opštine Pljevlja i za nadležne institucije Elektroprivrede Crne Gore da u što kraćem roku dođu do rješenja koja su vezana za ovaj ugovor, regulišu pravno pitanje o kojem ste vi pričali, ako nije pravno uređeno, i na taj način stvorimo uslove za jedno normalno funkcionisanje, rad i možda eliminisanje nekih ekoloških problema koji mogu da nastanu u slučaju da se ta brana dodatno ne dogradi i da se to odlagalište ne stavi u funkciju. To je moj javni apel, da pored ove formalne komunikacije koju smo već ostvarili pismenim putem i ovo bude javni poziv za ubrzanje procedura vezano za ovaj značajni objekat, kako ekološki tako i privredni, koji je prateći objekat Termoelektrane i stvara uslove za nesmetan rad elektroenergetskog sistema Crne Gore.

Hvala lijepa.

PREDŚEDAVAJUĆI BRANKO RADULOVIĆ:

Hvala i vama.

Izvolite, kolega.

VLADISLAV BOJOVIĆ:

Pitanje nije bilo u svom prioritetu ekološko nego finansijsko. To ste u drugom dijelu odgovora i shvatili.

Dakle, priznali ste da nisu uređeni odnosi, ja tražim od vas da učestvujete u određenoj mjeri da se ti odnosi urede i da se prihvati stanje na terenu kakvo jeste. A stanje je onakvo kako sam opisao, da se u kontinuitetu više godina nelegalno odlagao pepeo i šljaka na odlagalištu Maljevac i da se to prikrivalo.

Dakle, problemi u Opštini Pljevlja su u velikoj mjeri posljedica Vladinog tolerisanja, grubog kršenja zakona od strane velikih kompanija, odnosno njihovog izbjegavanja zakonskih i ugovornih obaveza.

Tražim od vas kao ministra da ne uđete u zonu kršenja zakona i ne dodijelite građevinsku dozvolu za stabilizaciju brane pepela i šljake sve dok se ne izmiri obaveza po osnovu naknade za komunalno opremanje građevinskog zemljišta Opštini Pljevlja ili bar dok se ne dogovori način i dinamika isplate te obaveze.

Dakle, Elektroprivreda s jedne strane u kontinuitetu zagađuje životnu sredinu, a s druge strane ne izmiruje svoje zakonske obaveze u pogledu onoga što propisuju zakoni u oblasti uređenja prostora. Poznato je da je Opština Pljevlja opterećena brojnim problemima i apsolutno je jasno i nema potrebe da se govori koliko bi nam ta sredstva značila za njihovo rješavanje.

Podsjećam javnost da je Vlada Crne Gore u budžetu za 2013.godinu uspjela da uradi čak i to da nijedan konkretan projekat tim budžetom ne predvidi za rješavanje infrastrukturnih problema u Opštini Pljevlja, šta više izgleda da Opština Pljevlja nema pravo ni da koristi ono što joj pripada po naknadi od koncesija. Dakle, mi samo tražimo da se poštuje zakon i da nam pripadne ono što propisuje zakon. I u tom smislu, dakle, očekujem od Vas da učestvujete u razgovorima između Opštine Pljevlja i Elektroprivrede koji predstoje i obezbijedite da se plati Opštini Pljevlja ono što joj pripada.

Ukoliko ovo ne obezbijedite, jasno je da je vaš cilj, vjerovatno iz političkih razloga, da ovu opštinu dovedete u još težu finansijsku situaciju od one u koju je doveo bivši predsjednik Opštine iz vaše stranke. Kada se već ruskim oligarsima otpisuju višemilionski dugovi i prenose na teret građana, može se pomoći i jednoj opštini da izađe iz finansijske krize tako što bi se samo izvršavao zakon i izmirivala zakonska obaveza Elektroprivrede.

Kako su definisani odnosi između države i njenih organa sa kompanijom Pomorski saobraćaj iz Kamenara - Herceg Novi koji obavlja trajektni prevoz vozila i putnika na relaciji Kamenari- Lepetane? Na koji način se država i njeni građani štite od monopola ove kompanije i da li je ugovornim odnosima definisana cijena usluga koje ova kompanija naplaćuje i na koji način?

Očigledno je da obavljanje ove djelatnosti garantuje monopol i prije svega ekstra profit, ali ne možemo posmatrati poslovanje ove kompanije na način kako posmatramo druge kompanije, zato što one koriste javno dobro koje je u ingerencijama države preko javnog preduzeća "Morsko dobro". Očigledno je da prilikom privatizacije ove kompanije, prvenstveno se vodilo računa o privatnom interesu i da se lokalna samouprava i država olako odrekla zlatne koke koja donosi ogromna finansijska sredstva. Stariji građani Herceg Novog sjećaju se koliko je ta kompanija značila Herceg Novom, i koja je sredstva ona donosila.

Dosta je diskutabilno poslovanje ove kompanije iz nekih drugih aspekata, prije svega nepoštovanje ugovora sa javnim preduzećem "Morskim dobrom" kada je tek poslije nalaza Državne revizorske institucije ova kompanija počela da plaća svoje obaveze prema "Morskom dobru" onako kako je to zakonski ugovorom predviđeno. Interesantno je zašto od tada tužilac nije pokrenuo istragu protiv Javnog preduzeća "Morsko dobro", kako su oni pristajali godinama da naplaćuju te svoje prihode bez jedne iskazane obračunske vrijednosti, i to su radili onako kako narod kaže, ofrlje, koliko im da kompanija Pomorski saobraćaj. Tek poslije nalaza Državne revizorske institucije, ta kompanija i presuda Apelacionog suda je poslije dugo vremena počela da plaća to "Morskom dobru".

Interesantno je, da li su neka sredstva tada pronevjerena i da li je sve ono što je trebalo da dobije "Morsko dobro" dobilo od ove kompanije? Takođe, diskutabilan odnos ove kompanije prema svom neposrednom okruženju, gdje imamo žalbe susjeda koji imaju privatnu imovinu na stalno maltretiranje i uznemiravanje privatne imovine kao što je to slučaj koji je u medijima poznat, proslavljenog filateliste, čovjeka koji je proslavio Crnu Goru kapetana Toma Katurića, koji je neprestano u medijima govorio o problemima koje je imao oko ove kompanije.

Na kraju, Zakon o morskom dobru ne daje nikakvo ovlašćenje lokalnim upravama da gazduje sa ovim dijelom svoje teritorije, i to je veliki problem. Jedno pitanje za Vas ministre.

Da li podržavate predlog da građani Herceg Novog i Tivta imaju povlašćeni položaj i da plaćaju niže karte? S obzirom na činjenicu da se to javno dobro nalazi na njihovoj teritoriji i da građani treba da imaju određene benefite jer im je uskraćeno pravo da koriste to morsko dobro i javno dobro, a to je prebačeno na ovu privatnu kompaniju. Znači, po meni to bi bila vrlo svrsishodno i građani bi to prepoznali. Hvala.

PREDŚEDAVAJUĆI BRANKO RADULOVIĆ:

Hvala.

Izvolite, ministre.

BRANIMIR GVOZDENOVIĆ:

Ne znam da li ste u međuvremenu dobili precizan odgovor koji sam Vam dostavio, koji jasno definiše sve elemente ovog ugovora o kojem ste Vi komentarisali od 2001. do 2012. godine sa precizno iznesenim ciframa i prihodima koje ostvaruje Morsko dobro od realizacije ovog ugovora.

Znači, 2004. godine potpisan je ugovor na osnovu tendera između JP za upravljanje Morskim dobrom, i AD Pomorski saobraćaj iz Kamenara Opština Herceg Novi, i jasno su definisani svi elementi koji su vezani za njihov komercijalni i drugi odnos. JP ovog Morskog dobra je u skladu sa članom 2 ugovora, ustupa Morsko dobro u zatečenom stanju, s ciljem da se tokom trajanja ovog ugovora saglasno pozitivno pravnim propisima obezbijedi:

Redovno investiciono održavanje ustupljenog dijela Morskog dobra, i prema Izvještaju taj se dio kvalitetno radi. Izgradnja i uređenje Morskog dobra saglasno projektnoj dokumentaciji to se takođe, završava i radi. Ostvarivanje javne funkcije i obavljanje djelatnosti trajektnog javnog prevoza i to se ostvaruje, i ostvarivanje prihoda po osnovu naknade za korišćenje ustupljenog Morskog dobra. U skladu sa ovim ugovorom, precizno su definisani komercijalni uslovi, 4% od ukupnih prihoda. Znači, mjesečna nadoknada utvrđena u visini od 4% ukupnih prihoda od prodatih karata za prevoz trajektom.

Što se tiče Vaše inicijative, da li određeno lokalno stanovništvo treba da dobije određeni prioritet? Smatram da je to interesantna inicijativa, i to što bude u nadležnosti našeg Ministarstva to ćemo sagledati. Kao čovjek iz određenih prostora Crmnice, uvijek sam smatrao da takođe, tunel Sozina i određeni projekti tamo gdje gravitiraju određeni stanovnici s tog prostora, treba da dobiju određeni prioritet i na taj način ćemo stvoriti uslove da dio građana npr. sa tog prostora crmničkog, znači, sa povoljnim uslovima sa godišnjim kartama obezbijedi svoje stanovanje, a ne da mora da uzima u zakup određene stanove u Baru i na taj podstaknemo regionalni razvoj i ruralni razvoj na našem prostoru. Smatram tu inicijativu legitimnom. Smatram tu inicijativu interesantnom i u komunikaciji sa predstavnicima Morskog dobra biću u prilici da sagledam možda oko godišnjih karata i nekih drugih elemenata koji su vezani za tu inicijativu. Hvala lijepa.

PREDŚEDAVAJUĆI BRANKO RADULOVIĆ:

Hvala.

Obrad Gojković, izvolite.

OBRAD GOJKOVIĆ:

Hvala, potpredsjedniče.

Zahvaljujem se gospodine ministre na korektnom odgovoru, i molim Vas da u fazi izrade Zakona o morskom dobru možda razmotrite mogućnost da se to unese i u zakon neka ovakva odredba. Ne mora biti precizirana, može i nekim drugim zakonskim aktom, ali bilo bi lijepo do to uradimo na ovaj način.

Znači, svi ovi problemi koje imamo na Morskom dobru su došli iz ovog Zakona o morskom dobru iz 1992. godine koji je potpuno anahron i ja apelujem na Vas, pošto smo uložili ovdje puno truda od prošle godine, da zaustavimo onakav nacrt Zakona o morskom dobru koji je bio prošle godine. Imali smo prije par dana jedan okrugli sto u Ulcinju gdje su bili predstavnici vašeg Ministarstva, gdje su bili predstavnici nevladinih organizacija Morskog dobra, da uradite sve da se ispoštuje princip decentralizacije i da prihvatite jedan princip koji je, po meni, vrlo kvalitetan a to je da se Javno dobro, pošto je u službi svih građana, da se odlučivanje o Javnom dobru prebaci na državnu Skupštinu i na lokalne skupštine. Znači, mislim da je to jedan predlog za kvalitetan Predlog zakona, i ukoliko uspijemo da se odlučivanje radi transparentno preko lokalnih skupština i preko ove državne Skupštine, mislim da bi to bio jedan kvalitetan zakon.

Onako kako je Zakon o morskom dobru predložen prošle godine u nacrtu i sa javnom raspravom gdje nijesu prisustvovali predstavnici svih opština i gdje građani Herceg Novog nijesu ni znali da postoji javna rasprava koja je za Herceg Novi bila u Kotoru, mislim da nije bilo kvalitetno. Čujem da su osnovali neku radnu grupu, što pozdravljam, i mislim ako uložite dovoljno napora i uvažite ove preporuke da su ipak skupštine najpozvanije da odlučuju o nečemu što je opšte dobro-javno dobro, da možemo svi ovdje zajedno da se dogovorimo da se jedan takav Predlog zakona usvoji.

Što se tiče poslaničkih pitanja, ja sam ovdje preuzeo neke aktivnosti. Svako poslaničko pitanje kad bude, pokazaću sliku jednog promašenog projekta o privatizaciji. Danas sam pokazao na prvom poslaničkom pitanju ovaj hotel "Igalo". Nijesam imao vremena da kažem da je to plac od 21 hiljade kvadrata 4,5 hiljade kvadrata poslovnog prostora u centru Igala, pogledajte kako to izgleda.

A za ovo poslaničko pitanje imam hotel "Plažu" koji ima 20 hiljada kvadrata poslovnog prostora i 11 hiljada kvadrata placa. Znači, sve ovo nije u funkciji. Ovaj je porušen, hotel "Igalo " je porušen, a hotel "Plaža" nema ni toplu vodu niti imaju goriva da pokrenu agregate. On je u rušenom skoro stanju sa fasadom. Ovakvih objekata koji vrede svi zajedno u Herceg Novom preko 500 miliona eura koji su privatizovani, su u ruševnom stanju i ukoliko ne iskoristimo to kao neku osnovu za budući razvoj i za bolji socijalni status zaposlenih,mislim da smo u velikom problemu. Mi više nemamo gdje da stvaramo prostor za nove investicije, nego treba da ove stare koje su uništene na neki način stavimo u funkciju, da ih renoviramo, da ih kvalitetnije opremimo da bi se razvijao turizam u Herceg Novom. Mislim da je stanje u Herceg Novom alarmantno, i koristiću ovu instituciju poslaničkog pitanja da svaki put ukazujem sa ovakvim fotografijama. A juče sam ove fotografije sve dostavio predstavnicima američke ambasade koji su bili u Herceg Novom, jer se radi o imovini koja vrijedi 100 miliona eura. Hvala.

Dakle, ja sam imala dva pitanja za gospodina ministra Gvozdenovića.

Jedno pitanje, a da mene nije niko konsultovao koje se po prilici 1/4 ili možda čak i 1/5 odnosi na Ministarstvo finansija, u Ministarstvu ekonomije upućeno je tome ministarstvu, a budući da su 4/5 Ministarstvo održivog razvoja i turizma, ostavljam mogućnost da zbog te nekoordinisanosti među ministarstvima možda, gospodin ministar nije pripremio za danas, to će on znati, ako nije predlažem da ovo drugo pitanje bude za utorak. Ako može da odgovori u redu.

Preći ću na prvo pitanje, tako su i naslovljena, prvo i drugo pitanje.

Prvo pitanje se odnosi na Predlog zakona o legalizaciji bespravno podignutih objekata. Zvanični naziv tog za sada u pripremi zakonskog akta, je Predlog zakona o legalizaciji neformalnih objekata. Dakle, taj zakon treba uskoro da se nađe pred Skupštinom. On proističe iz obaveze Crne Gore da nađe humano i održivo rješenje za bespravna naselja, prije svega, i u manjoj mjeri za bespravne objekte. Misli se na objekte koji su podignuti iz elementarne potrebe za krovom nad glavom. Međutim, ja sam ovaj zakon sagledala sa više aspekata, a ovo pitanje se odnosi samo na jedan aspekt. Kratko ću navesti sve aspekte, jer oni su svi po sebi važni.

Prvi aspekt koji je sadržan u ovom pitanju odnosi se na to da se po mojoj ocjeni, imam i vrlo utemeljenu argumentaciju, ovim zakonom radi prikrivanje korupcije i organizovanog kriminala na način da se legalizuju veliki stambeno-poslovni objekti ili ugostiteljski objekti u zakonu prepoznati pod formulacijom objekti od javnog interesa. Dakle, veoma je da kažem teško objašnjivo, kako je došlo do toga da se veliki stambeni ili stambeno-poslovni i ugostiteljski objekti grade bez dozvole, iz čega proizilazi da su ti graditelji, odnosno investitori bili prilično sigurni u tome da će bezbijedno izgraditi objekte, što navodi potpuno jasno da se ta sigurnost zasnivala na neformalnoj podršci nadležnih državnih službi lokalnih ili državnih. Mislim da mi je isteklo vrijeme za dalju elaboraciju, ali ako biste mi dozvolili sasvim kratko, jer ovaj zakon će uskoro doći na nadležni odbor, ja ću se zalagati i želim da to čuju koleginice i kolege poslanici crnogorske Skupštine, i da me podrže u tome da se ovaj zakon zaustavi, ne zato da bi se onemogućilo ljudima koji su iz elementarne potrebe da obezbijede krov nad glavom, legalizacija, nego upravo zato da se odvoje svi oni koji nijesu u tom statusu,a takvih ima daleko više po mojoj procjeni. Svega je od ukupnog broja koji nikad ministarstvo nije precizno saopštilo, pa se navodi i cifra između recimo 40 i 100 hiljada objekata, različite su cifre bile pominjane u razno vrijeme. Dakle,od ukupnog broja koliki god on bio, ako nam se zvanično, konačno i otkrije mislim da nema više od 15% onih koji su zaista podignuti da bi se obezbijedio krov nad glavom. O ostalim aspektima ako dobijem odgovor na ovo, reći ću zbog čega ovaj zakon treba zadržati da se ne bi pravila velika šteta.

PREDŚEDAVAJUĆI BRANKO RADULOVIĆ:

Hvala Vam.

Za informaciju i pouk i nauk, danas je planirano da se radi do 18 sati. Pozvani su ministri Ivanović, Brajović, Bošković, Stijepović. Sa kašnjenjem ministra Gvozdenovića i s ovim što produžavamo vrijeme svog govora, bojim se da ovo što smo planirali nećemo ispuniti, tako da ćemo i da narušimo neki plan rada i Skupštine, i ministra za iduću nedjelju i molio bih da budemo efikasniji u što većoj mjeri i korisni i da pokušamo da poštujemo vrijeme.

Izvolite ministre.

BRANIMIR GVOZDENOVIĆ:

Što se tiče prvog pitanja, u skladu sa Vladinom procedurom, pitanje koje je bilo vezano za koncesije i izvođenje radova za malu Hidroelektranu, Vlada je to proslijedila Ministarstvu ekonomije s ciljem da ministarstvo koje je nadležno za pitanja koncesija i odgovori na to pitanje. Ako bude potrebno ja ću u saradnji sa resornim ministrom učestvovati u odgovoru na pitanje koje se odnosi na taj dio. Kolege su me obavijestile da je u obrazloženju ovog materijala bilo pitanje, ko je izdao urbanističko-tehničke uslove? Urbanističko-tehnički uslovi su u skladu sa predlogom i zaključkom Vlade, izdalo je resorno ministarstvo, ali pitanje kosina, pitanje nadoknada, pitanje ostalih stvari koje su vezana za klizišta, nije u našoj nadležnosti, ali smo spremni na osnovu ove inicijative zajedno sa ministarstvom da se obezbijedi odgovor.

Što se tiče drugog pitanja, to je znači, pretvaranje neformalnih naselja u formalna naselja, to je jedan ozbiljan projekat koji se već nekoliko godina razvija, a prije pola godine Vlada Crne Gore u prošlom sastavu je usvojila predlog tog zakonskog dokumenta i dostavila ga Skupštini Crne Gore. Tačno je da je akcenat u tom zakonu stavljen na objekte a ne na naselja, i iz tog razloga je stručni tim koji vodi taj projekat je u dnevnim komunikacijama sa opozicionim i pozicionim partijama u cilju da dođemo do kvalitetnog zakonskog rješenja koje može da unaprijedi postojeću situaciju.

U Crnoj Gori postoji ozbiljan broj neformalnih objekata. To je brojka koja se kreće otprilike oko 100 hiljada. U skladu sa zakonskim obavezama obaveza opština je bila da još prije tri i po godine jasno definišu broj neformalnih objekata, odnosno bespravnih objekata koji su izgrađeni u periodu od predhodnih 40 godina. Problemi neformalnih objekata potiču još iz 70-tih godina, a značajno su intezivirani 90-tih godina kada su se desili migracioni procesi i kada je ekonomska situacija u našoj državi bila značajno pogoršana. U skladu sa tom okvirnom analizom koja je urađena na uzorcima došlo se do podatka da u Crnoj Gori postoji otprilike oko 100 hiljada objekata. Pod tom definicijom to su znači, bespravni objekti koji su podignuti na zemljištu gdje nijesu vlasnici ljudi koji su izgradili objekte. To su objekti koji su izgrađeni suprotno zakonskim odredbama, odnosno bez građevinske dozvole, i to su objekti gdje su dodatno dograđeni određeni elementi. Postoji nekoliko mogućih rješenja u tom pravcu, ali ključna stvar jeste da se zaštiti taj prostor i da se unaprijedi taj prostor, i zbog toga je ministarstvo u saradnji sa međunarodnim institucijama istraživalo rješenja koja su bila prisutna na tokoreći, značajno, gdje je bila najbolja evropska i svjetska praksa, i u tom pravcu angažovani su stručnjaci bili iz Austrije, Njemačke i Kanade i uključene su bile i institucije akcija koje su pomagale oko analize i određenih mogućih rješenja za realizaciju, razlaženje tog problema. Sad imamo neformalna naselja koja nemaju ni uređeno pitanje, ekološka pitanja koja su vezana za kanalizaciju, za vodovod, da ne pričamo oko energetske efikasnosti, da ne pričamo o izgledu tih objekata. Cilj je da ti objekti dobiju potpuno drugačiji oblik, da dobiju drugačiji izgled, da dobiju na novom kvalitetu, a uporedo sa tim da se izvrše i određene obaveze koje su vezane za komunalne naknade i da se seizmički ispitaju. U skladu sa takvim rješenjima, kvalitet života u tim naseljima bi se značajno podigao, i to je jedan ozbiljan proces, to je proces koji bi trebalo da traje otprilike oko sedam godina, a trebao bi da omogući zakonsko rješenje ili zakon koji je predložen ili izmjenom postojećih zakona koji rješavaju ta pitanja.

Ovdje ste posebno naglasili pitanja, i u postavljenom pitanju pitali ste i mene za ogovornost kao nekog ko je vodio ovaj resor, prije dvije godine. Spreman sam da vrlo jasno Vam odgovorim na sve što je urađeno u tom periodu. Tada je urađeno jako puno u elementima koji su vezani za eliminisanje bespravne gradnje, pa ću zamolit možda za još jedan minut samo, da kažem sedam, osam ključnih stvari koje su tada urađene u dijelu politike koja je vezana za eliminisanje bespravne gradnje.

Bespravna gradnja je bila u nadležnosti jednog ministarstva, u nadležnosti samo inspekcijskih službi. Mi smo smatrali da to nije dovoljno. Mi smo smatrali da treba da se prevaziđe problem koji egzistira u Crnoj Gori preko 40 godina. Zbog toga smo smatrali da je ključna stvar da se izmijeni ne u tom zakonu, nego u Krivičnom zakoniku, a pravnici znaju šta to znači, izvršiti promjenu koja je vezana za Krivični zakonik. I u tom zakonu je izvršena promjena i bespravna gradnja je tretirana kao krivično djelo. To znači, nije više bilo samo u nadležnosti nekih inspekcija, nego je svaki građanin, znači, Uprava policije i svi, mogli su odmah interventno da reaguju u slučaju da se prepozna bespravna gradnja. A da bi se prepoznala ta bespravna gradnja, znači, pored ovog sistemskog zakonskog rješenja, znači, izvršene su i određene dopune postojećeg zakona. Znači, uvedene su table, da pored svakog objekta koji ima građevinsku dozvolu prepozna se da se on gradi po određenim elementima i u skladu sa svim stvarima koje daju i vizuelnu mogućnost da svaki građanin, svaki susjed, svako ko živi u tom naselju prepozna da li se radi o objektu za koji je izdata građevinska dozvola.

Treća stvar. Formirana je posebna inspekcija, inspekcija koja je vezana za zaštitu prostora. To je inspekcija u kojoj nijesu morali da budu uvijek inženjeri građevinski i neke druge struke. Ogroman problem smo imali po opštinama. Imali smo znači, u 21 opštinu, samo smo imali ispod 10 inspektora koji su radili ovaj dio posla, a obrazloženje je bilo, da građevinski inspektori mnogo bolje prolaze na tržištu radeći neke druge poslove, nego što imaju zainteresovanost da rade poslove koji su vezani za inspekcijske poslove. Zbog toga smo smatrali da je jako važno formirati isnpekcijske službe i dali mogćnost da u sistematizaciji ne budu samo inženjeri građevinske i arhitektonske struke, nego da budu i pravnici i druge struke koje daju mogućnost da se eliminiše bespravna gradnja. Povećan je broj inspektora, data je mogućnost svim građanima da učestvuju u tom procesu i normalno akcenat je stavljen na institucije koje su zadužene za taj dio posla, a to su institucije policije.

Znači, takođe, smo smatrali da treba pojačati koordinaciju. Znači, i u tom pravcu potpisan je posebni memorandum o saradnji između Tužilaštva, Ministarstva pravde, Ministarstva uređenja prostora, inspekcijskih službi, i problem bespravne gradnje bio je u koordinaciji u tom periodu, Tužilaštva. Da bi se taj problem podigao na veći nivo i izkoordinirao taj kompletan posao.

Pogledaćete podatke koji su vezani za 2010. godinu i 2009.godinu, značajno je takoreći, opao je ili eliminisana je bespravna gradnja. Hvala lijepo.

Šta je sve preduzeto u Ministarstvu održivog razvoja i turizma da bi se podigao kvalitet prostorno-planske dokumentacije i koje aktivnosti se sprovode kako bi se inovirale metodologije planiranja područja kulturne baštine uz očuvanje identiteta predjela Crne Gore?

Obrazoženje:

Ubrzana urbanizacija i širenje gradova vrše pritisak na crnogorski predio, pa su promjene očigledne. Do njih je došlo kako u gradskim tako i u ruralnim područjima, uglavnom zbog narušavanja tradicionalnog načina obrađivanja zemlje, bespravne i nekontrolisane gradnje, ali i zbog zastarjelosti planske dokumentacije i planskih smjernica kojima nije dovoljno poštovan identitet prostora uz očuvanje kulturnog predjela. Hvala.

PREDŚEDAVAJUĆI BRANKO RADULOVIĆ:

Hvala.

BRANIMIR GVOZDENOVIĆ:

Potpuno se slažem da svi moramo intenzivno raditi na očuvanju identiteta crnogorskog prostora u pravcu poboljšanja kvaliteta i zaštite naše tradicije, ali takođe i u dijelu koji je vezan za razvoj turizma i na taj način podsticaj je svih elemenata koji stvaraju uslove za nova zapošljavanja. U skladu sa Vašom inicijativom, jasno smo pripremili odgovor koji su sve to planski dokumenti, jasno definisali određene elemente zaštite prostora, zaštite naših svih elemenata koji nas čine posebnim u odnosu na druge prostore i posebno u dijelu koji je vezan za kulturnu baštinu.

Novim izvještajem o uređenju prostora, to će biti jedan od jasno definisanih prioriteta. I u skladu sa tim formiraćemo jedan posebni savjet gdje će jedna od obaveza biti usmjerena u pravcu obezbjeđenja naše konkuretnosti, konkuretnosti koje obezbjeđuje i naš prostor.

Pored već izrađene prostorno- planske dokumentacije koja je maksimalno intenzivirana od 2008.godine, donošenjem Prostornog plana države, donesen je i Pravilnik o kriterijumima i osnovnim elementima, koji su vezani za planiranje, koji u svom segmentu jasno definiše i zaštitu kulturne baštine. Hvala lijepo.

PREDŚEDAVAJUĆI BRANKO RADULOVIĆ:

Hvala, ministre.

Izvolite.

ŽANA FILIPOVIĆ:

Htjela bih, naravno, da zahvalim ministru Gvozdenoviću i njegovim saradnicima na iscrpnom odgovoru iz kojeg mogu da zaključim da je Ministarstvo održivog razvoja i turizma prepoznalo značaj očuvanja identiteta prostora i prepoznatljivosti crnogorskog predjela, kao jedan od šest najvažnijih ciljeva ove agende prostornih reformi, a imala sam priliku da je pogledam ovih dana, ona je usvojena, koliko sam ja upoznata, u martu sada, dakle ovih dana, 2013.godine. Upravo jedan od šest najvažnijih ciljeva ove agende prostornih reformi jeste očuvanje identiteta prostora i prepoznatljivosti crnogorskih predjela.

Važno je istaći da ste u ovoj agendi prostornih reformi evidentirali taj problem narušavanja identiteta predjela Crne Gore neadekvatnim arhitektonskim intervencijama, a i da je postojala nedovoljna zaštita integralnih vrijednosti prostora.

Međutim, Vi ste ispoštovali članove 89 i 90 Zakona o zaštiti kulturnih dobara u okviru planskih dokumenata, kao i sadržaj studije zaštite kulturnih dobara. Takođe, ispoštovali ste i član 15 istog zakona, koji definiše kulturni pejzaž, kao lokalitet, područje nepokretnog kulturnog dobra. Meni je drago zbog toga što Ministarstvo shvata značaj prosto, prostora kao faktora nacionalne identifikacije. U tom kontekstu strategija politike ovog ministarstva trbala bi da bude još veća posvećenost, još veće angažovanje na očuvanju specifičnih kulturnih obilježja koji prestavljaju, priznaćete, bogatstvo crnogorskog kulturnog identiteta. Hvala lijepo.

Na osnovu člana 177 stav 1 Poslovnika Skupštine Crne Gore, Vladi Crne Gore, odnosno ministru turizma Branimiru Gvozdenoviću, postavljam sljedeće poslaničko pitanje:

Kada će se na putevima Crne Gore naći table o istorijsko- kulturnim spomenicima, na kojima će se, osim crkava i manastira, naći džamije?

Naime, Ustav Crne Gore jemči jednakost svih njenih građana u svim oblicima, pa iz toga proizilazi obaveza svih da jednako plaćaju poreze, bez obzira na svoju posebnost. Shodno tome, i ja želim da vjerujem da postoji jednakost svih građana Crne Gore, ne samo kad su obaveze u pitanju, već i prava, te da je pravedno da turisti koji posjećuju našu zemlju imaju mogućnost, a i pravo, da saznaju da i građani Crne Gore islamske vjeroispovjesti žive na nekom prostoru i da imaju svoje istorijske-kulturne spomenike koje, možda, žele da obiđu.

Ukoliko ću da dobijem odgovor kao prethodna dva puta, onda želim da me uskratite za takav odgovor, jer sve osim roka kada će to biti, smatraću samo za puko obećanje.Hvala.

BRANIMIR GVOZDENOVIĆ:

Hvala i Vama.

Ovaj projekat je pokrenut 2002.godine. Formirana je radna grupa. Iz jasno definisanih institucija su predložena određena rješenja. Normalno to nije projekat koji je statičan. To je projekat koji se poboljšava, koji se ažurira. Na osnovu vaše inicijative, mi ćemo pokrenuti inicijativu ažuriranja kompletnog projekta. Za to su potrebna i dodatna finansijska sredstva, ali smatram da iz više razloga treba odobriti dodatna finansijska sredstva da bi taj projekat u potpunosti oslikavao našu kulturnu baštinu, i mi ćemo u skladu sa tim to i uraditi.

Takođe, isto pravo ima i lokalna samouprava i druga ministarstva, ali ovo smatramo kao jednu inicijativu iz Parlamenta, i u skladu sa tim, biće ažurirano i jasno ćemo vam prezentirati koji će to biti rokovi za realizaciju. Inače, u onako mnogo opširniji odgovor sa strukturom radnih grupa sa određenom dinamikom, sa uloženim finansijskim sredstvima sa Budžetom i ostalim stvarima prezentirano je u pisanom odgovoru koji je dostavljen Skupštini. Hvala lijepo.

PREDŚEDAVAJUĆI BRANKO RADULOVIĆ:

Hvala i Vama, ministre. Izvolite, kolega Šaboviću.

DŽAVID ŠABOVIĆ:

Hvala Vam na odgovoru.

Moram da priznam da je u odnosu na dosadašnja dva zaista ovo ohrabrujući odgovor. Što se ono kaže, želim da Vas držim za riječ. Saradnja između opština i države je trebala da dođe do izražaja i do sada. Ja sam prošli put, čini mi se da je bio ministar Sekulić, dobio odgovor u kojem se kaže da navodno opštine nijesu blagovremeno dostavile sve ono što one smatraju da je bitno na onim dionicama koje one pokrivaju, one najbolje znaju koji su to kulturno- istorijski spomenici. Neću da sada pričam o tome da znate šta mi je namjera bila, jer su nam svima usta puna multietničke, multikulturalne, multikonfesionalne Crne Gore i da svi želimo da takva ostane. Zbog toga jedno pričamo, a na terenu je drugo.

Zamislite da u nekim državama u okruženju danas nema nekih naroda, ali tragove da su oni tamo bili ne može niko da uništi i da izbriše i sve da hoće. Tako i ovdje na ovom dijelu Crne Gore gdje treba da se nađu takvi spomenici koji su u svijetu prepoznatljiviji nego kod nas, na žalost, na primjer Husein pašina džamija u Pljevljima ili džamija u Podgorici ili stara drvena džamija u Plavu. A samo tri kulturno- istorijska spomenika imamo u našoj opštini i zamislite dva su našla svoje mjesto na putokazima, to je Kula Režepagića i Manastir Svete Trojice. Normalno. Onda moramo da pomislimo da je bila nekakva namjera da se pokušava svijetu, a i nama, našim potomcima zamagljivati taj dio istorije kada na tim prostorima živi još neko drugi. Zamislite, ako neko promijeni ime.

Ja kada sam bio mlađi, pa čašće putovao za Podgoricu, prolazio sam prije Manastira Morača, pored putokaza koji je glasio Jasenova otska gora. Danas samo stoji Jasenova. Vjerovatno otska nekada je bila Hotska pa je nestala. Bio sam skoro u Kolašinu, mnogi političari odavde i druge istorijske ličnosti u svojoj biografiji kažu da su rođeni u Smajilagića Polju. Nema šanse da ga danas nađete. Možete naći samo Polje.

S druge strane, u mojem Plavu, odakle sam ja, ima planina Bogićevica. Odavno Bogić i Bogići ne izlaze na tu planinu, a nikome normalnome ne pada na pamet da promijeni to ime. Stoji i dalje Blagojev vrh, stoji i dalje i Raškov do i tako redom. Da li takvih primjera ima na drugoj strani? Nažalost, svakim danom sve je manje. Nekad iz istorijsko opravdanih razloga, navodno, mijenjaju ime zbog narodnog heroja Tomaša Žižića. Ovo je pitanje ozbiljno i zaista mu se krajnje ozbiljno treba posvetiti, ne kažem samo država, nego i opština. Ali za ono što bude moja, uslovno kažem moja, opština kriva onda uprite prstom na mene, a ne na njih. Hvala.

Kada je državna kompanija Montenegro bonus dobila licencu za snabdijevanje potrošača električnom energijom i kada je i zbog čega Upravni odbor te kompanije pokrenuo proceduru za dobijanje licence?

Obrazloženje. Da bi građani shvatili šta znači biti snabdijevač električnom energijom kupaca, odnosno potrošača, najjasnije će im biti ako snabdijevača u elektroenergetskom sektoru posmatraju kao operatera mobilne telefonije u sektoru telekomunikacija. Crna Gora danas nema nijednog državnog provajdera mobilne telefonije, iako je to najprofitabilnija djelatnost, ali je zato dobila drugog državnog snabdijevača električnom energijom.

Pošto Kombinat aluminijuma Podgorica duguje Elektroprivredi Crne Gore preko 40 miliona evra po osnovu neplaćenih faktura za utrošenu električnu energiju, Elektroprivreda Crne Gore je odlučila da ne snabdijeva više Kombinat aluminijuma električnom energijom. Znači, imamo situaciju kada je Elektroprivreda prestala da snabdijeva od 1. oktobra Kombinat aluminijuma električnom energijom. Međutim, Regulatorna agencija za energetiku izdaje licencu za snabdijevanje električnom energijom kompaniji Montenegro bonus, čija je osnovna djelatnost do tada bila skladištenje i prodaja nafte i naftnih derivata i ta kompanija počinje od 1. oktobra da snabdijeva Aluminijski kombinat električnom energijom. Da podsjetim, mjesečna faktura Kombinata aluminijuma iznosi oko tri miliona evra. Neko će postaviti pitanje šta ovdje ima nekorektno.

Prva nekorektnost i zloupotreba je u sljedećem. Kako može Montenegro bonus kao državna kompanija i kao novi snabdijevač da skopi ugovor o snabdijevanju električnom energijom sa Kombinatom aluminijuma Podgorica, iako je taj Kombinat ostao Elektroprivredi Crne Gore dužan preko 40 miliona evra. Šta bi se desilo sa kompletnim finansijskim sistemom u Crnoj Gori ako bi svi potrošači sada napustili Elektroprivredu, a duguju 200 miliona evra, pravna lica od toga 60 miliona, i oni bi teoretski mogli da uzmu sada novog snabdijevača, da to bude Montenegro bonus. To bi dovelo do kraha kompletne ekonomije Crne Gore, a Elektroprivreda Crne Gore bila bi uništena. Važno je napomenuti brzina kojom je Montenegro bonus dobio licencu za snabdijevanje, zaista je nevjerovatna, da za četiri dana dobije sve papire. Na osnovu toga postoji osnovana sumnja da je kompletna papirologija antidatirana. Sam premijer je to priznao. On je rekao - neka sada Kombinat aluminijuma ima struju, a mi ćemo naknadno završiti sve procedure i papire. Zahvaljujem.

PREDŚEDAVAJUĆI ŽELJKO ŠTURANOVIĆ:

Zahvaljujem.

Imate riječ. Izvolite.

VLADIMIR KAVARIĆ:

Zahvaljujem.

Montenegro bonus je kompanija koja je u osnovi svoje djelatnosti svrstana u energetski sektor. U svojoj redovnoj proceduri, odlukom Odbora direktora urađena je klasifikacija djelatnosti u skladu sa odredbama Zakona o klasifikacije djelatnosti i proširena postojeća lista u dijelu koji se odnosi na djelatnosti sa električnom energijom i gasom.

Takođe, Montenegro bonus je svojim strateškim petogodišnjim biznis planom predvidio i poslovanje sa električnom energijom, uzevši u obzir otvorenost tržišta za poslove sa električnom energijom od 1.01.2013. godine. Dakle, bilo je i ranije planirano uključivanje u sve segmente energetskog tržišta. Montenegro bonus je podnio zahtjev za izdavanje licence za snabdijevanje električnom energijom Regulatornoj agenciji za energetiku 24.09.2012. godine. Regulatorna agencija, shodno podnijetom zahtjevu, na svojoj prvoj redovnoj sjednici Upravnog odbora odobrila je traženi zahtjev i licenca je izdata 28.09.2012. godine.

S obzirom na poslaničko pitanje koje se odnosi na kratak rok od trenutka podnošenja zahtjeva za izdavanje licence i izdavanja licence potrebno je uzeti u obzir da je do postupka podnošenja zahtjeva prethodilo mjesec dana pribavljanja potrebne dokumentacije i uslova koji su bili sastavni dio zahtjeva, a koja je u komunikaciji sa službenicima Regulatorne agencije za energetiku zahtijevana kako bi se ispunio uslov za dobijanje licence. Mislim da smo i na skupštinskom odboru razgovarali sa stanovišta brzine, procedure i eventualnih sumnji. Po tom pitanju, siguran sam, da će se sve nejasnoće otkloniti kroz proceduru koja će da uslijedi po pitanju gledanja ili imanja uvida u sve ono što je papirologija koja je stajala iza ovoga procesa. Na kraju krajeva, ne bi trebalo da bude sumnjivo ako je nešto odrađeno efikasno. Vidimo i kakva je bila logika prije svega toga procesa i u sklopu ovoga procesa. Podsjetio bih da je Montenegro bonus državna firma, odnosno firma u državnom vlasništvu DOO, odnosno akcionarsko društvo koje je strukturirano kao energetska kompanija koja se bavi prometom nafte i naftnih derivata, koja se bavi prometom svih vrsta strateških proizvoda, žita, pšenice itd, koja je u skladu sa svojim komercijalnim interesima treba da unapređuje poslovanje i, ono što je jako značajno, to je firma koja će, vjerovatno, aplicirati za nekog ko će da bude nacionalni operator gasa u projektima koji se odnose na izgradnju gasovoda, znači govorimo o eventualnim gasovodima južni tok ili tzv. tap, transadriatik ... Sa tog aspekta, ne vidim da u tom dijelu ima problematično. Znamo da je to, takođe, firma koja ima ovaj čuveni sudski spor, traje skoro pa deceniju, oko stovarišta i skladišta nafte i gasa na primorju i u Bijelom Polju sa Helenikom, odnosno sa Jugopetrolom koji je u to vrijeme privatizovan. Znači, jasna intencija da se Montenegro bonus bavi svime što dolazi iz projekata, odnosno iz resora energetike. Hvala.

PREDŚEDAVAJUĆI ŽELJKO ŠTURANOVIĆ:

Hvala vama.

Izvolite.

MILUTIN ĐUKANOVIĆ:

Gospodine ministre, vrlo ste vješto pokušali da zamijenite teze. Crna Gora ima jednog državnog snabdijevača, Elektroprivredu Crne Gore. Što će Crnoj Gori drugi državni snabdijevač, bez ako nećete da pravite određene manipulacije. Članovi koje imenuje Vlada u bordu direktora Elektroprivrede glasaju tamo da ne može da se isporučuje struja Kombinatu aluminijuma, a onda u Montenegro bonusu članovi borda direktora, isto koje imenuje Vlada, kažu da može da se isporučuje električna energija Kombinatu aluminijuma. Recite jednu zemlju u svijetu koja ima dva državna snabdijevača. Očigledno, nekom je trebalo da određenom gimnastikom pokrije sve finansijsko-ekonomske i političke egzibicije premijera, jer ovdje imamo sve subjekte koji su u prekršaju. Montenegro bonus je u prekršaju, Elektroprivreda Crne Gore kao neće da snabdijeva, ona to da hoće može da spriječi, ali prećutno dozvoljava. Imamo Regulatornu agenciju za energetiku, i vrijeme će pokazati i uvid u dokumentaciju kako su oni donijeli ove odluke da daju licencu o snabdijevanju Montenegro bonusu.

Samo da pročitam šta je potrebno da bi se dobila licenca, pročitaću tri člana. Petogodišnji biznis plan za elektroenergetske djelatnosti, vi ste to spomenuli, ali koji obuhvata najmanje potpuno opis poslovne aktivnosti, operativni plan realizacije poslovne aktivnosti, plan prodaje proizvoda, usluga i marketinški plan itd, u tom članu. Sljedeći član, podatke o mogućim subjektima od kojih podnosilac zahtjeva namjerava da nabavi električnu energiju. Nacrt ključnih ugovora koje podnosilac zahtjeva zaključuje sa proizvođačem, znači Elekroprivredom Crne Gore, električne energije potrošačima, uključujući, ovo je vrlo važno, standardni ugovor za domaćinstva i ostale kategorije potrošnje 0,4.

Samo mi nemojte reći da je Montenegro bonus ova tri ispunio, a tamo još ima 20 uslova koje je potrebno ispuniti da bi neko dobio licencu za snabdijevanje električnom energijom. Ako je to tako, jednostavno za četiri dana, dobro, treba jedno vrijeme da se pribavi dokumentacija, ali za četiri dana Regulatorna agencija da nekom da licencu za snabdijevanje, onda ne postoji nijedno preduzeće, mogu slobodno da kažem prodavnica koja neće dobiti licencu za snabdijevanje električnom energijom. Sve ovo će da plate građani Crne Gore. Prvi na naplatu dolazi Kombinat aluminijuma, gdje smo za 50 miliona prodali većinski paket, a sada ga otkupljujemo i to otkupljivanje će da košta državu 300 miliona .... (Prekid) Vlasništvo za upravljanje je dato kompaniji A2A, ona je već potpuno destabilizovana zbog potraživanja koja ima. Montenegro bonus može samo da sanja kada će naplatiti ove fakture od Kombinata aluminijuma, ali na sve ove vratolomije, što je najgore, državni tužilac ćuti i njega interesuju korupcije koje iznose nekoliko stotina evra, a ne interesuju ga koruptivne radnje koje su teške nekoliko stotina miliona evra. Zahvaljujem.

Gospodine ministre, postavio sam pitanje vezano za, ne moram čitati sada o namjerama, vi znate o čemu se radi između opštine Pljevlja i Vlade Crne Gore, a u skladu sa zaključcima SO Pljevlja od 8. juna 2012. godine gdje se u prvom zaključku govori o inicijativi od strane SO Pljevlja da bude uključena vezano za restrukturiranje Rudnika uglja i Termoeletrane Pljevlja. Drugo, da se traži potpisivanje toga memoranduma. Treće, da nakon potpisivanja memoranduma jasno treba definisati obaveze Elektroprivrede Crne Gore i Rudnika uglja AD Pljevlja. Četvrto je vezano za zaštitu životne sredine. Peto, toplifikacija Pljevalja i šesto, rekultivacija i odlaganje pepela i šljake. Realno je da je vrlo malo urađeno.

Već 27.06.2012. godine na adresu SO Pljevlja od strane Kabineta predsjednika Vlade Crne Gore dostavljen je dopis sljedeće sadržine: “Poštujući inicijativu SO da bude aktivni sudionik u oblasti zaštite životne sredine, Kabinet predsjednika Vlade Crne Gore pozdravlja zaključke koje je SO Pljevlja usvojila na sjednici 25. maja, 4. juna i 6. juna 2012. godine i predlaže da organi lokalne samouprave predlog memoranduma o namjerama, te isti dostave Ministarstvu ekonomije i Kabinetu predsjednika Vlade radi usaglašavanja.” To je urađeno, dostavljeno je, bio je dogovor 3. decembra, mislim, da se sretnete u Ministarstvu ekonomije. Taj sastanak nije održan, 24. je birana Vlada pa zbog toga niste bili u prilici, ali od 4. decembra do ovog 21. marta toga sastanka nema. Ono što predstavlja problem je činjenica da se ne radi o ogromnim investicijama, da se radi o nečemu što je bila obaveza i prilikom dobijanja urbanističko-tehničkih uslova za Termoelektranu što je trebalo da uradi EPCG. Činjenica je da u širem okruženju, Slovenija, Bosna i Hercegovina, Srbija, Makedonija, Bugarska, Mađarska, ne postoji slučaj u nekoj sredini da je izgrađena termoelektrana a da nije urađena i ugrađena toplifikacija toga grada. Poseban razlog za izgradnju toplifikacije leži u zaštiti životne sredine i zdravlja ljudi. Moralna obaveza mora biti ljudi iz lokalne samouprave Pljevlja, a naročito države Crne Gore i svih privrednih subjekata koji u značajnoj mjeri degradiraju životnu sredinu, a to su EPCG, Rudnik uglja Pljevlja, Vektra Jakić, da djelimično kompenzuju dugoročno negativne posljedice korišćenja prirodnih resursa pljevaljske opštine.

Pošto je vrijeme isteklo, nastaviću poslije vašeg odgovora.

PREDŚDAVAJUĆI ŽELJKO ŠTURANOVIĆ:

Zahvaljujem.

Izvolite, gospodine ministre.

VLADIMIR KAVARIĆ:

Zahvaljujem gospodinu Miliću.

Predsjednik Opštine Pljevlja dr Miloje Pupović je formirao komisiju za zadatkom da sačini izvještaj o sadržaju i problematici objedinjavanja AD Rudnik uglja Pljevlja i Elektroprivrede Crne Gore u materijalima urađenim od strane ... Elektroprivrede Crne Gore. Izvještaj se sastojao od izvještaja o strategiji spajanja i studije ekonomske opravdanosti spajanja. Skupština opštine Pljevlja na sjednici održanoj 25.5. 2012. razmatrala je i usvojila izvještaj pri čemu su donijeti zaključci da Vlada Crne Gore, Opština, Rudnik uglja i Elektroprivreda potpišu memorandum o … kojim će se precizno definisati međusobne obaveze kao i način i rokovi njihovog ispunjenja sa posebnim akcentom na: dinamiku … kvaliteta vode, vazduha i zemljišta i njihova saglasnost sa standardima EU, dinamiku realizacije toplifikacije Pljevalja i mjesto i ulogu potpisnika memoranduma u ovom projektu i ostale obaveze potpisnika memoranduma čijom se realizacijom obezbjeđuje efikasan rad u Rudniku uglja Pljevlja i Termoelektrani Pljevlja uz maksimalnu zaštitu životne sredine, inspekcijski nadzor i stalnu primjenu zakonske regulative usklađene sa zakonodavstvom Evropske unije.

Ministarstvo ekonomije podržalo je inicijativu za potpisivanje navedenog memoranduma, za koji smatramo da je u interesu svih građana Pljevalja, pri čemu smo na sebe preuzeli obavezu da pokušamo da organizujemo sastanak sa zainteresovanim stranama.

Sve ovo što ste rekli u ovom naknadnom obraćanju, jer cijenim da se vrlo često možemo ljepše i bolje čuti kada razgovaramo direktno nego kroz komplikovane forme pisanog izjašnjavanja, stojimo iza svake svoje inicijative koje smo uputili po pitanju saradnje s Opštinom Pljevlja oko svega onoga što su suštinski problemi i suštinske razvojne perspektive ovoga grada. U prvom dijelu to se odnosi na problematiku koja se odnosi na situaciju spajanja i Rudnika uglja Pljevlja i Termoelektrane i involviranosti lokalne zajednice u taj proces. Radimo zajedno na tome da se uključe Elektroprivreda i Rudnik uglja po pitanju onoga što jesu obaveze ova dva preduzeća prema gradu Pljevljima. Kažete da nijesu velike finansijske obaveze. Ako nijesu, mislim da nema nikakvog problema da napravimo bilo kakvu dinamiku. Problemi se pojavljuju kada ono što su obaveze, kada ne postoje sredstva da se te obaveze isfinansiraju. Preuzimam obavezu, mi smo do sada u tom dijelu imali inicijative Opštine Pljevlja, uvijek smo u tom pravcu vrlo efikasno i konstruktivno imali ono što je naš odgovor. Shvatio sam da je postojala inicijativa za sazivanje sastanka, naravno da ćemo ga organizovati u najkraćem mogućem roku i da vidimo šta ko može da uradi, da riješimo ono što je zajednički posao i zajednički problem. Hvala.

PREDŚEDAVAJUĆI ŽELJKO ŠTURANOVIĆ:

Zahvaljujem.

Poslanik Milić.

SRĐAN MILIĆ:

Ako malo prekoračim, nećete zamjeriti.

Ministre, opština traži od Vlade da joj dostavi ugovor koji je potpisan između Evropske banke za obnovu i razvoj i Vlade Crne Gore, gdje ste dobili od Opštine Pljevlja 13.10, tražili ste izjašnjenje o zamišljenom poduhvatu vezanom za biomasu, uključivanje Vektre Jakić, tada ste dobili od Opštine Pljevlja da nije urađen za taj projekat ni idejni ni glavni projekat. Bez obzira na to sve opština odobrava i podržava projekat, uz očekivanje da će idejni glavni projekat dati tehničko rješenje koje korespondira sa generalnim rješenjem toplifikacije Pljevalja, datim u strategiji razvoja energetike Crne Gore. Dakle, prva stvar koja mi treba je taj ugovor. U više navrata su tražili ugovor između Vlade i Evropske banke za obnovu i razvoj vezano za finansiranje, kreditiranje Vektre Jakić po osnovu ona dva modela toplifikacije biomase. Ugovor je potpisan 6. decembra 2011. godine.

Rekao sam da nije mnogo para, zato što je u posljednjih deset, petnaest godina 1.800.000.000 eura uzeto sa područja Opštine Pljevlja. Ova dva primjera o kojima smo govorili vezano za Vektru Jakić su negdje veličine šest miliona, ili drugi je pet miliona i nešto. Imamo i odgovor gospodina Ralevića iz Evropske banke za obnovu i razvoj koji kaže - želim da vas obavijestim da kredit za uvođenje modernog sistema grijanja na biomasu u Pljevljima nije još uvijek realizovan zbog lošeg finansijskog stanja Vektre Jakić i njene nemogućnosti da realizuje svoj dio obaveza. Ovo otuda što je Vektra Jakić najznačajniji koncesionar na šume i jedini mogući snabdijevač toplotnom energijom na biomasu za područje Opštine Pljevlja. Nadamo se da će od rukovodstva Vektre Jakić što prije pronaći izlaz iz postojeće situacije kako bismo nastavili rad na ovom projektu. Još jednom da napomenem da je grant u iznosu od 2,5 miliona evra vezan za to da toplotna energija bude obezbijeđena iz biomase.

Dakle, ministre, da mi ne čekamo kada će Vektra Jakić da ozdravi. Pošto sam dobio informaciju da Vektra Jakić radi, da izvozi, ne znam je li Novica tu, da ima oblovine koja ide za Srbiju itd. Ne smeta mi, ako treba da primaju platu tamo neka primaju. Hajde da vidimo da Pljevlja ne čekaju Vektru Jakić. Činjenica je da smo im dali jedno od najvećih bogatstava Crne Gore na toliki vremenski period. Ne možemo dozvoliti da svi građani Pljevalja budu taoci.

Međutim, Pljevlja i Pljevljaci, rekao sam to predsjedniku Upravnog odbora Elektroprivrede, da ključ energetske situacije u Crnoj Gori nije ni u Podgorici ni u Nikšiću nego je u Pljevljima. Nijesam znao, ali poslije sam ovdje upoznat da postoji jedan drugi vid zaključaka koji se odnosi, čini mi se, na tačke 14-1 i 14-2, gdje se kaže da će predsjednik opštine biti zadužen da formira pravni tim koji će pokrenuti sva ona pitanja koja su vezana da bi konačno oni koji su devastirali životnu sredinu u Pljevljima odgovarali. Ukoliko se do maja mjeseca ne riješi ovo pitanje, da će biti pokrenuto i pitanje iskazivanja građanske neposlušnosti.

Takođe, Opština Pljevlja su, gospodine ministre, u ovim zaključcima jasno naznačili da traže smanjenje cijene energije i uglja prema građanima Pljevalja u visini od 50% i zahtijeva se ono što su kolege prije iz Pljevalja govorili, preispitivanje politike Elektroprivrede Crne Gore i Rudnika uglja Pljevlja koja se odnosi na izdvajanje sredstava za donacije i sponzorstva. Pljevljaci nemaju problema da se to izdvaja, ali prije svega treba riješiti ono što je krucijalni problem u Pljevljima, a to je stanje životne sredine. Malo podataka samo. Što se tiče domaćinstava u Crnoj Gori, na dan 1.03.2013. godine ukupno se duguje oko 140.000.000 evra za energiju. Od toga Pljevljaci duguju samo 1.672.000 evra. Njihov dug stariji je od dvije godine, 200.000. Znate li koliko u Crnoj Gori duguju svi, 62.000.000 evra. Da uporedimo samo, vidite koliko ima stanovnika u Pljevljima, 1.670.000, u mojoj Budvi se duguje 3.876.000, na Cetinju 6.312.000, u Nikšiću 21 milion evra, a u Podgorici 60 miliona evra za struju. Zbog toga vas pozivam, sa dužnom pažnjom, želim da se završi ovaj projekat toplifikacije. Ima mogućnosti, nijesu velika sredstva, obezbijeđeni su krediti za to sve, tražim da se obezbijedi ovaj ugovor, kod vas je taj ugovor u Vladi Crne Gore, tražim da se obezbijedi i ovaj dio poštovanja ovoga što su predlozi lokalne samouprave.

Što se tiče nas iz Socijalističke narodne partije Crne Gore, ide Predlog izmjena i dopuna Zakona o finansiranju lokalne samouprave, gdje ćemo tražiti da ono što pripada Pljevljima i vraća se. Hvala vam.