Zaštitnik ljudskih prava i sloboda Crne Gore Šućko Baković je saopštio da se analiza i ocjena stanja ljudskih prava u Izvještaju o radu Zaštitnika ljudskih prava i sloboda Crne Gore za 2014. godinu temelji na  pritužbama građana, razgovorima sa građanima i drugim izvorima informacijama, kao što su izvještaji državnih organa i istraživanja međunarodnih organizacija i nevladinog sektora.

Iz statističkog prikaza podataka o radu Zaštitnika uočava se da je u 2014. godini Zaštitnik primio 576 pritužbi, dok je iz 2013. godine prenešeno 111. Zaštitnik je istakao da je u 2014. godini riješio 649 predmeta od ukupno 687 koliko je imao u radu, što je 94,46%, pa je ostvaren najveći stepen ažurnosti u dosadašnjem radu Institucije.

Saopštio je da su građani i u 2014. godini podnosili pritužbe koje su se odnosile na rad državnih organa, organa državne uprave, upravnih i drugih organizacija, sudova, javnih službi i drugih nosilaca javnih ovlašćenja, Uprave policije, organa lokalne samouprave i lokalne uprave, Državnog tužilaštva, organa za vođenje prekršajnog postupka i na rad organa, službi i nosilaca javnih ovlašćenja u drugim državama, privrednih društava, drugih pravnih lica, preduzetnika i fizičkih lica.

U primljenim pritužbama podnosioci su ukazivali na povredu prava na: suđenje u razumnom roku, pravično i nepristrasno odlučivanje pred organima vlasti, slobodan pristup informacijama, diskriminaciju, kao i na povredu prava iz radnog odnosa, penzijsko-invalidskog osiguranja, socijalne zaštite, zdravstvene zaštite, mirno uživanje imovine i povredu prava djeteta.

Zaštitnik je ocijenio da organi javne uprave i ove godine u značajnoj mjeri prepoznaju značaj ljudskih prava i svoju obavezu i interes da sarađuju sa institucijom Zaštitnika, što je doprinijelo postizanju konkretnih rezultata i otklanjanju povreda ljudskih prava u toku samog postupka. Međutim, i dalje su prisutne slabosti u radu organa javne uprave koje se nepovoljno odražavaju na brzo i jednostavno ostvarivanje prava građana i drugih subjekata. Organi javne uprave često ne odlučuju u zakonskom  roku po zahtjevima građana ili neopravdano dugo vode postupak, a u nekim slučajevima organi više puta donose istu ili sličnu odluku po određenim zahtjevima, iako je neposredno viši organ po žalbi ili sud po tužbi u upravnom sporu utvrdio određene nepravilnosti ili nezakonitosti i naložio njihovo otklanjanje, tako da je riječ o tzv. „ping-pong“ odlučivanju, Poseban oblik nezakonitog postupanja organa javne uprave predstavlja tzv. „ćutanje uprave“ kada organi ne postupaju po zahtjevima građana, odnosno ignorišu njihove zahtjeve i povređuju njihovo ljudsko dostojanstvo. Zaštitnik je ukazao da se dugim trajanjem upravnih postupaka, nepostupanjem po zahtjevima građana, nepoštovanjem stavova i mišljenja drugostepenog organa ili Upravnog suda krše ustavna načela i načela dobre uprave, ispoljava arbitrernost i dovodi u pitanje ostvarivanje prava i sloboda građana, kao i princip pravne sigurnosti i jednakosti građana pred zakonom.

Prema podacima Upravnog suda Crne Gore za 2014. godinu koji najslikovitije govore o zakonitosti i kvalitetu rada javne uprave, od ukupno 3329 riješenih predmeta, 1617 upravnih akata (48,57%) je poništeno, dok je u 146 slučajeva ili 4,38% naloženo donošenje upravnih akata zbog ćutanja uprave. U postupanju po tužbama Upravni sud je u 1763 slučaja, odnosno 52,95% utvrdio nezakonitost upravnih akata i postupanja od strane organa javne uprave, pa je evidentno je da je u izvještajnoj godini zabilježen rast nezakonitih upravnih akata i postupanja javne uprave za 8,15%, što je razlog za ozbiljnu zabrinutost.

Zaštitnik je saopštio da je broj pritužbi na rad sudova u 2014. godini u porastu u odnosu na prethodnu godinu, ali njihovo učešće u ukupnom broju svih primljenih pritužbi smanjeno je za 16, 31% što predstavlja nastavak trenda zabilježenog poslednjih godina. Po svom sadržaju i strukturi pritužbe na rad sudova i u 2014. najvećim dijelom su se odnosile na suđenje u razumnom roku - odugovlačenje sudskog postupka. Smanjenje učešća broja pritužbi koje se odnose na rad sudova u ukupnom broju podnijetih pritužbi rezultat je rasta ažurnosti sudova i njihovog angažovanja na rješavanju starih predmeta.

Zaštitnik Šućko Baković je saopštio da je u ostvarivanju socijalnih prava zapažen određeni napredak, prvenstveno kroz reformu socijalne zaštite. Zaštitnik ocjenjuje da brojni građani u našoj zemlji još uvijek žive na granici siromaštva i u stanju socijalne potrebe. Ostvarivanje ekonomskih, socijalnih i kulturnih prava u velikoj mjeri zavisi od ekonomske razvijenosti države i raspoloživih sredstava, tako da se ova prava ne mogu ostvariti odjednom i u kratkom roku, ali je država u obavezi da stalno preduzima mjere za obezbjeđivanje potrebnog nivoa ekonomskih, socijalnih i kulturnih prava.

Zaštitnik je istakao da je i u 2014. godini zaštita od torture bila pod njegovom posebnom pažnjom. Obavljen je razgovor sa 100 lica lišenih slobode, bez prisustva službenih ili drugih lica. Održano je 20 sastanaka sa predstavnicima uprave i organizacionih jedinica Zavoda za izvršenje krivičnih sankcija i izvršeno 20 nenajvljenih obilazaka pojedinih prostorija, na osnovu čega se može konstatovati da se slučajevi torture pojavljuju kao pojedinačni i izolovani. Naglasio je da je Uprava ZIKS-a u tim slučajevima preduzimala zakonske mjere, pokretanjem disciplinskih postupaka, dostavljanjem obavještenja i dokumentacije nadležnom tužilaštvu.

Kada je riječ o pravima djeteta, Zaštitnik je saopštio da je u 2014. godini postupano u 138 predmeta, a broj pritužbi iz godine u godinu se povećava, ali to ne mora biti posledica porasta kršenja prava djeteta, već je po mišljenju Zaštitnika taj porast nastao zbog približavanja institucije Ombudsmana djeci, a naročito djeci školskog uzrasta. U cilju unapređenja rada sa djecom i njihove veće participacije prošle godine je formirana Mreža zlatnih savjetnika Zaštitnika, a djeci je data mogućnost da svojim mišljenjima i stavovima utiču na kreiranje politike u oblasti zaštite njihovih prava. Zaštitnik je saopštio da su u 2014. godini veliku pažnju posvetili istraživanju postupanja policije prema djeci, na osnovu čega je sačinjen Poseban izvještaj, koji je dostavljen Odboru za ljudska prava i slobode. U ostvarivanju prava djece tokom 2014. godine zapažen je napredak ostvaren kroz započete reforme socijalne i dječije zaštite, kao i reforme u oblasti obrazovanja i maloljetničkog pravosuđa. Zaštitnik je istakao da je potrebno razviti sistem obrazovanja koji će obezbijediti unapređenje praktičnih znanja i stvoriti kvalitetniji odnos između učenika i nastavnika. Reforme koje su sprovedene u pravosudnom sistemu i zaživjele u krivičnim postupcima trebalo bi proširiti na djecu koja su uključena u upravnim i građanskim postupcima kako bi njihov pristup pravdi bio adekvatan i saglasan preporučenim standardima. Saopštio je da je nasilje nad djecom u našem društvu i dalje prisutno i da je neophodno unapređenje postupanja nadležnih službi i razvijanje različitih servisa podrške djeci koja trpe nasilje ili su u riziku od nasilja. Ostvarivanje prava djeteta na zdravstvenu zaštitu je prioritet i neophodno je preduzimati aktivnosti na jačanju kapaciteta zdravstvenih ustanova kako bi se svakom djetetu obezbijedila adekvatna i dostupna zdravstvena zaštita.

Zaštitnik je saopštio da je u oblasti antidiskriminacije izvršena djelimična reforma zakonodavstva i podśetio da su prošle godine donešeni Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o zabrani diskriminacije i Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o Zaštitniku/ci ljudskih prava i sloboda Crne Gore. Očekuju se izmjene Zakona o rodnoj ravnopravnosti, Zakona o manjinskim pravima i slobodama i donošenje novog Zakona o zabrani diskriminacije lica sa invaliditetom. Baković je saopštio da je u toku 2014. godine u radu imao 54 pritužbe oblasti diskriminacije, od čega je 44 riješeno. Pritužbe su se uglavnom odnosile na diskriminaciju po osnovu seksualne orjentacije, nacionalne pripadnosti, invaliditeta, pola, stečene stručne spreme, starosne dobi, uznemiravanja, pretpostavljenog državljanstva i zdravstvenog stanja. Ukupno je pred sudovima u 2014. godini pokrenuto 19 parnica  u vezi sa zaštitom od diskriminacije. Samo jedna presuda je pravosnažna, pred Osnovnim sudom u Baru u jednom slučaju je sklopljeno poravnanje, dok su u ostalim predmetima postupci završeni u prvom stepenu ili su u fazi drugostepenog odlučivanja. Zaštitnik je ocijenio da se u prethodnoj godini iz proaktivne faze zagovaranja prešlo na efektivnu sudsku zaštitu i sve sporove su pokrenule osobe sa invaliditetom zbog nepristupačnosti objekata u javnoj upotrebi. Saopštio je da je homofobija i dalje prisutna u odnosu prema pripadnicima LGBT populacije. Kontinuirane homofobične poruke, prijetnje i nasrtaji na fizički integritet i imovinu, izopštenost iz porodičnog okruženja, društvena izolacija i lična nesigurnost osnovne su karakteristike društvenog odnosa prema ovoj populaciji.

Zaštitnik je ukazao na problem raseljenih lica, kao i na pravno nevidljive osobe i tražioce azila. Ocijenio je da je zaštita prava manjinskih naroda i drugih manjinskih nacionalnih zajednica djelimično unaprijeđena sistemskim zakonima koji su utemeljeni na Ustavu Crne Gore i međunarodnim dokumentima koje je Crna Gora ratifikovala.

Saopštio je da sistem rodne ravnopravnosti još uvijek prate predrasude, konzervativna prošlost i stereotipi, dok suštinska ravnopravnost zahtijeva dodatno angažovanje države i nadležnih organa. Ravnopravnost polova još uvijek u velikoj mjeri je stvar načela, a ne dokazane prakse. Zaštitnik je podśetio da je Crna Gora jedna od prvih država koja je potpisala i ratifikovala Konvenciju Savjeta Evrope o suzbijanju nasilja u porodici i nasilja nad ženama koja je stupila na snagu 1. avgusta 2014. godine. Time je Crna Gora preuzela obavezu da mijenja zakonodavstvo i uvede praktične mjere za efikasnu prevenciju i sprečavanje nasilja nad ženama i nasilja u porodici. U 2014. godini registrovano je 205 krivičnih djela iz oblasti nasilja u porodici, a bilo je oko 1370 prekršajnih postupaka. Najčešće su žene žrtve nasilja, a u manjem broju slučajeva djeca. Zaštitnik je ukazao da se, prema našem zakonodavstvu, rodno zasnovano nasilje smatra diskriminacijom.

U vezi sa sudskim, prekršajnim postupcima i postupcima zaštite od diskriminacije, ključni problemi odnose se na nepoštovanje načela hitnosti, dugo trajanje postupaka, nedostatak fizičke zaštite za žrtve koje u velikom broju slučajeva nijesu upoznate sa procedurama. Saopštio je da nijedna institucija ne vrši procjenu rizika, nedostaje efikasan sistem praćenja izvršenja zaštitnih mjera, ne evidentiraju se svi slučajevi nasilja, naročito oni koji se okončavaju upozorenjem počiniocu.  Zaštitnik je ukazao da su evidencije neujednačene i da je nedovoljno razvijena razmjena podataka između organa što stvara probleme u pravilnom sagledavanju problema, ne samo u oblasti porodičnog nasilja, već ukupno u oblasti zaštite od diskriminacije. Naglasio je da ishod većine prijava u oblasti nasilja u porodici zavisi od volje žrtve da učestvuje u postupku, a često se dešava da policija i tužilaštvo odustaju od procesuiranja predmeta jer se žrtva povuče iz postupka. 

U raspravi o Izvještaju Zaštitnika ljudskih prava i sloboda Crne Gore za 2014. godinu učestvovali su predstavnici nadležnih državnih organa, nevladinih organizacija i poslanici.

Boris Raonić, predśednik NVO “Građanska alijansa“ je saglasan sa većinom nalaza koje je Zaštitnik predstavio u Izvještaju. Saopštio je da imaju dobru saradnju sa institucijom Zaštitnika i podśetio na slučaj u vezi sa prebijanjem dva zatvorenika u ZIKS-u, čije je ispitivanje pokrenuto na njihovu inicijativu, a u kojem je Evropski sud za ljudska prava nedavno utvrdio da je bilo torture. Naveo je da se često može čuti da predstavnici Vlade nijesu zadovoljni radom Ombudsmana u pojedinim oblastima, iako je za te oblasti prvenstveno Vlada nadležna. Ukazao je da su kadrovski potencijali Zaštitnika ljudskih prava i sloboda Crne Gore više nego ograničeni i da su sredstva u prethodnoj godini takođe umanjena. Očekivao je iscrpniju informaciju o odnosu policije prema LGBT zajednici, posebno zbog napada koji su pretrpjeli pripadnici ove populacije. Preporučio je Ombudsmanu da u narednom periodu više koristi metode koje do sada nije koristio, kao što su društvene mreže i da na pojedinim konferencijama, umjesto zamjenika Zaštitnika, prisustvuje Zaštitnik lično. Ukazao je da je ovo izborna godina za Ombudsmana tako da i to možda utiče na njegov rad, jer je to najosjetljiviji period i očekuje reakcije ostatka civilnog sektora, ali i predstavnika političkih partija po tom pitanju. Smatra da je u Izvještaju trebalo detaljnije predstaviti resurse sa kojima je Zaštitnik raspolagao, navodeći da pojedine oblasti u Izvještaju nijesu mogle ni biti bolje predstavljene, jer nije imao ko da ih opiše, s obzirom da Zaštitnik skoro cijelu 2014. godinu nije imao dva zamjenika, a nije bilo pisanih dokumenata o tim oblastima. Podśetio je da su dva zamjenika Zaštitnika imenovana tek krajem 2014. godine, izrazio očekivanje da će kvalitetno obavljati posao s obzirom na znanje i iskustvo koje imaju u tim osjetljivim oblastima i nada se da će naredni Izvještaj u tom dvijema oblastima biti mnogo bolji. Saopštio je da u direktnoj komunikaciji koji imaju sa Zaštitnikom i zaposlenima u instituciji često upućuju primjedbe i kritike, što u većini slučajeva bude riješeno. Pritužbe koje su uputili, a koje je Ombudsman procesuirao u 100% slučajeva su efikasno riješene. Zaključio je da imaju povjerenje u lica koja rade u instituciji Ombudsmana i kroz svakodnevnu saradnju vršiće sve veći pritisak kako bi se doprinijelo daljem unapređenju ljudskih prava.   

Dr Avdul Kurpejović, predśednik Matice Muslimanske Crne Gore, je saopštio da je Odboru za ljudska prava i slobode dostavio pisane primjedbe na Izvještaj Zaštitnika za  2014. godinu, a da prethodnih godina nije bio upoznat sa izvještajima Ombudsmana. Naveo je da je u Crnoj Gori karakteristična neusklađenost između normativnih rješenja i prakse, odnosno stvarnog stanja. Iako su prava manjinskih naroda i drugih manjinskih nacionalnih zajednica garantovana Ustavom Crne Gore, Zakonom o manjinskim pravima i slobodama, Strategijom manjinske politike i Zakonom o zabrani diskriminacije, smatra da se u praksi slabo poštuju. Mišljenja je da u Crnoj Gori postoji tiha asimilacija pripadnika manjinskog muslimanskog naroda, što traje 550 godina, jer njihova tradicija, istorija i kultura nijesu obuhvaćeni nastavno-obrazovnim i naučnim programima, iako je Ustavom iz 1992. godine to bilo propisano. Isto je propisano Ustavom Crne Gore iz 2007. godine i Strategijom manjinske politike iz 2008. godine, a Ministarstvo prosvjete ovu obavezu nije još realizovalo iako je rok bio četiri godine. Nedavno su od Ministra prosvjete dobili informaciju da je Zavodu za školstvo upućen ovaj zahtjev radi rješavanja. Kurpejović smatra da postoji nacionalna diskriminacija i da su pripadnici muslimanskog manjinskog naroda u najnepovoljnijem položaju, jer nijesu dovoljno zastupljeni u organima državne uprave i lokalne samouprave. Ukazao je na njihovu nesreazmjernu, neadekvatnu i neautentičnu zastupljenost podsjećajući na podatke iz Informacije Ministarstva za ljudska i manjinska prava o zastupljenosti pripadnika manjinskih naroda i drugih manjinskih nacionalnih zajednica u organima državne uprave. Ukazao je da je Ombudsman u Izvještaju za 2014. godinu ukratko obradio položaj manjinskih naroda u Crnoj Gori. Mišljenja je da u Crnoj Gori od 2002. godine postoji organizovano negiranje nacionalnog i kulturnog identiteta Muslimana i nametanja identiteta Bošnjaka. Zamolio je Odbor da se pokrene to pitanje i da, u saradnji sa Ministarstvom za ljudska i manjinska prava i Zaštitnikom ljudskih prava i sloboda Crne Gore, razmatra položaj i status pripadnika pojedinih manjinskih naroda. Cijeni da su nakon Roma i Egipćana pripadnici manjinskog muslimanskog naroda u najnepovoljnijem položaju u Crnoj Gori.

Poslanik doc. dr Srđa Popović je ocijenio da su multietnički sklad i suživot najveće bogatstvo Crne Gore i ukazao da država preduzima brojne aktivnosti na  unapređenju položaja pripadnika svih manjinskih naroda. Zakonodavstvo u ovoj oblasti je kvalitetno, a u praksi se stanje konstantno poboljšava.

Blanka Radošević Marović, generalna direktorica Direktorata za unapređenje i zaštitu ljudskih i manjinskih prava u Ministarstvu za ljudska i manjinska prava, je saopštila da su podaci iz istraživanja iz 2011. godine pokazali nesrazmjernu zastupljenost pripadnika manjinskih naroda i drugih manjinskih nacionalnih zajednica u javnom sektoru, ali da najveća nesrazmjera nije zabilježena kod pripadnika muslimanskog manjinskog naroda. U cilju poboljšanja stanja Vlada Crne Gore je utvrdila određene mjere koje će preduzimati u narednom periodu. Prilikom zapošljavanja službenika i namještenika u organima državne uprave i lokalne samouprave vodi se računa o tome i prednost imaju pripadnici manjinskih naroda i drugih manjinskih nacionalnih zajednica ukoliko ispune tražene uslove. Najavila je da će rezultati istraživanja o zastupljenosti pripadnika manjinskih naroda i drugih manjinskih nacionalnih zajednica u organima državne uprave i lokalne samouprave koje se realizuje u 2015. godini bite dostupni javnosti u III kvartalu ove godine.

Petar Đukanović, koordinator programa u NVO “Centar za građansko obrazovanje” je pohvalio tehnička unapređenja Izvještaja o radu Zaštitnika, imajući u vidu da su predstavke koje je Institucija primila u 2014. godini razvrstane po kategorijama. Dat je potpuniji prikaz predstavki, jer je prikazano ko ih je podnosio, na šta su se odnosile i slično, što daje mogućnost za korišćenje tih podataka i izvođenje određenih zaključaka. Veoma je problematično što još uvijek ne funkcioniše evidencija slučajeva diskriminacije koji se vode pred institucijama sistema u Crnoj Gori, što je i konstatovano u Izvještaju Ombudsmana. Smatra da navedeno ne bi trebalo da bude samo konstatacija u Izvještaju, već da bi Zaštitnik ljudskih prava i sloboda, kao jedna od najznačajnih institucija koja se bavi zaštitom i promocijom ljudska prava, trebalo da pruži svoj pun doprinos za uspostavljanje ove evidencije. Centar za građansko obrazovanje cijeni propratne komentare i mišljenja koji su dati u vezi sa praksom institucija koje se bave zaštitom ljudskih prava i zaštitom od diskriminacije, a shodno kojima je potrebno poboljšanje funkcionisanja sistema. Iznio je zamjerku na rad Ombudsmana, cijeneći da bi trebalo da bude prisutniji u javnosti i da zapažanja nefukcionalnog djelovanja institucija sistema ne bi trebalo da iznosi samo u godišnjem Izvještaju, već i kroz komunikaciju sa građanima tokom godine. Imajući u vidu da Ombudsman nema toliko mogućnosti da posjećuje različite gradove i da upoznaje građane sa njihovim pravima u vezi sa ovom Institucijom, smatra da građani koji ne žive u Podgorici ostaju nedovoljno informisani. Đukanović je istakao da je značajan broj predstavki koje su građani podnosili, ali zabrinjavajuće je što slučajeve u kojima je Ombudsman utvrdio povredu prava građana, institucije vrlo sporo i neefikasno riješavaju. Od 60 predstavki u kojima je Ombudsman utvrdio da je došlo do povrede prava građana i od ukupnog broja upućenih urgencija, samo u polovini slučajeva je dobijen odgovor, dok se preostali odgovori institucija očekuju. Riječ je o problemu na koji je i ranije ukazivano, a koji ne motiviše građane da prijavljuju slučajeve kršenja prava Zaštitniku. Konstatovao je da u Izvještaju i dalje nema podataka o povlačenju pritužbi od strane nekih nevladinih organizacija, za šta bi trebalo da postoji adekvatno objašnjenje, kao i rješenje postojeće situacije.

U Izvještaju su prepoznati ključni problemi koji su identifikovani i u Izvještaju Evropske komisije o napretku Crne Gore, kao i od strane velikog broja nevladinih organizacija koje prate oblasti ljudskih prava i zaštite od diskriminacije. Đukanović je ukazao na nedostatak kadra koji je dovoljno sposoban da se suoči sa velikim brojem nadležnosti Institucije Zaštitnika, imajući u vidu da je on i Nacionalni mehanizam za prevenciju torture i Institucionalni mehanizam za zaštitu od diskriminacije. Shodno sistematizaciji, u Kancelariji Ombudsmana bi trebalo da radi 33 službenika, a shodno podacima koje posjeduju, trenutno ih je 22. Takođe, tokom čitave 2014. godine Institucija Zaštitnika nije imala dva zamjenika, koji su imenovani krajem godine. U tom periodu je imenovan i jedan savjetnik, iako je oglas bio raspisan za pet radnih mjesta. Dinamika zapošljavanja u Kancelariji Ombudsmana, predviđena Akcionim planom za poglavlje 23, je morala biti revidirana iz razloga što Ombudsman nije uspio da zaposli predviđeni broj službenika, pa u naredne tri godine ima obavezu da zaposli 11 službenika. Neefikasnost Institucije usled nedostatka kadra se na taj način produžava bez jasnog pojašnjenja ove situacije, imajući u vidu da je Institucija Zaštitnika prethodne četiri godine vraćala značajni dio sredstava u Budžet kao neiskorišćena, a koja su se mogla iskoristiti zadruge namjene. Neophodno je predložiti jasnu strategiju kako bi Institucija riješila ovo pitanje, jer to je njen ključni problem, koji ograničava efikasnost u radu.

Dr Jovan Kojičić, sekretar Savjeta za zaštitu od diskriminacije i savjetnik Predśednika Vlade Crne Gore mišljenja je da je zbog velikog broja predstavki dostavljenih Savjetu za zaštitu od diskriminacije potrebno raditi na unapređenju komunikacije između svih aktera koji se bave promocijom ljudskih prava. Brojne delegacije koje dolaze postavljaju razna pitanja zbog nepostojanja te saradnje, iako Zaštitnik uvijek ističe gard nezavisne institucije, u vezi sa čim je na nekoj od prethodnih sjednica Odbora izjavio da ga niko ne može smijeniti, postoji prostor za dalje produbljivanje saradnje, kako bi se zajednički doprinijelo poboljšanju stanja u ovoj oblasti i prevazilaženju postojećih problema. Savjetu stižu predstavke koje se tiču diskriminacije, a koje istovremeno stižu i skupštinskom Odboru, koje takođe predstavljaju i primjedbe na rad Zaštitnika. Naglasio je da je neophodno uspostaviti jednak tretman i pristup za sve građane. Pomenuo je i da sekretar Odbora za ljudska prava i slobode ne može da ostvari neka svoja prava, što ne šalje dobru poruku građanima. Evidentno je da nedostaju kapaciteti u Instituciji Ombudsmana, ali je neophodno u Izvještaju opisati probleme sa kojima se Ombudsman sreće u svom radu, kako bi se oni riješavali.

U završnoj riječi, Zaštitnik ljudskih prava i sloboda Crne Gore se osvrnuo na izlaganja učesnika u raspravi. Saopštio je da kadrovski potencijali nijesu bili smetnja za realizaciju planskih aktivnosti u instituciji Zaštitnika u 2014. godini i ponovio da su pojačanim angažovanjem, i pored toga što nijesu imali dva zamjenika, ostvarili najveći stepen ažurnosti od nastanka institucije. Po novom Pravilniku sistematizovana su 33 radna mjesta, ali se suočavaju sa problemom popunjavanja upražnjenih radnih mjesta. U prošloj godini raspisan je oglas za prijem pet savjetnika na višem nivou, a samo jedno mjesto je popunjeno, a ostala nijesu, jer niko od kandidata nije zadovoljio na prethodnom postupku provjere sposobnosti u Upravi za kadrove. Smatra da dobri kadrovi koji poznaju ljudska prava i koji bi rado radili u Instituciji nerado žele da se izlažu provjerama znanja iz oblasti državne uprave. Poslije dvije godine neuspjelih pokušaja da dobiju odgovarajući kadar pristupili su izmjeni Pravilnika o organizaciji i sistematizaciji i sada je u fazi novi postupak. Raspisan je oglas za prijem službenika sa početnim, a ne višim znanjima i Upravi za kadrove je za 3-4 radna mjesta prijavljeno oko 50 lica koja ne posjeduju odgovarajuća znanja iz oblasti ljudskih prava i iskustvo, a od tolikog broja, teško će odabrati najboljeg.  Zbog kritika iz dijela nevladinog sektora prinuđeni su da izvrše popunu tih radnih mjesta kako se ne bi govorilo da Ombudsman ne želi da kadrovski kompletira Instituciju. Malo je ljudi koji znaju i koji mogu da se bave oblašću ljudskih prava u Crnoj Gori.

U vezi sa prisustvom na društvenim mrežama, Zaštitnik je saopštio da su o tome razmišljali, ali smatra da dok se ne dobije pravi kadar koji će ozbiljno time da se bavi, ne treba da budu zastupljeni na svim mrežama, iako to jeste hendikep, ali po njegovom mišljenju, nije ozbiljan.

U vezi  sa komentarima Predśednika Matice Muslimanske, saopštio je da je iznenađen tonom kojim se Kurpejović obraća Odboru u Dopisu u koji je i Zaštitnik imao uvid. S obzirom da Kurpejović ukazuje da se bori za ljudska prava, Zaštitnik ne može da vjeruje da je predśednik Matice Muslimanske u dopisu Odboru napisao: „To što neće da obradi Ombudsman u Izvještaju su njegovi lični razlozi, vjerovatno, nacionalno preimenovanje“, pitajući Predśednika Matice Muslimanske s kojim pravom se bavi njegovom nacionalnošću, naglašavajući da se on njegovom ne bavi i ukazao da to ne radi ako hoće da se bori za prava manjinskog naroda kom pripada. Saopštio je da Predśednik Matice Muslimanske kritikuje Ombudsmana što prilikom analize prava muslimanskog naroda nije pošao od „Analize nacionalne diskriminacije i asimilacije Muslimana Crne Gore“ koja je dostavljena Odboru, a čiji je autor dr Avdul Kurpejović. Zaštitnik je saopštio da je pretenciozno od dr Kurpejovića koji želi da njegovo autorsko djelo Zaštitnik prenese u godišnji izvještaj o radu. Zaštitnik je ukazao da se prilikom pripreme Izvještaja obratio svim nacionalnim savjetima, a sarađivali su i sa nevladinim organizacijama kako bi sačinili što bolji i realniji Izvještaj. Muslimanski i Albanski savjet nijesu dostavili njihova viđenja položaja i stanja manjinskih naroda i drugih manjinskih nacionalnih zajednica.  Prethodnih godina Zaštitnik je u Izvještaju načelno govorio o manjinskim pravima, odnosno o percepciji. Ukazivano je na njihovu nesrazmjernu zastupljenost u organima državne uprave i lokalne samouprave, na probleme prilikom zapošljavanja i u ostvarivanju drugih prava. Samo su izdvajani Romi i Egipćani kao najranjivija kategorija koja je istorijski zapostavljena, ne samo u Crnoj Gori, već u cijeloj Evropi. U Izvještaju za 2014. godinu po prvi put je Parlamentu predstavljena percepcija manjinskih savjeta o položaju manjinskih naroda u Crnij Gori i sadržani su odgovori koje je Zaštitnik dobio od Srpskog, Hrvatskog, Bošnjačkog i Romskog savjeta.

Govoreći o statističkim podacima u oblasti diskriminacije, saopštio je da je Ombudsman prema Zakonu o zabrani diskriminacije dužan da vodi statističke podatke, odnosno da sumira podatke o pokrenutim sudskim, prekršajnim i krivičnim postupcima u oblasti diskriminacije. Ne postoji elektronski vođena baza podataka što Ombudsman ukazuje iz godine u godinu i upoznaje sa tim Odbor za ljudska prava i slobode i Skupštinu Crne Gore. Skupština je donijela Zakon o zabrani diskriminacije koji se u tom dijelu ne implementira što je ozbiljna slabost na koju ukazuju Ombudsman i eksperti Evropske komisije. Ombudsman na to ukazuje svaki put u svom Izvještaju, jer je to ozbiljan problem zbog koga dosta vremena gubi posebno u vezi sa sudskim postupcima, pa i podaci koje je iznio u Izvještaju nijesu potpuno ažurni, jer ne može ući u bazu podataka, čim je nema i vrši uvid u svaki predmet pojedinačno, što je neprihvatljivo raditi u XXI vijeku. Ombudsman može samo da ukaže Parlamentu na to i da traži podršku Parlamenta da se Zakon u tom dijelu ispoštuje.

Zaštitnik je saopštio da je od dolaska na tu funkciju u dilemi da li bi trebalo da bude više prisutan u javnosti, a mišljenja je da nije dobro svakodnevno pojavljivanje u javnosti, već se treba pojavljivati onda kad je značajno i kada se iz toga želi ostvariti napredak u oblasti ljudskih prava.

U vezi sa urgencijama saopštio je da su nabrojali svaku instituciju kojoj je upućena urgencija i prikazali njihov broj, naglašavajući da u 2014. godini postoji pad urgencija za 62% što još nije jako ohrabrenje, jer ne treba da postoje urgencije. Naglasio je da su u tome istrajni i zahtijevaju da im se u pisanoj formi odgovori zašto se kasni u ispunjavanju preporuka, a imaju i neposredne kontakte sa ministrima gdje im se ukazuje na probleme. Naglasio je da su bila samo dva slučaja povlačenja pritužbe jer su podnosioci smatrali da Ombudsmna nije brzo reagovao.

Saopštio je da povodom nedostatka kadra dobijaju ozbiljne kritike od Centra za građansko obrazovanje koji je u jednom Priručniku napisao da Ombudsman nema volju da kadrovski jača Instituciju. Zaštitnik je ocijenio da su to paušalne ocjene i istakao da je kadar lako popuniti u formalnom smislu, ali obezbijediti kvalitetan kadar nije lako. Ukazao je da su vraćali u budžet novac namijenjen za te namjene, jer nijesu popunili upražnjena radna mjesta, a novac nijesu mogli utrošiti za druge namjene, jer se sredstva za zarade ne mogu preusmjeravati. Dva zamjenika nijesu imenovana do kraja 2014. godine, ali su na plenumu Skupštine u decembru 2014. godine poslanici sa preko 95% podržali dva kandidata koja je Zaštitnik predložio što govori da je predložio prave kandidate, ali i da je to podrška Ombudsmanu koji ih je predložio.

U vezi sa izlaganjem Sekretara Savjeta za zaštitu od diskriminacije i Savjetnika Predśednika Vlade, Zaštitnik je saopštio da je saradnja dobra, ali da uvijek može biti bolja, ukazujući da su za saradnju uvijek potrebne dvije strane. U vezi sa predstavkama koje građani šalju Savjetu žaleći se na postupanje Ombudsmana, saopštio je da je po Ustavu Crne Gore Zaštitnik jedino ovlašćen za postupanje po pritužbama, ali se građani mogu i Savjetu žaliti. Savjet za zaštitu od diskriminacije nema ovlašćenja da preispituje rad Ombudsmana, jer je Savjet vladina institucija, a Ombudsman, između ostalog, nadgleda i postupanje Vlade. Ne kaže da je ono što je Ombudsman odlučio sveto pismo, ne znači da možda nijesu pogriješili, ali je uvjeren da u velikom procentu slučajeva nijesu pogriješili. U određenim oblastima kao što su zaštita od diskriminaicje i prevencija torture, Zaštitnik stvara novu praksu i kod stvaranja te prakse nastoji da ne pogriješi. Na pogrešne odluke Ombudsmana nema pravnog sredstva, ali tu Ombudsman gubi autoritet ako se napravi neka pogrešna odluka, donese preporuka, pa je veoma oprezan. Uvijek će se naći oni koji nijesu zadovoljni, ali Zaštitnik ne kaže i da su svi zadovoljni i da trebaju biti.  

Dr Halil Duković, predśednik Odbora za ljudska prava i slobode je takođe ocijenio da se bez dobre saradnje svih nadležnih organa ne može dostići potrebni nivo razvoja ljudskih prava u Crnoj Gori.

Nakon rasprave Odbor za ljudska prava i slobode je jednoglasno (sa šest glasova „za“)podržao Izvještaj o radu Zaštitnika ljudskih prava i sloboda Crne Gore za 2014. godinu i predložio Skupštini da ga prihvati.