Završnog dana Konferencije održana su tri panela na teme: “Evropska perspektiva, potencijali u oblasti antidiskriminacije”, “Specifične vulnerabilne grupe u borbi protiv diskriminacije” i “Višestruka diskriminacija i socijalna isključenost”.

U okviru panela „Evropska perspektiva, potencijali u oblasti antidiskriminacije“ uvodna izlaganja imali su Dražen Cerović, član Savjeta za građansku kontrolu rada policije i Vlado Dedović, direktor Pravnog odjeljenja u NVO „CEMI“. Posebna pažnja bila je posvećena raspravi o nasilju nad ženama i nasilju u porodici, kao obliku diskriminacije, te obavezama koje proizilaze iz Istambulske konvencije.

O specifičnim vulnerabilnim grupama u borbi protiv diskriminacije govorili su Muhamed Uković, potpredśednik Romskog savjeta u Crnoj Gori i Stevan Milivojević, izvršni direktor LGBT Foruma Progres.

Na posljednjem panelu o višestrukoj diskriminaciji i socijalnoj isključenosti govorili su Milenko Vojičić, član Skupštine Udruženja mladih sa hendikepom Crne Gore, Vladan  Nikolić, stručni konsultant Saveza udruženja paraplegičara, Ivana Vujović, direktorica NVO „Juventas“ i Tijana Žegura, programska direktorica u NVO „Juventas“. U okviru ovog panela poseban akcenat je bio na zaštiti osoba sa invaliditetom i korisnika psihoaktivnih supstanci.

Nakon panela učesnici Konferencije su bili u prilici da u otvorenoj i sadržajnoj raspravi razmijene mišljenja, razgovaraju o svim važnim temama obuhvaćenim Konferencijom i ukažu na probleme sa kojima se susreću u praksi.

Na kraju, zamjenik Zaštitnika ljudskih prava i sloboda Crne Gore Siniša Bjeković, uz ocjenu da je Konferencija bila prilika da se otvori i razgovara o velikom broju tema koje će poslužiti za razmišljanje i preduzimanje daljih aktivnosti na suzbijanju diskriminacije kao pojave, istakao je da je civilni sektor osnažen da se jednim dijelom uključi u one aktivnosti koje su po prirodi stvari imanentne Ombudsmanu, ali ništa manje nijesu interesantne ni civilnom sektoru. Najavio je da će intencija jedinstva i zajedništva i dalje ostati karakteristika u radu Ombudsmana koji će se truditi da i u narednom periodu jača saradnju sa civilnim sektorom na osnovama partnerstva i uzajamnog povjerenja.

Zamjenik Zaštitnika je predstavio Zaključke koji će naknadno biti dostavljeni svim učesnicima kako bi uputili eventualne sugestije, izmjene i dopune.

Ocijenjeno je da je borba protiv diskriminacije jedno od najvažnijih političkih, kulturnih, socioloških i pravnih pitanja svakog savremenog društva, uključujući i crnogorsko. Takođe, zaključeno je da je diskriminacija duboko ukorijenjena u određene obrasce ponašanja u Crnoj Gori i da je vrlo često plod predrasuda i stigmi koje nadvladavaju stvarnost i pokušavaju da uruše temeljne civilizacijske vrijednosti.

S obzirom da je ukazano na potrebu ne samo jačanja institucija, nego i jačanja institucionalnog rada na suzbijanju diskriminacije kao pojave, a da se konačan rezultat i konkretni efekti očekuju kroz izmjenu zakonodavstva, ali i izmjenu djelovanja državnih institucija u najvećoj mjeri zaduženih za suzbijanje diskriminacije, zaključeno je da je u borbi protiv diskriminacije potrebno mobilisati sve djelove društva.

Ukazano je  na potrebu solidarnosti ne samo prema određenim grupama, već i na solidarnost između tih grupa koja se mora dokazivati na konkretnim primjerima i biti sredstvo za postizanje cilja, a ne sredstvo samo po sebi.

Ocijenjeno je da je percepcija diskriminacije veća, nego što su njeni spoljni izrazi koji podrazumijevaju broj pritužbi i sudskih postupaka, zbog čega se mora raditi na osnaživanju žrtava da prijave diskriminaciju, jer veliki broj slučajeva ostaje neprijavljen. Svaka vrsta pomoći, posebno pomoći žrtvama diskriminacije mora se tretirati kao obaveza, pogotovo obaveza državnih institucija.

Koliko god je urađeno na jačanju sistema zaštite od diskriminacije, na osnovu indikatora i istraživanja predstavljenih na Konferenciji, može se ocijeniti da je diskriminacija u blagom porastu.

Zamjenik Zaštitnika je saopštio da je posebno interesantno što institucija Ombudsmana u posljednjih par godina nije bila ključna institucija koja je vršila promociju, uz napomenu da ne bi pominjao ko i šta radi, ali smatra da u narednom periodu i institucija Zaštitnika treba da posveti mnogo više pažnje promociji jednakosti i partnerstvu sa civilnim sektorom.

Ključni aspekt u cijeloj priči je individualni pristup i prije svega, utvrđivanje ličnog svojstva bez kojeg nema diskriminacije, a građanima treba ukazati na koji način da se bore protiv ove pojave i kako da se najbolje zaštite. Cilj svih aktivnosti je prevencija, otklanjanje diskriminacije i eliminisanje njenih posljedica.

Očigledno je da postoji potreba uključivanja u mreže, ne samo na nacionalnom, već i internacionalnom nivou, jer pitanje diskriminacije je isto za sve moderne zajednice u svijetu.

Ukazano je da je antidiskriminacija vrlo važno pitanje u procesu evroatlantskih integracija svih država i onih koji taj proces nadziru. Sam proces pristupanja je strateški dokument i on zahtijeva ne samo učešće državnih institucija, već i svih onih koji mogu pomoći da se cilj ostvari.

Kada je riječ o standardima u zaštiti od diskriminacije, zaključeno je da su vrlo široki i predstoji važan posao u njihovom ujednačavanju na nivou države s obzirom da su na dvodnevnoj Konferenciji iznešena različita mišljenja o ulozi pravosudnih organa, državnih institucija, inspekcijskih organa u ovoj oblasti.

Zaključeno je da je neophodno preduzeti konkretne korake na primjeni antidiskriminacione politike u praksi shodno preporukama EK u vezi sa Poglavljem 23 u dijelu antidiskriminacije.

Ne samo da su institucije pravosuđa i državni službenici, već posebno službenici policije vrlo važan ciljna grupa za sprječavanje pojedinih oblika diskriminacije, a poruka o partnerstvu i zajedničkom djelovanju upućena je i ministarstvima.

Kada je riječ o zaštiti od diskriminacije na nivou onog što radi institucija Zaštitnika, kao centralno tijelo za borbu protiv diskriminacije, Zamjenik Zaštitnika je saopštio da Zaštitnik ne može „stražariti“ nad svakim slučajem diskriminacije i u tom smislu, naglasio da im je svaka inicijativa civilnog sektora dragocjena, makar do nivoa upoznavanja sa problemom koji negdje postoji. On je istakao da naš postojeći sistem, o kojem je bilo riječi na Konferenciji, podrazumijeva obavezu neposredne primjene međunarodnih standarda, odnosno međunarodnog prava kada neke odnose reguliše drugačije od nacionalnog zakonodavstva, pa tamo gdje doživljavamo ili mislimo da ima pravnih praznina postoje međunarodni standardi koje smo dužni da primjenjujemo.

Na Konferenciji je preporučeno da se u sva istraživanja o diskriminaciji, koja se realizuju, uvede i rodni aspekt. Takođe, ocijenjeno je da je očigledna potreba za povećanjem broja istraživanja o međusobnoj solidarnosti ugroženih grupa, ali i o njihovom statusu u društvu.

Takođe, istaknuta je i potreba za nastavkom obuka o antidiskriminaciji za nosioce pravosudnih, tužilačkih funkcija i službenike policije, kao i da je potrebno veće uključivanje advokatske profesije u taj proces.

- Neophodno je mnogo više uraditi na implementaciji standarda, a redovni obrazovni sistem je potrebno  proširiti redovnim temama o konceptu ljudskih prava i sloboda, sa akcentom na antidiskriminaciju, rečeno je na Konferenciji.

S obzirom da je na Konferenciji bilo riječi i o nasilju u porodici i  prema pripadnicima LGBT populacije i da je saopšteno da će se država baviti modelom kreiranja fonda za naknadu štete žrtvama krivičnih djela nasilja, s tim što je propisano da će primjena Zakona o naknadi štete žrtvama krivičnih djela nasilja početi danom pristupanja Crne Gore Evropskoj uniji, ocijenjeno je da u narednom periodu, pažnju treba posvetiti i ovom pitanju. Takođe, ocijenjeno je da još nijesu stvoreni svi neophodni uslovi da se osnaže žrtve i da im se pomogne da prevaziđu situaciju u kojoj se nalazekao i da žrtva nije u dovoljnoj mjeri obezbijeđena od daljeg ugrožavanja. Nedostaje i veći broj protokola o postupanju prema vulnerabilnim grupama, kao što je Protokol o postupanju u slučajevima porodičnog nasilja.

Na Konferenciji je ocijenjeno i da se osobama sa invaliditetom nekada može pomoći i sa minimumom napora, a u pojedinim situacijama nema ni ljudske volje da se doprinese rješavanju njihovih problema, nezavisno od političke volje i finansijske situacije.

Važnim je, takođe, ocijenjeno i osvjetljavanje teme o korisnicima psihoaktivnih supstanci, jer se o ovoj vulnerabilnoj grupi u okviru tema o antidiskriminaciji obično nije govorilo.

Zamjenik Zaštitnika se još jednom zahvalio predstavnicima civilnog sektora, naglašavajući da očekuje da oni budu ključni snabdjevač institucije Ombudsmana informacijama koje će biti u funkciji zajedničkog rada na poboljšanju situacije, odnosno sprječavanju diskriminacije u svim sferama društva u Crnoj Gori.