Govor predśednika Krivokapića:

,,Dame i gospodo, poštovani ministri, poštovane kolege poslanici,

Dvije je decenije śećanja, śećanja na hrabrost i na duboke ponore ljudske duše. Naravno, kada se suočimo sa vremenom dvije decenije su za naš ljudski život puno, a za śećanje možda i još duže. Međutim śećanje ima snagu onoliko koliko ga možemo pretvoriti u stvaranje, u stvaranje vremena koje će biti brana da se zlo vrijeme više nikada ne vrati. 

Sunovrat duše i mrak ljudskosti je bilo ono što je obilježilo devedesete godine dvadesetog vijeka. Dvadesetprvi vijek postaje svijesniji onoga što se desilo prije dvije decenije. Postaje svjestan da rat se nikada ne rađa u dušama običnih ljudi. Rat je uvijek ideja onih koji vode narod, rat je uvijek ideja elite da štiti vlast, rat je uvijek ideja elite da ostvari moć. I ako ne uspijemo da śećanje pretvorimo u odgovornost, da brane ugradimo u naše obrazovanje, u naše učenje istorije u naše učenje književnosti onda ćemo, zavisno od vremena, svi biti narodi žrtve i narodi u čije se ime vrše zločini.

Samo sa sposobnošću da odgovornošću spriječimo elite u tome nećemo biti narodi žrtve ni narodi u čije se ime vrše zločini. I tu je teret na svakome od naših naroda. Svako će naći period u istoriji kada je bio žrtva ili kada su u njegovo ime vršili zlo. Nađimo onu istoriju naroda svakog od nas kada smo bili brana zločinima, kada smo bili brana nepravdi i kada smo zajedno živjeli. Kroz takve duhovne brane možemo graditi i očuvati Crnu Goru. Crna Gora je uspjela da se odbrani u tom zlom vremenu, ali i u Crnoj Gori je bilo muke i ponora i Štrbaca, suštinski Štrbaca, i Bukovice i Kaluđerskog laza i Herceg-Novog. I ukoliko smo sada, dvije decenije kasnije, spremni da to bude dio našeg znanja, svijesti o našim greškama, toliko ćemo biti imuni na zlo koje neko može probuditi u nama. 

Srebrenica je simbol - simbol zločina u jednom vremenu, simbol zločina prema jednom narodu, ali kako god bilo svi mogu biti Srebrenica. Sposobnost nas na Balkanu je da pokažemo više. Budućnost koja nas čeka je budućnost različitosti - u vjeri u naciji u miješanju - to je budućnost globalnog društva. Mi možemo biti spremni u Crnoj Gori kao iko drugi da stvorimo harmoniju, suživot, da učimo iz svake religije i istorije svakog naroda dobro. I uvjeren sam da je Crna Gora spremna za taj iskorak. Mi smo mali - mali u brojevima, ali možemo biti veliki u vrijednostima. Suočavanje sa tim vremenom zla je najbolji način da vidimo koliko smo snažni.

Možda je ovaj spomenik metonimija toga što se dešavalo. Počeo je kao stidljiva staklena ploča koja je često lomljena i nestajala sa lica ovog trga, da bi vremenom rastao do kamenog monumenta. Nadam se da je metonimija koja će pokazati da je naša odlučnost da ne zaboravimo zlo, a da učimo dobro takođe monumentalna i nesalomljiva. Mi vjerujemo u takvu Crnu Goru.

Skupština Crne Gore je prva u regionu uspjela da časno i čojski se ujedini oko te poruke. Skupština Crne Gore sada mora ići dalje. Moramo formirati Informaciono dokumentacioni centar koji će pokazati što smo griješili da ne bismo više nikada griješili. Moramo pokazati da je greška ljudska, ali i da je prava vrijednost od tih grešaka pobjeći trajno i obilježiti ih jer drugog načina nema. 

Zahvaljujem se Forumu Bošnjaka Crne Gore, prvo na istrajnosti da očuva Bošnjake u Crnoj Gori, njihovu kulturu, njihovu snagu i njihovu posvećenost Crnoj Gori. Bez onih brojčano manjih u Crnoj Gori ne može biti Crne Gore. I samo takva Crna Gora je i evropska i građanska i NATO Crna Gora. U susretu NATO-u znamo da je NATO zaustavio rat među južnoslovenskim narodima i to je prilika da nas ujedini u sigurnosti, a da nas još više ujedini u vrijednosti. I u spomen svim nevinim žrtvama u toj zloj deceniji ratova na prostoru Balkana ja im se ponovo klanjam u ime Skupštine Crne Gore i nek im je vječna slava.

Hvala vam."