“Poštovani,

Iskazujući žaljenje zbog pokušaja zloupotrebe Poslovnika Skupštine Crne Gore u dnevnopolitičke svrhe, a povodom navoda iz saopštenja predsjednika Posebnog kluba poslanika, Mladena Bojanića,  u cilju objektivnog informisanja, dužni smo da obavijestimo javnost o činjenicama sa kojima smo poslanika Bojanića već upoznali.

Povodom održavanja treće-posebne sjednice drugog redovnog (jesenjeg) zasijedanja u 2015. godini, posvećene premijerskom satu i poslaničkim pitanjima, pisarnici Skupštine  dostavljena su dva poslanička pitanja koja su zajedno potpisali poslanici: Mladen Bojanić, mr Dritan Abazović, Velizar Kaluđerović, Neven Gošović, Obrad Gojković i Novica Stanić. Jedno poslaničko pitanje postavljeno je Rašku Konjeviću, ministru unutrašnjih poslova, a drugo Zoranu Pažinu, ministru pravde. Poslanička pitanja dostavljena su pisarnici Skupštine neposredno prije isticanja propisanog roka za postavljanje poslaničkog pitanja.

Poslovnikom Skupštine Crne Gore u okviru poglavlja ,,X. ODNOS SKUPŠTINE I VLADEʺ, odnosno potpoglavlja ,,1. Poslaničko pitanje i premijerski satʺ definisan je institut poslaničkog pitanja, dakle postavljanje pitanja, odgovor na poslaničko pitanja, kao i komentar odgovora i dopunsko pitanje. Iz odredbi čl. 187 do 193 Poslovnika Skupštine Crne Gore jasno i nedvosmisleno je uređeno da institut poslaničkog pitanja pripada poslaniku, i da poslanik, isključivo kao pojedinac, može postaviti pitanje, na njega dobiti odgovor, dati komentar na odgovor i postaviti dopunsko pitanje.

Na osnovu navedenih odredbi Poslovnika Skupštine Crne Gore, kada je u pitanju institut poslaničkog pitanja, kroz više saziva utemeljena je i parlamentarna praksa koja predstavlja neosporni izvor prava i u konkretnom slučaju. U protivnom, razmatranje poslaničkih pitanja koja su zajednički postavili poslanici iz Posebnog kluba poslanika, uslovilo bi narušavanje dobre parlamentarne prakse, kao dugo stvarane vrijednosti crnogorskog parlamentarizma. Nastao bi apsurd da poslaničko pitanje saopšti jedan od potpisanih poslanika, a ostale proceduralne radnje (komentar na odgovor i dopunsko pitanje), u vezi sa poslaničkim pitanjem, imali bi priliku da ostvare ostali potpisani poslanici, što bi moglo da traje neprimjereno dugo i time obesmisli institut poslaničkog pitanja.

Takođe, zbog kratkog vremena između trenutka podnošenja navedenih poslaničkih pitanja i isteka roka za njihovo postavljanje, nije bilo mogućnosti za proceduralnu intervenciju, odnosno prilike da Služba Skupštine zvanično ukaže na nastali propust.

To su razlozi da poslanička pitanja koja je potpisalo više poslanika Posebnog kluba poslanika nijesu uvrštena u dnevni red treće-posebne sjednice, u dijelu koji se odnosi na poslanička pitanja, pa se može reći da su neutemeljene tvrdnje, ovim povodom, saopštene javnosti.

S poštovanjem,

Siniša Stanković”