Delegacija Odbora za ljudska prava i slobode u sastavu: Vuk Roćen, šef Delegacije i članovi- Rešad Sijarić, Zoran Miljanić i mr Dritan Abazović učestvovala je na Interparlamentarnoj konferenciji „Imigraciona politika EU i politika azila: implikacije na parlamente zemalja proširenja“ koju je organizovao Odbor za spoljne poslove i Odbor za građanske slobode, pravdu i unutrašnje poslove Evropskog parlamenta.

Konferencija je održana u Briselu, 20. i 21. juna 2016. godine.

Na Interparlamentarnoj konferenciji učestvovali su poslanici Evropskog parlamenta i poslanici parlamenata zemalja koje su u pretpristupnim pregovorima sa Evropskom unijom i Parlamenta Grčke.

Drugog dana Interparlamentarne konferencije predśedavajući, Ričard Čarneki, potpredśednik Evropskog parlamenta je u pozdravnoj riječi istakao da je Turska trenutno domaćin najvećem broju izbjeglica u svijetu i da EU treba da napravi razliku između izbjeglica koje moraju ući u EU i onih koje to nijesu. Pozdravio je potpisivanje sporazuma za readmisiju između Turske i Grčke. Ocijenio je da spoljna politika EU mora biti okrenuta unaprijed, kao i zemljama Zapadnog Balkana nazivajući taj prostor “naše dvorište”.

Najavio je da će na Interparlamentarnoj konferenciji Fabrice Leggeri, izvršni direktor FRONTEX-a  govoriti  o migracionoj krizi EU i stanju na granicama EU sa zemljama proširenja.

Takođe, održane su tri panel diskusije na teme: “Poboljšan nadzor izvršne vlasti i jačanje operativnih sposobnosti”, “Parlamenti kao forumi za stvaranje javnih politika koji okupljaju izvršnu vlast i civilno društvo” i “Jačanje interparlamentarne i regionalne saradnje nadležnih vlasti”.

Uvodna izlaganja u okviru ovih panela imali su: Manolis Kefalogiannis, Angel Dzhambazki, Ana Gomeš, članovi Odbora za spoljne poslove Evropskog parlamenta, kao i po jedan poslanik iz parlamenata zemalja proširenja.

Fabrice Leggeri, izvršni direktor FRONTEX-a je informisao da je FRONTEX od januara do maja 2016. registrovao oko 330 000 nelegalnih prelazaka granica, a da je broj dolazaka migranata 2015. bio mnogo veći. U proljeće 2016. je taj broj drastično smanjen, u maju ih je bilo manje od 1500-1800 iz Turske na grčka ostrva. U maju prošle godine na grčka ostrva je bilo 20 000 nelegalnih prelazaka. U ovom trenutku je u prosjeku 50-60 prelazaka ljudi koji svakodnevno pristižu što je situacija kojom se može upravljati. Izmedju Srbije i Hrvatske u maju je bilo 1700 nezakonitih prelazaka, a u aprilu manje. Zapravo se može reći da je ova ruta nestala. Iz Makedonije u Srbiju postoji 3000 nezakonitih prelazaka. Sistem praćenja pokazuje da je ruta preko Zapadnog Balkana sada zatvorena. Iako je ova ruta za sada zatvorena i pod kontrolom, postoje hiljade migranata zatočenih u Grčkoj koji su premješteni iz Idomenija na druga mjesta u kontinentalnom dijelu. Vjerovatno će pokušati da zaobiđu granične kontrole u Makedoniji, Bugarskoj i Albaniji. Međutim, taj broj izbjeglica je ograničen i sve granice su pod kontrolom. Mora se istaći da su uslovi za ovakva putovanja migranata vrlo opasni. Po sporazumu o readmisiji iz Grčke u Tursku, FRONTEX je organizovanjem prevoza feribotom vratio 500 migranata i to onih čiji zahtjev za azil nije u proceduri. Taj broj je za sada mali. Izazov je sada za EU, a problem za Grčku zbog velikog broja zahtjeva za azil kojima Grčka zbog malog broja administracije nije u mogućnosti da ih efikasno rješava. Zato Grčka sada nije bezbjedna zemlja. FRONTEX je od  1. juna 2016. Projektom “ Posejdon” inicirao novu proceduru za azil angažujući 500 svojih službenika i 15 plovila na Mediteranu. Takođe 600 graničnih službenika  i 15 plovila u okviru operacije “Trinton”, približavajući se Libanu radi spašavanja izbjeglica u moru. Takođe su pružili pomoć u Bugarskoj, Srbiji i Mađarskoj pojačavanjem mjera nadzora i angažovanjem po 100 graničnih službenika na graničnim prelazima. Sporazumom radnim sa Srbijom, Bosnom i Hercegovinom, Crnom Gorom, Kosovom i Albanijom i memorandumom o razumijevanju sa Turskom, FRONTEX je sada ključni igrač na području zemalja Zapadnog Balkana koje su zemlje tranzita, što je razlika. Ove zemlje treba da se pripreme za upravljanje granicama u ovom dijelu.

Predstavnici turskog Parlamenta, Hajati Tekin, član Odbora za unutrašnje poslove (Republikanska narodna partija) i Ali Ozkaja, član Odbora za pravosuđe (Partija za pravdu i razvoj) jednodušni su u ocjeni da postoji smanjenje migranata prema Evropi i da je tome Turska mnogo doprinijela. Ali sada je Turska u problemu jer izbjeglice idu u Tursku čije vlasti ne mogu pokriti enormne troškove, za šta su zatražili podršku.

Iz FRONEX-a su iznijeli podatke da patrole u turskim vodama ali i policijske kontrole u Turskoj drže situaciju pod kontrolom i za razliku od prošlog ljeta kada je blo 5-7 hiljada migranata dnevno, sada je to 50 dolazaka dnevno, što je posledica boljeg upravljanja njihovom zapadnom granicom.

Mali broj vraćenih migranata iz Grčke u Tursku-svega 500, usporava princip jedan vraćeni migrant za ulazak jednog Sirijca u EU i teče sporo. Pa ipak, uspostavljeni sistem FRONTEX-a i EU u tri linije:-ne mogu se pustiti ljudi na moru u nevolji i da umiru,- ne želi se doprinositi kriminalnim aktivnostima i kriminalnom tranzitu i- ne mogu se vraćati izbjeglice sa mora u Libiju zbog zaštite ljudskih prava u zemljama porijekla. Trenutna situacija ne omogućava uspostavljanje saradnje sa Libijom.

Mari-Kristin Veržiat, član Odbora za spoljne poslove, član Delegacije Parlamentarne  skupštine Unije za Mediteran (Konfederalna grupa evropske ujedinjene ljevice i Nordijske zelene ljevice) je svojim izlaganjem i otvorenošću izazvala veliko interesovanje učesnika Konferencije. Smatra da Evropa nije na zavidnom stepenu demokratije zatvaranjem granica i sve većim nepoštovanjem međunarodnog prava, a pri tom od ostalih, i zemalja čiji predstavnici su na Konferenciji, traži puno-potpisivanje Ženevskih konvencija, Konvencije o pravima žena… Glavni problem sa kojim smo suočeni je da Evropa nema viziju.  Francuska koja ima najstariju migracionu politiku je posle II svjetskog rata pozvala ljude  iz svojih kolonija da dođu u Francusku. A prije 100 godina 50 miliona ljudi je otišlo iz Evrope. A, po njenim riječima, naše države članice rade upravo suprotno, naglašavajući da prisutni na Konferenciji dolaze iz država koje traže viznu liberalizaciju, što podrazumijeva iste kriterijume. Smatra da se varamo kada pravimo razliku između dobrog i lošeg izbjeglice. To radimo i sa Turskom. Sve je više izbjeglih žena i djece. Od 65 miliona izbjeglih polovina su djeca. Dolaze sve mlađa i mlađa djeca i to bez pratnje.  Broj ljudi koji se dave u moru je sve veći i veći-blizu 30 000 ljudi se udavilo u moru. Jednu trećinu spašavaju trgovački brodovi, a ne policija. To su ljudi koji kreću na sve opasnije puteve. A što više zatvorimo granice imaćemo više krijumčarenja ljudi. Ono što nije dostojno EU jeste ta trgovina ljudskom bijedom. S druge strane u zemljama EU je demografski priliv zahvaljujući migracijama. Evropi trebaju migrant što ne znači širom otvoriti vrata EU, nego odgovorno otvoriti granicu.

Dritan Abazović, poslanik iz Parlamenta Crne Gore i član Odbora za ljudska prava i slobode, ocijenio je izlaganje g-đe Veržiat najboljim izlaganjem za dva dana trajanja Konferencije. I najviše realističnim. Istakao je da u Crnoj Gori nemaju ovaj problem ali da žele da primijene evropske vrijednosti, ocjenjujući da ovo nije socijalni i ekonomski problem, nego prevashodno politički. Svjedoci smo da su ovi problemi sa ratovima u kriznim žarištima počeli prije nekoliko godina. Svi ti problemi postoje što EU nema aktivniju spoljnu politiku. Ukoliko EU bude čekala da se problem rješavaju, to neće biti dobro. Dizanje zidova i zatvaranje granica u nekim zemljama nijesu evropske vrijednosti. Podržavajući njenu priču, izrazio je nadu da će sa članovima Evropskog parlamenta naći načina da se promovišu evropske vrijednosti.

Izvršni direktor FRONTEX-a, Ležeri je rekao da je EU utrostručila budžet za njihove potrebe, u 2015.god. je bio 67 miliona, a u 2016. 102 miliona. Na moru su spasili 50 000 migranata, od toga 35 000 u Egejskom, a 15 000 na Mediteranu.

Poslanica Erike Karakosti, je čestitajući g-đi Vežijan na izlaganju pitala koliko smo svi zainteresovani za ljudska prava, pitajući zašto tako malo ljudi ima u postupku readmisije što Grčkoj pravi sve više problema. Takođe smatra važnim do koje mjere držimo zatvorene granice i kontrolišemo ih. Oni u Grčkoj moraju da se bave problemom izbjeglica, a sa druge strane, zbog ekonomske situacije, imaju odliv mozgova, a zbog svega toga poremećaj strukture stanovništva. I tu se postavlja pitanje: da li zatvoriti granice ili pomoći izbjeglicama.

Zahvalnost gospođi Veržijan za izlaganje izrazila je i poslanica Nermina Kapetanović iz Bosne i Hercegovine, jer je svojim stavovima uvjerila da imamo zajedničke stavove i vrijednosti. Za nju je neshvatljivo da pojedine zemlje neće da prime izbjeglice zbog vjerske pripadnosti, zbog čega ne treba zaboraviti odati priznanje Grčkoj, Turskoj, Srbiji i Makedoniji koji su puno pomogli u izbjegličkoj krizi. Smatra značajnim doprinos FRONTEX-a koji je lider u toj oblasti, naročito na ostvarenom napretku saradnje na Balkanu, što treba i dalje nastaviti.

Manolis Kefaložianis, poslanik Evropskog parlamenta, predśedavajući Zajedničkom parlamentarnom odboru EU-Turska, član Odbora za spoljne poslove je izjavio da Evropa danas pravi ogromne korake unazad. Smatra da u Evropi imaju samo monetarnu, ne i stvarnu ekonomsku uniju. Savezni budžet SAD-a imaju budžet za saniranje kriza, EU nema taj budžet. 100 miliona budžeta FRONTEX-a nije nešto, naročito danas u Evropi. Razgovaramo puno, no Evropa, nažalost nije uspjela da upravlja sa izbjeglicama. Liban je sa 1,5 milionom izbjeglica uspio da upravlja, a Evropa milion izbjeglica  ne može da riješi. S druge strane, Turska ima tri miliona izbjeglica i ona uspijeva u tome nekako. A zašto Evropa ne uspijeva treba dobro razmotriti. Nemaju, po njegovim riječima, pametno liderstvo u Evropi. U ovom trenutku je isplivao populizam. Smatra da se granice Evrope pomjere do Idomenija-grada od kartona i plastike. Situacija se trenutno promijenila, međutim, po njegovoj ocjeni prekršene su Ženevske konvencije. Sad ljudi iz Grčke idu preko Italije. Smatra da je krajnje vrijeme naći rješenje i prevazići ove birokratske rasprave. Generalno, na čitavom ovom kontinentu ljudi se ne slažu sa politikom koju je EU usvojila, a kako je ocijenio, mora biti dinamična ako ne želi postati dinosaurus u muzeju.

Mufera Sinik iz Parlamenta Kosova, član Odbora za prava, interes zajednica i povratak (Kosovsko turska demokratska partija) zamjera da EU 70 godina gradi demokratiju i institucije koje nijesu bile dovoljne da odgovore na problem migracione krize. Učinjeni su napori na Zapadnom Balkanu da se problem riješi, a EU to nije i sada se našla u velikom problemu. Sada se Turska našla u vatri migracija i postavlja se pitanja da li je prikladno da Turska sama rešava ove probleme pa i problem readmisije.

Angel Džambazaki, poslanik Evropskog parlamenta i član Odbora za spoljne poslove smatra da su parlamenti sve manje u nadzornoj politici, a sve više publikum prema javnosti. Stoga parlamenti treba da imaju aktivniju ulogu u promovisanju propisa za zaštitu granica. Sam sa svojom političkom grupom nije podržavalac politike migracija u EU. Ocjenjuju da treba imati selektivniji pristup ulaska, iako treba pomagati izbjeglicama i raditi na njihovoj zaštiti. Smatra da EU nema jedinstveni kriterijum.Važno je da se održi suverenitet inače će se dovesti u pitanje stabilnost EU. EU je na neki način talac. Sporazum o vraćanju izbjeglica se ne poštuje, jer Turska ne pokazuje spremnost da se on realizuje, već se koristi kao politički instrument u Turskoj.

Ovo je izlaganje izazvalo reakciju Saima Baškama, turskog poslanika smatrajući ih nepravednim komentarima prema vlastima Turske, zato što je u Turskoj tri miliona izbjeglica što traži velike finansije Turske. Postavlja se pitanje koliko je Evropa učinila za izbjeglice , jer to nije pitanje  ni Grčke ni Turske, već cijelog svijeta i ne treba oni da se nose sa tim globalnim problemom na lokalnom nivou.

Džambaski je ocijenio da niko konstruktivno ne doprinosi problemu. Pristup je dosta iracionalan, a Turska je odigrala efikasnu ulogu i niko ne može optuživati Tursku.

Ana Gomeš, poslanik Evropskog parlamenta, član Odbora za građanske slobode, pravdu i unutrašnje poslove, zamjena člana Odbora za spoljne poslove je mišljenja da treba povezati ljudska prava i odbranu. Migracije i izbjeglice nam ne predstavljaju prijetnju. Ovi koji nas napadaju su naši građani i naše politike mogu da objasne zašto se oni tako ponašaju. Ne prihvata da se stigmatizuju izbjeglice i da su oni ti koji dovode teroriste u EU. Ako ne mogu da objasne korijene ove migrantske krize, ovog globalnog kretanja, EU je u stvari žrtva sopstvenog uspjeha. A zapravo imamo manje Evrope, zato što nijesmo odgovorili na korijene migrantske krize. Po njenoj ocjeni, oni u EU nijesu imali djelotvornu spoljnu politiku. I tu Evropa nosi veliku odgovornost. Način da Evropa odgovori na ovo pitanje nije da to prebaci Turskoj i upravo svojim pogrešnim aktivnostima tome doprinosi. A zapravo, Evropi je potreban priliv ljudi, migranata i promjena demografske strukture. Na Evropskom parlamentu je da se revidira Regulativa iz Dablina, da se unaprijedi sistem azila, da se traži solidarnost i od onih koji dolaze, jer smo u svemu ovome, po njenoj ocjeni, neuspješni i ne poštuju međunarodne standarde. Ona jeste za zaštitu vanjskih granica ali se to ne može raditi kršenjem ljudskih prava i prava izbjeglica. Nema ograda koje će spriječiti ljude da dođu i zaštite živote.

Poslanik iz Parlamenta Crne Gore, Zoran Miljanić je podržao izlaganje Ane Gomeš i tvrdnju da izbjeglice nijesu prijetnja. Naši borci koji idu u ratove su prijetnja. S tim u vezi je u crnogorskom parlamentu dao predlog za izmjenu krivičnog zakonodavstva onih ljudi koji idu u rat u krizna područja da budu krivično kažnjeni. Takođe ne bi isključio opasnost od terorizma. Nije potrebno puno izbjeglica da bi se među njima našao neko zadojen vjerskim ili drugim razlozima da izazove velike žrtve i da se u Evropi suočimo sa katastrofom velikih razmjera. Međutim, treba bliska saradnja zemalja, članica EU i zemalja proširenja, razmjena informacija parlamenata, odbora, da ne bi došli u situaciju da kasno progovorimo o tome. Dosta je jedan takav slučaj da sve izbjeglice budu stigmatizovane i dovedene u nezgodan fokus. Po njegovim riječima pitanje je šta EU preduzima u samim državama –Siriji, Iraku i Avganistanu, u zemljama porijekla odakle dolaze izbjeglice da bi se “bolest spriječila” i da li EU ima mehanizme za to.

Odgovarajući  na ova pitanja, Ana Gomeš se složila u vezi sa bezbjedonosnim razlozima, ali je istakla odgovornost prema izbjeglicama, naročito kada roditelji dolaze sa djecom radi obrazovanja i da se ti razlozi moraju uvažiti. A što se tiče terorista, oni su svuda oko nas. Teroristi su u Parizu koristili izbjegličke pasoše. Samim teroristima se ide u prilog sa teorijom da su među izbjeglicama teroristi. Ne zanemarujući taj problem i da su teroristi svuda oko nas, za šta su nam potrebne djelotvorne procedure, kontrola i djelotvorne akcije sa zemljama koje nijesu članice EU. Ocijenila je da nam trebaju integrisane politike uključujući i spoljnu politiku za rješavanje kriznih žarišta i onemogućavanje izvora šverca i kriminogenih radnji. Jedno od rešenja je privremena zaštita kroz azil (korištena iz vremena bivše Jugoslavije)-dozvoliti im da nađu utočište i kada se stvore uslovi da se vrate u svoje zemlje. Moramo uložiti trud da ih integrišemo i pripremimo u međuvremenu za povratak. Izrazila je žaljenje što u tome još nijesu uspjeli, jer je to dugoročni zadatak ali ukazala na potrebu provjeravanja šta parlamenti treba da urade.

Edvard Kukan, poslanik EP i član Odbora za spoljne poslove je predložio da se preduprijedi migrantska kriza kroz princip solidarnosti, pitanje azila, upravljanja granicama i kako ostvariti saradnju među zemljama i sa EU u rješavanju jednog od najhitnijih izazova danas.