Prvo ću pročitati, preciznosti radi, pitanje postavljeno premijeru.

"Molim Vas da objasnite kojom ekonomskom vizijom se rukovodila Vlada prilikom nedavnog sklapanja Sporazma o izmirenju obaveza Novinsko izdavačko preduzeće "Pobjeda" prema državi? Da li imate za cilj prestruktuiranje, prodaju ili likvidaciju ove kompanije?

Nadam se da sam pogodio temu. Obrazloženje.

Pomenutim sporazumom sklopljenim u aprilu tekukće godine "Pobjeda" AD kompanija u većinskom vlasništvu države Crne Gore, za 4,8 miliona eura, prodao je državi Crnoj Gori, odnosno Vladi, zgradu u Podgorici kako bi država dio od tog novca namirila obaveze "Pobjede" AD po osnovu poreza i doprinosa u iznosu od 2,8 mil. eura a preostala 2 miliona Vlada će platiti do kraja godine.

Molim odgovor i u pisanoj formi.

Znam da vam djeluje javnosti vjerovatno zbunjujuće obrazloženje ali biće prilike da razjasnimo o čemu se ovdje radi.

Prije nego što bih objasnio malo šire ovo pitanje, dvije uvodne napomene.

Da kažem da ovo ptianje nema nikakvih dodirnih tačaka sa uređivačkom politikom "Pobjede", nešto što mene potpuno bih ostavio po strani i nešto što apsolutno nije uticalo na način, odnosno na ovo psotavljeno ptianje. Zanemariću i obavezu Vlade da privatizuje "Pobjedu", kako već godinama je trebalo, i zanemariću i jezik na kome se štampa, je li ćirilica ili latinica, potpuno mi je sve jedno.

Dakle, izabrao sam pitanje kao studiju slučaja ili cace study koja jasno pokazuje neodgovoran odnos Vlade po pitanju upravljanja kompanojom u državnom vlasništvu. Da vas sve podsjetim 86% akcija posjeduje Vlada.

Nekoliko cifara iz bilansa stanja, bilansa uspjeha, bolje reći bilansa neuspjeha, kako funkcioniše ova kompanija. Recimo da samo u prethodne tri godine ova kompanija je napravila 8,6 miliona eura gubitka, po godinama 2010. 4,35 mil., 2011. godine 1,8 mil, 2012.godine 2,5. Sve zajedno za posljednjih nekoliko godina trenutno stanje je 24 miliona kumuliranog gubitka je u "Pobjedi". Dugoročne obaveze 4,4 miliona, kratkoročne obaveze 8 miliona, garancije je Vlada izdala u vrijednosti 6 miliona ovoj kompaniji. Možemo otvoriti temu garancija danas, bojim se da će biti malo vremena, svakako sam uputio poziv za kontrolno saslušanje ministru kulture čije je ovo nadležno ministarstvo, a vjerujem da ćemo o tome otvoriti i širu priču. Ova kompanija duguje 2,8 miliona obaveza Poreskoj upravi.

Dakle, sve u svemu bilans stanja ove kompanije je negativan kapital od 6,7 miliona eura a podsjetiću vas, odnosno za one koji ne znaju reći da je osnovni kapital 18 miliona. Dakle, takvim upravljanjem ova kompanija je došla u negativan kapital u minus 6,7 miliona eura, a svakome pa i laiku ne mora da bude ekonomisti je jasno šta to znači.

Nemate izgovor zbog neodgovornog vlasnika. Vi ste vlasnici, Vlada svo vrijeme, većinski. Nemate izgovore u vidu ekonomskih sankcija 90-ih, ili trenutne svjetske ekonomske krize. Nemate izgovora, nema nekog značaja "Pobjede" u bruto društvenom proizvodu, jer nema izvoz, nema je ni tu, pa i to zanemarimo i te odgovore. Jeste jedina briga 200 zaposlenih, slažem se potpuno, o njima treba brinuti na sve načine.

Sklopili ste sporazum, mnogima nije jasan pa ni menim, hoću da pokušam da razjasnim danas o čemu se tu radi. Kupovina zgrade, zgrada je bila neka ekonomska vizija, da li to vodi ka prestruktuiranju kompanije, da li imate namjeru da prodate kompaniju, da li imate namjeru da likvidirate "Pobjedu".

"Pobjeda" u ovom momentu nema imovine. Prodali ste, kupili ste zgradu, od prodaje nema ništa. Ne znam šta hoćete da prodate, pošto je i dalje u planu privatizacija koliko znam odluka o tenderu "Pobjede". Tradicija se ne prodaje u ekonomiji, tradicija se koristi samo kada nemate ni jedan ekonomski argument, onda se pozivate na tradiciju. "Pobjeda" nema neki brend, nema niku... , čak i u bilansima je nula. 

PREDŚEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ: 

Hvala, biće prilike.

Predsjedniče Vlade Đukanoviću, izvolite. 

MILO ĐUKANOVIĆ: 

Gospodine Bojaniću, Vlada Crne Gore, na sjednici od 21. februara 2013. godine je dala saglasnost za zaključenje sporazuma o izmirenju obaveza prema državi Crnoj Gori i ovlastila ministra finansija da u ime Vlade potpiše taj sporazum. Navedeni sporazum je osnov za naplatu poreskih potraživanja koje je Akcionarsko društvo "Pobjeda" Podgorica, po osnovu poreza na dohodak fizičkih lica, doprinosa za obavezno osiguranje zaposlenih i druga lilčna primanja, kao i po osnovu poreza na dodatnu vrijednost imala prema državi u iznosu od 2 miliona i 800.000 eura. Zaključenjem navedenog sporazuma država je, kao povjerilac, prvenstveno ostvarila naplatu značajnog iznosa poreskog duga putem preuzimanja imovine. Kako je na osnovu Sporazuma o izmirenju obaveza prema državi Crnoj Gori zaključen i ugovor o prenosu prava svojine između AD "Pobjeda" iz Podgorice i Vlade Crne Gore, preciznije Ministarstva finansija, država je postala vlasnik vrijedne nepokretnosti na atraktivnoj i urbanizovanoj lokaciji koju može koristiti za različite namjene, za smještaj državnih organa, što će značiti umanjenje troškova po osnovu zakupa ili za ostvarivanje komercijalnih efekata putem valorizacije ove zgrade.

Nadalje, sporazumom i ugovorom je osim prenosa prava svojine regulisana i dinamika isplate razlike između procijenjene vrijednosti nepokretnosti i utvrđenog iznosa poreskog duga. Na ovaj način je definisano rješenje jednog od ključnih socijalnih problema koji su dugo vremena opterećivali poslovanje ovog preduzeća. Podsjećam, takodje, da je preduzeća AD "Pobjeda" Podgorica, na osnovu odluka Savjeta za privatizaciju i kapitalne projekte obuhvaćeno planom privatizacije za 2013. godinu koji je objavljen u "Službenom listu Crne Gore" broj 10/13. I da ne ostane prećutano, naše neslaganje, dakle, moje uvjerenje je da je "Pobjeda" jedan od malobrojnih crnogorskih brendova sa dugom tradicijom, pa je Vladu i to, pored obaveze odgovornog vlasničkog odnosa, opredijelilo za ulazak u ovaj aranžman. Smatrali smo da u vremenu koji je od strane svih relevatnih društvenih činilaca potencirano pitanje važnosti medija za dalju demokratizaciju crnogorskog društva, Vlada kao odgovorni subjekt u ime većinskog državnog vlasništva treba da uloži dodatni napor i pomogne da se očuva perspektiva ovog najstarijeg novinsko-izdavačkog društva u Crnoj Gori.

Još dvije dopunske informacije kao odgovor na komentar u vašem obrazloženju. Citirali ste nekoliko podataka koji se tiču poslovnih uspjeha i neuspjeha "Pobjede" u prethodnom periodu.Pitali ste se i šta je uzrok da li je u pitanju neodgovorno upravljanje od strane većinskog vlasnika, naravno uvijek možemo i moramo se prevashodno okrenuti toj adresi, ko god da je na toj adresi, u ovom slučaju je država.Mislilm da je u slučaju "Pobjede" riječ o dva problema o kojima smo govorili kroz odgovore na neka od prethodnih pitanja. U prvom dijelu, riječ je o prezaposlenosti, predimezioniranosti radne snage u "Pobjedi", problemu sa kojim se "Pobjeda" suočava do današnjeg dana i kada sam kazao da smo iz ovog viška koji će "Pobjeda" prihodovati kroz prodaju zgrade stvorili uslove da se riješi jedan težak aspekt u poslovanju "Pobjede", mislim prije svega na to, da su stvoreni uslovi za optimizaciju zaposlenosti koji će dovesti "Pobjedu" u tržošno ravnopravan položaj sa drugim subjektima.

Drugi problem koji smo, takođe, danas apsolvirali je neleguralnost poslovanja na tržištu, za razliku od privatnih kompanija u ovoj oblasti koje su kao što znamo a to možemo ćuti i kroz pojedinačna iskustva ljudi koji rade u tim kompanijama se uglavnom dovijala, tako da snize troškove radne snage, tako što bi najčešće isplaćivali zagarantovanu platu a sve ono što su davali izvan zagarantovane plate su isplaćivali u gotovini. Pobjeda je morala kao državno preduzeće da radi onako kako je to u skladu sa zakonom. Naravno, ne žalim se zbog takvog rada Pobjede, samo potvrđujem odlučnost da i ostale, i u ovoj, i u drugim oblastima, uvedemo u regularni okvir poslovanja. Napokon, naravno da parlament ima mnogo nadležnosti, a jedna od nadležnosti je da cijeni kvalitet rada Vlade u raznim prilikama, ali neke od tih prilika su upravo kroz usvajanje Završnog računa budžeta. Vlada tokom godine ima mogućnosti da povlači ovakve poteze i to je u domenu i nadležnosti izvršne vlasti, a Parlament je uvijek kada govori o Završnom računu u prilici da kaže da se ne slaže sa takvim trošenjem budžetskih sredstava i da pozove Vladu na odgovornost.

Smatram da je Vlada po procjeni naše odgovornosti postupila ispravno, da je doprinijela očuvanju šanse za Pobjedu i na taj način očuvanju jednog od rijetkih nacionalnih brendova, kao što sam kazao, i očuvanju snažnije konkurencije na tržištu štampanih medija u Crnoj Gori, a na parlamentu je da ocijeni da li je saglasan sa takvim Vladinim pristupom. 

PREDṤEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ: 

Hvala vam.

Izvolite. 

MLADEN BOJANIĆ: 

Zahvaljujem na ovom odgovoru. Mogu reći sada da ste me opet zbunili. Prvo ste me zbunili ovom kupovinom sami od sebe, odnosno zgrada Vlade od Pobjede, ali dobro. Sada mi je još dodatno nejasno, maloprije ste, prije deset minuta, govorili da privatizacija donosi efikasnosti, a sada odjednom pravite probleme, privatne firme maltene ne posluju u skladu sa zakonom, pa sada ove državne posluju. Čini mi se da ste se malo izgubili u tim objašnjenjima, ali dobro, neka bude tako.

Meni i dalje nijeste odgovorili na ono što sam pitao. Dva puta ste vi već radili konverziju duga akcijski kapital, dva puta ste opraštali Pobjedi. To je tačno. Sada treći put prebijate 2,8 miliona eura duga. Nijednom nijeste rekli ko je dozvolio 2,8 miliona eura duga Pobjedi prema državi. Zašto ste to dozvolili? Dvjesta i nešto ima sada zaposlenih, bilo je prije četiri, pet godina. Znali ste i tada, trebali ste reagovati. Pustili ste da se napravi 24 miliona eura i to nije tako davno. Pobjeda je krajem 90-ih imala novca i i te kako funkcionisala dobro, čak je imala i viška za plasman finansijski. To je sve u nekoliko zadnjih godina, samo ove tri godine devet miliona i nešto.

Zaboravili ste da kažete garancije šest miliona, ko će to da plati. Sve i da prodate Pobjedu, naravno zgradu nećete, prodaćete Pobjedu, ako i nađete nekoga da je plati, treba da mu date šest miliona ovog negativnog kapitala, pa da je on kupi. To je logika, to je računica. Možemo mi kvalifikacije kakve god, znam da ne volite te političke kvalifikacije, ne volim ni ja, evo cifre, recite mi kome ćete da prodate kompaniju koja nema imovine, a ima negativan kapital od 6,7 miliona eura. Alhemičar to ne bi napravio, ali dobro. Bilo je stvari koje ste stvarno sproveli, svaka čast, moguće je i ovo.

Opet podvlačimo crtu, po ko zna koji put vi podvlačite crtu. To što je bilo bilo je, hajmo sada ispočetka. Opet ćemo mi da platimo šest miliona, platili smo milione i milione, uvešćemo neku taksu na Pobjedu, vjerovatno jedan euro, dva. Čitali, ne čitali Pobjedu mi ćemo da plaćamo tu Pobjedu svako jutro. Očigledno je to namjera, ne vidim drugo. Postali ste premijer za nekoga mekoga srca, a za nekoga tvrdog. Meki ste prema zaposlenima Pobjede, KAP-a i ostalih, još mnogo je firmi, da ne nabrajam. Juče smo čuli iz ovih skupštinskih klupa od vašeg ministra iz vaše Vlade, koji je pokazao veliku žustinu i hrabrost prema dvije zubarke koje su prikazale nešto veću platu, vjerovatno, nego što realno primale i najavio krivične prijave protiv njih, toliko je bio oštar, ustreptali smo mi ovamo. Čak je zaprijetio nevladinom sektoru.

Stotine miliona su prošle, gospodine Đukanoviću, najmanje rečeno neodgovornim ponašanjem vaše Vlade. Međutim, ni dalje nema odgovornosti, ni političke, a da ne pominjem one druge. Znam da ćete reći da Vlada ima podršku u parlamentu, u redu je. Jasno je da imate vaše birače, glasače, vojsku, glasačku mašineriju u parlamentu i uvijek ćete dobiti podršku. Ono što mene hrabri što znam da ova Vlada trči počasni krug. Koliko će da bude častan, to je na vama. Ono što me brine jako, što će neka naredna Vlada, a vrlo brzo će doći, ne znam kako će da istrči taj prvi krug šta ćete joj ostaviti u nasledstvu. To je tragedija ekonomske politike koju ste napravili. Zahvaljujem. 

PREDṤEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ: 

Hvala vam.

Kalkulišete dobro uređivačku politiku, pa je to kapital, svakoj novini je to najvažniji kapital. 

MILO ĐUKANOVIĆ: 

Nadam se da vas ne brine to što Vlada trči počasni krug ako ste vi u pravu. Mislim da ne trči nego da je u jednom od prvih krugova na planu ostvarivanja onoga što su naši programski ciljevi i onog što mi osjećamo kao obavezu prema građanima koji su nam dali povjerenje u oktobru prošle godine. Vas bi trebalo da raduje, ako ste vi u pravu. Ostavljamo ono što ostaje iza svih nas. Nemojte na to gledati iz pozicije nekog ko nije odgovoran, vi ste član parlamenta.

Nijesam ni u kakvoj kontradikciji kada govorim o tome da je trebalo privatizovati preduzeće u Crnoj Gori i da je trebalo podstaći preduzetništvo i grinfild investicije i kada govorimo o tome da privatizovane firme nijesu uredni platiše državnih obaveza. Valjda je onih 350 miliona eura o kojima smo govorili nastalo sve u vremenu od kada je naša privreda dominantno u privatnoj svojini. To nas ne dovodi do kolebanja da li je trebalo privatizovati, apsolutno. To nas dovodi samo do zaključka da moramo preduzeti sve mjere koje sam dao u odgovoru na pitanje gospodina Simovića kako da obezbijedimo veći nivo poreske discipline.

Dozvolite da primijetim samo, kroz jednu opasku, govorili ste onako na margini o problemu dvije zubarke. Svi mi imamo problem dvije zubarke, dva automehaničara, jednog novinara kojim pokušavamo da relativiziramo ono što su opšta pravila. Dakle, nije problem, i to je ministar rada i socijalnog staranja tokom duge rasprave u ovom parlamentu kazao, u tome što Vlada želi da smanjuje socijalna prava ljudi. Ne, problem je što Vlada zajedno sa parlamentom pokušava da ograniči zloupotrebe. Složićete se da je zloupotreba ukoliko neko u prvom mjesecu dok dolazi na posao prima 150 eura, a u sljedećem mjesecu kada ode na bolovanje prima 1500 eura. Jasno je da taj čije se ime zloupotrebljava ne prima 1500 eura nego prima i dalje 150 eura, ali 1350 eura od države krade njegov poslodavac. Prema tome smo svi valjda odgovorni, ako ne želimo da pofermavamo namjerama da se na svakom koraku potkrada država. Tu ne može biti izuzetka ni dvije zubarke, ni novinari, ni bilo ko drugi. Tu moramo biti principijelni. Potpuno sam siguran da mi o tome mislimo identično.

Nijesam odgovorio, tako ste makar kazali, na vaše pitanje šta je zapravo perspektiva Pobjede. Kazao sam vam da je planom privatizacije u 2013. godini planirano da prodamo Pobjedu. Vi ste u pravu kada ste kazali da smo dva puta pokušali, u tome nijesmo uspjeli. Podsjetiću vas na to smo konačno bili u obavezi usaglašavajući svoje zakonodavstvo i svoju praksu sa praksom i zakonodavstvom Evropske unije. Kada ste govorili o nekim dobrim godinama Pobjede, vjerovatno znate da su to godine u kojima je Pobjeda imala subvenciju od po nekoliko miliona eura do desetak miliona eura iz budžeta kao državna kompanija.

Dakle, kada smo krenuli u demokratizaciju medijskog prostora u Crnoj Gori, u stvaranju ravnopravnih uslova za poslovanje svih medija, uključujući i štampane medije, naravno, morali smo uskratiti Pobjedi tu subvenciju i morali smo krenuti u privatizaciju Pobjede. Nijesmo do sada uspjeli upravo zbog onih opterećenja o kojima sam vam govorio u odgovoru na prvi dio vašeg pitanja. Ubjeđenja sam da nakon što relaksiramo Pobjedu viškova zaposlenih, pretjeranih opterećenja dugovima itd, stvaramo uslove da čak i bez imovine možemo ponuditi Pobjedu kao nacionalni brend za privatizaciju. Mislim da se može sa optimizmom računati da će se, bez opterećenja o kojima sam govorio, pojaviti interes za privatizaciju Pobjede.

Dozvolite da kažem da, zaista, nema razloga da zebemo da ćemo uvoditi …. da će, nakon korišćenja ovog prava koje je ponuđeno, svim kompanijama u Crnoj Gori. Da putem uredbe o naplati poreza kroz imovinu, dakle, izmiri svoje poreske obaveze, nastaviti da funkcioniše u tržišnoj konkurenciji sa drugim štampanim medijima u Crnoj Gori. Zahvaljujem.