"Čini mi posebno zadovoljstvo da vas pozdravim, u ime Skupštine Crne Gore, u uvjerenju da će današnji  skup biti plodonosan, kao još jedan u nizu važnih susreta, usmjerenih ka uspostavljanja pune saradnje među parlamentima, vladama i institucijama četiri države. 

I ovaj  susret organizuje se u okviru Igmanske incijative koja je, u prethodnom periodu, kroz konkretne projekte, veoma posvećeno, u različitim oblastima,  radila na polju povezivanja naših država i ovog prostora, uopšte.

Naša današnja tema, koja je vezana za  slobodan protok radne snage između zemalja potpisnica Dejtonskog sporazuma po uzoru na nordijski model saradnje, značajna je i na političkom i na ekonomskom planu, a što je još važnije - sagledava rješavanje važnih životnih pitanja i problema naših građana.

Države regiona,  posebno, države potpisnice Dejtonskog sporazuma, učinile su dosta napora da  svojim  bilateralnim ugovorima,  riješe niz  značajnih pitanja, posebno  iz oblasti socijalne zaštite, kao što  su -  zdravstveno i penzijsko i invalidsko osiguranje. Međutim, regionalna saradnja u oblasti  slobodnog kretanja radnika nije na zadovoljavajućem nivou. Nedostatak bilateralnih  sporazuma  o slobodnom kretanju  radnika  posljedica je više faktora, koji su zajednički za  sve  četiri države. Potrebno je  regulisati oblasti iz prava po osnovu rada, u smjeru ujednačene ponude i potražnje  radne snage, zatim  raditi na dodatnoj edukaciji ili sposobljavanju lica koja su tokom   redovnog školovanja  osposobljena za rad koje nemaju tražnju  ili nijesu u skladu sa uslovima rada na  tržištu.

U svim zemljama  regiona prisutan je  visok procenat  neformalnog  poslovanja – sive ekonomije,  koji je posebno izražen u oblasti građevinarstva, trgovine i  poljoprivrede. Zakonska regulativa  u oblasti  zapošljavanja  stranaca  je rigidna i predviđa  ograničenja povodom zapošljavanja stranih državljana,  bez izuzetka  za državljane  koji potiču  iz zemalja regiona.

Nalazi ekspertskog tima Igmanske incijative daju nam jasne smjernice i preporuke, od kojih su neke već primjenjene  u poznatom nordijskom modelu saradnje. 

Da bi se pitanje bilateralne saradnje u oblasti migracije radnika regulisalo na adekvatan način, proces izrade bilateralnih sporazuma treba da bude potpuno transparentan.

Sporazumi bi morali biti zasnovani na objektivnoj i realnoj procjeni ponude i potreba za radnom snagom zemalja potpisnica sporazuma, na osnovu čega bi se kreirali konkretni i mjerljivi uslovi pod kojima bi se migracija radne snage odvijala, u skladu sa međunarnodno utvrđenim standardima i sporazumima, koje bi međusobno dogovorale i zaključivale naše  države. Potpisivanjem bilateralnih sporazuma između država – potpisnica Dejtonskog sporazuma, stvorili bi se uslovi za dalje unapređivanje ekonomske saradnje, što je jedan od prioriteta spoljne politike svih država.

Sigurno je da veliku ulogu i odgovornost u ovom procesu imaju naši parlamenti i vlade, iz kojih, uz već iskazanu političku volju, moraju poteći određene zakonske inicijative, odluke i sporazume,  kojima će se unaprijediti sloboda kretanja radne snage i urediti stanje na tržištu rada u našim državama.

Vjerujem da će današnja rasprava,  kroz bliža i stručna sagledavanja ovih problema, dati odgovarajuće zaključke i preporuke, koje će značiti još jedan iskorak u pravcu lakšeg I slobodnijeg kretanja radne snage, ali i ukupno - većeg povezivanja i saradnje izmedju naših država i  čitavog regiona, u svim oblastima važnim za lakši, sigurniji i  perspektivniji život  građana." 

Potpredsjednik Skupštine Crne Gore, Suljo Mustafić