PREDŚEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ

Dan parlamentarizma u Crnoj Gori – 31. oktobar 2014.

Dame i gospodo, poštovane ekselencije, dragi prijatelji,

Dan parlamentarizma u Crnoj Gori,  koja je morala praviti veliku istoriju da bi opstala,  spaja rađanje njenog evropskog ustavnog trajanja i dan zemaljske smrti onog ko dovijeka živi –Petra II Petrovića Njegoša.

Sudbina je šćela da dan rađanja evropskog parlamentarizma i dan odlaska u vječnost duhovnika padnu na Lučin dan.

Kroz decenije i vjekove mijenjala se forma kroz koju je bila artikulisana politička volja crnogorskih građana. Pa ipak, danas uočavamo jasnu, neprekinutu nit demokratske tradicije u Crnoj Gori. Za narod čiji je etos Petar Drugi Petrović opisao znamenitim iskazom »Crnogorci ne ljube lance«, demokratija je prirodno stanje, stoga je crnogorska politička praksa podrazumijevala određene demokratske procedure i u monarhijskom i u jednopartijskom uređenju.

I

Temelj modernog parlamentarizma u Crnoj Gori nedvojbeno predstavlja prvi Ustav iz 1905.

Taj Ustav, kao i sam parlamentarizam, bili su tek nova artikulacija tradicije koja je vjekovima postojala u Crnoj Gori. Ovdašnja politička praksa je suštinski, ako već ne formalni,  duh  parlamentarizma živjela kao crvenu nit postojanja.

Hiljadugodišnja je tradicija crnogorske, kako bismo savremenom terminologijom rekli, direktne demokratije. Opštecrnogorski zbor, kojem su se vremenom mijenjali nazivi ali je opstajala njegova antička i demokratska suština, korijen ima u  opštenarodnim skupštinama i patricijskim saborima, na kojima su birani vladari Duklje, kako nepobitno svjedoči  neprolazno djelo  SCLAVORUM REGNUM -  »Ljetopis popa Dukljanina » . 

Vrijednost političke volje naroda, iskazane kroz njegove političke predstavnike, poštovali su i veliki Crnojevići.

Sveti Ivan je na Vranjini  okupljao međuplemenski zbor. A upravo iz te i takve neposredne demokratije sa crnogorskog foruma – guvna  -  narastala je plemenska i državna struktura  Crne Gore.

 Sa prerogativama vlasti je ustoličen na Opštecrnogorskom zboru  i vladika Danilo za crnogorskog mitropolita i vladara. 

U dane kada se okupljao Zbor, svi Crnogorci su bili jednaki, bez obzira kojem bratstvu i plemenu pripadali, bez obzira što su, čiji su i koliko čega imaju.  Pravo na riječ imali su svi.  Tog dana i glavari koji su predstavljali pleme i upravljali njim, dobijali su ili gubili povjerenje društva koje im je glavarstvo davalo. Odluke koje su glavari donosili, morao je da potvrdi Zbor, da bi dobile važnost.

 U društvu koje nije imalo klasičnih  institucija,  demokratskijeg načina da se usvoji odluka, gotovo da nije moglo biti.

Ne samo o rodonačelnicima dinastija nego i o prvom zakonskom aktu novovjekovne Crne Gore - Stegi - Zakoniku opšćem crnogorskom i  brdskom – odlučivao je Zbor glavara Crne Gore, pod premudrim vođstvom Svetog Petra Cetinjskog. 

Njegov nasljednik, Petar II Petrović Njegoš, po istom je principu i kolektivnom odlukom zbora dodatno osnažio državnu upravu osnivanjem Senata, Gvardije i Perjaničke garde.

Ne zaboravimo ni 11 saziva skupština u periodu jugoslovenskog socijalizma, tokom kojega je, svaki od južnoslovenskih naroda dosegao socio-ekonomski razvoj teško mjerljiv i sa čim drugim u njihovoj istoriji.

Upravo način na koji se Jugoslavija raspala, dobrim dijelom i zbog vlastitih nedemokratskih slabosti, svjedoči da ništa nije snažnija brana destrukciji poretka od bezrezevnog jačanja institucija i vjere u demokratiju. Istu pouku nosi i sudbina Kralja Nikole. Kralj je zakasnio da lojalnost kruni usmjeri u pripadanje državi vladavine prava.  Zapuštena je bila istina da je pravičan poredak bio molitva Crne Gore, koja se ne može srušiti, ubiti ili ugasiti.  Bez vjere u pravdu odbrana Crne Gore  bila je slaba.

II

Poštovane kolege,

Rođenju modernog parlamentarizma 1905. direktno je prethodila mudra politika njegovanja različitosti koju je vodio kralj Nikola. On je 1878. dao punovažnu vlast prvom muftiji imenovanom za Crnu Goru, da sudi muslimanima po šerijatu. Zato neka Crnu Goru niko ne plaši njenim Muslimanima, njenim Bošnjacima i Albancima. Jer u građanskim državama i demokratijama, kakva je Crna Gora, zajedništvo  je starija od netrpeljivosti a mudrost snažnija od plahosti. Etničke tenzije su svojstvene nekim drugim sredinama, koje su propustile da lekciju suživota nauče od Crne Gore.

Kodeks časti, upravo je ono zajedničko svim vjerama i narodima koji kulturološki čine našu domovinu. A đe ljudi dijele iste moralne vrijednosti, tu trijumfuju razum i zajedništvo.

 III

Poštovani,

Valja nam dobro proučiti prvi Ustav i učiti iz njega. Taj je Ustav,  utvrdio pravo crnogorskog državljanina da neposredno bira poslanika. Ali i, ne manje važno, obavezu da  »svaki poslanik predstavlja cijeli narod». Dakle, ne samo one koji su glasali. Poslanik je dužan svoj mandat provesti brinući o dobru i onih građana koji mu nisu ukazali povjerenje. Ta mjera odgovornosti nije lako dostižna  ni u najsavremenijim, naprednim demokratijama. Opšti interes mora biti ispred onog partijskog.

Tamo đe manjka transparentnosti, demokratija je na gubitku. Zato je naša  misija bila da ne samo osnažimo, nego i otvorimo crnogorski Parlament. Ne samo da Parlament prigrli sve ovlasti koje su mu Ustavom date, nego i da crnogorski hram demokratije otvorimo za sve naše partnere na misiji snaženja vladavine prava. Nevladin sektror, medije, nezavisne intelektualce i našu đecu kroz »Demokratske radionice«.

Crnogorski Parlament nije ni na strani vlasti ni na strani opozicije, nego na strani beskompromisnog poštovanja zakona i demokratskih normi. To je ponekad izazivalo nerazumijevanje onih koji se demokratiji sporije uče. Danas je svima jasno da je crnogorski Parlament snažniji nego ikada, i svakako dovoljno odlučan da nadgleda i sprovede sve preostale a brojne reforme koje nas očekuju na putu evroatlantskih integracija. 

IV

Poštovani učesnici obilježavanja 108 godina Parlamentarizma u Crnoj Gori,     

Ova generacija crnogorskih političara i državnika ima jasan mandat: da nakon što smo obnovili crnogorsku državu, osnažimo crnogorsku demokratiju i ovu državu ne samo politički, ekonomski i bezbjednosno, nego i civilizacijski i kulturološki, uvedemo u porodicu prosvijećenih zapadnih demokratija koje su svjetionik ljudskih sloboda i progresa za čitavi svijet. Sve ostalo značilo bi da smo iznevjerili povjerenje građana, čija je većinska volja, van svake sumnje, nezavisna Crna Gora kao punopravni član evroatlantske porodice.  

Naravno, vladavina prava i nužnost ustrajavanja na njoj nije borba samo ovog vremena, niti poseban  izazov sadašnje Crne Gore. Od kad postojimo i dok budemo postojali živjećemo kroz taj vječni izazov za pojednica i državu. Izgradnja države pune vladavine prava je najveći stepen zrelosti države.

Svjesni smo posebno mi parlamentarci da je selektivna pravda najgora vrsta nepravde.  Nemoćna država da sprovede svoje zakone ugrožava vjeru u pravdu kao temeljnu vjeru svih  crnogorskih građana.

Crna Gora nikada nije bila bliža evropskoj zajednici univerzalnih vrijednosti nego danas. Biti blizu nije dovoljno. Crna Gora će postati sastavni, neodvojivi dio evroatlantske porodice. No prije toga, moramo biti spremni  da evropske vrijednosti odbranimo zakonom i snagom države. 

Poštovane kolege,

Pozivam sve političke aktere da po strani ostave uske stranačke interese, i iznad svega populističku demagogiju koja je prijetnja ne samo nama, nego i razvijenijim demokratijama, te da se zajedno, kao saborci ujedinimo na dobru svih građana Crne Gore.       

Nek je jak crnogorski parlamentarizam  i nek je vječna Crna Gora.

PREDŚEDNIK

Ranko Krivokapić