"Zastita temeljnih ljudskih prava garantovana je Ustavom -  građanskih, političkih, ekonomskih, socijalnih i kulturnih prava. Članom 9. Ustava propisuje se i da su važeći međunaordni ugovori dio crnogorskog pravnog poretka i da imaju primat nad domaćim zakonodavstvom.  Parlament je usvojio niz zakona, čijim rješenjima se, na neposredan ili posredan način, unapređuje ova široka  oblast, čime je, pored ostalog,  Crna Gora, i zavrijedila otvaranje pregovora sa EU.

Zakonskim propisima, u oblasti zaštite ljudskih a posebno manjinskih prava, te kroz antidiskriminatorske zakone a  posebno preko Zakona o zaštitniku ljudskih prava i sloboda,  stvoren je dobar temelj  na kome treba graditi institucije. Snaga, čvrstina i kapacitet tih institucija zavisi od naše realne moći da zakonska rješenja sprovodimo u praksi. Zbog toga je važno  dodatno snaženje uloge Parlamenta, da više i bolje prati i ocjenjuje primjenu  donešenih zakona, da sagleda njihovu djelotvornost .  Kada je naš Parlament u pitanju, u ovoj oblasti, posebno je važna uloga Odbora za ljudska prava i slobode, koji  svoju pažnju usmjerava na četiri važne teme - pitanja antidiskriminatorske politike, polozaj LGBT populacije, Roma i Egipcana, izbjeglica i raseljenih lica, te manjinskih prava.

Smatramo da treba predano raditi na dogradnji postojećih zakonskih  rješenja, koja se  tiču politike antidiskriminacije, uvažavajući sugestije evropskih eksperata, ali i nevladinog sektora, vjerskih zajednica i drugih subjekata , uz jasnije definisanje odredjenih pojmova , kako ne bi došlo do nedoumica prilikom primjene ovih zakona.  Takođe, važno je i dalje zakonski unapređivati institut Zastitnika ljudskih prava i sloboda, čije je zaživljavanje pokazalo svoju punu djelotvornost u Crnoj Gori.  

Na planu zaštite romske populacije, treba istaći donesenu strategiju i Akcioni plan, ali i konkretne mjere koje se tiču upisa romske djece u matične knjige, zdravstvene njege, školovanja, zapošljavanja i pojavljiavanja medijskih sadržaja o Romima na Javnom servisu. Važno je istaći i napore na rješavanju pitanja statusa raseljenih i interno raseljenih lica, među kojima je najveći broj lica Roma i Egipćana.

Kroz intezivne aktivnosti , tokom 2013. godine, Skupština Crne Gore je, pored ostalog, usvojila i Predlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o ostvarivanju prava mentalno oboljelih lica, kojim se unapređuje zaštita mentalno oboljelih lica tokom zadržavanja u zdravstvenim ustanovama. Usvojen  je i Predlog zakona o socijalnoj i dječjoj zasititi, kao i Predlog zakona o socijalnom stanovanju, te set zakonskih rješenja o obrazovanju. Svi ovi zakoni, na direktan ili indirektan način, vezani su za oblast unapređivanja ljudskih prava i prava djeteta.

Ovdje ću istaći poseban iskorak kada su u pitanju prava građana islamske vjeroispovijesti, gdje se kroz zakonska rješenja uvažavaju specificnostii u ishrani, odnosno, da se ovim zakonom državne i vaspitno -obrazovne  institucije obavezuju na poštovanje vjerskh prava.

Mislimo da je važno dati podsticaj i da se ubrza rad na donošenju posebnog  Zakona o vjerskim pravima i slobodama,  kojim bi se na temeljan način uredili odnosi države sa  vjerskim zajednicama, međusobna prava i obaveze, kao i pitanje  imovine vjerskih zajednica, te ubrzanje procesa restitucije i povraćaja imovinskih prava.

Ustavne promjene, usvojene krajem jula 2013. godine, donose novi kvalitet u načpinu izbora nosilaca najviših fuknkcija u pravosuđu i tužilastvu;  s njim se jača nezavisniost pravosuđa i čine jasni pomaci u njihovom osnaživanju za uspostavljanje pune vladavine prava. Ali isto tako, važno je da je, kroz ustavne promjene, donijeta i  zakonska regulativa kojom se otvara mogućnost za ostvarivanje srazmjerne zastupljenosti pripadnika manjinskih naroda i nacionalnih manjina u sudovima, državnom tužilaštvu i Ustavnom sudu, čime  bi trebao započeti proces vraćanja povjerenja manjinskih naroda u ove institucije, a koje je bilo jako slabo, pogotovo zbog načina rada  u prethodnom periodu, odsustva kadrova iz manjina u ovim institucijama i ponajviše zbog izostanka pravosnažnih presuda po pitanju ratnih zločina i etničkog čišćenja iz perioda 90-ih.

Ovdje je važno istaći i  da je Radna grupa za izgrađivanje povjerenja u izborni proces , tokom svog napornog višemjesečnog rada, kroz šest zakonskih rješenja, otvorila i pokušava riješiti brojna pitanja koja se  tiču boljeg, transparetnnijeg i poštenijag izbornog procesa . Takođe, u ovoj oblasti ponovo je aktuelizovano pitanje autentičnog predstavljanja manjina u lokalnim zajednicama, u skupštinama opština, kao dio  ukupnih izbornih rješenja kojima se reguliše Ustavom zagaratnovano pravo na autentičnu predstavljenost manjinskih nacionalnih zajednica.

Svi smo svjesni da nijesu dovoljni  samo - zakonska regulativa, zacrtane strategije i ratifikacija međunarodnih dokumenta i konvencija. Potrebno je mnogo više od toga - stvaranje pune svijesti u društvu da su manjine dio naše društvene stvarnosti i da je potrebno da svakodnevno, pokazujemo više razumijevanja i senzibiliteta.

Institucije manjinskih naroda - manjinski savjeti  – slobodno se može reći, dobili su svoje mjesto i postali prepoznatljive institucije u društvu  i pored njihovih početnih nesnalaženja, kao i uočenog maćehinskog tretmana od strane države, kada su budžetska sredstva u pitanju. Fond za manjine i Centar za očuvanje kulture manjina, i pored nedovoljnih izdvajanja i svih mogućih dilema oko načina na koji je uređeno njihovo funkcionisanje, postali su potpora mnogim značajnim projektima za očuvanje  nacionalnog, jezičkog, kulturnog  i vjerskog identiteta manjina. Naravno, ovo su nove institucije, kojima treba posebna briga i pažnja, koja ne smije izostati.

Pripadnici manjinskih zajednica posebno su zainteresovani i to sam u jednom od amandmana i naglasio - da se vodi računa o ustavnim garancijama srazmjerne zastupljenosti manjina,  da se vodeći računa i o profesiononalnim i stručnim referecama, obezbjedi veće učešće manjina u javnim poslovima, te da se radi i na stručnom osposobljavanju kadrova koji nedostaju. Znamo da su učinjeni odrđeneni koraci u ovom pravcu, ali je  veoma značajno da se ohrabre nadležne instiutcije da brže i dinamičnije rade na ovom planu, povjerenju manjina u svoje institucije i državu u kojoj žive. 

I na kraju, možemo konstatovati da je  Crna Gora u ovih sedam godina, od obnove državnosti, na polju zaštite ljudskih prava i izgradnje institucija, napravila značajne pomake. Dalja izgradnja Crne Gore kao demokratskog  društva poštovanja afirmisanja  različitosti, u mnogome, zavisiće od sposobnosti Parlamenta, u  donošenju zakonodavstva i  kontroli primjene tih zakona, posebno kada su manjinska i ljudska prava u pitanju".