Poštovani predsjedniče Skupštine, poštovani gospodine Đukanoviću, moje pitanje glasi:

Šta je pokazala analiza ostvarenja privatizacione i koncesione politike i koje ste mjere preduzeli protiv onih partnera za koje ste utvrdili da ne poštuju ugovorene obaveze?

S obzirom na to da ste prilikom stupanja na dužnost ukazali na neophodnost da se u najskorijem roku napravi realna ocjena ostvarenja privatizacione i koncesione politike i realizovanih aranžmana, interesuje nas za koje partnere ste utvrdili da ne poštuju ugovorene obaveze, kao i koje ste mjere tim povodom do sada preduzeli, kako bi stvorili uslove za punu valorizaciju razvojnih potencijala.

Činjenica je da bi potpuno poštovanje koncesionih ugovora bio značajan izvor punjenja budžeta države, što nam je u ovom periodu neophodno, ali i da smo svjedoci brojnih dugovanja po vom osnovu. Uz izvinjenje zbog ove zajedničke vježbe danas ovdje, nova metoda poslaničkih pitanja, imao bih jednu malu dopunu ovog pitanja jer sam u pitanju postavio šta ste preduzeli protiv onih partnera, misleći na partnere s druge strane Vlade, ali bih, ne bih to nazvao šalom, pitao i proširio šta namjeravate preduzeti protiv onih partnera unutar Vlade koji su sa ove naše strane trebali da prate sve te aranžmane i da ih ocjenjuju, valorizuju, popravljaju, kontrolišu itd. Dakle, pitanje u ovom koncesionom dijelu, ne u ovom privatizacionom. Imamo podatke da su dugovanja na kraju prošle godine i početkom ove godine oko 11 miliona eura. Imamo podatke da je u koncesijama 15 miliona eura za 2011.godinu bilo prihoda, ali da, na primjer, za nemineralne sirovine u zdravstvu je bilo nekih koncesija, u poljoprivredi je bila jedna neuspjela koncesija. Dakle, u tim oblastima imamo nula prihoda, dok u nekim drugim su ti prihodi minimalni. U tom smislu je sa tim ciljem moje pitanje, da dobijem odgovor šta Vlada trenutno radi povodom toga i šta namjerava da uradi da bi unaprijedila stanje u ovoj oblasti. Hvala.

PREDṤEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ:

Izvinjavam se, kolega Banoviću, to je tačno. Na logičkom nivou, i to mora parlament da dobro razmotri. Pitanje uvijek može biti u jednoj rečenici, a odgovor nikad ne može biti u jednoj rečenici, ako treba da bude struktuiran i pun odgovor parlamenta. Smisao je da parlament dobije što više odgovora i što struktuiranijih odgovora sa što više fakata. Mi ćemo razmotriti, ali se trebalo krenuti da imamo dijalog. Ponovio sam, i predsjednik je to dobro inicirao, dijalog nije sam sebi svrha, bitno je i što je rezultanta tog dijaloga. Mislim da taj dijalog treba da vidimo kako da ima dijalošku formu, ali istovremeno da imamo i rezultantu koja će biti dobra za javnost, a ne samo za nas ovdje da smo jedni drugima rekli to što mislimo, da ima više i produktivni dio, razmišljaćemo o tome, ali svako novo iskustvo je prvi put, pa ćemo ga popravljati.

Izvolite, predsjedniče Vlade.

MILO ĐUKANOVIĆ:

Hvala.

Gospodine Banoviću, započeli smo aktivnost koju sam najavio u ekspozeu, da ćemo analizirati svaki od privatizacionih koncesionih aranžmana. Vjerujem da se slažete da su početni efekti tih aktivnosti u Vladi već vidljivi. Sve privatizacione i koncesione aranžmane sagledavamo pojedinačno, analiziramo predmetne ugovore, utvrđujemo činjenično stanje na terenu, obavljamo razgovore sa investitorima i tek nakon toga predlažemo, preporučujemo ili donosimo konačnu odluku, u zavisnosti od ishoda analize. Važno je, čak i presudno, da su svi partneri dobili ili imali iste mogućnosti, ali nažalost nijesu ih svi na jednaki način iskoristili. Tamo gdje smo prepoznali da je postojala odgovornost od strane države, predložili smo nove razumne rokove za realizaciju investicija. U slučajevima kada partneri nijesu ispunili svoje obaveze, bez odlaganja, predložili smo raskid ugovora. Odlučni smo u stavu da ne želimo stajanje u mjestu već kretanje naprijed, zato što je glavni cilj analize bio da se povećaju investicije i državni resursi stave u funkciju razvoja, a u krajnjem slučaju, ako se pokaže kao jedino rješenje, i raskinemo ugovore sa lošim partnerima da bi dali šansu nekim drugim. Već na prvoj sjednici 40. saziva Vlade donijeli smo zaključak o neophodnosti definisanja statusa privatizacionih aranžmana, s posebnim osvrtom na realizaciju investicija u turizmu, kao i ugovora o koncesijama, kraj definisanja ocjena dosadašnje privatizacione politike i budućih mjera na tom planu. O pozitivnim efektima ove aktivnosti, kao što sam kazao, možemo govoriti i u ovoj raspravi.

Dakle, predložili smo novi način naplate koncesione naknade, uspostavili smo efikasniji način kontrole i izvještavanje o realizaciji koncesionih ugovora. Otpočeli smo sa pripremom novih tendera za davanje koncesija za korišćenje vodotoka za izgradnju malih hidroelektrana, za izdavanje u dugoročni zakup poljoprivrednog zemljišta u državnom vlasništvu na dva lokaliteta i za davanje koncesija za korišćenje šuma. Razmatramo model podsticanja dodjele koncesija za korišćenje šuma za finalne proizvode u drvnoj industriji. Raskinuli smo ili otpočeli postupak raskida devet ugovora o koncesiji, i to jedan za davanje koncesija za raspoloživo poljoprivredno zemljište, jedan za korišćenje šuma, tri za detaljna geološka istraživanja, ekspoataciju arhitehtonskog građevinskog kamena, dva za flaširanje vode i dva za izgradnju malih hidroelektrana. Predložili smo zaključenje aneksa ugovora sa pet koncesionara. Za četiri koncesije u oblasti flaširanja vode dali smo dodatan rok da se predloži konačan status ovih ugovora, dobijanja novih šansi ili raskid. Predložili smo zakonskom zastupniku Ski centra Durmitor u stečaju da preduzme radnje u vezi sa raskidom ugovora za hotele Planinka i Jezera na Žabljaku. Pokrenućemo procedure raskida ugovora za prodaju akcijskog kapitala društva Centar za obnovu i rekreaciju i liječenje Igalo i ugovora o kupoprodaji hotela As u Petrovcu. Za četiri ugovora u oblasti privatizacije u turizmu, predložili smo da zajedno pokušamo riješiti problem sa kojim se suočavaju investitori i nakon toga definišemo konačan status ovih ugovora.

Iz navedenog se može zaključiti da smo odlučni u namjeri da korigujemo politiku u oblasti praćenja ugovornih aranžmana i da nećemo tolerisati kašnjenje u realizaciji ugovorenih obaveza prouzrokovanih greškom partnera, naročito imajući u vidu da nam je rast investicija ključ ekonomskog razvoja i osnovna poluga za unapređenje kvaliteta života.Kao Vlada uradićemo sve što je u našoj moći, u cilju stvaranja povoljnijeg ambijenta za investicije i za otklanjanje biznis barijera.S druge strane, tražićemo kvalitetno i u rokovima definisano sprovođenje ugovorenih investicionih planova.Sa ovim aktivnostima smo počeli i već u narednom periodu možemo očekivati nove ili veće pozitivne efekte ovih aktivnosti.

I, u jednoj rečenici, odgovor na vaše dopunsko interesovanje. Mislim da je pitanje potpuno na mjestu. Iz ovog što sam vam kazao, jasno vam je da smo u dobrom dijelu kašnjenja u realizaciji investicionih aranžmana kod određenih privatizacionih ugovora imali probleme na strani države. Mala je utjeha što je to problem u podijeljenom sistemu odlučivanja u postupku izdavanja građevinskih dozvola između države i lokalnih uprava. Generalno, to je odgovornost države, zbog toga pitanje držimo pod pažnjom. U vrlo kratkim rokovima smo predvidjeli preispitivanje zakonskih rokova sa namjerom da otklonimo slabosti oko kojih smo dobili upozorenje, kao što se sjećate, tokom prošle godine, i iz nekih rang listi poput one koju je radila Svjetska banka gdje se u pogledu izdavanja građevinske dozvole nalazimo na veoma nezavidnom 176. mjestu.

Dakle, radimo na tome sa namjerom da otkonimo zakonske slabosti, poboljšamo institucionalnu infrastrukturu, potpuno sam saglasan sa vama, i eliminišemo sve one pojedince iz administracije koji su nečinjenjem ili pogrešnim činjenjem doprinosili da imamo neefikasnost u realizaciji ugovora.

PREDṤEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ:

Hvala.

Gospodine Banoviću, želite li? Izvolite.

BORISLAV BANOVIĆ:

Svakako da je ogroman značaj ovog pitanja. Naši resursi nijesu preveliki. Mislim da smo konačno svi zajedno postali toga svjesni i odrekli se bilo kakve megalomanije u pogledu na sebe, na svoju zemlju, na naše resurse. Takvi kakvi jesu, dobar dio njih smo dali kroz privatizacione i koncesione aranžmane, da njima upravljaju, dali ili prodali ili iznajmili, da upravljaju drugi, nadajući se da će ti efekti svega toga biti za društvo bolji. Nažalost, pokazuje se da u mnogim slučajevima ti efekti nijesu bolji, ili da nijesu dovoljno dobri, ni primjereni našim očekivanjima i potrebama. Slažem se sa vama, i podržavam to što je urađeno, da se prvenstveno analiza. Nadam se da je dobro, a da li je problem u sistemskim rješenjima ili je problem u kvalitetu konkretnih rješenja, ugovora i pojedinačnih aranžmana u kontroli realizacije kasnije tih aranžmana i ugovora, kvalitetu te kontrole i stručnosti ili je u krajnjem, ono što bi bilo najgore a moguće je vrlo lako, brizi, tj. nebrizi i neodgovornosti onih koji su za to bili zaduženi nego puste pet ili osam godina da stvari teku, pa kad nam onda fali para svima zajedno i novca za važne stvari u društvu, pa se sjetimo izgubljenog vremena i izgubljenih koristi za cijelo društvo.

Dakle, vidljivi su rezultati ovih dana. Iz štampe sam video, mogli smo svi vidjeti da se kreće u tu akciju, i tu akciju podržavam. Razumijemo i razumjećemo i to da ne treba zbog objektivnih ekonomskih okolnosti i objektivnih ekonomskih faktora o kojima smo govorili sad svaliti svu tu problematiku na naše partnere sa kojima smo, ali bi upravo u tom smislu one partnere koji su se ponašali megalomanski, koji nisu imali za poreze i za koncesije a imali su za luksuze i za avione, jahte i ostalo, e prema njima bih zamolio da se malo drugačije ponašamo i da uspostavimo jasne kriterijume, da ne bude ni malo voluntarizma pa ovome ćemo dati još godinu dana ili tri godine, a ovom nećemo. Ti kojima dajemo zaslužuju da im damo zato što su objektivne ekonomske okolnosti takve, a ne zaslužuju ako su, i pored tih ekonomskih objektivnih okolnosti, gledali da zakinu državu i gledali da zakinu cijelo društvo.

U tom smislu bih volio da se sa ovom akcijom zaista odlučno nastavi i volio bih da Parlament ima valjane informacije o toku te akcije o tokom njihovog trajanja. Hvala.

PREDŚEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ:

Hvala.

Predsjedniče Đukanoviću, izvolite.

MILO ĐUKANOVIĆ:

Prije svega, saglasan sam sa onim što su preporuke poslanika Banovića i gotovo da nema potrebe za odgovorom njemu, a možda može biti zanimljivo da kažem da je slično pitanje postavio i poslanik Đeka i u odgovoru na to pitanje je sadržan jedan dio informacije koji se može odnositi i na pitanje poslanika Banovića a koji govori o tome da smo samo krenuli od turizma i da nastavljamo sa preispitivanjem i u drugim oblastima, jer smo već na prekjučerašnjoj sjednici Savjeta za privatizaciju formirali jedan radni tim kompetentnih ljudi koji nastavlja sa ovom aktivnošću koju smo obavili u turizmu.

I kad sam tu da kažem i sljedeće, a to se na neki način i podrazumijevalo iz izlaganja poslanika Banovića. Nikad ne smijemo zaboraviti zašto u ovo ulazimo. U ovo ulazimo sa namjerom da dovedemo do potpunije valorizacije naših resursa. Zašto to napominjem? Zato što ukoliko želimo da podilazimo očekivanju jednog dijela javnosti, onda bi bilo, čini mi se, najbolje raskinuti sve ugovore. Ali, sjutradan pošto bi se raskinuli svi ugovori, imamo sljedeće pitanje - a šta ćemo sada sa tim investicijama koje su započete. Prema tome, upozorio sam na sjednici Savjeta za privatizaciju koju smo vodili - svakako hajde da raskinemo ugovore tamo gdje je evidentno da su partneri podbacili u izvršavanju ugovornih obaveza, prije svega u oblasti investicija, a na drugoj strani vodimo računa da od danas mi preuzimamo odgovornost za nastavak aktivnosti na tim resursima koje smo procijenili da su vrijedne i da traže odgovornije partnere od onih koje smo do danas imali. Nećemo ih lako naći.

Maloprije sam odgovorio na pitanje kako smo došli do partnera u Vektra Boki. Danas se, recimo za akcije Instituta Igalo, od strane renomirane francuske kompanije nudi 200 hiljada eura. To je od prilike stanje na tržištu danas. A mi smo za Vektra Boku dobili 22 miliona. Znači, moramo jako biti svjesni da ovu akciju moramo da realizujemo i potpuno sam saglasan sa vama, ali sa sviješću o tome da to radimo zbog toga da bi ti resursi ne sada stojali i da bi bili prepušteni zubu vremena, nego da bismo pokušali da nađemo vrednije investitore i da te resurse stavimo u funkciju ekonomskog i društvenog razvoja države.

PREDŚEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ:

Nije bilo proceduralno, ali ja moram priznati da sam zapamtio jednu rečenicu: "Mi ne prodajemo, mi kupujemo odlične investitore". Zapamtio sam, ne znam da li sam vidio ali sam zapamtio.

Izvolite, predsjedniče Vlade, i vi imate pravo na minut.

MILO ĐUKANOVIĆ:

Sjećam se te definicije.

PREDŚEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ:

Nije vaša, profesora Vukotića. Ja sam je čuo od profesora Vukotića.

MILO ĐUKANOVIĆ:

Ja sam je ovdje saopštio.

Dobro. Ali, ja zaista mislim da je u tome poenta i da je mnogo manje važno koliko dobijete novca, jer će se taj novac, znam, kroz državnu kasu veoma brzo u ovu ili onu svrhu potrošiti, ali veoma je važno imati dobrog partnera koji će kontinuirano obezbjeđivati kvalitet upravljanja određenim resursom da bismo mogli da obezbijedimo i profit i zaposlenost na dugi rok. Znate pri tome možemo da budemo uskogrudi koliko god hoćemo, a to je da previđamo da ipak vrijeme pogađa ne samo domaće biznismene, nego i inostrane biznismene.

Ja sam govorio o Kombinatu aluminijuma, govorio sam o partneru koji je u trenutku kada je privatizovao Kombinat aluminijuma imao 50 hiljada zaposlenih u 11 zemalja i promet od 5,4 milijarde dolara, i bio ubjedljivo najjači proizvođač u svijetu. Danas više nije.

Prema tome i Vektra Boka je nekad bila dobro preduzeće i Vektra je nekad bio dobar investitor, znate. I mnoge investitore znam koji su prije neku godinu bili dobri a danas više nijesu dobri. Ne želim da polemišem i da budem bilo čiji advokat ovdje, svako je advokat kvaliteta svoga rada, ali ipak vjerujem da ćemo biti, da kažem, i pravedniji i konstruktivniji ukoliko uvažimo sve aspekte teme o kojoj razgovaramo. Znači, teško je prenebregnuti slom ekonomije koji se dogodio u svijetu zadnjih pet - šest godina.

PREDŚEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ:

Hvala.

Ja da pomognem samo definicijom da ne bi bilo mog kvalifikativa ovome.

Politički odnos se definiše kao interesni odnos, a ovaj parlament i Vlada imaju zajednički interes očuvanja državnih interesa Crne Gore, i to je ono što nas objedinjuje i kroz premijerski sat i kroz poslanička pitanja i kroz sve što radimo, tako da upravo vidim i domete premijerskog sata i poslaničkih pitanja na konstituisanju tog našeg zajedničkog državnog interesa u ovim oblastima, kao najživotniji.

Da ne pogriješim sad opet zbog nekog lošeg rasporeda, ali kolega Bojanić je na dnevnom redu u ime Pozitivne Crne Gore. Izvolite.

MLADEN BOJANIĆ:

Zahvaljujem.

Dame i gospodo, uvaženi predsjedniče Vlade,

Taman se otvorila priča o partnerima i privatizaciji, tako da će ovo moje pitanje samo nastaviti raspravu po tome pitanju.

Prvo da pročitam to pitanje - Molim vas za informaciju i komentar o vrijednosti portfelja nekadašnjih PIF-ova, a sadašnjih investicionih fondova otvorenih i zatvorenih u periodu od njihovog osnivanja do danas, sa presjekom stanja na 31.12.2002. godine, 31. 12. 2007. i 31.12. 2012. godine, kao i informaciju o ukupno obračunatim i naplaćenim provizijama za upravljanje tim fondovima za isti period, a po pojedinim društvima za upravljanje.

Obrazloženje: Proces masovne vaučerske privatizacije, a naročito osnivanje i poslovanje PIF-ova su najavljeni kao snažan podsticaj razvoju crnogorske ekonomije. Nakon 11 godina svjedoci smo potpuno suprotnih rezultata, nažalost katastrofalno loših.

Fondovi ne da nisu poboljšali poslovanje kompanija koji su postali većinski vlasnici, već su ih mnoge uveli u još veće probleme a jedinu korist iz cijelog procesa ostvarili su vlasnici društava za upravljanje.

Molim odgovor i u pisanoj formi.

Gospodine predsjedniče,

Ja znam odgovore na sva ova pitanja. Ja znam i razloge zašto je ovo ovako. Ja znam i zašto se pisala koja uredba, počev od uredbe o privatizacionim fondovima i specijalizovanim menadžment preduzećima iz 2002. godine, znam i zašto to nije bio zakon nego uredba, znam i zašto nije bilo javne rasprave nego ste samo na Vladi usvojili, znam i zašto ste dozvolili, tadašnja procjena 2 milijarde i 400 mil. maraka, sadašnjih milijardu i 200 mil. eura, sa ovakvim načinom se privatizuje. Znam i zašto ste dozvolili da se njima na milost i nemilost ostavi tolika društvena imovina. Znam, gospodine predsjedniče, i ko je tvorac modela, ko je kreator, znam i ko su egzikutori a evo iz Vašeg odgovora saznaćemo i ko su korisnici takvog modela.

Hoću da građani Crne Gore od Vas čuju koliko novca su naplatili za to što ste sveli imovinu od bilizu milijardu eura na 75 mil. današnje vrijednosti, ukupna tržišna vrijednost svih fondova.

Da bih vam pomogao da se fokusirate na konkretne odgovore, zamolio bih vas da preskočite dio odgovora u kome kažete da ste saglasni samnom da fondovi nijesu dobro radili. To ste trebali da kažete prije 10 godina.

Zamolio bih vas da preskočite da kažete da Vlada nema nadležnosti ili nije je imala, jer je to u domenu regulatora, jer i te kako Vlada ima nadležnosti, jer Vlada je kreirala zakone o tom tržištu. Vlada je pisala ovu uredbu koju sam rekao, Vlada svakako a i partija kojom vladate evo već godinama, i te kako ima uticaja na članove Komisije za hartije od vrijednosti i ova Skupština, naravno, parlamentarna većina je svo vrijeme birala iste članove Komisije za hartije od vrijednosti.

Nemojte mi reći samo da Vlada ne može da se miješa na tržište. Umiješali ste se i te kako.Famoznom kontribucijom koju ste dali kod prodaje Telecoma od 30 centi, nešto nezabilježeno , u svijetu je neshvatljivo nešto što je urađeno tada. Nemojte mi reći da ne možete da se miješate u tržište kada ste se umiješali sa 44 mil. pomoći Prvoj banci. Nemojte reći, čak i zadnji primjer da ste i FP potkupili od jednog Fonda, kao Vlada. Mene interesuje a vjerujem i građane Crne Gore zašto ste ovo dozvolili, zašto ste dozvolili da se ovliko provizija, a evo čućemo koliko se naplati za svo ovo vrijeme, zašto ste dozvolili da se putem kupovine sa povezanim licima, sumnjivim transakcijama, da budem grub i prost, raskube imovina društvena Crne Gore. Oni su ,, pojeli “ auto put, to je otprilike, pominjali ste ga danas, nestalo je nekih milijardu i 200 miliona. Zašto ste dozvolili toliko bahatosti i osionosti i pohlepe na tržištu kapitala. Pominjali ste, takođe, odgovornsot. Volio bih da čujem ko je odgovoran za sve ovo? Ko je odgovoran za ovo što ste još jednom, da kažem jednu riječ narodsku - urnisali tržište kapitala u Crnoj Gori?

PREDŚEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ:

Hvala vam.

Predjsedniče Vlade, izvolite.

MILO ĐUKANOVIĆ:

Prihvatam Vašu sugestiju, gospodine Bojaniću, i svakako se neću složiti sa vama.

Znam da o ovoj temi znate dosta i znam da imate i vlastitog iskustva iz upravljanja jednim fondom koji je takodje u posljednje dvije godine izgubio više od 50% vrijednosti kapitala akcionara, tako da vjerujem da iz tog ugla gledano stvari ne djeluju sviše da kažem perspektivno ali svejedno, zbog ostalih ljudi koji su, pretpostavljam, manje upućeni u ovu temu dužan sam da saoštim sljedeće:

Regulativa za poslovanje investicionih fondova uspostavljena je 2002. godine. U to vrijeme finansijsko tržište, osim bankarskog, gotovo i da nije postojalo. Država je kroz zakonsku regulativu nastojala da stvori stimulativan okvir za razvoj tržišta kapitala i u tom kontekstu podsticala stvaranje investicionih fondova i njihov dalji rad kao oblik sofisticiranog finansijskog tržišta.

Kao što je poznato, prethodnim Zakonom o investicionim fondovima bila je propisana provizija naknada za upravljanje od 3% vrijednosti portfelja. Ovo je podrazumijevalo da po automatizmu sa rastom tržišne vrijednosti portfelja raste i naknada i obrnuto. Generalno, nakon početnog trogodišnjeg perioda stagnacije vrijednosti portfelja fondova uslijedio je period višestrukog rasta njihove vrijednosti, vrijednosti naplaćenih provizija. Sve do 2008. godine kada su sa prvim naznakama krize dolazi do pada vrijednosti imvine uključujući i vrijednost portfelja investicionih fondova.

Tako je kumulativna vrijednost portfelja investicionih fondova krajem 2002. iznosila 93. mil. 600.900 €. Pet godina kasnije, 2007, je iznosila 647 mil. 105.624 € da bi na kraju 2012. godine ukupna vrijednost opet iznosila 105 mil. 066.409.ooo €. Provizija šest investicionih fodnova su u 2002. godini iznosile 2.808.000 €, u 2007. 19 mil.413.169 €, a u 2012. godini obračunate su provizije u iznosu od 861.000. 626 eura. U prilogu pisanog odgovora dostaviću vam detaljan pregled vrijednosti investicionih fondova i vrijednost naplaćenih provizija pojedinačno, po fondovima, i po godinama za period 2002-2012. godina. Jasno je da su invsticionih fondovi u jednom periodu razvoja tržišta odigrali važnu ulogu disperzije rizika za ulagače, vlasnike vaučera i kocentracije vlasništva u pojedinim kompanijama. Medjutim, fondovi nijesu opravdali očekivanja koja su se odnosila na potrebno restruktuiranje kompanija, unapredjenje njihovog poslovanja, podizanje kooperativne kulture, efikasnosti i konkuretnosti. Često su, bez obzira na privatno vlasništvo i dominatno vlasništvo investicionih fondova, pojedini problemi, posebno socijalni, izmiještani prema Vladi, dok su fondovi koristili benefite od pasivnog vlasnitšva kroz ubiranje provizija za upravljanje. Istovremeno zaštita manjinskih akcionara u pojednim slučajevima nije bila efikasna, pa su mnogi građani odlučili da prodaju akcije fondova. Dakle, poslovanje investicionih fodnova u Crnoj Gori u prethodnom periodu karakterisalo je pasivno vlasništvo i trgovanje hartijama od vrijednosti iz portfelja fonda, kao i pasivno učeščće upravljanju kompanijama iz portfelja fonda.

Ovako funckonisanje društava za upravljanje invsticionih fodnova značilo je i potrebu promjene postojećeg koncepta organizovanja investicionih fodnova u Crnoj Gori kroz novu zakonsku i podzakonsku regulativu. Bilo je potrebno ustanoviti novi zakonski okvir koji odgovara ekonomskom trenutku i evropskim standardima i direktivama.

Novim zakonom o investicionim fondovima usvojen je koncept obavezne transformacije postojećih fodnova, nastalih u postupku masovne vaučerske privatizacije. Zakonom je propisan način trasformacije po kome će društvo za upravljanje izabran na skupštini akcionara, u otvoreni fond biti obavezno da prenese proporcijalno dio imovine postojećeg fonda i to sve akcije akcionarskih društava iz portfelja u kojima fond ima manje od 40% učešća u kapitalu, da smanji akcijski kapital postojećeg fonda za iznos prenijetih sredstava u otvoreni fond i sprovede investicioni program restruktuiranja i razvoja preduzećima u kojem postojećih fond ima preko 40% učešća u kapitalu. Propisivanjem obaveze društva za upravljanje da sprovedu postupak restruktuiranja kompanije iz portfelja fonda regulativa investicionih fodnova obezbjedjuje efikasnije vršenje vlasničkih prava fonda u kompanijama i aktivno trgovanje njihovim akcijama.

Propisivanje ovakve odredbe imalo je za cilj da pojača odgovornost postojećih društava za upravljanje investicionim fondovima, s obzirom da jača odgovornsot menadžera kompanije iz portfelja prema fondu uslov je jača odgovornost prema fondu je uslov za ostvarenje odgovornost fonda prema svojim akcionarima.

Imajući u vidu sve prethodno navedeno, vjerujem da će implementacija novog Zakona o investicionim fondovima doprinijeti oživljavanju ovog segmenta finansijskog tržišta, povećanju stepena zaštita vlasničkih prava kao i pokretanju privredne aktivnosti u kompanijama u vlasništvu postojećih fondova.

I bez obzira što ste upozorili ali ipak, čini mi se da nije loše podsjetiti, Vlada očekuje da Komisija za hartije od vrijednosti, kao nezavisan i regulatoran organ, i supervizor tržišta kapitala, preduzme pravovremene i konkretne korake na sankcionisanju društava za upravljanje investicionim fondovima koji svoje aktivnosti i poslovanje nijesu upodobili zakonskoj regulativi i koji izigravanjem zakona pokušavaju da za sebe steknu materijalnu korist na štetu drugih akcionara i investitora i kompanija kojima upravljaju a time i naštetu ukupne ekonomije. Hvala.

PREDŚEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ:

Hvala Vam.

Kolega Bojaniću, izvolite.

MLADEN BOJANIĆ:

Zahvaljujem.

Hvala na odgovoru. Naravno, nisam dobio ono što sam tražio, ali eto vidim da se bavite fondom koji sam ja vodio, promašili ste temu, promašili ste temu. To je bio Fond, nije fond odavno, i taj fond je nastao daleko poslije privatizacije. Dodjite na Skupštinu akcionara "Aktiva integre", ako vas interesuje, pa tamo ćete dobiti punu informaciju.

Što se tiče cifara koje ste rekli, i ja ću neke da pomenem, jer ste ih Vi preskočili.

Spomenuću neka preduzeća koja su oni trebali da prestruktuiraju, odnosno koja su dobila strateškog vlasnika putem ovakvog načina privatizacije. Samo da neka nabrojim: "Izbor" Bar, Bjelasica ,,Rada“, Solana Bajo Sekulić, HTP Onogošt, Mješovito Herceg Novi, HTP Primorje, Cetinje Turist, Titeks, Vunarski kombinat, Staklenici, Fep Plužine, Primorka Bar, Servis Import, Andrija Baltašić. Dan bi mi bio mali da objasnim o čemu se ovdje radilo i kako su se ova preduzeća uništila, odnosno ovi tzv. strateški investitori šta su uradili, ali dobro. Reći ćete da je kriza ili da je jednostavno takvo tržište. U takvom tržištu 2009. godine fondovi su dobili 143 miliona eura od prodaje akcija Elektroprivrede. Znate li koliko sada imaju na računu svi zajedno? Petnaest miliona. Mi svi odlično znamo, i vi i ja, gdje su oni otišli.

Kažete da je masovna vaučerska privatizacija trebalo da donese tu disperziju rizika. Očigledno da bi manje osjetili koliko im je novca poneseno. Kažete da se manjinski akcionari nijesu mnogo potrudili. Pa, naravno da nijesu kada ste vi takve zakone pisali, kada ste vi imali takvu komisiju koja je trebala da brine o njima, i onda ste nam pročitali novi zakon. Na koga će taj zakon da se primjenjuje? Znate da je od šest fondova ostalo svega četiri i da su dva od ta četiri pred stečajem. Tako da, što bi rekli, pojela maca, nema više. Ne znam prema kome. Za isto vrijeme su se stotine hiljada eura plaćale konsultantima koji su predlagali kako da se piše taj zakon. Kažete da čekate i nadate se da će Komisija za hartije od vrijednosti da preuzme mjere da ovo spriječi, i to tako čekate i nadate se 11 godina. Ja se ne nadam više, znam da je to, nažalost, kraj. Meni je užasno teško što nijesam mogao bar dio toga da zaustavim. Zahvaljujem.

PREDṤEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ:

Hvala vam.

Predsjedniče Vlade.

MILO ĐUKANOVIĆ:

Samo činjenica radi, kažimo i to da je Komsija za hartije od vrijednosti direktno u nadležnosti parlamenta. Prema tome, nemojte adresirati, pored onog što sve Vlada nosi, odgovornost za ono što ne nosi. Ako mislite da Komisija loše radi svoj posao, imate uvijek poslovničku mogućnost, kako mene tako i predsjednika Komisije, da pozovete i sa njim razgovarate o potrebi kvalitetnijeg rada Komisije.

Vlada će, dakle, poštujući ustavne nadležnosti svakako nastaviti da dalje, kroz aktivnosti o kojima sam govoriti, pokuša da doprinese da fondovi postanu dio rješenja za ekonomske probleme, a ne sami dio problema kako su sada. Opet nijesam ni slučajno pomenuo iz bilo kakvog naglašeg kritizerskog odnosa vaše iskustvo u fondovima, ne privatizacionog nego fonda zajedničkog ulaganja, jer znam jako dobro da taj fond nije nastao kao posljedica privatizacije nego upravo, kako ste kazali, značajno kasnije, ali vjerujem da se iz njegovog iskustva može, takođe, u značajnoj mjeri objektivno sagledati problem funkcionisanja fondova u globalnom ekonomskom kontekstu, i nacionalno i globalno.

Znači, vi ste u pravu kada skrećete pažnju - nemojte, ipak, sve svoditi na pitanje krize. Mislim da nije to karakteristično ni za Vladu ni za mene. Ipak, kao što vidimo, bilo bi krajnje neracionalno prkositi krizi i govoriti da je uprkos njoj moguće živjeti pod staklenim zvonom. Očigledno da je ta kriza pokosila evropsku ekonomiju, pa pogađa i našu i pogađa i tržište kapitala.

Drugi dio koji nikako ne bismo smjeli zaboraviti je deficit znanja o kojem sam govorio na našoj raspravi, kada je izabrana Vlada. Plašim se da je to mnogo autentičniji problem Crne Gore od ovog globalnog. Plašim se da se on ne pokazuje samo u radu privatizacionih fondova i društava za njihovim upravljanjem, da se ne pokazuje samo ni u fondovima zajedničkog ulaganja. On se generalno pokazuje u svemu što je biznis u Crnoj Gori. Podsjetimo se preduzeća, recimo, Oboda, Dakića itd, na koje se ne može odnositi ovaj aspekt ekonomskih problema. Dakle, oni nijesu bili predmet masovne vaučerske privatizacije. Generalno, svaki od tih problema govori o jednom, ozbiljan deficit znanja, slažem se sa vama, i nadam se da ćemo zajedno raditi da ga prevaziđemo. Mislim da je to, zaista, ozbiljan deficit koji najeksplicitnije ugrožava ostvarenje i ono što su ekonomski interesi Crne Gore. Zbog toga sam tom pitanju prilikom izbora Vlade posvetio tu pažnju i predložio da razmislimo o preduzetništvu kao predmetu u redovnom sistemu obrazovanja da bi smo organski otklanjali deficit koji imamo.

PREDṤEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ:

Hvala vam.

Može. Mislim da smo u stanju gdje svi moramo da pokupimo znanje koje imamo da se bolje snađemo. Izvolite.

MLADEN BOJANIĆ:

Vrijeme je da podsjetim premijera na njegovu izjavu kada je bio predsjednik. Privatizacioni fondovi su se preko društava za upravljanje izrodili u nešto što nema odgovoran odnos prema ekonomskim interesima države, to ste izjavili kao predsjednik Crne Gore.