Preskoči na sadržaj Preskoči na podmeni Naslovna strana Aktuelnosti Mapa sajta Śednice skupštine Śednice radnih tijela Zakoni Kontakt Online streaming Ustav Crne Gore Akcioni plan Poslovnik Skupštine Plan zakonodavnog rada Mjesečni bilten Građani Međunarodna saradnja
Skupština Crne Gore
petak, 17. april 2015. 19:18

Predstavnici Odbora za ljudska prava i slobode učestvovali na panel diskusiji na temu “Etika poslanika: od standarda do prakse”

Organizator diskusije: NVO Institut alternativa, u okviru projekta “Analitički monitoring kontrolne funkcije Skupštine”, uz podršku Fondacije Institut za otvoreno društvo iz Budimpešte

Predśednik Odbora za ljudska prava i slobode dr Halil Duković i zamjenica predśednika Odbora dr Ljiljana Đurašković učestvovali su na panel diskusiji na temu “Etika poslanika: od standarda do prakse” Pored predśednika i zamjenice predśednika Odbora za ljudska prava i slobode, na panel diksusiji su učestvovali predstavnici klubova poslanika: Aleksandar Damjanović iz Kluba poslanika SNP-a, Borislav Banović iz Kluba poslanika SDP-a, Goran Tuponja iz Kluba poslanika Pozitivne Crne Gore, Andrija Popović iz Kluba poslanika Albanskih partija, HGI i LPCG, Branka Tanasijević iz Kluba poslanika DPS-a, Mladen Bojanić iz Kluba samostalnih poslanika i Almer Kalač iz Kluba poslanika Bošnjačke stranke.

Jovana Marović, koordinatorka istraživanja u Institutu alternativa,kao moderator panel diskusije saopštila je da je cilj projekta „Analitički monitoring kontrolne funkcije Skupštine“ da se u kontinuiranom periodu od godinu dana prati način sprovođenja kontrolnih mehanizama Parlamenta i da se utvrde mogući pravci za njihovo unaprjeđenje. Podśetila je da je prethodno organizovan Okrugli sto u Skupštini na temu „Da li nam je potreban Zakon o Skupštini“, kao i Konferencija „Kako do unaprijeđene kontrolne funkcije Skupštine?“ Istakla je da je tema ove panel diskusije važna, te da je zaslužila pažnju u Izvještaju o napretku Evropske komisije.  Moderatorka diskusije je otvorila određeni broj pitanja na temu Etičkog kodeksa poslanika, koja su se odnosila na kašnjenje sa usvajanjem Etičkog kodeksa, sporna pitanja prilikom usaglašavanja teksta Kodeksa, moguće povrede koje nijesu definisane ovim Kodeksom, kao i moguće uvođenje novčanih kazni za kršenje odredbi Etičkog kodeksa. Takođe, postavila je pitanje da li je adekvatno uređen nadzor nad primjenom ovog akta, odnosno da li je Odbor za ljudska prava i sloboda tijelo koje treba da vrši ovu funkciju ili bi bilo bolje da je formirano posebno radno tijelo. Pokrenula je i pitanje na koji način sankcionisati poslanike koji ne prisustvuju śednicama odbora i plenarnim zasijedanjima.

Predśednik Odbora za ljudska prava i slobode dr Halil Duković je podśetio da je Skupština Crne Gore donijela Etički kodeks poslanika u decembru 2014. godine. Istakao je da su Etičkim kodeksom utvrđena etička načela i standardi ponašanja kojih treba da se pridržavaju poslanici u obavljanju svojih dužnosti, a cilj Etičkog kodeksa je očuvanje, afirmacija i unaprjeđenje dostojanstva i ugleda poslanika Skupštine Crne Gore i jačanje povjerenja građana prema Skupštini. Saopštio je da je Etički kodeks usvojen saglasnošću svih poslaničkih klubova. Utvrđeno je da nadzor nad primjenom i praćenjem poštovanja odredaba Kodeksa vrši Odbor za ljudska prava i slobode, iako bi, po njegovoj ocjeni, najbolje bilo da to vrši posebno radno tijelo. Predśednik je naveo da od stupanja na snagu Etičkog kodeksa poslanika do danas Odboru za ljudska prava i slobode nije podnešena nijedna prijava povodom povrede odredaba Kodeksa.

Predśednik Odbora za ljudska prava i slobode je upoznao učesnike panel diskusije da je nedavno održao sastanak sa šeficom Odjeljenja za demokratizaciju Misije OEBS-a u Crnoj Gori na kojem su razgovarali o pružanju ekspertske pomoći Misije OEBS-a Odboru za ljudska prava i slobode u izradi procedura za postupanje u skladu sa Etičkim kodeksom poslanika. Dogovoreno je da se organizuje obuka za poslanike, članove Odbora za ljudska prava i slobode na kojoj bi eksperti ODIHR-a i poslanici iz zemalja regiona predstavili njihova iskustva u primjeni etičkog kodeksa.

Predśednik Duković je saopštio da bi se potencijalni problemi mogli javiti prilikom donošenja odluka o postojanju povrede odredaba Kodeksa, jer je za očekivati da će u tim situacijama poslanici odlučivati na osnovu partijske pripadnosti. Nedoumica je da li treba izraditi formular za podnošenje prijave povodom povrede Kodeksa.

Zamjenica predśednika Odbora za ljudska prava i slobode dr Ljiljana Đurašković je saopštila da su svi poslanici u Skupštinu Crne Gore unijeli svoj lični etički kodeks, dostojanstvo, savjest, moral, slobodu, vrline, mane, običaje, navike, odgovornost i poštovanje. Istakla je da su moralne vrijednosti uvijek lične vrijednosti i samo čovjek kao slobodno biće koje je odgovorno za svoja djela i stavove može biti moralno dobar ili zao. Odgovornost prema javnosti i politički kredibilitet prema Skupštini bili su joj vodilja da učestvuje u radu Radne grupe za izradu Nacrta etičkog kodeksa poslanika. Podśetila je da je Etički kodeks poslanika usvojen sa  61 glasom “za” i šest “uzdržanih” .

Poslanik Aleksandar Damjanović je ocijenio da je, možda, preuranjeno za provjeru primjene Etičkog kodeksa, ali da nije loše dati smjernice radi poboljšanja načina njegovog korišćenja. Saopštio je da je Radna grupa za izradu Etičkog kodeksa poslanika pripremila solidan dokument koji je razmotrio Kolegijum predśednika Skupštine i dao svoj stav o njemu. Mišljenja je da je tada trebalo izmijeniti određene odredbe Poslovnika Skupštine Crne Gore kako bi se brže i bolje primjenjivao Etički kodeks. Zalagao se protiv uvođenja novčanih kazni usled povrede odredaba Kodeksa, jer su poslanici odgovorni građanima. Naveo je da je, kao i Predśednik Skupštine, zastupao stav da ne treba formirati posebni odbor koji bi vršio nadzor nad primjenom Etičkog kodeksa. U Skupštini već postoji 14 stalnih radnih tijela, a 81 poslanik, tako da poslanici ne bi bili u mogućnosti da kvalitetno obavljaju posao ukoliko su članovi više od 2-3 odbora. Takođe, nije jasno kako da se definiše novi odbor, jer bi paritet u odboru ograničio i njegov rad. Smatra da u okviru Izvještaja o radu Skupštine treba dati detaljnu analizu o prisustvu poslanika na śednicama Skupštine i radnih tijela.

Poslanik Borislav Banović je mišljenja da svaki poslanik ima svoj moralni kod, a činjenica da su izabrani predstavnici naroda treba da definiše okvir za zajednički kolektivitet. Saopštio je da je u Kodeksu dovoljno opštih normi tako da bi se njime mogla regulisati svaka konkretna situacija. U Kodeksu se objektivnost tretira kao jednakost i nediskriminacija, a po njemu je objektivnost tačnost. Mišljenja je da je novčana kazna trebala biti jedna od mjera za kažnjavanje poslanika zbog kršenja odredbi Kodeksa, jer praksa u drugim oblastima govori da novčane kazne utiču na ponašanje i djelovanje.

Poslanik Goran Tuponja je podśetio na specifičnost poslaničke profesije, jer su poslanicima poslodavci građani koji su im dali svoj glas na parlamentarnim izborima. Etički kodeks poslanika podrazumijeva krovne vrijednosti koje svaki poslanik treba da ima, a u vezi su sa očuvanjem dignititeta i ugleda koji Skupština Crne Gore treba da ima. Kao vrlo važno, naglasio je da poslanici ne smiju da budu u sukobu interesa, kao ni da budu podložni korupciji. Smatra da se podrazumijeva postojanje dobrog odnosa između poslanika, kao i njihov dobar odnos prema Skupštini kao inistituciji i prema njenim zaposlenima. Poslanik Tuponja je ocijenio da postojeći izborni sistem u Crnoj Gori nije dobar, a da bi sistem otvorenih izbornih lista omogućio veći legitimitet i veću odgovornost poslanika. Povodom brojnih izostanaka određenih poslanika sa śednica Skupštine i radnih tijela smatra da se na taj način iskazuje neodgovornost poslanika prema građanima koji su ih izabrali. On je zaključio da se na panel diskusiji čulo dosta korisnih sugestija za koje treba stvoriti  mogućnost za izmjene Etičkog kodeksa poslanika. 

Poslanik Andrija Popović je istakao da je on jedini učesnik panel diskusije koji je bio član Radne grupe za izradu Etičkog kodeksa poslanika, a da je ujedno i član Kolegijuma predśednika Skupštine Crne Gore. Poseban podstrek prilikom rada na Kodeksu je bio očuvanje digniteta Skupštine Crne Gore kao tijela koje suštinski predstavlja volju cijelog naroda. Poslanici, kao predstavnici građana, treba da pokažu ozbiljnost, temeljnost, profesionalnost, senzibilnost za dijalog, kako međusobni, tako i sa javnošću. Naglasio je da Etički kodeks ima za cilj afirmaciju svih moralnih ljudskih vrijednosti koje građani podrazumjevano očekuju od parlamentaraca. Istakao je da je taj dio Kodeksa utemeljen na crnogorskoj tradiciji čojstva, držanja i održavanja javno izgovorene riječi i obećanja, kao i izbjegavanju etiketiranja. Mišljenja je da je Etičkim kodeksom poslanika trebalo predvidjeti oštrije sankcije. Podśetio je na neusvojeni predlog da, osim izricanja opomene i udaljenja sa śednice postoje i sankcije finansijske, a ujedno i humanitarne prirode, odnosno da se novčana kazna na platu poslanika, koji krši etičke stavove, upućuje kao donacija u humanitarne svrhe.

Poslanica Branka Tanasijević je istakla da joj je bila privilegija da bude članica Radne grupe koja je na izradi Etičkog kodeksa poslanika radila oko pola godine. Smatra da su pojave eskalacije emocija prilikom izlaganja poslanika pojedinačni slučajevi koji se ne mogu tretirati pojavom. Zaključila je da je konsenzus, ne tako čest prthodno u parlamentarnom životu Crne Gore,  postao često prisutan. Istakla je da cilj donošenja Etičkog kodeksa nije da se poslanici disciplinuju i kažnjavaju, već da se poboljšta kvalitet komunikacije, kultura dijaloga i da se stvore dobri međuljudski odnosi i odnosi kolegijalnosti. Posebno je naglasila da se Etički kodeks ne bavi načinom rada poslanika već načinom njihovog ponašanja. Smatra da je Etički kodeks poslanika dokument koji poziva na savjest i odgovornost, a u njegovoj osnovi je moral kao odrednica. Takođe, u Parlamentu se može vrlo oštro polemisati, a da se pritom, kao što je i propisano Kodeksom, ne izgovori nijedna uvrijedljiva riječ. U suštini Etičkog kodeksa nalazi se odrednica po kojoj čovjek mora poštovati čovjeka, a ovaj akt je više upućen na ljude, nego na političare u klasičnom smislu riječi.

Poslanik Mladen Bojanić je mišljenja da je Radna grupa za izradu Etičkog kodeksa poslanika odradila dobar posao, imajući u vidu njegov cilj, a to je uređivanje ponašanja unutar Skupštine i u odnosima poslanika prema medijima i javnosti, a ne ograničavanje poslanika u radu.  U vezi sa ciljem  Kodeksa u početku su postojale zabune u javnosti, pa i među samim poslanicima. Kazao je da su postojale brojne dileme ko treba da vrši nadzor nad primjenom Etičkog kodeksa i koliko oštre treba da budu sankcije za njegovo kršenje. Poslanik Bojanić je saglasan sa rješenjima u usvojenom tekstu Kodeksa, kao što je usvojeno rješenje da nadzor nad njegovom primjenom vrši Odbor za ljudska prava i slobode. Mišljenja je da će osuda javnosti zbog kršenja odredbi Etičkog kodeksa imati više efekta nego finansijsko sankcionisanje. Cijeni da će Etički kodeks poslanika imati uticaj na povećanje povjerenja u institucije, jer je cilj da se načinom ponašanja poslanika u Skupštini tome da doprinos.

Poslanik Almer Kalač nije bio član Radne grupe za izradu Kodeksa, ali kao član Kolegijuma predśednika Skupštine je imao priliku da analizira predloženi tekst Kodeksa prije njegovog razmatranja na plenumu. Mišljenja je da donošenje Etičkog kodeksa poslanika nije bilo potrebno iz razloga što su ekcesna dešavanja u crnogorskom Parlamentu vrlo rijetka. Smatra da nije potrebno postojanje posebnog odbora za nadzor nad primjenom Kodeksa. Ocijenio je da novčane kazne zbog kršenja Kodeksa ne bi imale značaja. Poslanici crnogorske Skupštine treba da budu dobar primjer parlamentarcima drugih država i da na taj načine povrate poljuljano  povjerenje građana u ovu instituciju.  Zaključio je da je u ovoj oblasti zapažen napredak.

U diskusiji su učestvovali predstavnici civilnog sektora koji su postavljali pitanja u vezi sa pojedinim odredbama Kodeksa i iznijeli mišljenja o određenim normama.

Marina Vujačić iz Udruženja mladih sa hendikepom Crne Gore je ukazala da se u članu 4 Etičkog kodeksa poslanika definiše da je poslanik dužan da svoju funkciju obavlja bez predrasuda i diskriminacije po različitim osnovima, među kojima nije naveden invaliditet. Navedene su sve različitosti što ne mora podrazumijevati invaliditet i izrazila je žaljenje što nijesu imali u vidu tu različitost. Takođe, nije predviđena mogućnost da građani mogu podnijeti prijavu zbog kršenja odredbi Etičkog kodeksa, a moraju da poštuju Kodeks kada su u Skupštini, što svakako podržava. U članu 9- Pravila ponašanja definisano je da se ne smiju koristiti riječi i izrazi koji mogu drugog omalovažavati i vrijeđati, ali se ne predviđaju neka druga djela i postupanje poslanika, osim izgovorene riječi kojima se takođe mogu omalovažavati i vrijeđati druga lica. Izrazila je žaljenje zbog propusta u Etičkom kodeksu poslanika u vezi sa osobama sa invaliditetom, posebno što građani i osobe sa invaliditetom, ukoliko smatraju da su poslanici upotrijebili uvredljivu riječ, ne mogu pokrenuti postupak zbog povrede Etičkog kodeksa. Naglasila je da u govoru o licima sa invaliditetom treba koristiti termin utvrđen Zakonom o potvrđivanju Konvencije Ujedinjenih nacija o pravima osoba sa invaliditetom iz 2009. godine, jer se u tom Zakonu i Ustavu Crne Gore koristi termin „invaliditet“, dok je termin „osobe sa posebnim potrebama“ ponižavajući i diskriminatorski prema njima.

Vlado Dedović iz CEMI-ja je saopštio da se u Crnoj Gori tokom prošle godine intenzivirala aktivnost na izgradnji integriteta u brojnim oblastima tako da je usvojen Etički kodeks sudija, tužilaca, pripadnika Ministarstva unutrašnjih poslova, kao i Etički kodeks organa za sprovođenje izbora i Etički kodeks poslanika. Etički kodeks je važan mehanizam za izgradnju integriteta prilikom obavljanja profesionalnih dužnosti. Saopštio je da poslanici donose Etički kodeks kako bi upoznali građane sa minimumom standarda u ponašanju koje građani moraju da očekuju od njih. Ocijenio je da u Etičkom kodeksu poslanika postoje brojne odredbe kojima nije mjesto u Kodeksu, već bi trebalo da budu sadržane u Poslovniku Skupštine ili u Zakonu o Skupštini kojim bi se regulisala brojna pitanja. Istakao je da građani ne znaju koji je etički kod ljudi koji postaju poslanici, jer ne odlučuju o tome koga biraju neposredno za poslanike. Najznačajnije njegovo zapažanje vezano je za aktivnu legitimaciju, odnosno mogućnost podnošenja inicijative za preispitivanje povrede odredbi Etičkog kodeksa, naglašavajući da građanima treba omogućiti da podnose tu inicijativu. Istakao je da poslanici moraju da vode računa kako se ponašaju ne samo prilikom boravka u Skupštini, već i u svim ostalim situacijama u životu. Kao dobar primjer, naveo je Etički kodeks sudija koji predviđa da svaki građanin koji procijeni da je u toku sudskog postupka povrijeđen Etički kodeks može podnijeti inicijativu.

Boris Marić iz Centra za građansko obrazovanje je izrazio zadovoljstvo što je Etički kodeks poslanika usvojen navodeći da je i neophodan. Apostrofirao je da u postojećem izbornom sistemu građani nemaju mogućnost da svoj glas artikulišu na način da u krajnjem znaju ko će ih predstavljati kao poslanik. Ocijenio je da ne treba da postoji novčana kazna kao mjera za nepoštovanje odredbi Kodeksa, jer je to neprimjereno poslaničkoj funkciji koja nije klasičan radno-pravni odnos. Može se uvesti kao diskreciono pravo poslanika da oni sami, kada shvate da su povrijedili Kodeks, odluče da uplate određena novčana sredstva kao oblik izvinjenja javnosti. Smatra da u narednom periodu treba raditi na unaprjeđenju otvorenosti Parlamenta. Propisane mjere kažnjavanja zbog kršenja odredbi Etičkog kodeksa su adekvatne, ali je upitno ko treba da odlučuje o tome da li je povrijeđen Etički kodeks, jer tada dolazi do njegove politizacije. Ukoliko to radi radno tijelo u kojem su poslanici, smatra da to nije dobro. Smatra da predśedavajući na plenumu ili śednici radnog tijela treba da odluči da li je bilo povrede u konkretnom slučaju na śednici, a kad se podnosi prijava, treba da odlučuje Odbor za ljudska prava i slobode, ali bi u tom slučaju možda trebalo da bude prvi Odbor sa većinom poslanika, članova opozicije.

Refik Bojadžić, generalni sekretar Zajednice opština Crne Gore je mišljenja da Odbor za ljudska prava i slobode ne treba da bude Odbor koji će vršiti nadzor nad primjenom Etičkog kodeksa, navodeći da i među poslanicima postoji podijeljeno mišljenje. Smatra da to nije dobro rješenje iz razloga što su u Odboru poslanici koji treba da odlučuju o sebi, što je problematično. Takođe, to može izazvati politizaciju. Iz iskustva primjene etičkih kodeksa na lokalnom nivou, istakao je da je na lokalnom nivou utvrđeno da članovi etičkih komisija za lokalne funkcionere i izabrane predstavnike ne mogu biti izabrani predstavnici i funkcioneri i lica koja su članovi rukovodstva političkih partija.

Poslanica Branka Tanasijević je saopštila da su iskustva ostalih institucija koje su donijele svoj etički kodeks bila putokaz u radu Radne grupe, a posebno su se vodili iskustvima Evropskog parlamenta. Mnoge odredbe iz Etičkog kodeksa poslanika Evropskog parlamenta sadržane su u Etičkom kodeksu poslanika Skupštine Crne Gore.

Poslanik Andrija Popović je naglasio da je usvojeni tekst Etičkog kodeksa dosta izmijenjen u odnosu na tekst koji je Radna grupa dostavila Kolegijumu. Podśetio je da su članovi Radne grupe nakon dugotrajne rasprave konsenzusom donijeli odluku da nadzor nad primjenom Etičkog kodeksa treba da vrši poseban odbor, ali da je Kolegijum predśednika Skupštine ovu nadležnost dodijelio Odboru za ljudska prava i slobode. Određeni broj učesnika panel diskusije je bio mišljenja da je trebalo oformiti posebno radno tijelo za nadzor nad primjenom odredbi Etičkog kodeksa poslanika.

Poslanici su se složili sa mišljenjem Marine Vujačić da je trebalo u članu 4 definisati i invaliditet kao jednu od osnova po kojima se ne smije vršiti diskriminacija. Većina poslanika je ocijenila da nije dobar predlog da se građanima omogući pokretanje postupka zbog povrede Kodeksa, uz napomenu da građani brojne inicijative mogu podnositi preko poslanika, kao njihovih predstavnika. Poslanik Banović je mišljenja da bi trebalo omogućiti pokretanje postupka samo građaninu koji je direktno u negativnom kontekstu pomenut od strane poslanika, ali ne zbog diskusije i glasanja o predloženom zakonskom rješenju. Poslanici su istakli da je ovo proces, a da je donošenje Etičkog kodeksa početak priče, u smislu nadogradnje individualnog moralnog koda svakog poslanika.

Saglasili su se da Parlament treba biti otvoreniji prema građanima i da treba uspostaviti kvalitetniju komunikaciju poslanika i građana, uz podśećanje da je Skupština Crne Gore svakim danom otvorenija, bez obzira na prepreke koje postoje u tehničkom smislu. Istakli su da su sva skupštinska radna tijela otvorena za lica sa invaliditetom koja učestvuju na śednicama, a kada je riječ o tehničkih preprekama, odnosno obezbjeđivanju pristupa zgradi Skupštine za lica sa invaliditetom, sa žaljenjem je konstatovano da to još uvijek nije urađeno, uz nadu da će se problem ubrzo riješiti.

Na kraju panel diskusije, predśednik Odbor za ljudska prava i slobode, dr Halil Duković se složio sa iztnesenim predlozima i sugestijama, naglašavajući da Etički kodeks nije Sveto pismo, da će vrijeme pokazivati njegove određene nedostatke i da se,u tom kontekstu  može i mijenjati.

Tekst Etičkog kodeksa poslanika je u ovom trenutku najbolje moguće rješenje, usvojen dogovorom svih poslaničkih klubova. Ocijenio je da je crnogorski Parlament po kulturi dijaloga među poslanicima lider u regionu i izrazio uvjerenje da neće biti puno slučajeva kršenja Etičkog kodeksa, sa čime su se složili i ostali učesnici panel diskusije. Informisao je prisutne da je  pripremljena Svečana izjava koja bi trebala da bude upućena poslaničkim klubovima  i koju bi trebalo da potpišu svi poslanici čime bi izrazili spremnost da u svom radu postupaju u skladu sa odredbama Kodeksa.

Ocijenjeno je da je održavanje panel diskusije veoma važno u cilju podizanja svijesti javnosti o Etičkom kodeksu poslanika, što je definisano kao jedan od indikatora u Akcionom planu Vlade Crne Gore za pregovaračko poglavlje 23.