Zoran Pažin, Zastupnik Crne Gore pred Evropskim sudom za ljudska prava je članovima Odbora za ljudska prava i slobode predstavio Informaciju o međunarodno-pravnim postupcima protiv Crne Gore pred Evropskim sudom za ljudska prava za 2013. godinu. S obzirom na činjenicu da je predstavljanje ove Informacije bilo planirano proljetos, ali ova aktivnost nije realizovana zbog visoke frekvencije obaveza kako Zastupnika, tako i Skupštine Crne Gore i Odbora za ljudska prava i slobode, statički podaci navedeni u Informaciji su na izvjestan način anahroni. Statistika Evropskog suda za ljudska prava za 2014. godinu je trenutno u izradi i još uvijek je nedostupna. Zoran Pažin je upoznao članove Odbora sa sadašnjim podacima. Pred kraj 2013. godine je bilo 1062 predstavke protiv države Crne Gore pred Evropskim sudom za ljudska prava, a sada ih je oko 800. Evropski sud za ljudska prava je u međuvremenu donio preko 200 odluka koje se odnose na Crnu Goru, a preko 99% predstavki u preliminarnoj fazi postupka, kada se ocijenjuje ispunjenost procesnih pretpostavki za vođenje u meritumu postupka pred Evropskim sudom, je odbačeno ili zbog neispunjavanja uslova prihvatljivosti koji su propisani članom 35 Evropske konvencije o ljudskim pravima ili zbog toga što su u pitanju očigledno neosnovane predstavke.

Od sačinjavanja Informacije o međunarodno-pravnim postupcima protiv Crne Gore pred Evropskim sudom za ljudska prava za 2013. godinu, Evropski sud nakon sprovedenog kompletnog postupka i rasprave pred Sudom je donio odluke u dodatna tri predmeta. Od ta tri predmeta, u dva je Evropski sud za ljudska prava utvrdio da su predstavke podnešene protiv države Crne Gore neosnovane, a u jednom predmetu, u odnosu na više apliciranih povreda ljudskih sloboda i prava, na koje je ukazivao podnosilac predstavki, Evropski sud je utvrdio povredu u dijelu koji se tiče člana 5, prava ličnosti na slobodu i sigurnost, u dijelu koji se ticao pritvorskih uslova u Zavodu za izvršenje krivičnih sankcija, u kojem je bio smještan podnosilac predstavki u jednom periodu. Riječ je o periodu prije šest-sedam godina, kada je Evropski sud ocijenio da pritvorski uslovi ne ispunjavaju standarde koje zahtjeva član 5 Evropske konvencije. Zoran Pažin je podśetio da je riječ o periodu kada je bilo problema sa vodosnabdjevanjem u ljetnjem periodu i kada su postojali nedovoljni prostorni kapaciteti. U jednom od dva pomenuta predmeta, radilo se, u jednom slučaju, o predmetu restitucije. Evropski sud za ljudska prava je, odbivši kao nesnovanu ovu predstavku, konstatovao da pravni mehanizmi koji se tiču restitucije, a koje predviđa pravni poredak u Crnoj Gori, ispunjavaju sve uslove i da sav normativno-pravni dio, kao i praksa koju sprovode nadležni organi u Crnoj Gori što se tiče restitucije nijesu sporni sa aspekta međunarodno-pravnih standarda i prakse Evropskog suda za ljudska prava. Ovo je veoma važno sa aspekta legaliteta i legitimiteta postupaka restitucije, kao jednog važnog segmenta u zaštiti ljudskih sloboda i prava, koji se tiče imovinsko-pravne dimenzije, odnosno prava na mirno uživanje imovine iz člana 1 Protokola 1 Evropske konvencije o ljudskim pravima. U jednom broju predmeta koji su se odnosili na staru deviznu štednju Evropski sud za ljudska prava nije utvrdio povredu ljudskih sloboda i prava, što je od velikog značaja imajući u vidu kakve ne samo pravne i ekonomske posljedice bi suprotna situacija iziskivala za međunarodno-pravne obaveze Crne Gore u tom pogledu.

U još jednom predmetu protiv države Crne Gore, koji se tiče slobode izražavanja, Evropski sud za ljudska prava je utvrdio da je predstavka neosnovana. To je bila posljedica adekvatne prakse Ustavnog suda Crne Gore koji je u međuvremenu prepoznao povredu Ustava Crne Gore i utvrdio povredu člana 10 Evropske konvencije, što je imalo za posljedicu da podnosilac predstavke u postupku pred Evropskim sudom više nije imao status žrtve, jer je unutar domaćeg pravnog poretka ta pravna nepravilnost ispravljena, te više nije bilo razloga da se vodi ovaj postupak pred Evropskim sudom za ljudska prava.

Imajuću u vidu da je Zastupnik Crne Gore pred Evropskim sudom za ljudska prava proljetos, u svojim preporukama ovom Odboru, aktuelizovao postupak Ustavnog suda po ustavnoj žalbi, posebno ga raduje činjenica da je ta praksa u značajnoj mjeri unaprijeđena, ali to nikada nije dovoljno, jer  nijedna država ne može kazati da je završila sa izgradnjom svog pravnog poretka. Izvjesno je da je praksa Ustavnog suda za ovu godinu mnogo bolja nego što je to bilo u prethodnom periodu.

U međuvremenu je Vlada pristupila izmjenama Zakona o Ustavnom sudu. S aspekta preventivne zaštite ljudskih prava i sloboda pozitivno je što je u Predlogu predivđena mogućnost da se ustavna žalba podnosi ne samo protiv pisanog pravnog akta, kao što je to do sada bilo slučaj, kada se iscrpe sva djelotvorna pravna sredstva, već i u odnosu na svako drugo držanje organa javne vlasti, dakle i protiv pasivnog držanja organa javne vlasti. Primjera radi, ako građanin podnese krivičnu prijavu Državnom tužilaštvu, a ono ne postupi po toj krivičnoj prijavi, do sada nije postojala mogućnost nekog djelotvornog pravnog sredstva kojim bi se građanin izborio sa takvom situacijom. Nije bilo moguće podnijeti ni ustavnu žalbu u takvim slučajevima, ali, ukoliko poslanici prepoznaju značaj ovog pravnog instituta, i u Plenumu usvoje Predlog Vlade u ovom dijelu, to će ubuduće biti moguće. Dakle, i zbog nečinjenja će biti moguće podnositi ustavnu žalbu, a kao pravni akt se neće tumačiti samo pisani pravni akt, već će se pravnim aktom smatrati i činjenje i nečinjenje, odnosno propuštanje.

Ono što u određenoj mjeri može biti izvor zabrinutosti jeste kompenzaciona dimenzija ustavne žalbe. Prema praksi Evropskog suda za ljudska prava, sama činjenica da Ustavni sud može, prepoznajući povredu ustavnog prava, da ukine odluku državnog organa koja je bila povod za vođenje postupka pred Ustavnim sudom, ne čini samim time to pravno sredstvo djelotvornim. S tim u vezi, potrebno je još nešto uraditi, posebno u situaciji kada je moguće da organ koji je bio povod za vođenje postupka ponovo zauzme isti pravni stav, pogotovo ako je u pitanju Vrhovni sud.

Ta, takozvana „ping-pong“ praksa ne bi bila djelotvorna sa aspekta zaštite ljudskih prava i sloboda. Po principu supsidijarnosti u međunarodnim odnosima, kao jednim od temeljnih principa međunarodnog prava, dominantna zaštita mora biti pred nacionalnim organima, u tom smislu Ustavni sud treba da ima ulogu Evropskog suda za ljudska prava na nacionalnom nivou. Imajući u vidu da Evropski sud, kada utvrdi povredu nekog od konvencijskih prava, donosi odluku kojom se dosuđuje pravično zadovoljenje podnosiocu predstavke, po mišljenju Zastupnika Crne Gore pred Evropskim sudom za ljudska prava, takvu ulogu bi trebalo da ima i Ustavni sud. U komparativnoj evropskoj praksi postoje i iskustva da neki drugi organi, nakon što Ustavni sud utvrdi povredu ustavnog prava, odlučuju, što Zoran Pažin smatra necijelishodnim i neekonomičnim rješenjem.

Što se tiče druge preporuke, koja se odnosi na primjenu Haške konvencije o građansko pravnim aspektima međunarodne otmice djece, ona je u pravnoj suštini vrlo jednostavna, međutim, u praksi, uočeno je nesnalaženje domaćih sudova u primjeni ove Konvencije. Ovaj građansko-pravni aspekt otmice djece se odnosi na vršenje roditeljskog prava u situaciji kada su supružnici različitih državljanstava, pa uslijed bračnih nesuglasica ili u postupku razvoda braka, jedan od roditelja odvede dijete iz države u kojoj su imali posljednje zajedničko prebivalište u svoju državu. Ova Konvencija uređuje samo aspekt zadnjeg mirnog posjeda prava, odnosno vraćanje dijeteta u državu u kojoj je zajednički vršeno roditeljsko pravo, da bi tamo nacionalni organi, prije svega sudovi, odlučili kome povjeriti dijete na čuvanje i vaspitanje. Crnogorski sudovi nijesu u prilici da sami određuju, odnosno utvrđuju činjenice koje se odnose na to kome povjeriti dijete na čuvanje i vaspitanje, nego samo da se dijete vrati u državu koja je nadležna da o tome odluči. Ova preporuka je lako sprovodljiva, jer je dovoljna samo dodatna edukacija sudija koji postupaju u porodično-pravnim predmetima i moguće je i da se ona sprovede u djelo.

Pored dvije pisane preporuke navedene u Informaciji, vrijeme je, od proljeća do sada, nametnulo razmišljanje o još dvijema preporukama. Jedna preporuka se odnosi na donošenje Zakona o krivičnom postupku, koji je veoma važan aspekt napredovanja Crne Gore u evro-atlantskim integracijama, a u vezi sa kojim, u potrebi postojanja mjerljivih rezultata u ovoj oblasti, ne treba zanemariti aspekt zaštite ljudskih prava i sloboda. Postojeći koncept tužilačke istrage je korak naprijed u sprovođenju krivičnog postupka, ali se ne smije zaboraviti da je Tužilaštvo samo jedna od strana u krivičnom postupku, druga strana je okrivljeni, koji mora imati sve međunarodno-pravne standarde da zaštiti svoja prava u tom postupku. Postupkom izviđaja, ili kako se nekad nazivao predkrivičnim postupkom, sada upravlja Tužilaštvo, a samu istragu vodi Tužilaštvo. Tužilaštvo, kao strana zainteresovana u postupku, može da odbije sve predloge okrivljenog za izvođenje dokaza u funkciji odbrane, bez obzira što je, po deklaraciji u Zakoniku, tužilac pozvan da sa jednakom pažnjom prati kako dokaze koje terete okrivljenog, tako i one koji su u njegovu korist. Pitanje je da li je realno očekivati od jedne od stranaka u postupku da sa jednakom pažnjom vodi računa o obije strane. To je nekad bila uloga suda koji je sprovodio istragu, a danas se to izmjenilo.

S druge strane, protiv same naredbe za sprovođenje istrage koju donosi tužilac, nije predviđeno nikakvo pravno sredstvo, ni prigovor ni pravo žalbe. Moguće je i da Tužilaštvo, bez istrage, podnese neposrednu optužnicu, a protiv same optužnice okrivljeni ponovo nema nikakvo pravno sredstvo. On ima pravo prigovora isključivo u situaciji kada se radi o pitanjima nadležnosti, koji su u praksi u minornom broju zastupljeni. Sa druge strane, Tužilaštvo ima pravo prigovora na odluku suda. Zastupnik Crne Gore pred Evropskim sudom za ljudska prava, Zoran Pažin je procijenio da princip jednakosti „oružja“, kao jedan od atributa pravičnosti suđenja u ovom slučaju može biti doveden u pitanje. Riječ o pitanjima koja se, još uvijek, na vrijeme mogu razmotriti, jer će se u Skupštini naredne godine razmatrati Zakon o krivičnom postupku i potrebno je naći odgovarajući balans u ovim pitanjima.

Pitanje koje je postalo vrlo aktuelno na društvenoj sceni Crne Gore, iako su stručnjaci ranije preventivno upozoravali da može doći do takve situacije, odnosi se na koncept zaštite prava ličnosti u Crnoj Gori. Zoran Pažin već duže vrijeme ukazuje na to da je građansko-pravni sistem zaštite prava ličnosti u Crnoj Gori nedorečen i nekonzinstentan, da je praksa sudova u ovom pogledu anahrona i da ne prati dijalektiku promjena u ovom segmentu pravnog poretka. Uvreda i kleveta su dekriminalizovane, i to bez punog konsenzusa u društvu. Više ili manje snažno argumentovano jedan dio stručne javnosti, ali i nekih drugih protagonista društvene scene, je zastupao mišljenje da je prerano za to, da društvo nije zrelo za takav reformski zahvat. Zastupnik Crne Gore pred Evropskim sudom za ljudska prava je ukazao na brisani prostor nastao nakon dekriminalizacije klevete i uvrede, jer nije uslijedio nastavak reforme, zaokruživanjem adekvatnog građansko-pravnog okvira, koji sada treba da ponese sav teret dekriminalizacije klevete i uvrede, i uopšte zaštite prava ličnosti, kao što su pravo na privatnost, zaštita ljudskog dostojanstva i slično.

S tim u vezi, naknada nematerijalne štete, na šta se zapravo svodi postupak zaštite prava ličnosti u Crnoj Gori, je zastario, on se zasniva na austrijskom modelu, od kojeg je sama Austrija odustala i 2005. godine ušla u ozbiljan postupak reformi svog građansko-pravnog sistema. To su uradile i neke države u okruženju, sa kojima je Crna Gora dijelila ovu austrijsku pravnu tradiciju, kao što je Hrvatska koja je 2005. i 2006. godine radikalno izmjenila koncept naknade nematerijalne štete, a na tome intezivno radi i Srbija koja već osam ili devet godina ima Komisiju koja je zadužena da sačini građansko-pravnu kodifikaciju ukupnog građanskog prava u Srbiji. Po uvjerenju Zorana Pažina, to je i najbolji put za Crnu Goru. Potrebno je raditi na građansko-pravnoj kodifikaciji, a argumenti država koje su to uradile jesu, pored nacionalnog jedinstva i kohezije, jačanje integriteta između države i društva i jačanje pravne sigurnosti kao neophodnog aspekta ekonomske valorizacije društva.

U vezi sa predloženim izmjenama Zakona o medijima, Zastupnik je izrazio čuđenje. Postavlja pitanje kako Ustav Crne Gore nije poslužio kao dovoljna osnova u vezi sa aktuelnim Predlogom izmjena. Član 50 Ustava je vrlo jasan i predviđa ograničeni broj razloga u kojima je moguće zabraniti medije. Svako prekoračenje tog broja razloga jeste kršenje crnogorskog Ustava. Zoran Pažin je uvjeren da bi Evropski sud za ljudska prava, kada bi, u nekom budućem postupku, procijenjivao da li bi ovako koncipirane izmjene Zakona o medijima bile saglasne sa Evropskom konvencijom, procijenio da ne bi. S tim u vezi, u nekom budućem postupku, Evropski sud za ljudska prava bi, sasvim izvjesno, kazao da je to suprotno članu 10 Evropske konvencije o ljudskim pravima, jer takva mjera ne bi bila neophodna u demokratskom društvu, u smislu da je jedino ona moguća i da ne postoje neki drugi načini da se isti legitaman cilj postigne. Neophodno je insistirati da se mijenja građansko-pravni okvir, ali ne na način kao što je predloženo i ne mijenjajući na ovakav način Zakon o medijima, koji bi bio suprotan i Evropskoj konvenciji o ljudskim pravima i crnogorskom Ustavu.

Poslanica Snežana Jonica je istakla da je ključno utvrditi kako se mi odnosimo prema Preporukama Zastupnika. Očigledno da se prethodne nijesu čitale ili nijesu shvatale ozbiljno, pa sad imamo gorući problem. Preporuke Zastupnika Crne Gore pred Evropskim sudom za ljudska prava imaju za cilj preventivno uklanjanje slabosti unutar pravnog sistema koje bi mogle biti povod za nove predstavke protiv Crne Gore pred Evropskim sudom za ljudska prava.

Ustavna žalba je uslov problema pred Evropskim sudom za ljudska prava.  Evropski sud za ljudska prava ne smatra djelotvornim pravnim sredstvom ustavnu žalbu u Crnoj Gori, što po njenim riječima, predstavlja najbolju ocjenu kvaliteta rada Ustavnog suda.

Poslanica Jonica se složila sa mišljenjem Zastupnika u vezi sa odnosom Vrhovni sud-  Ustavni sud, naglašavajući da je potrebno Zakonom jasno definisati šta je čija nadležnost.

Podśetila je da je u prošlogodišnjim Preporukama Zastupnik ukazao da je dekriminalizacijom klevete stvorena pravna praznina u sistemu i da je potreban poseban zakon o građansko-pravnoj odgovornosti zbog povrede časti, ugleda i drugih prava ličnosti, što je po prirodi stvari, kako je navela poslanica Jonica, trebalo da uradi Ministarstvo pravde. Podśetila je da je u okviru Kluba poslanika SNP-a bilo različitih mišljenja o tome, u određenom trenutku su podržali dekriminalizaciju klevete, ali je sigurna da naše društvo nije zrelo za dekriminalizaciju klevete, navodeći da se takve odluke donose u nekim političkim trenucima, a da se ne procjenjuju posledice, niti spremnost sistema. Istakla je da je predložila vraćanje klevete u Krivični zakonik, a Ministarstvo pravde eksplicitno saopštilo da to nije moguće, iako nakon toga nije uradilo ništa da se nastali problemi i pravne praznine regulišu.

U vezi sa Zakonom o medijima, saopštila je da se u potpunosti slaže sa mišljenjem Zastupnika. Istakla je da je jedan od potpisnika Predloga za izmjenu Zakona o medijima u skupštinskoj proceduri i garantovala je da se takav neće usvojiti, jer kao potpisnik ima priliku da ga do momenta glasanja povuče. Tada je htjela  da vidi kako će se pristupiti rješavanju tog pitanja i mišljenja je da je trebalo raspravljati o ovim problemima, uzroku i posledicama.  

U vezi sa Zakonikom o krivičnom postupku, saopštila je da joj je drago što je Zastupnik i na to ukazao u svjetlu činjenice da je u skupštinskoj proceduri Predlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o unutrašnjim poslovima gdje se sada određene stvari preuzimaju od strane Ministarstva unutrašnjih poslova i daju se policiji u nadležnost i ulazi se u nešto, što će po njenom  mišljenju, dati povoda za nevjerovatno kršenje prava i stvaranje mogućnosti da se vode postupci.

Govoreći o broju predmeta protiv Crne Gore pred Evropskim sudom za ljudska prava, poslanica Jonica je ukazala na povećanje predmeta, ali i činjenicu da ti predmeti u značajnom broju ne ispune pravne pretpostavke. Upitala je Zastupnika da li misli da se radi o kršenjima prava ili nepoznavanju postupka pred Evropskim sudom. Takođe, i u činjenici da su neki advokati u Crnoj Gori samoprozvani za eksperte za pisanje predstavki, pa čak ljude dovode u zabludu da će određene stvari riješiti pred Evropskim sudom za ljudska prava, pišući na način koji nije adekvatan proceduri pred Evropskim sudom.

Ocijenila je da je razmatranje ove Informacije korisno za sve poslanike, jer na osnovu Preporuka Zastupnika, ukoliko ih budu uvažavali, mogu doprinijeti kvalitetu zakona, ali i nadzoru nad primjenom tih zakona.

Poslanik Zoran Miljanić smatra da građani ne znaju šta znači Sud uz Strazburu i šta mogu od toga očekivati i postaju lake žrtve. Zbog toga je mišljenja da građane treba upoznati realno sa nadležnostima i ingerencijama Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu.

Zastupnik Crne Gore pred Evropskim sudom za ljudska prava Zoran Pažin je saopštio da nema dilemu po pitanju odnosa Vrhovnog i Ustavnog suda Crne Gore vezano za koncept ustavne žalbe i konsekvence koje to povlači, ukazujući na mišljenje Venecijanske komisije u kojem se navodi da Ustavni sud, radi potrebne djelotvornosti ustavne žalbe, mora imati pravnu mogućnost i da ukida odluke Vrhovnog suda. Saopštio je da mu Ustavni sud redovno dostavlja njihove odluke, jer su one od značaja za radnje i djelotvornost u postupcima pred Evropskim sudom za ljudska prava. Međutim, uočio je da nekada te odluke kojima se ukidaju odluke Vrhovnog suda nijesu najbolje obrazložene, što u određenoj mjeri unosi nespokojstvo u čitav odnos između Vrhovnog i Ustavnog suda. Mišljenja je da ukinuti odluku Vrhovnom sudu na kojoj je radilo, primjera radi, devet sudija, ukoliko je o njoj odlučivao jedan sudija osnovnog suda,  troje sudija višeg suda i  pet sudija Vrhovnog suda nije jednostavno i treba dobro obrazložiti takvu odluku. Kada se ukida odluka Vrhovnom sudu onda se moraju svestrano razmotriti svi aspekti tog slučaja. Mišljenja je da u ovom trenutku ta dimenzija izostaje. Obrazloženja Ustavnog suda bi morala da budu mnogo „bogatija“, nego što su u ovom trenutku, jer prosto pozivanje na neke predmete Evropskog suda za ljudska prava bez dovođenja tih presuda i prakse u činjenični i pravni kontekst predmeta koji se razmatra pred Ustavnim sudom je praksa koja, po njegovoj ocjeni, nije zadovoljavajuća. Na tom aspektu ubuduće će se morati mnogo ozbiljnije raditi. Saopštio je da u ovom trenutku razumije i zabrinutost sudija Vrhovnog suda kada se sa nekom nepodnošljivom lakoćom te odluke ukidaju bez, po njegovom sudu, dovoljnog obrazloženja. Po njegovom mišljenju, odluke Ustavnog suda u dispozitivu su možda ispravne, ali nekada nijesu dobro obrazložene.

U vezi sa primjenom Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku ocijenio je da je Crna Gora postigla ozbiljan napredak, što je konstatovao i Evropski sud za ljudska prava u predmetu Bukilić protiv Crne Gore. Istakao je da je to rezultat ozbiljnog napora učinjenog u Crnoj Gori u cilju unapređenja pravnog sistema. Naglasio je da je napredak u ovoj oblasti konstatovala i Evropska komisija u Izvještaju o napretku Crne Gore za 2014. godinu. Preporuka je da se unaprijedi statistika u praćenju pravnih situacija kada se usvoji pravni  zahtjev i da se prati da li se zaista i postupilo.

Ukazao je da je aspekt izvršenja sudskih odluka vrlo važan aspekt suđenja u razumnom roku i izmijenjen je Zakon o izvršenju i obezbjeđenju. Očekuje da se vidi na koji način će izvršiteljska služba dati doprinos rasterećenju sudova, a samom činjenicom da je jedna nadležnost prešla na njih je već jedna vrsta rasterećenja.

Na pitanje zašto se veliki broj predstavki od strane Evropskog suda ocijeni neprihvatljivim, saopštio je da je to i iz razloga na koje je ukazala poslanica Jonica, jer su nekad nerealna očekivanja građana od Evropskog suda za ljudska prava, zbog nepoznavanja nadležnosti Evropskog suda koji se ne bavi time da li je domaći sud na pravi način primijenio domaće pravo. Nekada je u pitanju i nesnalaženje samih stranaka i njihovih punomoćnika koji nekad ne znaju uslove prihvatljivosti.

U vezi sa medijskom scenom, istakao je da je dobro razlikovati uzrok i posledicu, a ovo što sada postoji ozbiljno kršenje ljudskih sloboda i prava je uzrokovano nekim uzrokom koji je dugo potiskivan. Isticanje samo jednog aspekta tokom reformskog procesa slobode izražavanja, a zanemarivanje druge strane, kao što su prava ličnosti, što je godinama trajalo i na šta je stručna javnost ukazivala, dovelo je do posledice da su sada svi zabrinuti ovakvom situacijom. Ocijenio je da to možda nije loše, jer će nas primorati da uradimo normativno-pravni okvir.

Branka Lakočević, pomoćnica ministra pravde je u svom izlaganju ukazala na primjenu Preporuka Zastupnika u normativnoj regulativi i praksi sudova. Tako je Predlogom zakona o Ustavnom sudu koji je u skupštinskoj proceduri definisano da osnova za izjavljivanje ustavne žalbe jeste i radnja i nepostupanje organa kojim se povređuje ljudsko pravo čime se stiče mogućnost da ustavna žalba ne odnosi samo na akt. Ukazala je da je u članu 68 Predloga zakona definisano da u slučaju i kada nijesu iscrpljena sva pravna sredstva, postoji  mogućnost podnošenja ustavne žalbe ukoliko su ta pravda sredstva ocijenjena kao nedjelotvorna. Podśetila je na izmjene Ustava kojima je, između ostalog, propisano da vijeće od troje sudija odlučuje o ustavnoj žalbi, čime se stvara mogućnost mnogo bržeg postupanja Ustavnog suda. Ukazala je da je važećim zakonom o Ustavnom sudu propisano da Ustavni sud može  ukinuti i odluku Vrhovnog suda. Ukazala je da je u okviru Vrhovnog suda formirano odjeljenje koje se bavi praksom Evropskog suda za ljudska prava kako bi svim sudijama nižestepenih sudova učinili dostupnim praksu i na nivou tog Suda raspravljali o određenim pravnim pitanjima. Naglasila je da se u okviru same sudske vlasti ozbiljno pristupa ovim pitanjima i na ozbiljan način  razmatraju sve preporuke.

Podśetila je i na projekte u okviru kojih se vrši obuka sudija, ne samo Vrhovnog suda, već i nižestepenih sudova i saopštila da su sve sudije Vrhovnog suda i nižestepenih sudova imali priliku da pohađaju posebnu obuku organizovanu od strane Evropskog suda za ljudska prava, dok je jedan sudija na praksi u Sekretarijatu Evropskog suda za ljudska prava.

U vezi sa Haškom konvencijom o građansko pravnim aspektima međunarodne otmice djece ukazala je da se intenzivno radilo na obukama svih sudija u odnosu na ovu Konvenciju, ne samo na nacionalnom, već i regionalnom nivou, a realizovane su određene radionice preko TAIEX-a za sve sudije građanskih odjeljenja nižestepenih sudova. Mišljenja je da sada imamo mnogo bolje rezultate u ovoj oblasti i da se taj rad prati od strane međunarodne zajednice.

Saopštila je da je izrada Zakonika o krivičnom postupku u završnoj fazi i da je pripreman u saradnji sa ekspertima Evropske komisije, čije su mišljenje dobili, a u Radnoj grupi je bio i Zastupnik Crne Gore pred Evropskim sudom za ljudska prava.

Kada je riječ o Zakonu o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku, podśetila da je primjena ovog Zakona u početku bila problematična, ali je sada stanje mnogo bolje, jer su svi upoznati sa ovim novim pravnim sredstvom i veći je broj podnijetih kontrolnih zahtjeva. Sudovi su poboljšali način praćenja statistika vezanih za kontrolni zahtjev.

U vezi sa preporukom Zastupnika koja se odnosila na posebna pravna sredstva za preotvaranje postupka u upravnim sporovima, saopštila je da je Skupština prije nekoliko dana donijela Zakon o upravnom postupku, a da je pripremljena radna verzija Zakona o upravnom sporu. 

Govoreći o pritvoru kao mjeri obezbjeđenja prisustva okrivljenog i nesmetano vođenje krivičnog postupka, Pomoćnica ministra pravde je saopštila da je Vrhovni sud Crne Gore posebnu pažnju posvetio ovom pitanju i osim posebnog vijeća određen je i poseban sudija koji će se baviti ovim pitanjima i pomoći prilikom koncipiranja odluka Vrhovnog suda i zauzimanju pravnih stavova kad je u pitanju pritvor. U praksi se pritvor sve manje koristi kao mjera  obezbjeđenja prisustva okrivljenog i nesmetano vođenje krivičnog postupka.

U vezi sa stanjem u medijima, pomoćnica ministra pravde je saopštila da Ministarstvo pravde nije pristupilo izradi posebnog zakona, a Zakonom o obligacionim odnosima određena je mogućnost naknade nematerijalne štete zbog povrede časti i ugleda. Pojedine države to jesu uradile posebnim zakonima, Crna Gora još nije, što ne znači da neće.

Poslanica Snežana Jonica je izjavila da ne samo građani nisu dovoljno upoznati sa radom i nadležnostima Evropskog suda za ljudska prava, već ni advokati koji pišu predstavke pred Evropskim sudom za ljudska prava u Strazburu. Građani koji podnose veliki broj predstavki, bez osnovanog razloga, stvaraju sliku o državi Crnoj Gori po pitanju broja predstavki. Poslanica Jonica je postavila pitanje Zastupniku Crne Gore pred Evropskim sudom za ljudska prava kako on definiše razlog postojanja velikog broja predstavki u odnosu na mali broj njih za koji postoji opravdanost. Snežanu Jonicu je interesovao podatak o postupanju Crne Gore po presudama Evropskog suda za ljudska prava u kojima je utvrđena povreda prava, u kom vremenskom roku je Crna Gora postupala i u kom broju presuda je postupila, a u kojem nije.

Zastupnik Crne Gore pred Evropskim sudom za ljudska prava, Zoran Pažin, osvrnuo se na potrebu podizanja svijesti javnosti o onome što jeste postupak pred Evropskim sudom za ljudska prava. On je saglasan da treba krenuti od edukacije advokata koji zastupaju stranke u tim postupcima, dodajući da su advokati redovno učesnici edukacija na kojima je i sam držao predavanja. Što se tiče upućenosti građana u ono što jeste sadržaj postupka pred Evropskim sudom za ljudska prava, uz saznanje da Evropski sud nije sud četvrte instance, koji bi se bavio na neposredni način odlukama sudova, već samo sa međunarodno-pravnog aspekta zaštite ljudskih prava i sloboda koja su zaštićena Evropskom konvencijom o ljudskim pravima.  Podśetio je da nisu sva ljudska prava i slobode zaštićeni Konvencijom, već samo građanska i politička prava. Ekonomska, socijalna i kulturna prava su van dometa Evropskog suda za ljudska prava i van dometa konvencijske zaštite.

Što se tiče postupka izvršenja presuda Evropskog suda za ljudska prava, Zoran Pažin je podśetio da Komitet ministara Savjeta Evrope prati izvršenje presuda Evropskog suda za ljudska prava, po standardnoj proceduri i osnaženoj proceduri, u slučajevima kad država ima problema u postupcima izvršenja presuda.

Sa zadovoljstvom je konstatovao da Komitet ministara Savjeta Evrope nijedno izvršenje presude Evropskog suda za ljudska prava ne razmatra po osnaženoj proceduri, već su sva u postupku nadzora po standardnoj proceduri. To je posljedica činjenice da Crna Gora dosljedno izvršava sve obaveze međunarodno-pravnog karaktera koje proizilaze iz tih presuda. U svim predmetima pravično zadovoljenje, koje eventualno dosudi Evropski sud za ljudska prava, je blagovremeno isplaćivano podnosiocima predstavke. U nekim predmetima, Evropski sud se zadovoljio samo konstatacijom da je povrijeđena sloboda ili pravo zaštićeno Konvencijom. U takvim situacijama država je samo u obavezi da sprovede generalne mjere, u smislu prevencije, da se ovakvo kršenje prava ne bi desilo u budućnosti.

Predśednik Evropskog suda za ljudska prava, koji je nedavno bio u pośeti Crnoj Gori, konstatovao je da u Crnoj Gori nema konstatovanog sistemskog kršenja ljudskih prava i sloboda, nego se radi o pojedinačnim slučajevima, koji su utvrđeni kroz presude Evropskog suda za ljudska prava. To je veoma značajno, a o tome svjedoči činjenica da ne postoji nijedna tzv. „pilot presuda“,  koje donosi Evropski sud kada tokom postupka uoči postojanje nekog sistemskog problema u pravnom poretku, kako bi država išla u riješavanje tog problema. Dobro je učiti na tuđim greškama, a to su presude protiv drugih država.

Nakon upoznavanja sa Informacijom, izlaganja Zastupnika i rasprave vođene na ovu temu, Odbor je odlučio da, kao i u prethodnom slučaju, sačini Izvještaj o razmatranju Informacije o međunarodno pravnim postupcima protiv Crne Gore pred Evropskim sudom za ljudska prava za 2013. godinu sa predlogom zaključka i dostavi ga Kolegijumu Predśednika Skupštine na dalji postupak, kao i  Ministarstvu pravde, kao nadležnom ministarstvu za ovu oblast, Zaštitniku ljudskih prava i sloboda Crne Gore, Delegaciji Skupštine Crne Gore u Parlamentarnoj skupštini Savjeta Evrope i Zastupniku Crne Gore pred Evropskim sudom za ljudska prava.

Na danas održanoj śednici članovi Odbora su se izjašnjavali o Predlogu zakona o izmjenama i dopunama Zakona o javnim okupljanjima o kojem je rasprava okončana na  42. śednici Odbora, 19. decembra 2014. godine.

Zbog ishoda glasanja (tri glasa „za“ i tri „protiv“) Odbor za ljudska prava i slobode nema predlog prema Skupštini u vezi sa ovim Predlogom zakona.