Danas je u holu Skupštine Crne Gore, otvorena Izložba tapiserija pod nazivom „Nit je trag“ autorke Jelisave Kalezić, poslanice. Izložba je organizovana, uz podršku Odbora za rodnu ravnopravnost,  povodom obilježavanja 70 godina od kada su žene stekle pravo glasa u Crnoj Gori, 75 godina od kada su žene prvi put učestvovale u izboru organa vlasti u Beranama i 75. godišnjice Trinaestojulskog ustanka. Na izložbi su predstavljene tapiserije nastale u vremenu od 1972. do 2016. godine: Triptih – Proljeće, Ljeto, Jesen; Nestali diptih – Jesen u Polimlju; Zima u Kanjonu Tare; Molitva Sv. Petki, Paul Kle i ja; Oktobar pored Bistrice i Lima; Pored prozora na 5000 m, misleći na Kandinskog; Poslije sto godina: Rascvjetavanje Maljevićevog Crnog kvadrata; Ljeto u Vraneškoj dolini: vedra noć i  sunčan dan; Cvijeće pored prozora, za Vinsenta.

Izložbu je, uz prisustvo poslanika/ca, predstavnika/ca međunarodnih organizacija, civilnog sektora, državnih organa, građana/ki i Službe Skupštine, otvorila Nada Drobjak, predsjednica Odbora za rodnu ravnopravnost.

Nada Drobnjak je otvarajući izložbu rekla da, na prvi pogled, može izgledati neobično da se Odbor za rodnu ravnopravnost odlučio da obilježi velike jubileje otvarajući izložbu tapiserija, ali da je suštinski poruka ovog čina da žene podjednako kao i muškarci učestvuju u kreiranju društva i da sobom nose i materijalno i nematerijalno kulturno blago Crne Gore.

Govoreći o predstavljenim radovima kazala je „ Pred nama je Jelisavina priča o četiri godišnja doba, podsjećanje da smo svi na gubitku u nestabilnim vremenima, pa i njen rad, jer je diptih Jesen u Polimlju izgubljen u sarajevskim ratnim stradanjima. Tu je Sv. Petka koja se smatra zaštitnicom žena, a njoj se moli autorka i Paul Kle, koji je rekao da umjetnost ne oponaša vidljiv svijet – ona omogućava njegovo postojanje. Oktobar pored Bistrice i Lima podsjeća na stihove zavičajnog pjesnika Rista Ratkovića „Kao tvoji, rodni Lime, ničiji talasi milo mi ne žubore“. Posmatrajući tapiseriju Pored prozora na 5000 m Misleći na Kandinskog, ne možemo a da se ne sjetimo njegovog stava da svaka boja ima tri bitna kretanja – od posmatrača, ka posmatraču i kretanje u sebi. Maljević je 1915. godine naslikao Crni kvadrat na bijeloj podlozi i nazvao ga „Neuokvirena ikona moga vremena“ što je, može se reći, predstavljalo i nastanak suprematizma koji u svojoj platformi naglašava neophodnost „ekonomičnih formi“. Nakon 100 godina na Jelisavinoj tapiseriji ovaj kvadrat se rascvjetava, ali i dalje ostaje u ekonomičnoj formi i sigurna sam nastavlja „Neuokvirenu ikonu Jelisavinog vremena“. Ljeto u Vraneškoj dolini: vedra noć i sunčan dan je povratak zavičaju, ali i pozitivnim emocijama. Cvijeće je bilo jedna od inspiracija velikog slikara Vinsenta Van Goga, a vjeruje se da su djela sa karakterističnim cvjetovima nastala u periodima umjetnikovog optimističkog stanja. On je govorio mi umjetnici ne slikamo djela onakvim kakva su nego onakvim kakvim naš duh osjeća da treba da budu, a Jelisavin duh je osjetio da treba da pokloni cvijeće Vinsentu. Jelisava je svojim nitima ostavila ne samo svoj trag, već i trag ženskog kulturnog nasljeđa i zahvalni smo što nam njena nit, baš kao da je Arijadnina, pomaže da slijedimo vlastiti trag i izađemo iz lavirinta“.

Autorka izložbe „Nit je trag“ poslanica Jelisava Kalezić, izrazila je zahvalnost svima koji su učestvovali u realizaciji ove izložbe kojom se obilježavaju važni događaji iz istorije crnogorskog naroda, naglasivši da je rad na tapiserijama bilo njeno spontano utočište u kulturnom nasljeđu njenih pretkinja. Takođe, izrazila je uvjerenje da bi ovom izložbom mogla da podstakne drugačiji odnos i veće uvažavanje ručnih radova žena u Crnoj Gori, jer se to umijeće gubi, a to je dragocjeni dio naše i materijalne i nematerijalne kulture.

НИТ ЈЕ ТРАГ  -  THE THREAD IS A TRAIL