Moje pitanje ministru Boškoviću odnosilo se prevashodno na priču o zloupotrebama, ali ja sam, pošto su oni cijelo vrijeme u raspravi o Zakonu o dječijoj i socijalnoj zaštiti pričali o zloupotrebama poslodavaca, počela sa tim da vidim kako se Ministarstvo suočava sa zloupotrebama u svojim redovima, tako da sam ponovo tražila da mi se dostavi Izvještaj Komisije za kontrolu i nadzor centara za socijalni rad javnih ustanova, socijalne i dječije zaštite za 2010. godinu, te takav Izvještaj za 2011. i 2012. goinu, ukoliko su rađeni, a podsjećam da je ovakav izvještaj rađen nakon nalaza Državne revizorske institucije, a postoji niz … u centrima za socijalni rad i da postoje neadekvatni finansijski izvještaji u odnosu na ono što se radi u centrima za socijalni rad. Zatim, tražila sam podatak o tome koji je novčani iznos bio neophodan na godišnjem nivou za naknadu koju je SNP predložio svojim amandmanom na Zakon o socijalnoj i dječijoj zaštiti a odnosio se na naknadu roditeljima koji imaju djecu sa smetnjama za razvoj kao i koliko bi novčani iznos godišnji bio nophodan za lica sa invaliditetom koja se nalaze na evidenciji Zavoda za zapošljavanje da je usvojen amandman koji je predložila Socijalistička narodna partija. Imajući u vidu da su odgovori iz Ministarstva prilikom odbijanja ovih amandmana, se odnosilo na nedostatak novca, pitala sam, takodje, koliko je novca za ove četiri godine uplaćeno u Fond za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje lica sa invaliditetom do današnjeg dana, koliko je usmjerno namjenski, koliko je Vlada potrošila negdje drugo da bih locirala predstavnicima Ministarstva gdje su mogli da nadju novac ukoliko im je nedostajao za ono što je bio predlog amandmana Socijalističke narodne partije, odnosilo se na lica sa invaliditetom i roditelje djece sa smetnjama u razvoju. Pitala sam, takodje, i za broj dnevnih centara u Crnoj Gori zbog toga što je odgovor bio da roditeljima koji imaju djecu sa smetnjama u razvoju ne treba nadoknada koju smo mi predložili jer postoje dnevni centri, zato me interesovalo koliko na današnji dan ima mjesta u dnevnim centrima u Crnoj Gori kao i koliko će biti kada se završe svi dnevni centri a koliko na današnji dan po evidencijama Ministarstva ima djece sa smetnjama u razvoju koja bi koristila usluge ovih dnevnih centara.
Tražila sam, takodje, podatke o tome koliko je novca od 2005. do stupanja na snagu prethodnog zakona do danas utrošeno po godinama za refundaciju ali i broj zaposlenih i visina mjesečnih zarada onih kojima je refundirano porodiljsko odsustvo po kategorijama od 6 do 7.000; od 5 do 6.000; od 4 do 5.000 i nadalje na niže zato što su se pojavljivali neki iznose za koje nijesam dobila utemeljenje u odgovorima Minsitarstva.
Na kraju, tražila sam da Minsitarstvo utemelji sve one tvrdnje o kojima se govorilo tokom rasprave gdje je Zakon o socijalnoj i dječijoj zaštiti i niza uloupotreba o fantomskim firmama i tako dalje, tako što ćemi dostaviti cete mi nazive pravnih lica i preduzetnika na koji se ove pojave odnose kao i imena odgovornih lica i nagalašvam imena odgovornih lica jer se imena odgovornih lica nijesu pojavila u odgovoru koji ste koleginici dali, a mislim da je to jednako značajno koji je naziv firme, te od kada je Ministarstvo uočilo ove pojave i na koji način je to reagovano. Zahvaljujem se.
PREDṤEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ:
Imena koja se najređe čuju u Crnoj Gori su imena odgovornih lica.To su najređa , no nems, najređe spominjena imena. Izvolite.
PREDRAG BOŠKOVIĆ:
Zahvaljujem potpredsjedniče.
Kao prvo, odgovor gospođi Jonici je sljedeći:Upit administraciji, odnosno Ministarstvu podnijeli maja ove godine. Po Zakonu 15 dana nam je rok da vam odgovorimo po vašem pitanju. S obzirom da ste postavili sve to u ovom poslovničkom pitanju jednom, obuhvatilim, dakle ničim nijesmo prekršili Zakon, već vam dostavljamo to što ste tražili i tada i sada.
Što se tiče odgovora na ovo što ste pitali dostavljam vam sljedeći odgovor:
Komisija Ministarstva rada i socijalnog staranja formirana je rješenjem ministra rada i socijalnog staranja 2010. godine da izvrši nadzor nad ostvarenjem socijalno-zaštitnih prava korisnika po slučajnom uzorku i informiše ministra o načinu rada stručnih radnika u svim centrima za socijalni rad, shodno članu 108 Zakona o socijalnoj i dječijoj zaštiti.
Nakon obilaska centara za socijalni rad i izršene kontrole nijesu utvrđene nepravilnosti o radu. Naime, poslije izvršenih obilazaka, organizovan je sastanak sa direktorima centara za socijalni rad na kojima se raspravljalo o radu centara i o programima rada centara. Komisija nije sačinila pisani izvještaj o kontorli i nadzoru u centrima za socijalni rad o čemu je Ministarstvo rada i socijalnog staranja obavijestilo Državnu revizorsku instituciju koja je u svom izvještaju napisala da Minsitarstvo rada i socijalnog staranja nije dostavilo isti prilikom kontrole od strane DRI. Takođe, nijesu ni sačinjavani izvještaji ni za 2011. godinu jer Komisija nije u toj godini vršila kontrolu rada centara za socijalni rad.
Novim Zakonom koji je usvojen u Skupštini Crne Gore predviđeno je osnivanje inspekcije koja će vršiti nadzor nad ostvarivanjima prava shodno Zakonu sa čime će se svakako poboljšati kvalitet rada u Centrima za socijalni rad i u čitavom sistemu socijalne zaštite.
Što se tiče drugog pitanja, ili potpitanja kako ga već nazivamo, nije moguće iskazati novčani iznos koji bi bio potreban na godišnjem nivou za isplatu naknada nezaposlenom roditelju koji njeguje dijete kojem mu je neophodna stalna njega i pomoć na način predvidjen amandmanom 7 SNP-a, na Predlog zakona o socijalnoj i dječijoj zaštiti obzirom da se o toj kategoriji lica ne vodi evidencija. Naime, ostvarivanje prava na njegu i pomoć drugog lica nije uslovljena materijalnim uslovima tako da nema podataka da li su lica koja imaju obavezu izdržavanja u radnom odnosu ili se radi o nezaposlenim licima. Broj djece koja ostvaruju pravo na njegu i pomoć je oko 1.8000 na nivou čitave Crne Gore.
Treće, na evidenciji Zavoda za zapošljavanje 1967 lica sa invaliditetom od kojih su 1390 invalidi rada a 587 su kategorisana djeca i omladina, odnosno lica sa invaliditetom koja su završila školovanje u skladu sa propisima iz oblasti obrazovanja. Pravo na materijalno obezbjeđenje porodice ostvaruje se u skladu sa uslovima, prije svega, u pogledu prihoda i imovine. Nije moguće utvrditi broj lica sa invaliditetom koja se nalaze na Zavodu za zapošljavanje a koja bi imala pravo na materijalno obezbjeđenje porodice obzirom da nema podataka o njihovim prihodima i imovini kao i o podacima o prihodima imovine članova porodice sa kojima žive.
Četvrto, dnevni centri za djecu sa smetnjama u razvoju postoje kao javne ustanove, ponavljam ono što sam rekao gospođi Kovačević a ako treba da ponovim isto što sam rekao malo prije, mislilm da nema potrebe.
Odgovor na pitanje koje se odnosi na uplaćena sredstva u Fond za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanja lica sa invaliditetom je u nadležn osti Minsitarstva finansija jer je jedino odgovorno za prikupljanje sredstava u budžet Crne Gore. Tabelarni pregled isplaćenih sredstava za refundaciju porodiljskog odsustva za period 2005-2012. godina i za prvih četiri mjeseca 2013. godine je sljedeći:2005. godine bilo je 5 mil. 113.247 eura;2006. godine bilo 5 mil.518.472 eura;2007. godine bilo 6 mil.122.917 eura;2008. godine bilo 8.mil.247.467 eura;2009. godine bilo 10.934.460 eura;2010.godine bilo 14.432.550 eura; 211. godine je bilo 17.845.341 eura,2012. godine je bilo 22.355.766 i za prva četiri mjeseca ove godine 8.052.317 eura.
Obzirom da se u centrima za socijlani rad ne vodi posebna statistika kao i da se često za jednog korisnika u toku mjeseca refundira više zaostalih isplaćenih zarada nije moguće dati precizne podatke o broju korisnika kao i o visini iznosa refundacije kako ste ih naznačili u pitanju. Možemo nekim dodatnim pitanjem, pa ćemo vam dati taj podatak. Zaista, nema potrebe da bilo šta krijemo, znate i sami.
Ministarstvo rada i socijalnog staranja podnijelo je zahtjeve I podatke nadležnim državnim organima i podatke radi utvrđivanja moguće zloupotrebe prava na refundaciju sredstava kao što sam rekao malo prije u odgovoru gospođi Kovačević, shodno Zakonu o zaštiti i tajnosti podataka ne mogu govoriti o imenima, time sam ograničen ali su nadležnoj državnoj instituciji dostupni svi podaci a s druge strane, ako želite, znam da želite da to istražite, najlakše je na Centralnom registru Privrednog suda ukucati ime firme i vidjeti koja su ovlašćena lica i ko su lica u firmi. Hvala.
PREDṤEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ:
Hvala ministre.
Koliginica Jonica. Izvolite.
SNEŽANA JONICA:
Za početak ću tražiti od vas da istražite ovo što nijeste istražili, sada se obraćam predsjedniku Skupštine i pitam ga - mislite li da je ovo odgovor na poslaničko pitanje. Nije moguće utvrditi način iznosa, nemamo evidenciju, nemamo podatke, nijesmo mogli da utvrdimo te podatke, ne možemo vam dostaviti te podatke. Ovo izvjesno nije odgovor na poslaničko pitanje, kako god vi to protumačili, a radi se o podacima koji su bili neophodni svima nama da na jasan način tumačimo norme Zakona o socijalnoj i dječijoj zaštiti koji je usvojen prije dva dana da tumačimo posljedice za građane, da tumačimo mogućnosti budžeta za obezbjeđivanje prava naročito najranjivijim kategorijama za koje smo to tražili. Računam da ćete na kraju ovo prokomentarisati, nemojte tumačiti da je bilo proceduralno. Jasno mi je zašto nema odgovora, prvo nevjerovatno je da kažete da Komisija vršila kontrolu centara za socijalni rad nije napravila pisani izvještaj jer nijesu našli nikakve nepravilnosti a da vas podsjetim ako nisu ništa drugo nego činjenicu da su vam na službena putovanja na ime Ministarstva išli oni koji nijesu zaposleni u Ministarstvu. Da nije ništa drugo nego da su napisali da je finansijska dokumentacija iz centara za socijalni rad nešto na čemu ne može da se bazira finansijski izvještaj ministarstva. Da nije ništa drugo nego činjenica da je utvrđeno da Ministarstvo nije dostavilo izvještaj o obračunatim plaćenim porezima i doprinosima Poreskoj upravi, a da prigovara drugim poslodavcima da to ne radi. Na kraju priče, da Ministarstvo rada i socijalnog staranja koje bi trebalo da se brine o licima sa invalitetom, a brine se tako što nema pojma ni koliko je njih, ni koliko je djece sa smetnjama u razvoju, nema nikakav podatak ni o čemu što se tiče ovih kategorija, jer upravo onaj poslodavac koji je 2010. godine, a pretpostavljam i kasnije nije uplatio svoju obavezu doprinosa u Fond za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje lica sa invaliditetom.
O čemu da pričam sa predstavnicima Ministarstva koji bi trebalo da preduzmu mjere na zaštiti i, posebno, tretmanu lica sa invaliditetom kada prvo to ministarstvo krši zakon na način što ne uplaćuje svoju obavezu doprinosa koju uplaćuju drugi poslodavci, a onda ono što svi drugi poslodavci uplate uzme i potroši negdje drugo, a onda nema predstave koji je to novčani iznos koji bi bio dovoljan kao naknada roditeljima djece sa smetnjama u razvoju, da im olakša ono sve što moraju tokom dana da obezbijede kao vid medicinske njege i pomoći svojoj djeci. Nema podataka o broju djece sa smetnjama u razvoju, ali mi se odgovara da ne treba ova nadoknada zato što postoje dnevni centri, a imamo 102 mjesta u dnevnim centrima u Crnoj Gori, a kada se svi završe tvrdim da nećemo imati preko 300 mjesta, a znam da imamo višestruko više djece sa smetnjama u razvoju. Ne treba to ja da vam kažem nego vi to treba da znate.
Treba da znate da se radi o najranjivijoj kategoriji, da i vi kao predstavnici tog ministarstva treba da svakodnevno nudite mjere, čak i da nema novca da nalazite novac, a ne da oduzmete 20 miliona eura za koje vi nemate podatak, ja imam podatak, pa je nelogično da ga vi nijeste od kolega iz drugog ministarstva mogli pribaviti koje su oduzete iz Fonda za profesionalnu rehabilitaciju da ih potrošite ko zna gdje. Dozvoliću sebi da vjerujem da ste ih potrošili taman na ta službena putovanja, mobilne telefone i reprezentaciju.
Završavam komentar ovog odgovora činjenicom da meni više o načinu vođenja socijalne politike ne treba da govori ništa od podatka da je za ove četiri godine 24.606.000 eura potrošeno ili planirano, ako računamo i ovu godinu, za službena putovanja, a samo 18 miliona eura za dječije dodatke. Da ste pričom o zloupotrebama koja vam iz nekog razloga sada treba, koga pokrivate ili koga markirate tom pričom, ne interesuje me, krivi ste vi, krive su inspekcijske službe. Nijeste obezbijedili da država da onome kome treba, a da onemogući onoga ko zloupotrebljava da to ne radi. Ovom odlukom koju smo donijeli, nažalost, većinom glasova u ovoj Skupštini, prije dva dana kaznili smo 2000 trudnica zbog možda nekih 150 ili 200 lica preko kojih su se eventualno vršile zloupotrebe. Ko ih je naučio da vrše te zloupotrebe, da li predstavnici vašeg Ministarstva ili predstavnici inspekcijskih službi, vrijeme će pokazati. Vjerovatno su dobili uputstva kako to mogu da odrade upravo iz državnih organa. Hvala.