Odbor za ljudska prava i slobode je na danas održanoj 62. śednici razmotrio Predlog zakona o uzimanju i presađivanju ljudskih organa u svrhu liječenja, koji je podnijela Vlada Crne Gore. Uvodne napomene o Predlogu zakona dao je ministar zdravlja dr Budimir Šegrt koji je podśetio da je Predlog zakona o uzimanju i presađivanju ljudskih organa u svrhu liječenja bio u skupštinskoj proceduri prije godinu i po, ali zbog odredbe o pretpostavljenoj saglasnosti za uzimanje organa nije dobio potrebnu većinu. Dodao je da je donošenje ovog zakona nametnula potreba daljeg i potpunijeg usaglašavanja sa propisima Evropske unije, podśećajući da je Direktivom Evropske unije iz 2009. uzimanje i presađivanje ljudskih organa u svrhu liječenja bilo definisano na isti način kao i uzimanje i presađivanje ljudskih tkiva i ćelija u svrhu liječenja. Direktivom iz 2013. godine definisano je odvajanje ova dva procesa, pa je u septembru 2015. godine Skupština Crne Gore donijela novi Zakon o uzimanju i presađivanju ljudskih tkiva i ćelija u svrhu liječenja. Ministar je saopštio da se Predlogom zakona propisuju procedure, način uzimanja, transporta i presađivanja organa, kao i sljedljivost, kvalitet i sigurnost cijelog postupka. Takođe, propisana je i obaveza evidentiranja i praćenja svih neželjenih posljedica i reakcija.

Ministar je saopštio da kao ljekar i građanin Crne Gore, a manje kao ministar zdravlja nije zadovoljan ovim Predlogom zakona zato što je izostala pretpostavljena saglasnost. Pretpostavljena saglasnost je evropski standard i to je na najbolji mogući način obezbjeđivanje mogućnosti da se pacijentima kojima je neophodno obezbijedi adekvatan broj organa koji mogu biti upotrijebljeni za produžavanje života.

Sa druge strane, istakao je da svijest građana Crne Gore u ovoj oblasti još nije dovoljno razvijena, jer transplantacija nije dovoljno promovisana, što je propust prvenstveno zdravstvenih radnika i cjelokupnog zdravstvenog sektora, uključujući i Ministarstvo zdravlja. Od 2009. godine kada je donešen prvi Zakon o transplantaciji ljudskih organa i tkiva u svrhu liječenja do danas manje od 400 lica je potpisalo donorsku karticu, zbog čega bi trebalo uložiti dodatne napore za kvalitetniju promociju transplantacije kako bi se u narednom periodu stvorili uslovi za zakonsko definisanje pretpostavljene saglasnosti.

Poslanica Ljerka Dragičević je podśetila da je 2014. godine prilikom rasprave o Predlogu zakona o uzimanju i presađivanju ljudskih organa u svrhu liječenja bila protiv predloženog teksta i ukazivala na potrebu izmjene odredbe koja se odnosi na uzimanje organa od umrlog davaoca zbog čega je i amandmanski djelovala. Izrazila je zadovoljstvo što je članom 32 Predloga zakona ta sporna odredba izmijenjena. Takođe je ukazala i na član 20 stav 3 Predloga zakona kojim  je definisano da ukoliko se organ uzima od umrlog davaoca informacije od značaja za obezbjeđivanje kvaliteta i bezbjednosti pribavlja bolnički koordinator od članova porodice umrlog davaoca ili drugih lica sa kojima je umrli davalac bio u bliskim odnosima, ukoliko su ta lica dostupna.  Saglasna je da nije dovoljno urađeno na promociji transplantacije  i da se u tom dijelu treba ugledati na pojedine zemlje iz okruženja.

Navodeći da je transplantacija sve prisutnija u svijetu i da je to nekada jedini mogući vid liječenja, predśednik Odbora dr Halil Duković je saopštio da i u Crnoj Gori, kao i u svijetu, sve više postoji potreba za organima za transplantaciju. Stoga, važnim smatra jačanje svijesti koja kod nas nije na nivou kao u Evropi, pa je edukacija i promocija zadatak svih nadležnih institucija, medija, nevladinog sektora, ali i onih koji su produžili svoj život upravo zahvaljujući transplantaciji. Zdravstveni sistem ima najveću odgovornost, jer mora biti inicijator svega u ovoj oblasti.

Iako je pretpostavljena saglasnost značila da se organi u svrhu liječenja mogu uzeti od lica koja za života nijesu bila izričito protiv davanja svojih organa, takav predlog nije usvojen 2014. godine, pa Predśednik Odbora vjeruje da će i ovo pitanje u bliskoj budućnosti biti riješeno na najbolji mogući način. Takođe, ukazao je na mogućnost razmjene organa među državama u cilju zadovoljenja potreba. Kako je ovim Predlogom zakona utvrđeno da je davanje organa moguće samo na dobrovoljnoj osnovi, sprečava se svaka moguća zloupotreba. Zaključio je da nijedan zakon nije sveto pismo da se ne bi mogao mijenjati i da poslanici, ukoliko smatraju potrebnim, imaju mogućnost podnošenja amandmana na Predlog zakona.

Poslanik prim. dr Izet Bralić je saopštio da je transplantacija jedna od savremenijih metoda liječenja oboljelih i da nije izolovana metoda, već pospješuje razvoj medicine i generator je za usvajanje mnogih medicinskih metoda kojima će se povećati nivo zdravstvene zaštite. Mišljenja je da zato što u Predlogu zakona nije dobro uređena edukacija, treba propisati zakonske norme za edukaciju medicinskih radnika u svim zdravstvenim institucijama na primarnom, sekundarnom i tercijarnom nivou i najavio podnošenje amandmana. Smatra da u svakoj zdravstvenoj ustanovi treba da postoji makar jedno lice koje će biti usko edukovano za transplantaciju. Predložio je uspostavljanje saradnje sa državama koje imaju više iskustva u ovoj oblasti. Takođe, treba razmisliti o stvaranju banke pojedinih organa, poput koštane srži koja ne bi mogla biti razvijena kao ona u Hamburgu, ali bi bilo značajno njeno postojanje na regionalnom nivou.

Ministar zdravlja dr Budimir Šegrt je saopštio da je u pripremu za transplantaciju uključen cio zdravstveni sistem, ali se ona može realizovati samo na tercijarnom nivou. U vezi sa edukacijom podśetio je da je Zakonom o zdravstvenoj zaštiti kao sistemskim zakonom, definisano da je edukacija svih zdravstvenih radnika i saradnika obavezna, pa ne smatra potrebnim da se to posebno definiše ovim zakonom, napominjući da će procedure o svim fazama transplantacije biti definisane podzakonskim aktima. Takođe će insistirati na saradnji sa stručnim licima i insitucijama koje imaju više znanja i iskustva u ovoj oblasti. Iako bi i sam želio da postoji, smatra da stvaranje banke organa nije moguće bez pretpostavljene saglasnosti. Podśetio je da Crna Gora još uvijek nije članica Eurotransplanta u kojem važi princip reciprociteta, a usvajanjem ovog zakona će se steći uslovi za našu državu sa malim brojem stanovnika u kojoj ne postoji pretpostavljena saglasnost, da  ima korist od članstva.

Poslanik Bralić je prokomentarisao da se obaveza edukacije definisana Zakonom o zdravstvenoj zaštiti ne sprovodi na pravi način, jer zavisi od direktora zdravstvenih ustanova. U domovima zdravlja se teško dobija mogućnost edukacije u nekom značajnijem medicinskom centru, dok je na tercijarnom nivou, u Kliničkom centru stanje bolje.

Ministar zdravlja je upoznao učesnike śednice da su prvi put u zdravstvu Budžetom za 2016. godinu planirana sredstva u iznosu od 700.000 eura za jedinstveni program stalne stručne edukacije na svim nivoima zdravstvene zaštite, pripremljen u saradnji Kliničko- bolničkog centra, Instituta za javno zdravlje i Medicinskog fakulteta, uz koordinaciju Ministarstva zdravlja. S obzirom da je početkom februara počela njegova realizacija, Ministar se nada da će ovakvim pristupom i temeljnom, sistematskom, obaveznom edukacijom podići kvalitet zdravstvene zaštite.

Nakon rasprave, Odbor je jednoglasno podržao Predlog zakona o uzimanju i presađivanju ljudskih organa u svrhu liječenja i predložio Skupštini da ga usvoji.

Odbor je, u skladu sa članom 162 Poslovnika Skupštine, razmotrio Izvještaj o radu Fonda za zaštitu i ostvarivanje manjinskih prava za 2014. godinu.

Direktor Fonda Safet Kurtagić je istakao da je razlog za neblagovremeno dostavljanje Izvještaja u činjenici što je Odluka o prvoj raspodjeli sredstava donešena u drugoj polovini juna 2014, a druga u novembru iste godine. Potpisivanje ugovora o finansiranju i sufinansiranju projekata realizovano je nakon mjesec dana. S obzirom da je Pravilnikom o kriterijumima za vrednovanje projekata i raspodjelu sredstava za finansiranje i sufinansiranje projekata iz sredstava Fonda regulisano da realizacija podržanih projekata može trajati do godinu dana, a da konačan izvještaj o realizaciji projekata treba dostaviti u roku ne dužem od mjesec dana od završetka realizacije i da je značajan broj korisnika sredstava iz opravdanih razloga taj rok prolongirao, kao i činjenicu da je malobrojnoj i nedovoljno iskusnoj stručnoj službi Fonda potrebno najmanje dva do tri mjeseca za evaluaciju projekata, što je uslovilo kašnjenje u dostavljanju Izvještaja. Uz Izvještaj su dostavili i najznačajnije statističke podatke o raspodjeli sredstava i realizaciji podržanih projekata, a na web sajtu Fonda se nalaze podaci o svakom podržanom projektu pojedinačno, od 2008. do  2014. godine.

Milan Radović, koordinator programa ljudskih prava u NVO „Građanska alijansa“ je ocijenio da je obrazloženje kašnjenja u izradi i dostavljanju Izvještaja Fonda veoma problematično i više bi razumio da je razlog kašnjenja nedostatak kapaciteta institucije, nego način rada, odnosno raspodjela sredstava u novembru, jer se moglo izvještavati o onom što je urađeno do tog datuma.  Ukazao je na nekoliko, po njegovom shvatanju, problematičnih stvari u radu Fonda. Obje odluke Fonda za zaštitu i ostvarivanje manjinskih prava iz 2014. godine su poništene od strane Upravnog suda, a nakon toga Fond se žalio Vrhovnom sudu koji je te predstavke odbacio kao nedozvoljene i uputio Fond da ispoštuje presude Upravnog suda. Smatra neophodnim da direktor Fonda izvijesti da li je Fond postupio po tim presudama i na koji način. Mišljenja je da je konflikt interesa i dalje prisutan u radu Fonda, prije svega kroz članove Upravnog odbora i procedure za opredjeljivanje i kontrolisanje trošenja sredstava,  o čemu postoje navodi i u Izvještaju Evropske komisije o Crnoj Gori. Takođe, ukazao je da još uvijek nema volje da se podrže multietnički projekti.

Poslanik Rešad Sijarić je ocijenio da je Izvještaj Fonda detaljan i dobar, jer su u njemu date i aktivnosti Fonda preduzete po Preporukama Državne revizorske institucije. Naveo je da je prije par godina i sam aplicirao za sredstva Fonda, a takođe je realizovao i projekat prekogranične saradnje uz pomoć sredstava iz Evropske unije. Poređenja radi, saopštio je da Evropska komisija koja raspolaže sa izuzetno dobrim kadrovskim kapacitetima na nešto bolji način vrši monitoring od onog koji vrši Fonda, iako je i u Fondu to poboljšano. Sa multietničkim projektima može se konkurisati kod drugih fondova koji imaju znatno veće budžete, a cilj Fonda je afirmacija tradicije, kulture i običaja manjinskih nacionalnih zajednica i edukacija njihovih pripadnika za pripremu projekata. Jedan od problema sa kojim se aplikanti suočavaju jeste što je predloženi budžet za realizaciju konkretnog projekta često veći od sredstava koja im se odobre, pa se suočavaju sa problemima u realizaciji. U Izveštaju su podaci i o projektima koji nijesu ispunili formalno-pravne uslove i koji nijesu dostigli neophodan broj bodova na bodovnoj listi, tako da je sve transparentno. Ocijenio je da je u javnosti napravljen pritisak na rad Fond, jer se ukazuje na nedostatak transparentnosti, što po njegovoj ocjeni uopšte nije tačno. Saopštio je da se sada i fazno prati realizacija projekata što je pozitivno i određena sredstva u drugoj fazi se dobijaju samo ako je realizovana prethodna faza. Nema kaznenih odredbi za one koji su dobili sredstva za projekat, a isti ne realizuju ili ga sa kašnjenjem realizuju i trebalo bi definisati određene kazne za takve aplikante.

Poslanik Sijarić je zaključio da sredstva u iznosu manjem od milion eura na godišnjem nivou nijesu toliko velika i nada se da će vremenom administrativni kapaciteti Fonda za zaštitu i ostvarivanje manjinskih prava jačati i da će komisije za raspodjelu sredstava i monitoring stručnije obavljati svoj zadatak.

Poslanik Husnija Šabović je saopštio da postoje određene rezerve prema radu i načinu funkcionisanja Upravnog odbora Fonda, na šta je Odbor nekoliko puta ukazivao, zbog čega se nešto mora mijenjati. Podržaće Izvješaj, ali se ubuduće mora obezbijediti  kvalitetnija organizacija Fonda i razmatranje projekata kako bi i odluke bile u skladu sa zakonom i namjenom sredstava koja treba da doprinesu očuvanju i jačanju identiteta manjinskih naroda. Smatra da što prije treba analizirati sve probleme koji se javljaju godinama unazad, a na koje je ukazivao i na prvoj śednici Upravnog odbora Fonda kada je predlagao da se sredstva opredijele za izgradnju „krova“ za sve manjinske narode i sve institucije koje se bave manjinama.

Leon Gjokaj, generalni direktor Direktora za unapređenje i zaštitu manjinskih naroda u Ministarstvu za ljudska i manjinska prava je informisao članove Odbora da je, nakon neizglasavanja dva puta, Ministarstvo formiralo novu Radnu grupu za pripremu Nacrta zakona o izmjenama i dopunama Zakona o manjinskim pravima i slobodama koji će biti usaglašen sa mišljenjem Evropske i Venecijanske komisije. Za kraj marta je planiran početak javne rasprave.

Predśednik Odbora dr Halil Duković je saopštio da ima osnova za kritiku, ne samo Izvještaja o radu Fonda za zaštitu i ostvarivanje manjinskih prava za 2014. godinu, nego i svih prethodnih izvještaja. Često se u javnosti ne može razdvojiti da li je riječ o kritici rada Fonda ili njegovog postojanja. Podśetio je da je Crna Gora u cilju afirmacije manjina stvorila nekoliko institucija radi očuvanja identiteta, kulture i svih posebnosti manjina koje su bogatstvo Crne Gore. Saopštio je da je od samog početka evidentan problem u radu Fonda. S obzirom da se 23% sredstava troši na funkcionisanje Fonda, a ostatak za raspodjelu, mišljenja je da je iznos od 23.000 eura dovoljan za normalno funkcionisanje Fonda. Podśetio je i da su poslanici dijelom doprinijeli ovakvom funkcionisanju Fonda, jer su nekoliko puta formirane Radne grupe koje su se bavile ovom problematikom, a Predlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o manjinskim pravima i slobodama nije dobio potrebnu većinu. Mišljenja je da novim Predlogom zakona prvenstveno treba urediti ovu oblast. Istakao je da problem nije raspodjela sredstava, već praćenje utroška tih sredstava što nije problem samo Fonda, već i svih ostalih, jer se mora naći način za kontrolu trošenja sredstava koja se dodjeljuju. Ukazao je na primjer Hrvatske u kojoj je definisano da svi koji nijesu po Zakonu i u skladu sa odobrenim projektom utrošili sredstva ne samo da ista moraju vratiti, već i krivično odgovarati. Smatra da Fond mora naći način za evaluaciju realizacije podržanih projekata. U vezi sa komentarima da možda u Fondu postoji konflikt interesa, jer oni koji apliciraju s projektima, učestvuju u raspodjeli sredstava, podśetio je na mišljenje dato od Komisije za sprječavanje sukoba interesa da tu ne postoji konflikt interesa. Ukazao je da se najviše sredstava iz Fonda utroši na štampanje knjiga, što je dobro, kao i na manifestacije za očuvanje i afirmaciju kulture manjinskih naroda. Zaključio je da Fond treba da postoji radi interesa onih zbog kojih je osnovan, a na zadovoljstvo svih građana Crne Gore.

Poslanica Ljerka Dragičević je saopštila da je Fond jedina institucija gdje manjine mogu da dobiju određena sredstva za projekte, jer iako su manjine bogatstvo Crne Gore, svako hoće da uzme nešto od njih. Smatra da Izvještaj o radu Fonda za 2015. godinu treba dostaviti Skupštini najkasnije za mjesec dana, jer Fond ima kapaciteta da ga pripremi. Izvještaj će podržati, jer ne bi mogla podnijeti da Fonda kao institucije nema.

Direktor Fonda Safet Kurtagić je saopštio da je u svim prethodnim izvještajima ukazivao na problem administrativnih kapaciteta Fonda za vršenje monitoringa i evaluacije projekata. Bio je prinuđen da zapošljava određena lica na dugotrajne ugovore o radu ili ugovore o konsultantskim uslugama kako bi obezbijedio stručnu službu koja bi mogla da vrši ovu djelatnost što su opravdani zahtjevi institucija sistema, civilnog sektora i građana Crne Gore. Prethodne godine su primljena dva savjetnika, a tokom ove godine zaposliće još tri shodno saglasnosti Ministarstva finansija i Uprave za kadrove. Direktor se nada da će Fond moći na mnogo bolji, efikasniji i pravovremeniji način da izvještava o svom radu.

U vezi sa zahtjevom da do kraja marta ili aprila pripreme Izvještaj o radu za 2015. godinu, saopštio je da bi Izvještaj bio nepotpun, jer ne bi bilo moguće izvršiti evaluaciju realizovanih projekata, pa moraju kasniti sa dostavljanjem kvalitetnog  Izvještaja.

U vezi sa presudama Upravnog suda saopštio je da je Upravni odbor Fonda prihvatio presude Upravnog suda, poništio odluke o raspodjeli, formirao komisije u istim personalnim sastavima koje su razmatrale svaku odluku posebno i donijele nove odluke, čime su ispoštovali presude Upravnog suda.

Informisao je da Fond podržava multietničke projekte što će raditi i ubuduće, ali ne u smislu da podržava bilo kakve multietničke projekte, već projekte manjina koji su interesantni za više nacionalnih zajednica. Fond je specifična institucija koja se bavi podrškom manjinskim nacionalnim zajednicama, pri čemu nijesu dužni da finansiraju nevladine organizacije čiji su godišnji budžeti veći od budžeta Fonda.

Nakon rasprave, Odbor je jednoglasno podržao Izvještaj o radu Fonda za zaštitu i ostvarivanje manjinskih prava za 2014. godinu i predložio Skupštini da ga prihvati.  

Takođe, na današnjoj śednici Odbor je razmotrio Drugi i treći periodični izvještaj Crne Gore o primjeni Konvencije Ujedinjenih nacija o pravima djeteta za period od 2010.do 2015. godine koji je  Vlada Crne Gore usvojila na śednici 5. novembra 2015. godine.

Predśednik Odbora je podśetio da je akcenat u Planovima rada Odbora u posljednje tri godine, između ostalog, bio na pravima djeteta, odnosno poljima djelovanja koja je Savjet Evrope utvrdio u Strategiji o pravima djeteta 2012-2015 i praćenju aktivnosti na realizaciji Preporuka Komiteta UN za prava djeteta, pa Odbor u skladu sa Planom aktivnosti za 2015. godinu razmatra i ovaj Izvještaj.

Svetlana Sovilj, savjetnica u Ministarstvu rada i socijalnog staranja je saopštila da je Crna Gora, kao država ugovornica, saglasno obavezama preuzetim pristupanjem Konvenciji Ujedinjenih nacija o pravima djeteta, shodno članu 44 Konvencije podnijela Komitetu UN za prava djeteta Drugi i treći periodični izvještaj o primjeni Konvencije o pravima djeteta za period od 2010-2015. godine, koji je izrađen u skladu sa važećim Smjernicama specifičnim za sporazum u pogledu forme i sadržaja periodičnih izvještaja koje podnose države ugovornice, imajući u vidu Rezoluciju Generalne skupštine od 9. aprila 2014.

Izvještaj se sastoji od tri dijela, pri čemu prvi prati primjenu Konvencije i preporuke Komiteta dobijene prilikom razmatranja inicijalnog izvještaja, drugi dio sadrži statističke i druge podatke, a treći usvojene zakonske i strateške dokumente relevantne za prava djeteta. Ministarstvo rada i socijalnog staranja je koordiniralo izradom Izvještaja, a u njegovoj izradi učestvovali su: Ministarstvo pravde, Ministarstvo prosvjete, Ministarstvo zdravlja, Ministarstvo unutrašnjih poslova, Ministarstvo kulture, Ministarstvo za ljudska i manjinska prava, Vrhovno državno tužilaštvo, Kancelarija za borbu protiv trgovine ljudima i Centar za prava djeteta. Naglasila je da je o sadržini Izvještaja upoznato cjelokupno civilno društvo i šira javnost.

Izvještaj sadrži pregled pravnog sistema Crne Gore u oblasti zaštite prava djeteta, kao i pregled realizovanih aktivnosti i programa nastalih nakon dobijenih preporuka UN Komiteta za prava djeteta. Dakle, sadrži informacije na osnovu kojih će Komitet za prava djeteta imati uvid u primjenu Konvencije u izvještajnom periodu. Ukazala je da je cilj Izvještaja da ukaže na mjere i aktivnosti koje je Crna Gora preduzela radi unaprjeđenja prava djeteta i da pokaže odgovornost u implementaciji preporuka UN Komiteta. U Izvještaju se ukazuje na napore koje je država uložila kako bi obezbijedila cjelovitost i koherentnost politike prema djeci, kao i sprovođenje akcija i mjera u različitim oblastima javnog života i svim sektorima koji se bave djecom.

Predstavnica Ministarstva rada i socijalnog staranja je zaključila da su u izvještajnom periodu preduzimane aktivnosti na poboljšanju uslova za život, razvoj i socijalno uključivanje djece, s akcentom na ośetljive grupe djece kako bi se svakom obezbijedila dostupnost različitih resursa i ravnopravnost u njihovom korišćenju. Izvještaj sadrži pregled ostvarivanja prava kroz Preporuke iz sledećih oblasti: Opšte mjere sprovođenja, Definicija djeteta, Opšta načela, Građanska prava i slobode, Porodično okruženje i alternativno zbrinjavanje, Osnovno zdravlje i dobrobit, Obrazovanje, Slobodno vrijeme i Kulturne aktivnosti i Specijalne mjere zaštite.

Zaključila je da podaci koji su dobijeni i uvršteni u ovaj Izvještaj ukazuju da je Crna Gora ostvarila napredak u pogledu integrisanja politika vezanih za djecu i prava djece u različitim segmentima i da je unaprijeđen zakonodavni okvir zaštite prava djece u okviru kojeg su implementirani međunarodni standardi.

Milisav Korać, izvršni direktor Saveza udruženja roditelja djece i omladine sa teškoćama u razvoju „Naša inicijativa“ smatra da je tokom izvještajnog perioda u praksi došlo do određenog napretka u položaju djece, među kojima i djece sa smetnjama u razvoju. Podśetio je da su osnovani dnevni centri za djecu sa smetnjama u razvoju u deset opština u Crnoj Gori, a tokom 2015. godine došlo je do izmjena Zakona o socijalnoj i dječjoj zaštiti čime je unaprijeđen položaj djece sa smetnjama u razvoju i stvoren bolji materijalni položaj za njihove porodice. Obezbijeđena je kvalitetnija stomatološka zaštita za djecu sa smetnjama u razvoju, što je Savez „Naša inicijativa“ godinama zahtijevao. Veoma je važno i što je određeni broj djece sa smetnjama u razvoju u prethodnom periodu uključen u vaspitno-obrazovni proces.

I pored navedenog, smatra da je trebalo više uraditi u prethodnom periodu. Ukazao je na potrebu da se otvore dnevni centri za djecu sa smetnjama u razvoju u svim opštinama u Crnoj Gori. U mnogim seoskim područjima za djecu sa smetnjama u razvoju nije obezbijeđena dostupnost usluga kao za djecu u gradskim sredinama. Posebno je težak položaj djece sa oštećenjem sluha, jer ne postoji zakon o znakovnom jeziku za lica sa oštećenjem sluha, kao ni servisi opreme za slušna pomagala u Crnoj Gori. Izražen je nedostatak logopeda i defektologa, posebno u manjim opštinama, pa se značajan broj djece sa smetnjama u razvoju susreće sa tim problemima. Ukazao je i na jedan vid zloupotrebe djece od strane roditelja koji ih fotografišu i objavljuju u medijima uz pozive za pomoć zbog teškog materijalnog stanja, čime se djeca od samog početka dovode u nezgodan položaj u odnosu na njihove vršnjake. Mišljenja je da u zdravstvenoj zaštiti postoje brojni problemi za djecu sa smetnjama u razvoju. Naveo je da se u oblasti zdravstva diskriminacijom smatra ukoliko se godinama osiguranika uslovljava zdravstvena zaštita i liječenje i ukazao da za djecu sa smetnjama u razvoju postoji starosna granica za ostvarivanje zdravstvene zaštite, jer djeca sa cerebralnom paralizom samo do 15. godine života imaju pravo da o trošku države borave u Institutu u Igalu. O ovome su razgovarali sa Ministrom zdravlja i Direktorom Fonda za zdravstveno osiguranje, a u decembru 2015. prilikom usvajanja Zakona o zdravstvenoj zaštiti i Zakona o zdravstvenom osiguranju dostavili su dopise svim klubovima poslanika u kojima su ukazali na problem, ali i pored toga zakoni su usvojeni. Postoji problem i u stanovanju djece sa teškoćama u razvoju i njihovih porodica, ali se nada da će se predstojećim programom socijalnog stanovanja to postepeno rješavati. Apelovao je da se što je moguće prije imenuje zamjenica Zaštitnika ljudskih prava i sloboda Crne Gore za prava djeteta.

Takođe, apelovao je na članove Odbora da ubuduće obrate pažnju na Zakon o zabrani o diskriminacije lica sa invaliditetom i Zaključak koji je Skupština, na predlog Odbora, donijela prilikom usvajanja ovog Zakona kojim je definisana obaveza da Vlada Crne Gore izvrši analizu propisa i njihovo usklađivanje sa Zakonom o zabrani diskriminacije lica sa invaliditetom i Konvencijom Ujedinjenih nacija o pravima lica sa invaliditetom. Mišljenja je da bi Odbor trebalo da organizuje tematsku śednicu kako bi se poslanici upoznali sa podacima o tome koji propisi su u proteklih devet mjeseci usklađeni sa Konvencijom  i Zakonom o zabrani diskriminacije lica sa invaliditetom.

Predśednik Odbora je podśetio da je Vlada Crne Gore shodno Zaključku Skupštine formirala Radnu grupu koja je uradila analizu svih propisa i utvrdila da je u narednom periodu neophodno uskladiti više od 30 propisa na čemu se već radi.

Duška Šljivančanin, predstavnica institucije Zaštitnika ljudskih prava i sloboda Crne Gore je informisala da je u toku pisanje Izvještaja o pravima djeteta koji će Zaštitnik samostalno podnijeti Komitetu UN za prava djeteta. U Izvještaj koji je podnijela Vlada Crne Gore unešene su i aktivnosti Zaštitnika usmjerene na poboljšanje položaja djeteta, a sve ono gdje imaju drugačiji stav u odnosu Vladu, Institucija će dostaviti u svom Izvještaju. Očekuje da će na narednom zasijedanju Skupštine biti imenovana zamjenica Zaštitnika za prava djeteta.

Jelena Gluščević, predstavnica Centra za prava djeteta je izrazila zadovoljstvo urađenim  Izvještajem i ocijenila da je napredak u oblasti prava djeteta vidan. Navodeći da se Centar za prava djeteta više od 13 godina bavi kontinuiranim monitoringom prava djeteta u Crnoj Gori i da su u njihovim izvještajima ukazivali na sve obaveze, preporuke i probleme, izrazila je zadovoljstvo što su preporuke dobro prihvaćene od institucija sistema i šire javnosti. Napredak je evidentan, posebno u poboljšanju zakonodavnog okvira, ali ima stvari na kojima se još mora raditi ukoliko želimo postići standarde definisane Konvencijom.

Saopštila je da su učestvovali  u izradi Izvještaja koji je Vlada podnijela Komitetu UN za prava djeteta, ali u narednom periodu Centar za prava djeteta će pripremiti i svoj izvještaj koji će dostaviti Komitetu. Posebno je važan izvještaj koji će sastaviti djeca, a njegovom izradom će koordinirati Centar za prava djeteta. Podśetila je da je u susret ovom Izvještaju poslednje zasijedanje Dječjeg parlamenta u Skupštini Crne Gore bilo posvećeno izvještavanju prema Komitetu UN za prava djeteta.

S obzirom da će, prema podacima kojima raspolaže, Drugi i treći periodični izvještaj Crne Gore o primjeni Konvencije UN o  pravima djeteta, prema rasporedu zasijedanja Komiteta, biti razmatran tek krajem 2017. godine, naglasila je da će se Izvještaj moći dopuniti onim što je u međuvremenu realizovano.

Tijana Šuković, predstavnica Kancelarije za borbu protiv trgovine ljudima je saopštila da su predstavnici Kancelarije učestvovali u pripremi Izvještaja, a učestvuju i u radu Savjeta za prava djeteta. Preporuke koje su Crnoj Gori date u oblasti prava djeteta integrisane su u Nacionalnoj strategiji za borbu protiv trgovine ljudima, a njihova implementacija se prati kroz jednogodišnje akcione planove. Kao i ostali učesnici śednice, izrazila je zadovoljstvo ostvarenim napretkom u oblasti prava djeteta u svim segmentima. Saopštila je da je Kancelarija za borbu protiv trgovine ljudima u cilju implementacije datih preporuka inicirala izmjenu krivičnog zakonodavstva u dijelu uvođenja odredbe o sklapanju nedozvoljenog braka kao oblika izvršenja krivičnog djela trgovine ljudima, jer su primijetili porast broja sklopljenih maloljetničkih prisilnih brakova, posebno kod romske populacije. Takođe su uticali na izmjenu člana Zakona koji se odnosi na trgovinu djece radi usvojenja i pomjeranje starosne granice na 18 godina čime se djeci pruža šira pravna zaštita.

Fokus njihovih aktivnosti u prethodnom periodu bio je usmjeren na preventivno djelovanje i realizovali su niz programa u cilju jačanja stručnih kapaciteta predstavnika državnih organa za rano prepoznavanje i preventivno djelovanje u identifikaciji potencijalnih žrtava trgovine ljudima, a trenutno, u saradnji sa Upravom za kadrove, realizuju programe i sistemske edukacije državnih službenika i namještenika o ovoj problematici. U saradnji sa Ministarstvom prosvjete obezbijedili su sistemsku edukaciju djece o problemima trgovine ljudima u okviru posebne nastavne jedinice u okviru predmeta Građansko vaspitanje. Proširili su djelovanje na bilateralnom planu, potpisivanjem protokola o saradnji sa Kosovom i Albanijom kako bi preventivno djelovali u odnosu na pojave prisilnog prosjačenja i eksploatacije djece.  

Predśednik Odbora je ocijenio da se iz Izvještaja može zaključiti da je mnogo urađeno na realizaciji 40 preporuka koje je Komitet za prava djeteta uputio Crnoj Gori 2010.godine i da je poboljšan položaj djece u Crnoj Gori, ali prostora za dalje djelovanje ima, posebno u dijelu koji se odnosi na djecu sa teškoćama u razvoju, kojoj Odbor posvećuje posebnu pažnju. Poboljšanje položaja te djece je prioritet ne samo Odbora, nego i cijelog društva.

Odbor je odlučio da na osnovu podataka sadržanih u Drugom i trećem periodičnom izvještaju Crne Gore o primjeni Konvencije UN o pravima djeteta i rasprave sa śednice sačini Izvještaj sa Zaključkom koji će dostaviti Kolegijumu predśednika Skupštine Crne Gore i nadležnim organima, na upoznavanje i dalje postupanje. 

Takođe, Odbor je jednoglasno odlučio da, u skladu sa članom 77 stav 2 Poslovnika Skupštine, podnese Skupštini Izvještaj sa Predlogom zaključka Odbora o Kontrolnom saslušanju Koordinatora Koordinacionog odbora za praćenje realizacije Strategije za trajno rješavanje pitanja raseljenih i interno raseljenih lica, sa posebnim osvrtom na Kamp Konik I i II, na temu: „Realizacija Strategije za trajno rješavanje pitanja raseljenih i interno raseljenih lica, sa posebnim osvrtom na Kamp Konik I i II“, održanom 29. februara 2016. godine.

U okviru Tekućih pitanja članovi Odbora su se upoznali sa Dopisom Đorđine Jovanović Radulović koja je uputila molbu za pomoć u rješavanju problema u vezi sa neuplaćenim doprinosima za penzijsko-invalidsko osiguranje. Imenovana radi u JU “Muzeji i galerije” u Budvi, a zbog namjere da ostvari pravo na naknadu za majke sa troje i više djece shodno Zakonu o socijalnoj i dječjoj zaštiti koje joj pripada kao majci četvoro djece od kojih jedno ima teškoće u razvoju suočila se sa problemom, jer prema podacima iz Fonda PIO Kotor nije joj uplaćen radni staž od 2010. godine.

Odlučeno je da se Dopis Đorđine Jovanović- Radulović uputi Zaštitniku ljudskih prava i sloboda Crne Gore, Ministarstvu rada i socijalnog staranja, Ministarstvu finansija i Opštini Budva, radi preduzimanja aktivnosti iz njihove nadležnosti.