Preskoči na sadržaj Preskoči na podmeni Naslovna strana Aktuelnosti Mapa sajta Śednice skupštine Śednice radnih tijela Zakoni Kontakt Online streaming Ustav Crne Gore Akcioni plan Poslovnik Skupštine Plan zakonodavnog rada Mjesečni bilten Građani Međunarodna saradnja
Skupština Crne Gore

DRUGO POSLANIČKO PITANJE EMILO LABUDOVIĆ

Koleginice i kolege,gospodine ministre vanjskih poslova,

U onoj dnevnoj kolokvijalnoj politici, natpisima, prigodnim istupima čelnika ovog režima se često ističe da je od svih država nasljednica bivše Jugoslavije Crna Gora najmanje opterećena nečim što se zovu teritorijalna pitanja, problemi granice, razgraničenja i tako dalje i tako dalje.

Medjutim, s vremena na vrijeme, da li dirigovano ili slučajno u prvi plan izbiju dva krupna granična problema sa kojima se Crna Gora, na žalost, još uvijek ne suočava ali će se morati suočiti i moraće ih riješiti prije ili kasnije.

S obzirom da je od uspostavljanja privremenog režima razgraničenja na Prevlaci, koja je možda teritorijalno beznačajna ali strategijski veoma važna tačka teritorije Crne Gore jer se u njenoj blizini, i ona zapravo dominira ulazom u Bokokotorski zaliv, prošlo više od 10 godina. Javnost, pa čak i ovaj dom, još uvijek se drži u neznanju u kojem su stanju pregovori sa Republikom Hrvatskom vezano za taj problem. Kakvi su izgledi da Crna Gora ostvari ono što, po mom dubokom uvjerenju, predstavlja njeno istorijsko pravo? Da li su iscrpljeni svi napori u tom pravcu, ili se polako javnost priprema za ono izgleda neizbježno, a to je da će se ovaj problem razrješiti arbitražom pred Međunarodnim sudom pravde.

Ono što mene više i od samog ishoda brine, gospodine potpredsjedniče Vlade i ministre vanjskih poslova, jeste činjenica da se to uporno gura pod tepih i uporno drži daleko od očiju javnosti kao da se to ne tiče nikoga u Crnoj Gori osim te mješovite komisije, ako ona još uvijek postoji, I ako ona još uvijek radi svoj posao. Pitam se, to je bila jedina intencija mog pitanja - može li, recimo Skupština Crne Gore, kao najpozvanija, da to riješi i ona koja će na kraju morati da stavi paraf na tu odluku, da se drži van toga i da bude neinformisana i neobaviještena makar u onoj formi, i makar u onoj mjeri koje to stanje pregovora dozvoljava. Zato sam vam uputio sljedeće pitanje:

U kojoj su fazi pregovori sa Republikom Hrvatskom o razgraničenju u oblasti Prevlake? Ko su sve, u ime Crne Gore, članovi Ekspertske komisije za razgraničenje, da li je i kada Vlada Crne Gore zvanično razmotrila neki njen izvještaj i da li i kada Vlada ima namjeru da o toku i rezultatima ekspertskih i političkih priprema za rješenje ovog pitanja upozna Skupštinu Crne Gore?

Odgovor od Vas očekujem i u pisanoj formi, a računam da nijeste imali vremena, ali takođe računam da ćete ispuniti tu obavezu.

PREDṤEDAVAJUĆI SULJO MUSTAFIĆ:

Zahvaljujem kolegi Labudoviću.

Potpredsjednik Lukšić, odgovor. Izvolite.

IGOR LUKŠIĆ:

Hvala, gospodine potpredsjedniče.

Naravno da ćemo dostaviti i odgovor u pisanoj formi, a zahvaljujem poslaniku Labudoviću, kao i poslaniku Laloševiću, koji je postavio u suštini skoro isto pitanje, na aktualizaciji ove teme, jer mislim da je pitanje pravovremeno. Mislim da je u suštini dobrodošlo kao inicijativa da se na sličnu temu razgovara za koji dan na parlamentarnom Odboru koji se bavi medjunarodnim pitanjima.

Iskoristio bih odgovor da naglasim sljedeće, a to je da medjudržavni pregovori se obično sastoje od tri faze, inicijalne, razvojne i završne faze.

U slučaju pregovora sa Republikom Hrvatskom nalaze se u tzv. razvojnoj fazi, jer je inicijalna faza okončana prihvatanjem protokola između Vlade Republike Hrvatske i tada Savezne Republike Jugoslavije o privremenom režimu uz južnu granicu iz 2002. godine.

Uzevrši u obzir da su se šefovi diplomatija Crne Gore i Hrvatske nedavno dogovorili da revitalizuju bilateralne napore za rješavanje ovog pitanja, Vlada je zadužila ministra vanjskih poslova i evropskih integrcija da donese rješenje o formiranju i razgraničenju izmedju Crne Gore i Republike Hrvatske.

Planirano je da Vlada na narednom zasijedanju donese odluku o prestanku važenja svoje ranije odluke o formiranju Komisije za pripremu pravnog postupka, razgraničenja izmedju Crne Gore i Republike Hrvatske pred Medjunarodnim sudom pravde u Hagu.

Iz naziva prethodne komisije slijedi da se rješenje pitanja apriori usmjerava ka Haškom sudu iako predsjednici dvije susjedne prijateljske države smatraju da još uvijek ima prostora za bilateralni dogovor, što i jedna i druga strana smatraju višestruko povoljnijim ishodom.

To bi potvrdilo kapacitete dvije države da ovakva pitanja rješavaju kroz pregovore uz uvažavanje medjusobnih interesa i imajući u vidu medjususjedske odnose.

To na drugoj strani ne isključuje mogućnost arbitražnog postupka ukoliko se protezanje zajedničke državne granice ne utvrdi kroz bilateralni postupak razgraničenja.

U pripremi je rješenje Ministarstva vanjskih poslova i evropskih integracija o formiranju odgovarajuće komisije na čijem čelu će biti i dalje ministar vanjskih poslova i evropskih interacija.

Komisija će, najvjerovatnije, imati 10 članova među kojima su i rukovodioci iz Ministarstva unutrašnjih poslova, Uprave za nekretnine, drugih državnih organa, i istaknuti eksperti za medjunarodno pravo koje imamo u Crnoj Gori.

Vlada Crne Gore nije imala mogućnost da razmotri izvještaje nove Komisije za razgraničenje, budući da je u toku njeno formiranje, ali je Vlada u nekoliko navrata ranije razmatrala tehničke izvještaje prethodne Komisije za pripremu pravnog postupka za razgraničenje izmedju Crne Gore i Republike Hrvatske na osnovu kojih je konstatovano da nijedna strana još uvijek nije definisala predmet spora i da privremeni protokol iz 2002. godine izmedju SRJ i Republike Hrvatske nastavlja da se primjenjuje bez ikakvih problema do današnjeg dana, kao pravni osnov privremenog režima uz Prevlaku.

U širem političkom i regionalnom smislu, privremeni režim je uspostavio dobru praksu na pograničnom području i stvorio pretpostavke da se konačno rješenje ovog pitanja traži u procesu pregovora, ne ograničavajući vremenski trajanje privremenog rješenja koje je sada na snazi. Poslije očekivanog ulaska u Evropsku uniju 1. jula ove godine Republika Hrvatska treba da prilagodi režim pograničnog saobraćaja, te upodobi svoje granične prelaze i režim prelaska državne granice evropskim pravilima a u skoroj budućnosti i šengenskom kodeksu, te da učini sve što je potrebno kako bi bila utvrdjena državna granica Republike Hrvatske, kao spoljna granica Evropske unije prema svim susjedima koji nijesu članovi Evropske unije.

Vlada Crne Gore će, imajući to u vidu, zadužiti Komisiju za razgraničenje Crne Gore i Republike Hrvatske, kao i Komisiju za utvrđivanje protezanja državne granice i otvaranja graničnih prelaza i utvrđivanje režima pograničnog saobraćaja i integrisano upravljanje granicom, koja je u nadležnosti Ministarstva unutrašnjih poslova, da intenziviraju aktivnosti u pripremi odgovarajućih akata, mjera i aktivnosti. U ovoj fazi dvije strane su pripremile predloge sporazuma o graničnim prelazima i predlog sporazuma o pograničnom saobraćaju. Pregovori o ova dva sporazuma nedavno su započeti u dobroj vjeri uz obostrano uvjerenje da oni neće imati reperkusije za utvrdjivanje zajedničke granice.

Budući da će Komisija za razgraničenje izmedju Crne Gore i Republike Hrvatske biti u direktnoj nadležnosti Ministarstva vanjskih poslova i evropskih integracija, može se očekivati da će njen predsjednik ili lice koje ovlasti, biti u prilici da redovno obavještava Skupštinu o toku i rezultatima rada, neposredno nakon što se ona sastane sa odgovarajućom Komisijom Republike Hrvatske.

Takodje, prilika za podrobnije upoznavanje o pitanjima vezanim za Prevlaku, pružiće se i u petak, za koji dan, na zasijedanju Odbora Skupštine Crne Gore za medjunarodne odnose i iseljenike, gdje svjesni obaveze i potrebe da nadležni organi redovno i blagovremeno upoznaju Skupštinu Crne Gore o rezultatima priprema za rješavanje ovog važnog pitanja.Pri tome, naravno, treba imati u vidu i Zakon o zaštiti tajnih podataka, koji u članu 3 tačka 3 i članu 11 tač. 1,2,3 i 4 reguliše da podaci iz pregovora u domenu inostranih poslova od državnog značaja koji su u toku, spadaju medju zaštićene podatke. Zahvaljujem.

PREDṤEDAVAJUĆI SULJO MUSTAFIĆ:

Zahvaljujem potpredsjedniku Vlade.

Pravo na komentar poslanik Labudović. Izvolite.

EMILO LABUDOVIĆ:

Gospodine ministre, ako dozvolite jedini generalni zaključak koji mogu da izvučem iz ovoga što ste mi saopštili a što sam u najvećoj mjeri, iskren da budem, i očekivao, znao sam kojih dometa može da bude Vaš odgovor, jeste da je sve vraćeno na početak. 10 godina prethodna Komisija, navodno, nešto radi. Vlada, navodno, razmatra to što Komisija radi, i nakon 10 godina formira se nova Komisija za razgraničenje. Ne djeluje li Vam to malo smiještno, za jedan od najvažnijih teritorijalnih sporova, jedno od najvažnijih teritorijalnih ptianja koje ima Crna Gora.

To što je privremeni režim funkcionisao dobro, je jedno pitanje, on može tako da funkcioniše i 100 godina. Stvar je dobre volje, ili možda interesa neke druge strane da ga drži u ovoj, ili onoj formi, ili u onom, ili onom stanju, ali činjenica da se, 11 godina nakon uspostavljanja tog privremenog režima, stvar vraća na početak, stvarno je katastrofalna. Ili je neko krajnje neozbiljno shvatao to pitanje ili postoji prećutni dogovor da vrijeme učini svoje, pa će to riješiti onaj koji će to riješiti, Evropska unija, jer to od 01. jula postaje njena granica, i njen sud će presuditi. A vi ćete nas dovesti, prije svega ovaj dom, što je nezamislivo i što je van svake pameti, da nakon 10 godina nas prvi put spremate u petak informisati podrobnije, dovešćete nas pred svršen čin i reći - tako je presuđeno, mi tu ne možemo ništa, a onda ćemo za ključ vlastite kuće svaki dan u Zagreb. Gospodine Lukšiću, suviše je to krupno pitanje da bi se to radilo na ovaj način.

Drugo, pitao sam Vas, ko su bili članovi dosadašnje komisije? Pitao sam, koliko su izvještaja podnijeli Vladi i da li je Vlada uopšte ijedan razmotrila i usvojila? Znate li uopšte šta se radilo prethodnih 10 godina? Jesu li oni išta uradili od onoga za šta su bili plaćeni, jer sumnjam da su tamo radili besplatno. Ali, i da jesu to ih ne opravdava, jer su se bavili jednim od najznačajnijih državnih pitanja Crne Gore u ovom trenutku.

Gospodine Lukšiću, suviše neozbiljno, vjerujte. Ovo pitanje nijesam postavio radi ubiranja nekih političkih poena. Nije Prevlaka više opoziciona nego što je vaša, i obratno. Ona je zajednička. Ali, način na koji vi brinete o njoj je, pravo da vam kažem, ne samo nedomaćinski, nego često imam utisak da ima i elemente neke zle namjere. Tako se neodgovorno ponijeti prema ulazu u sopstvenu kuću, to ne govori niti o ozbiljnosti Vlade, niti o njenoj odgovornosti, niti o njenoj kompetentnosti, niti, što je najgore, o njenoj stručnosti. Ne zavidim vam ni najmanje što ste ovo uzeli u svoje ruke, ali ne možete se lišiti odgovornosti za ovo što je dosad bilo, jer punih 10 godina ste imali ovo pitanje u rukama, i, koliko vidim, nijeste maknuli jedan jedini korak dalje.