Koliki je tačan broj spomenika kulture, nepokretnih i pokrenih, čiji je status utvrđen po ranijim propisima i koji sada imaju status kulturno dobro, do valorizacije njihove kulturne vrijednosti? Koliko ovih spomenika do sada je valorizovano u skladu sa važećim zakonom? S tim u vezi, odgovor na postavljeno pitanje treba da sadrži i informacije koliko je od tog broja nepokretnih, a koliko pokretnih kulturnih dobara, kao i za koliko spomenika kulture, po ranijim propisima, nijesu utvrđene granice zaštićene okoline.

Odgovor na ovo pitanje takođe u prilogu treba da sadrži i spisak svih spomenika kulture čiji je status utvrđen po ranijim propisima i koji imaju status kulturno dobro do valorizacije njihove kulturne vrijednosti.

U obrazloženju sam naveo da, shodno članu 142 Zakona o zaštiti kulturnih dobara, spomenici kulture, čiji je status utvrđen po ranijim propisima, imaju status kulturno dobro do valorizacije njihove kulturne vrijednosti uz obavezu da se revalorizuju kulturne vrijednosti za ova kulturna dobra i izvrše u roku od tri godine od dana stupanja na snagu ovog zakona.

Zakonom o zaštiti kulturnih dobara član 143 propisano je i da se za nepokretna kulturna dobra, kojima nijesu utvrđene granice zaštićene okoline, iste utvrde u roku od tri godine od dana stupanja ovog zakona. Takođe zakon propisuje da ove poslove na zaštiti kulturnih dobara vrši Uprava za zaštitu kulturnih dobara, koja funkcioniše kao organ u sastavu Ministarstva kulture.

Uvaženi ministre Mićunoviću, mene zaista raduje i Vaš kulturan odnos i ophođenje, ali mislim da je vrijeme da možda malo i dignemo nekih kreativnih tenzija kada je kultura u pitanju, zato što se pozivamo na Njegošev stih:"Moje pleme snom mrtvijem spava" kada je kultura u pitanju. Mi trenutno nemamo, a i ni jedan građanin Crne Gore nema otvorenu mogućnost da vidi koja su kulturna dobra, gdje se nalaze, koje su lokacije njihove, koja je okolina koja ih okružuje, da li su pokretna ili nepokretna. Takođe ne postoji i ako je zakonom obavezna, ne postoji veb stranica na kojoj bi ljudi mogli da vide koja se kulturna dobra nalaze na teritoriji Crne Gore i u krajnjoj crti da se posvete ili njihovom istraživačkom radu ili njihovom formalnom obilasku. U krajnjoj crti imate rečenicu:"Upoznajte domovinu da bi je voljeli". Plašim se da naše generacije koje dolaze nemaju tu priliku. Hvala.

PREDŚEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ:

Ja sam imao sreću da svako jutro prolazim pored jedne table na kojoj je pisalo „pod zaštitom države“. Odnosi se na Stari grad Kotor i na sjeverna vrata. Vjerujte mi sve je zarđalo u Starom gradu, osim te table na kojoj piše „pod zaštitom države“. Još uvijek je svježe plava kao i prije 40 i nešto godina. Tako je bila kvalitetno napravljena da izgleda da je i država bila toliko kvalitetna da je to pod zaštitom države značilo nešto. Izvolite, ministre.

BRANISLAV MIĆUNOVIĆ:

Poštovani gospodine Periću i gospođo Bošnjak,

Neka mi gospodin Perić ne zamjeri i predsjednik Krivokapić što se nešto iz ovog odgovora može i primijeniti na moj mogući odgovor onome o čemu ste i vi govorili. Dakle, ako savjete dajete, ako mi pozivamo da sarađujemo, uzmite u obzir da je ministar koji stoji pred vama bio inicijator da se baština u Crnoj Gori reformiše, upravo zato što je dobar dio toga o čemu govorite zatečeno stanje stvari.

Zakon je donešen 2010.godine, koji prvi put to prepoznaje. Dakle, postojao je Zakon o zaštiti spomenika kulture, kojih je bilo oko, ne znam, 300,400, 350 i nešto, koje je Skupština stavljala na spisak. Složićemo se svi da je to bila spora procedura i da je 40 godina do promjene zakona u jesen 2010.godine bilo takvo stanje. Dakle, mi prvi put sad, mi mnoge stvari imamo prvi put, imamo Zakon o zaštiti kulturnih dobara, u kome prvi put prepoznajemo faktički sa mnogim parametrima dobar dio pokretne kulturne baštine, a da ne govorimo o nepokretnoj i tu su neki novi standardi primijenjeni. Prvi put prepoznajemo, na veliku radost, nematerijalnu kulturnu baštinu s kojom nijesmo manje, ako nijesmo više bogati u odnosu na nepokretnu ili pokretnu kulturnu baštinu, i prvi put prepoznajemo kulturni pejzaš.To su ogromni veliki poslovi koji su povećali gabarite naših obaveza i vjerovatno i vremena. Učinićemo sve da to završimo u tom roku. Ja nijesam samo džentlmenski ponudio saradnju, ja sam ponudio saradnju onako kako razmišljam cio svoj život o komunikacijama i ja nijesam bio ciničan kada sam vam ponudio da sarađujemo, niti sam imao bilo kakvu zadnju namjeru i zato vas ljubazno molim, da kalkulacije tipa 40 godina možda ostavimo za neke duhovitije trenutke, ljubazno vas molim, jer mi ćemo to mnogo prije stići.

Što se tiče prioriteta, priotiteti su i te kako dobro i pažljivo izvagani. Od stiha "pleme moje snom mrtvijem spava" bolji je drugi stih "suza moja nema roditelja“. Ja često govorim da glavnu bitku za kulturu treba dobiti u Vladi Crne Gore, onamo đe se dijele pare i sigurno je da status, kadrovski status u upravi i drugih institucija koje štite baštinu moramo podizati permanentno na mnogo veći nivo. Decenijama su trajali problemi. Ne treba sumnjati u to da Ministarstvo kulture u ovom trenutku ne zna za svaki spomenik i tražili ste, ja ću vam uputiti pismeno cijele spiskove toga što je na dnevnom redu.

Dakle, spomenici kulture čiji je status utvrđen po ranijim propisima i koji shodno odredbi čl. 142 Zakona o zaštiti kulturnih dobara imaju status kulturno dobro do revalorizacije njihove kulturne vrijednosti. U Crnoj Gori ima 1961.... 63, to smo sve pomenuli, te cifre. Nova zakonska rješenja znatno su povećala obim našeg posla. Dovoljno je pomenuti brigu o nematerijalnoj baštini, zaštiti kulturnog pejzaža koji se prvi put definišu Zaknoom o zaštiti kulturnih dobara, koji je gotovo jednoglasno u ovom domu usvojen. Stručni timovi uprave za zaštitu kulturnih dobara do sada su odradili broj koji sam rekao i riječ je o izuzetno kompleksnom poslu, obrazovali smo brojne stručne timove, gospođo Bošnjak, uključivanjem kadrova iz svih nacionalnih i lokalnih institucija i nevladinih organizacija sa čitave teritorije države, te sam uvjeren da ćemo uz zalaganje svih relevantnih subjekata posao završiti u zakonskom roku. Ponavljam, ukoliko to ne bude moguće, tražićemo zakonska rješenja da taj posao obavljamo nadalje, ali nam sigurno neće trebati 40 godina.

Neću propustiti ovu priliku da kažem da ćemo reforme koje smo započeli, ukupno, završiti do kraja, makar ja to činim sa svojim saradnicima u ovom mandatau koji mi je dat, uprkos izazovima koji se odnose na mali broj stručnog kadra. Nemojte sad pomisliti da je to mali broj koji ima Uprava za kadrove, nego je to mali broj koji ima Crna Gora, a nije bilo logično, ajmo da izmjerimo prvo šta su nam kadrovski kapaciteti, pa da onda pravimo reforme, to je nonses, to je put bez povratka, to smo viđeli kako izgleda zadnjih decenija, nego ćemo uvoziti kadrove, ako treba, sarađivaćemo sa zemljama iz okruženja, i to radimo i to ćemo u proljeće početi. Znate da smo prošle godine kopali na 30 mjesta od Stravča do Berana itd. Nešto se čini.

Takođe, nedovoljna su finansijska sredstva, mi imamo za ovaj projekat za 2013, ja nijesam spominjao 2014. Za 2013.imamo tih 350.000 i nešto što ovdje treba danas svi zajedno da kažemo, a to je nije pitanje ni pozicije ni opozicije, nego je pitanje svih nas zajedno. To je nedovoljna, kako god hoćete, građanska, politička, bilo kakva druga svijest u odgovornosti institucija i značaju i uloge svih pojedinaca u sistemu zaštite kulturne baštine. Ovaj posao radim već petu godinu, pet godina se permanentno time bavim, uz velike napore, i moram vam reći uz velike stresove.

Ovaj poziv jutros nije licemjeran s moje strane, ovaj poziv je da pružimo ruke i da probamo sa svih strana gdje imamo prijatelje i gdje imamo svoje ljude, svi zajedno, a to su opštine. Mi ne možemo u ovom dijalogu prekoračiti opštine i njihove odgovornosti, nije sve posao Uprave za zaštitu dobara i Ministarstva culture, to je nonsens u ovoj priči. Dakle, opštine šta rade, opštine moraju da dignu svoje kapacitete i da ne gledaju sa svojih prozora kako im se dešava to što im se dešava. Ministarstvo kulture u suštini treba da propisuje standarde, da primjenjuje standarde, da vrši nadzor, a ne da, između ostalog radi sve ovo što mi radimo. Dobar dio toga što treba da urade opštine, govorim to javno svim predsjednicima opština i svim skupštinama opština u ovom trenutku, jeste da moraju lavovski dio posla iz ove priče da preuzmu na svoja pleća i sa svojom odgovornošću.

Izvinite, predsjedniče, još jedan minut. Zato koristim i ovu priliku da pozovem, molim vas, sve stručnjake bez obzira na partijsku pripadnost, da se uključe u proces koji sprovodimo i kroz konkretan učinak potvrdimo našu brigu o zajedničkom nasleđu. Ako bude Ministarstvo kulture adresa koja će dobijati packe i prut po dlanovima, a preduzimamo sve ovo što preduizimamo, mi ćemo u tom nekom za mene iracionalnom antagonizmu ponovo gubiti vrijeme. Ja mislim da jutros mogu ovo biti počeci neke dobre saradnje, a hoćemo li stići ili ne to je drugo pitanje. Mnogo toga nijesmo stigli, mnogo toga iz brojnih zakona nijesmo realizovali, pa nije pao cukar u vodu za toliko da i nešto produžimo od ovoga roka.

Rekao sam vam da ću vam uputiti spisak nepokretnih i pokretnih kulturnih dobara, i zahvaljujem vam, predsjedniče, što ste mi dali malo više vremena, i nadam se da je ovaj početak ove vrste saradnje konačno, koji ste i sami komentarisali, koristan i da jedni druge učimo o tome šta je nacionalni interes, šta je identitetski interes. Svoj anganžman u Ministarstvu kulture prije svega i iznad svega posvećujem obogaćivanju kulturne baštine naše zajedniče otadžbiine koja se zove Crna Gora.

Hvala vam na pažnji, hvala vam predsjedniče.

PREDŚEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ:

Hvala vama.

Radi se o nečemu što može biti konsenzus u Crnoj Gori, a to je da ova generacija ako bar ne može stvoriti tako velika kulturna dobra, da bar očuva ovo što su prethodne generacije stvorile.

Izvolite.

SRĐAN PERIĆ:

Uvaženi predsjedniče, uvaženi ministre Mićunoviću, kolege poslanici,

Sekretarijat za kulturu Pozitivne Crne Gore će se svakako obraćati vama i vidjećemo da li je ova ruka saradnje koju ste pružili istinska, ili je više marketinške prirode.

Ja opet kažem, vrijeme će pokazati pred nama kakvo je stanje tu. Ja vam moram reći , gospodine Mićunoviću, da ste vi ministar u više saziva, ministar kulture, i da jedan od vaših predstavnika uvaženi, da ne pominjemo ljude koji nisu ovdje, glumac sa velikim renomeom i u okruženju, podnio je ostavku na to mjesto, upravo, koliko sam ja informisan, zbog manjka sredstava koja su išla kod tog ministarstva, što je jedan od rijetkih primjera.

Što je mnogo bitnije, mi danas nismo dobili konkretan odgovor. Naravno, mi ćemo vidjeti spisak koji nam budete proslijedili. Osim cifre, jako je nezahvalno sada komentarisati sadržaj odgovora kojeg nemam pred sobom do kraja, ali vjerujem da ste naveli tačne podatke koji se sadrže u tom spisku.

Ono što je druga stvar za nas mnogo bitnija jeste da mi u suštini na današnji datum nemamo ažuran registar kulturnih dobara u Crnoj Gori. Mi nemamo ni jasno rečeno koje je to zatečeno stanje u odnosu na zadnji registar koji je rađen 2006. godine, a zakonska obaveza je da se izvrši terenska revalorizacija svih objekata koji se odnose na kulturna dobra, tako da je jako teško utvrditi na što se odnose ove cifre.

I ono što je, takođe, mnogo bitnije, biću do kraja otvoren, mnogo više čudi stav odgovornih ljudi u Ministarstvu da se bavimo više perifernim nego suštinskim stvarima, a suštinska stvar nisu radne grupe nego kulturna dobra i mislim da smo mi negdje zaglavili u tom lavirintu radnih grupa eksperata da su kulturna dobra tu po strani i čekaju. Dobar dio njih i propada.

Ministre Mićunoviću, vi ste odškolovali nekoliko vrsnih generacija studenata glume, prije svega i vi ste, na žalost, crnogorskoj javnosti više poznati kao promoter, slobodno mogu reći, proslava i svečanosti vladajući dobrostojeće klase, to je percepcija javnosti i vas. Vi, ministre Mićunoviću, bezobzirno gurate koncept alternativnog i elitnog u kulturi. Ali niti imate klasično da biste imali alternativno, niti imate popisana kulturna dobra da biste insistirali na konceptu elitnog.

Plašim se da ste u virtuelnom svijetu svoje sobe za razmišljanje zaboravili da je obaveza ministra prije svega i izvan svega da čuva kulturna dobra. Uz to, stvarajući monopole bez presedana u crnogorskoj kulturi kad se kulturni poslenici mogu podijeliti na uzak krug vama bliskih i povezanih ljudi i ogromnu većinu umjetnika koji je prepušten na volju predatorskom tržištu gdje se slike mjere na metre a knjige se prodaju prema boji svojih korica,vi ste suštinski promoter ideološke matrice za tako nešto.

Ta ubrazilja mora da se mijenja. Stoga vas pozivamo da se konačno okrenemo, svi zajedno, kulturnoj baštini Crne Gore, da je popišemo, tretiramo u skladu sa Zakonom jer ona to zaslužuje. Hvala.

SRĐAN PERIĆ:

S jedne strane jeste mi zamjereno da se lično obraćam, a s druge strane, vi ste iznijeli jednu konotaciju, koja nije baš prijatna, ne znam da li vi to smišljate ili vam neko donosi. Pa bi trebao taj neko da dolazi.

Evo, pošto smo pomenuli uvaženog kolegu Tamindžića, iz ugledne porodice Tamindžić, da mi on nije pripremao pitanje i moram vam reći da sam ovo pitanje pripremao ja. Sa druge strane, drago mi je što je gospodin Tamindžić sa nama.

Ono što je bitno, znate, gospodine Mićunoviću, vi pokrivate javnu funkciju. Ja sam rekao vama lično, o vašem profesorskom i režiserskom angažmanu mogu reći samo najljepše, ali vaš rad je podložan kritici. Iako je vaša senzitivnost tolika i taj prag spušten, da vas bilo koja opomena ili riječ dovodi do stanja lične uvrijeđenosti, ja moram onda reći da je ovo pitanje pogodilo srž suštine i da je upravo ovo suština parlamenta. To je danas doprinos i vaš i moj. Ja sam izuzetno zadovoljan, ministre Mićunoviću, da se tenzija upravo u vezi sa kulturom podigla. To znači da će se nešto radit,i i to smatram i svojim a nadam se i vašim doprinosom.

Još jednom vas podsjećam, kao režiseru, kao ličnosti ja apsolutno nisam rekao ni jednu ružnu riječ, o vama kao kao profesoru mogu reći samo najbolje. Ali, ovdje govorimo o javnom angažmanu.Ministar ste u nekoliko mandata, vaš rad je podložan analizi, a bogami gdje treba i kritici.

Hvala.