Uvodno obrazloženje Izvještaja o radu Zaštitnika ljudskih prava i sloboda Crne Gore za 2015. dao je Zaštitnik, Šućko Baković. Saopštio je da se analiza i ocjena stanja ljudskih prava i sloboda u Crnoj Gori, data u Izvještaju, temelji na pritužbama građana, sprovedenim postupcima, razgovorima sa građanima kao i drugim izvorima informacija, kao što su sprovedena istraživanja, izvještaji nadležnih državnih organa, međunarodnih tijela i nevladinih organizacija. U 2015. Zaštitnik je imao u radu 679 predmeta. U poređenju sa 2014. bilježi se porast od oko 10 %. Postupak je okončan u 666 ili 98,1%  slučajeva, a u 2016. prenešeno je 13 neriješenih predmeta  ili 1,9 %. Ovi podaci nedvosmisleno pokazuju da su u 2015. ostvarili najveći stepen ažurnosti od osnivanja Institucije. Kao i prethodnih godina, građani su se žalili na rad organa državne uprave, sudova, javne službe i drugih nosilaca javnih ovlašćenja, Uprave policije, lokalne samouprave, lokalne uprave, Državnog tužilaštva, organa za vođenje prekršajnog postupka, rad organa i službi nosilaca javnih ovlašćenja u drugim državama, privrednih društava, drugih pravnih lica, preduzeća, fizičkih lica i drugih subjekata. Građani su u pritužbama uglavnom ukazivali na povrede prava na suđenje u razumnom roku, pravično i nepristrasno odlučivanje u postupku pred organima javne vlasti, slobodan pristup informacijama, zabranu diskriminacije, prava iz rada i radnog odnosa, prava iz socijalne zaštite, prava na imovinu i mirno uživanje imovine, prava iz penzijsko-invalidskog osiguranja, prava na zdravstvenu zaštitu i zdravstveno osiguranje, prava djeteta i druga prava.

I u 2015. godini građani su se najviše žalili na rad organa javne uprave. Zaštitnik je u postupanju po pritužbama zapazio da su i dalje prisutne slabosti u radu javne uprave koje se nepovoljno odražavaju na brzo i jednostavno ostvarivanje prava građana i drugih subjekata. Organi javne uprave često krše načela dobre uprave. Evidentno je dugo trajanje postupaka, nedonošenje odluka u zakonskom roku, ćutanje uprave, nedonošenje odluka po žalbi, višestruko poništavanje upravnih akata, u nekim slučajevima donošenje više puta iste ili slične odluke po određenom zahtjevu, nepostupanje po odlukama nadležnih organa i nezakonito postupanje službenika. Dugim trajanjem upravnih postupaka, nepostupanjem po zahtjevima građana, nepoštovanjem stavova i mišljenja drugostepenih organa ili Upravnog suda krše se Ustavna načela i načela dobre uprave, ispoljava se arbitrernost, dovodi u pitanje ostvarivanje prava i sloboda građana, princip pravne sigurnosti i jednakosti građana pred zakonom. Podaci Upravnog suda za 2015. najslikovitije govore o kvalitetu rada javne uprave. Od ukupno 3250 riješenih predmeta 1631 upravni akt je poništen, ili 50,18%, dok je u 34 slučaja ili 21,11 % naloženo donošenje upravnih akata zbog ćutanja uprave. U postupanju po tužbama Upravni sud je u 1665 slučajeva ili 51,23% utvrdio nezakonitost upravnih akata i postupanja od strane organa javne uprave, što je razlog za ozbiljnu zabrinutost. Pritužbe građana na rad sudova u 2015. godini, u poređenju sa prethodnom, gotovo su na istom nivou. Njihovo učešće se i u ovoj godini smanjilo, što je posljedica rasta ažurnosti sudova i povećane transparentnosti rada suda.

Iako je Crna Gora uspostavila dobre pravne i institucionalne okvire za ostvarivanje ekonomskih, socijalnih i kulturnih prava, ekonomska nerazvijenost i nedostatak finansijskih sredstava utiču na to da se ova prava ne ostvaruju u punom obimu. U 2015. najveći broj pritužbi kada su u pitanju ekonomska i socijalna prava odnosile su se na pravo na rad, prava iz radnog odnosa, pravo na imovinu i mirno uživanje imovine, prava iz pensijsko-invalidskog osiguranja, pravo na zdravstvenu zaštitu, pravo na socijalnu zaštitu i druga prava. Iz dostavljenih pritužbi, razgovora sa građanima i opštih pokazatelja, prozilazi da je stanje ekonomskih, socijalnih i kulturnih prava, kao i mjere koje se preduzimaju od strane nadležnih organa države u cilju njihovog ostvarivanja i dalje ispod standarda koje propisuju potvrđene i objavljene međunarodne konvencije u ovoj oblasti. Veliki broj građana i dalje živi na ivici siromaštva i u stanju socijalne potrebe. Posebno je težak položaj ranjivih grupa i pojedinaca kao što su stara lica, lica sa invaliditetom i Romi.

Zaštita od torture je i ove godine bila pod posebnom pažnjom institucije Zaštitnika. U ovom cilju, obavljen je razgovor sa 130 lica lišenih slobode, održano je 30 sastanaka sa predstavnicima Uprave i organizacionih jedinica ZIKS-a i izvršeno 20 obilazaka pojedinih prostorija. Od ukupno 59 predmeta koji su formirani po pritužbama i po sopstvenoj inicijativi, 49 se odnosilo na ZIKS. Ubrzo će dostaviti Skupštini i Odboru za ljudska prava i slobode Godišnji izvještaj o Nacionalnom mehanizmu za prevenciju torture. Bilo je pet pritužbi koje su se odnosile na zabranu mučenja i surovog neljudskog ili ponižavajućeg postupanja i kažnjavanja, od kojih se četiri odnosilo na ZIKS, a jedan na Upravu policije. U 2 slučaja je u odnosu na 14 lica utvrđena povreda prava, u 3 slučaja je utvrđeno da se radi o torturi, a u ostalim slučajevima da se radi o nečovječnom i ponižavajućem postupanju. U 2 slučaja nijesu utvrdili povredu prava, a u jednom slučaju podnosilac pritužbe je odustao od pritužbe i povukao je. U postupanju po pritužbama zatvorenika unapređena je saradnja sa upravom ZIKS-a, tako da je u toku samog postupka otklonjena nepravilnost čak u 44 % slučajeva. U izvještajnoj godini ostvaren je određeni napredak u zaštiti prava lica lišenih slobode. Unaprijeđena je zdravstvena zaštita, smanjena prenaseljenost i poboljšani su uslovi smještaja u ZIKS-u.  Na osnovu razgovora sa licima lišenim slobode, sprovedenih postupaka i saznanja kroz djelovanje kao NPM-a, Zaštitnik je i u 2015. konstatovao da u crnogorskim zatvorima i policijskim prostorijama nema sistematske torture, ali je utvrdio nekoliko slučajeva mučenja i drugih oblika zlostavljanja (nečovječno i ponižavajuće postupanje, kao i drugih oblika nezakonitog ponašanja prema licima lišenim slobode).

U izvještajnoj godini u oblasti prava djeteta bio je u radu 151 predmet, što predstavlja povećanje od 10 %. Postupak je okončan u gotovo svim slučajevima, samo dva su prenijeta u 2016. Porast broja pritužbi i obraćanja djece Zaštitniku ne mora uslovno značiti i povećanje slučajeva kršenja prava djeteta. Mišljenja je da je to više rezultat činjenice da je Institucija uspijela da se približi djeci. Podnosioci pritužbe su ukazivali na poteškoće u ostvarivanju statusnih prava djece, neostvarivanje zdravstvene zaštite, prekobrojnost djece u predškolskim ustanovama, probleme u ostvarivanju inkluzivnog obrazovanja, neadekvatno ocjenjivanje, odnos nastavnika prema učenicima i tako dalje. U izvještajnoj godini zabilježen je određeni napredak u ovoj oblasti, kroz reformu socijalne i dječije zaštite i unapređenje sektorske i međuinstitucionalne saradnje, koju treba i dalje jačati. Obrazovna inkluzija je zaživjela u svojoj sveobuhvatnosti ali još uvijek nije dostigla stepen koji preporučuju standardi u ovoj oblasti. Nasilje nad djecom je i dalje prisutno, zato je potrebno unapređenje postupanja nadležnih službi i razvijanje različitih servisa podrške.

U 2015. godini Institucija je imala u radu ukupno 83 predmeta koji se odnose na diskriminaciju, što je povećanje za 34,93 %, u odnosu na prethodnu godinu. Svi predmeti su okončani u 2015. Dominantni osnov za diskriminaciju odnosno lično svojstvo na koje je pritužbom ukazivano zasnovan je na nacionalnoj pripadnosti, invaliditetu, seksualnoj orijentaciji, polu, materinstvu, političkoj pripadnosti, pripadnosti grupi i socijalnom statusu. Zaštitnik je sa žaljenjem konstaovao da i dalje ne postoji elektronski vođena baza podataka u kojoj bi bili sadržani svi podaci o prijavima, postupcima i odlukama u vezi sa diskriminacijom pred prekršajnim i drugim sudovima, policijskim i inspekcijskim organima. Istraživanje diskriminacije po osnovu pola i starosti ukazuje na visok stepen diskriminacije kod zapošljavanja. Zaštitnik smatra da ovu problematiku treba posmatrati sa aspekta ostvarivanja ekonomskih i socijalnih prava, u okviru kojih je država dužna da stvara uslove za ostvarivanje prava. Osobe sa invaliditetom i dalje nailaze na ozbiljne i brojne prepreke na putu pune integracije u sve životne tokove. Nepristupačnost objekata, pogotovo javnih površina i objekata u javnoj upotrebi, kao i činjenica da još uvijek ne postoji nijedan ovlašćeni sudski tumač za gestovni jezik, predstavlja razlog za zabrinutost. Crna Gora radi na rješavanju problema raseljenih i interno raseljenih lica i njihovo trajno zbrinjavanje u skladu sa nacionalnim zakonodavstvom i međunarodnim preporukama. Homofobija se i dalje zadržala kao posebna karakteristika odnosa prema pripadnicima LGBT populacije. Kontinuirane homofobične prijetnje i nastraji na fizički i pishički integritet, izopštenost iz porodičnog okruženja, društvena izolacija i lična nesigurnost osnovne su karakteristike društvenog odnosa prema ovoj grupi. Pozitivna promjena u crnogorskom društvu jeste da se o problemima LGBT populacije više govori o javnosti, za pohvalu je održavanje Parade ponosa u Podgorici, međutim, ova populacija se i dalje suočava sa problemom socijalne isključenosti u mnogim sferama života.

Zaštitnik je zaključio da je, posmatrano u cjelini, u 2015. ostvaren određeni napredak u ostvarivanju ljudskih prava i sloboda u Crnoj Gori. Međutim, slučajevi kršenja ljudskih prava i sloboda evidentirani u ovom Izvještaju ukazuju da stanje u pojedinim oblastima još uvijek nije zadovoljavajuće. Zaštitnik podśeća da su ljudska prava usmjerena prema državi i njenim institucijama. Pri tome se ne može izostaviti nijedan državni organ, niti područje stvarne nadležnosti države, kada vrši ovu vitalnu društvenu funkciju. Zbog toga su pojave ćutanja uprave, nepoštovanja principa dobre uprave, nedostatak saradnje, odugovlačenje postupaka odlučivanja, ignorisanje zakonom utvrđenih obaveza i nadležnosti, te nepoštovanje preuzetih međunarodnih obaveza nespojivi sa principom vladavine prava.  Zaštitnik je upozorio da se određene pojave kršenja ljudskih prava i sloboda pojavljuju u kontinuitetu već nekoliko godina, sa manjim ili većim stepenom odstupanja u odnosu na raniji period. O tome svjedoče i drugi izvještaji o stanju ljudskih prava i sloboda u Crnoj Gori. Zato je u narednom periodu potrebno posvetiti posebnu pažnju njihovom eliminisanju. Takođe, potrebno je i dalje sa povećanom pažnjom pratiti ispunjenje obaveza Crne Gore u procesu pristupanja EU kada su u pitanju ljudska prava i slobode.

Poslanica Snežana Jonica je saopštila da je čitajući Izvještaj o radu Zaštitnika ljudskih prava i sloboda Crne Gore za 2015. godinu uočila da u njemu postoje neke stvari koje se ponavljaju, a koje bi trebalo da budu više naglašene, što bi i Odbor, shodno nadležnosti, mogao da iskoristi da pomogne građanima u ostvarivanju njihovih prava, a instituciji Zaštitnika i državnim organima da u skladu sa zakonom rade svoj posao. Upečatljiv joj je dio Izvještaja o urgencijama koje su poslate državnim organima. Podśećajući da je institucija Zaštitnika nadležna da štiti ljudska prava i slobode građana, istakla je da je Zakonom precizno propisano na koji način državni organi treba da postupaju, ali je primijetan značajan broj institucija kojima je Zaštitnik više puta morao da šalje urgencije kako bi dobio odgovore i utvrdio da li je prekršeno ljudsko pravo u konkretnom slučaju. Smatra da bi od Zaštitnika trebalo zatražiti dodatne podatke o urgencijama koje se ponavljaju u odnosu na određene institucije, a nakon toga da Odbor iskoristi kontrolne mehanizme i održi kontrolna saslušanja nadležnih u tim institucijama kako bi se utvrdilo zašto ne primjenjuju Zakon. Riječ je o institucijama koje najčešće ili najupečatljivije krše ljudska prava, zbog čega je neophodno utvrditi iz kog razloga se to radi i zašto se ne odgovara na urgencije Zaštitnika. Mišljenja je da bi na ovaj način Odbor pomogao institucijama da otklone razloge zbog kojih pojedinci narušavu njihov ugled, a s druge strane pomogao bi Zaštitniku da brže odlučuje po predstavkama građana. U krajnjem, bila bi to pomoć Odbora i Zaštitnika građanima u zaštiti njihovih osnovnih prava.  

Poslanica Jonica je ocijenila da se primjećuje pojačana aktivnost Zaštitnika u davanju mišljenja na predloge zakona. Podśetila je na negativno mišljenje Zaštitnika na Predlog zakona o dopunama Zakona o eksproprijaciji u kojem se Zaštitnik jasno pozvao na određene članove Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava i sloboda i domaće zakonodavstvo i doprinio da se ta priča malo odloži, odnosno da se ista drugačije posmatra. Komentarisala je i donošenje Zakona o zaradama u javnom sektoru navodeći da po njenom mišljenju Odbor nije ispunio svoj zadatak, uz konstataciju da nema institucije u Crnoj Gori koja u ovom trenutku smatra da je Zakon pripremljen kako treba. Naglasila je da je Zaštitnik ustavna kategorija, a u Zakonu o zaradama u javnom sektoru nalazi se iza nekih koji su definisani podzakonskim aktima, pa se postavlja pitanje da li se moglo jače reagovati, ne da bi Ombudsman imao veću platu, već zbog poštovanja Ustava i pozicije Zaštitnika kojem je Ustavom propisano da štiti ljudska prava svih građana.

Poslanica Jonica je podśetila da se približava i obaveza Odbora za utvrđivanje zahtjeva za dodjelu budžetskih sredstava Zaštitniku ljudskih prava i sloboda i podśetila da su svi bili saglasni oko te odredbe Zakona, za  koju su dobili pohvale međunarodnih subjekata. Analizom bi se moglo vidjeti da li je Odbor bilo koje godine uspio da se izbori da sredstva Zaštitniku budu u onom iznosu koji Zaštitnik predloži, a Odbor zahtjevom uputi Ministarstvu finansija, jer Odbor bolje poznaje prirodu posla i specifičnosti institucije Zaštitnika, nego Ministarstvo finansija koje svima treba da određuje budžetska sredstva.

Podśetila je i da je Odbor za ljudska prava i slobode  zahtijevao od Zaštitnika da sačini Poseban izvještaj o ostvarivanju prava na povraćaj imovinskih prava i obeštećenje koji je Zaštitnik sačinio, a Odbor i Skupština razmotrili. Zaštitnik je uočio brojne probleme, dao preporuke, a Odbor ojačao predlogom zaključka koji je Skupština Crne Gore kasnije usvojila. Tada su predstavnici nadležnih insitucija izrazili spremnost za realizaciju preporuka i zaključaka, ali, po njenoj ocjeni, danas je stanje još gore. Podśetila je i da je Odbor prilikom razmatranja Zakona o zabrani diskriminacije lica sa invaliditetom predložio Skupštini da donese Zaključak kojim se zahtijeva analiza svih propisa u pogledu njihove usklađenosti sa Konvencijom UN o pravima lica sa invaliditetom i ovim Zakonom. Tada je iskazano veliko razumijevanje od strane organizacija koje se bave zaštitom prava lica sa invaliditetom. Postavlja se pitanje šta je od tog Zaključka realizovano.

U vezi sa konstatacijom da postoji nedovoljna promocija ostvarenih rezultata, poslanica Jonica je mišljenja da je Instituciji potrebna i veća promocija nadležnosti, jer građani ne znaju koja prava i na koji način mogu ostvariti u ovoj Instituciji. Smatra da Instituciju treba više promovisati organizovanjem Dana Zaštitnika u opštinama širom Crne Gore, jer će tako više građana u svojoj opštini iskoristiti pravo da se obrati Zaštitniku. U tom smislu, bilo bi važno organizovati zajednički sastanak predstavnika institucije Zaštitnika i Zajednice opština i  vidjeti da li postoje mogućnosti da opštine obezbijede određene uslove za Zaštitnika u danima kada boravi u njima radi održavanja Dana Zaštitnika, jer bi to doprinijelo smanjenju njegovih troškova za ove namjene, a Institucija bi mogla biti prisutnija u svakom gradu, čime bi se približili građanima i omogućili im da mnogo lakše i sa mnogo manje troškova nego pred sudskim organima zaštite njihova prava.

Poslanik prim. dr Izet Bralić je ocijenio da je Izvještaj šablonski i sadrži istinite podatke o onom čime se institucija Zaštitnika bavila, a u izlaganju je komentarisao stvari kojima se Institucija nije bavila, a imala je nadležnost i obavezu da to uradi. Nije Zaštitnik institucija koja će se ljudskim pravima baviti po pozivu i dopisu, već mora imati proaktivniju ulogu da pokreće i zauzima stavove o pitanjima koja se sama nameću. Smatra da je bilo prostora da se Zaštitnik bavi regionalnim razvojem i pravima građana sa śevera, posebno njihovim pravom na rad, kao i razlozima za odlazak 5.000 lica sa śevera i uslovima pod kojima se sada vraćaju. Naglasio je da je problem prisutan godinu dana, a nema  informaciju, niti se na osnovu Izvještaja može vidjeti da se Zaštitnik time bavio. 

Ukazao je i da je Predlog zakona o zdravstvenoj zaštiti bio u proceduri pola godine i njime je bilo planirano ukidanje nekih institucija sa śevera, a Zaštitnik tim povodom nije reagovao. Takođe, u oblasti zdravstva je aktuelna inicijativa da roditelj ne može da upiše dijete u predškolsko i osnovnu školu ukoliko je odbio da vakciniše dijete. I tu je bilo prostora da Zaštitnik iskaže svoj stav s obzirom da je s jedne strane osnovno obrazovanje obavezno,  a sa druge strane postoji predlog da se djetetu ne dozvoli upis u školu ukoliko nije primilo vakcine.

Dr Jovan Kojičič, savjetnik predśednika Vlade Crne Gore za ljudska prava i zaštitu od diskriminacije je saopštio da śednici prisustvuje i kao ekspert da bi pomogao da se određeni problemi prevaziđu, jer je od strane Odbora dobio dokumentaciju sa zahtjevom za ekspertsko mišljenje. Navodeći da je Ombudsman saopštio da je u prošloj godini ostvario najveći stepen ažurnosti od postojanja Institucije, što se vidi iz samog Izvještaja, ocijenio je da se s druge strane, može izvesti zaključak da ta ažurnost u ranijem periodu nije bila na visokom nivou zbog čega su postojale određene ocjene u izvještajima Evropske komisije i Stejt Dipartmenta.

Saopštio je da u političkom smislu Odbor treba da se bavi kontrolom. Predstavio je primjer Predstavke NVO „UPIS“ koja se obraćala i Odboru, a u dokumentaciji koja mu je poslata od Odbora navodi se da je Zaštitnik obustavio postupak po predstavci, ako i da mu nakon nekoliko urgencija nije odgovorio Kolegujum predśednika Skupštine. Kojičić je istakao da Kolegijum predśednika Skupštine ne postoji po Ustavu, već Skupštinu predstavlja predśednik Skupštine. Sa jedne ekspertske strane, uz poštovanje načela pravne sigurnosti i načela pravde i pravičnosti Ombudsman se trebao obratiti predśedniku Skupštine da bi očekivao i dobio odgovor. Poslovnički takve stvari nijesu u mandatu Kolegijuma.

Druga strane priče je što je i dalje na snazi i u pravnom poretku Crne Gore Zakon o postupanju sa predstavkama i predlozima iz 1978. godine koji je osam puta mijenjan i dopunjavan. NVO „UPIS“ se obraćala i Odboru i nijesu mogli ostvariti svoja prava.  Ako se razgovara o odgovornosti državnih organa, politički se mora razgovarati i o odgovornosti Zaštitnika i Odbora. Kojičić je ocijenio da Odbor za ljudska prava i slobode nije ispunio djelotvornost da se ostvari pravo nekog građanina ili grupe lica, bez obzira iz koje organizacije ili institucije da dolazi. Saopštio je da je Zakon o postupanju sa predstavkama i predlozima na pravnoj snazi, a postoji i Zaključak Odbora da će se nešto primjenjivati, nešto neće, pa je istakao da Zaključak Odbora ne može zamijeniti snagu i dejstvo Zakona. Sve dok se jasno ne postavi uloga svakog u društvu, uključujući Vladu, Skupštinu, nezavisne institucije, među kojima je Ombudsman koji po Ustavu Crne Gore ima elemente pune nezavisnosti i dok se ne ostvari međusobna saradnja ne može se govoriti o dejstvu i jednakom poštovanju ljudskih prava i sloboda iako su po članu 17 Ustava Crne Gore svi pred zakonom jednaki. Iz ovog primjera ne može da vidi da su iz NVO „UPIS“ imali jednak tretman u konkretnom slučaju. Rasprava o tim pitanjima, o državnim organima i njihovom ispunjenju preporuka je politička rasprava. Misli da u tom dijelu treba obuhvatiti sve, ne da bi se neko isticao da je dobar, a drugi da je loš, već da bi se zajednički riješile nepravilnosti koje je kao ekspert uočio i  da se neke stvari ne bi ponovo dešavale. Smatra da i Zaštitnik zajedno sa svima treba da doprinese otklanjanju nepravilnosti u funkciji poštovanja načela pravde i pravičnosti. Drugačije se ne može doći do rješenja osim do političke kombinatorike i nadgornjavanja koje sigurno nikog i nijednu partiju neće dovesti do prednosti, već će samo stvoriti štetu građanima. Još jednom je apostrofirao da je najvažnije da se zajednički tome doprinese.

Kojičić je saopštio da je istakao konkretni primjer, jer smatra da isti zaslužuje realan odgovor i činjenice. U konkretnom slučaju kad je u pitanju NVO „UPIS“ smatra da ni jedni, ni drugi nijesu ispunili djelotvornost funkcije na koju su pozvani. Naglasio je da je to njegov ekspertski stav i mišljenje. Zakon koji je u pravnom sistemu Crne Gore nije ispoštovan, u Skupštini je izglasan, u pravnom je poretku, a neutralisan je jednim Zaključkom za koji su se dogovorili.

U nauci ako se primijeni Hajdenov model i ako on kaže A će biti B, onda taj sadržaj mora isti da se realizuje, a ako se ne realizuje on se pretvara u neki zaključak, zaključak se pretvara u neko ponašanje i onda to više nije ono pravo koje je dato da bi ispunilo svoju funkciju, nego je totalno pretvoreno u nešto što se smislilo. To je pretvaranje jedne pravne norme u društvenu normu. I tako to funkcioniše selektivno, što nije dobra praksa. Ovdje nije riječ o političkom stavu, već o ekspertskom stavu. Tome može samo da se doprinese tako što se prepoznaju stvari i nađu se pravna rješenja. Zakon može da se mijenja i stavi van snage, ali on sada postoji. Smatra da ovi ljudi jesu zakinuti i njima se najmanje treba izviniti, jer nije ispoštovano njihovo pravo. Upitao se zašto praviti razlike, ko god da je u pitanju, bilo koja organizacija ili bilo koji građanin.

Zaštitnik ljudskih prava i sloboda je zamolio predśednika Odbora da mu objasni u kojem svojstvu je  Kojičić pozvan, da li je pozvan kao ekspert. Zamolio je Kojičića da mu kaže za koju oblast je ekspert.

Predśednik Odbora dr Halil Duković je odgovorio da je on jedini koji ima pravo da poziva na śednicu Odbora i koristiće to svoje pravo. Kojičić je savjetnik predśednika Vlade Crne Gore za ljudska prava i zaštitu od diskriminacije i u tom svojstvu je na śednici. Ako Zaštitnik smatra da se njegov posao ne tiče oblasti zaštite od diskriminaicje i da Izvještaj o radu Zaštitnika ne treba da pogleda predstavnik Vlade, onda u tom dijelu mogu da se ne slože. Istakao je da nije prvi put da je Kojičić na śednici Odbora, jer je često tu, a pozvani su mnogi drugi, koji nažalost nijesu došli. 

Poslanik prim. dr Izet Bralić je saopštio da ima određene nedoumice da li se Kojičić obraćao poslanicima tumačeći im norme Poslovnika Skupštine da Kolegijum ne postoji, dajući im naloge kojim putem će ići obraćanje, šta će poslanici raditi i kako će postupati. Takođe, smatra neodgovornim što ulazi u nadležnosti u koje ne bi trebalo, jer su poslanici birani od strane naroda i ne bi trebalo da Kojičić savjetodavno i imperativno ide tako daleko, što je za njega kao poslanika neprihvatljivo. Želio je da prokomentariše i to što se Kojičić bavio jednom nevladinom organizacijom stavljajući se u funkciju zaštitnika iste od poslanika. Smatra da je predśednik Odbora u tom dijelu imao obavezu da reaguje kako Kojičić ne bi diktirao poslanicima kako će se ponašati. Poslanik Bralić je naveo da Kojičić pokušava sa nekog nivoa da sugeriše poslanicima da ne postoji kolektivna svijest i kolektivne odluke, već samo individualne. Naglasio je da u Skupštini postoje kolektivna tijela i obaveza je da postoji većina za svaku odluku.

Dr Jovan Kojičić je saopštio da je doktor pravnih nauka Evropskog Univerziteta Viadrina u Njemačkoj, a u Švedskoj je završio postdoktorske studije u oblasti ljudskih prava i međunarodnog prava, sociologije prava i pitanja diskriminacije, prvi postdoktor na Univerzitetu za tu oblast. U Vladu je došao kao međunarodni ekspert. Dvadeset godina je živio na Zapadu, u Evropskoj uniji i Americi. Gostujući je predavač na Pravnom fakultetu Univerziteta u Lajpcigu i Institutu Wilijams Pravnog fakulteta Univerziteta Kalifornija. Profesor je prava i ne može ostaviti svoje titule, doktorate i sve ostale stvari dok je ovdje. Saopštio je da on navodi ono što vidi. Naglasio je da je zaštitnik Ustava, zakona, principa i načela koje su poslanici usvojili. Da je konzistentan u tom smislu, pokazao je i u slučaju rasprave o Predlogu zakona o zabrani diskriminacije lica sa invaliditetom kada se direktno na śednici Odbora suprostavio ministru za ljudska i manjinska prava. Naglasio je da od njega ne treba očekivati ništa sem konzistentnosti i principa. Naveo je da su na Univerzitetu u Švedskoj radili slučajeve vezane za tranziciona društva, a sve što sada gleda i sluša su efekti kojima su se oni, kao stručnjaci naučno bavili. To su tenzije u komunikaciji i nerazumijevanje gdje jednostavno ljudi koji su mentalno profilisani na jedan način pružaju otpor svim promjenama, jer su navikli da funkcionišu po principu dogovora, telefona i slično. Od njega je zatraženo ekspertsko mišljenje koje je poslao predśedniku Odbora i dao je svoj stav iza kojeg stoji i profesionalno i politički. Istakao je da je Ombudsman potpuno nezavisna institucija i to svojstvo mu pruža Ustav, ali to ne znači da se politički o tome ne može govoriti na ovom Odboru. Svi znamo koja su iskustva Švedske i Velike Britanije. Stoji ispred svih titula koje nosi, a često razgovara sa međunarodnim ekspertima i najčešće ima mnogo više titula od onih koji dođu. Saopštio je da je ovdje došao kao međunarodni ekspert, a ako Odbor želi takve usluge, on ih saopštava, pa je na poslanicima ako žele da ih shvate i primijene, a ako ne žele- to je opet njihov dio u smislu kontrole i regulacije, odnosno odluke da li su  spremni da idu dalje. Ovdje je da kaže šta misli ekspertski, stručno, profesionalno i politički. Pravi razliku između političkih i ekspertskih stavova koji su kompatibilni. Poređenja radi, naveo je da bi se u Njemačkoj kada bi politički došlo do ovakvih problema odmah obratili nekom institutu da uradi ekspertsko mišljenje i tako bi problem riješili.

Podśetio je da se u Izvještaju Evropske komisije o Crnoj Gori za 2015. godinu, na strani 8 navodi:  „Uprkos nekim poboljšanjima u pogledu resursa Zaštitnika ljudskih prava i sloboda, kapaciteti za produktivno postupanje po žalbama i dalje su ograničeni”. Dalje, u dijelu ljudska prava i zaštita manjina kaže se: “Institucije za ljudska prava i dalje su slabe. Ombudsman i Ministarstvo za ljudska i manjinska prava moraju biti ojačani, nakon reforme okvira za borbu protiv diskriminacije. Znanje kadra o međunarodnom i evropskom pravu i standardima u oblasti ljudskih prava, kao i njihova sposobnost da vrše nadzor nad trošenjem sredstava, i dalje je nedovoljno.” Upitao je da li treba da dođe neki stranac i da to kaže da bi bilo priznato, iako i on ekspertski stoji iza toga.

Poslanik Bralić je saopštio da nema potrebu da iz svoje biografije nabraja titule i stručne radove, kao i da duboko cijeni to što radi Kojičić. Sa jednim dijelom izlaganja Kojičića je saglasan, a na drugi dio je reagovao. Naveo je da je Kojičić članovima Odbora i Odboru uputio kritiku da nijesu bili dovoljno oštri prema instituciji Ombudsmana zbog odnosa koji je iskazao prema jednoj nevladinoj organizaciji koja je jasno izdvojena od svih. Smatra da Kojičić svoje znanje treba da usmjeri ne prema Skupštini i Odboru, već izvršnoj vlasti koja je nadležna za sprovođenje zakona koje Skupština donese. Saopštio je da mu je zadovoljstvo da sa Kojičićem vodi javni dijalog na ovu temu, ali ne može da prođe neprimijećeno da je izdvojio jedan predmet, posvetio mu veliku pažnju i da za taj predmet upućuje kritike ovom Odboru zato što nije bio dovoljno oštar prema Instituciji koja treba da bude nezavisna.

Kojičič je reagovao navodeći da to nije kritika rada Odbora, već ocjena u pogledu djelotvornosti rada, a Zaštitnik je nezavisan. Istakao je da Zakon o postupanju sa predstavkama i predlozima obavezuje i poslanike i izvršnu vlast, jer je taj Zakon u pravnom sistemu. To otvara pitanje dualizma, potencijalnog konflikta interesa  i slično. Još jednom je naglasio da pored Zakona o Zaštitniku/ci ljudskih prava i sloboda Crne Gore postoji poseban Zakon o postupanju sa predstavkama i predlozima i on sada ne govori o odnosu prema Zaštitniku, već o odnosu prema Zakonu. Zaključio je da je o svemu govorio jer mu je uoči śednice stigao zahtjev predśednika Odbora za davanje ekspertskog mišljenja koje je dao na osnovu dokumentacije koja mu je poslata.

Poslanik Husnija Šabović je saopštio da je na sastanku ombudsmana zemalja regiona održanom u Briselu na kojem su učestvovali i neki članovi Odbora Zaštitnik ljudskih prava i sloboda Crne Gore bio zapažen.

Milan Radović, koordinator ljudskih prava u NVO „Građanska alijansa“ smatra da rad institucije Zaštitnika dolazi do željenog nivoa i vidljivo je da u posljednje vrijeme Zaštitnik i zaposleni u Instituciji veoma često donose zaključke i mišljenja za vrlo osjetljive oblasti, što predstavlja podsticaj za nevladin sektor. Može se govoriti o kapacitetima i radu institucije Zaštitnika, jer i dalje postoji potreba da se određena savjetnička mjesta popune. Sa druge strane, prisutni su problemi koji su akcentovani kroz zaključke Izvještaja – brojni slučajevi diskriminacije, postojanje brojnih ugroženih grupa, kao što su osobe sa invaliditetom, osobe različite seksualne orijentacije, pola, starosti, slučajevi torture, odnosno ugrožavanje prava lica lišenih slobode, dugo trajanje postupaka, ćutanje uprave, nedonošenje odluka po žalbama, nezakonito postupanje državnih službenika. Bitno je da se o ovim problemima vodi rasprava i da se javnosti ukažu propusti u radu državnih institucija i da Odbor donose određene zaključke u kasnijem radu, kroz mijenjanje samih procedura u zakonodavstvu ili kroz kontrolnu ulogu, kroz traženje odgovornosti za propuste. Navedeno je veoma važno za građane jer se  tiče direktno ostvarivanja njihovih prava u praksi. U 2015. institucija Zaštitnika je riješila čak 98 % pristiglih pritužbi, a povećanje broja predstavki znači da građani imaju sve više povjerenja u ovu instituciju. Potrebno je da se rasprava vodi o problematičnim oblastima i da se traži odgovornost svih onih koji su se našli u ovom Izvještaju a doprinijeli su da ljudska prava u Crnoj Gori ne budu na zadovoljavajućujem nivou.

Predśednik Odbora je saopštio da se u Izvještaju Zaštitnika navodi da je „Građanska alijansa“ dostavila instituciji Zaštitnika određeni broj crno- bijelih fotografija u vezi sa dešavanjima na protestima održanim 24. oktobra 2015. Kao ljekar, zna da je manje povrede teško uočiti na fotografijama, pogotovo crno- bijelim. Na određenim fotografijama nije bilo moguće da se utvrdi identitet lica. Milan Radović je pojasnio da su fotografije dostavljene elektronskim putem, pa su prilikom štampe postale crno- bijele. Na fotografijama su građani koji su se obratili „Građanskoj aljansi“ ili su ih pronašli u Kliničkom centru ili na suđenjima. Kako ne bi postojala pogrešna slika da su prijavljeni nepostojeći slučajevi, objasnio je da su sve osobe sa fotografija identifikovane i njihov identitet je poznat „Građanskoj alijansi“, Zaštitniku i Tužilaštvu, ali tri građanina nijesu dala saglasnost da im se ime otkrije u postupku.

Marina Vujačić, izvršna direktorica Udruženja mladih sa hendikepom Crne Gore je saopštila da je u proteklom periodu kritikovala rad institucije Zaštite, jer smatra da kada su kritike opravdane to treba činiti. Kao predstavnik osoba sa invaliditetom nezadovoljna je što ne postoji posebni zamjenik Zaštitnika za prava ovih lica jer smatra da je to opravdano, uzimajući u obzir uporednu praksu i primjer Hrvatske. Ako je u svim izvještajima i istraživanjima konstatovano koliki je stepen diskriminacije prema ovim licima, ovim problemom treba da se bavi i Vlada, ne samo Zaštitnik. Uvijek ima prostora za unaprijeđenje, ali je u posljednje vrijeme itekako unaprijeđen rad institucije Zaštitnika. U prethodnom periodu, kada su se obraćali Instituciji, uglavnom su dobijali odgovore u kojima su upućivani na alternativne puteve za ostvarivanje prava i nijesu dobijali tako jake i konkretne preporuke kao u posljednje vrijeme. Voljela bi da se osobe sa invaliditetom i predstavnici njene organizacije oslobode osjećaja da ne treba da se prečesto obraćaju Instituciji.

U posljednje vrijeme brojni su slučajevi u kojima se osobama sa invaliditetom ne priznaju određena prava garantovana zakonskim i podzakonskim aktima, a koje su se obraćale svim institucijama nadležnim za sprovođenje zakona i nerijetko su dobijali negativan odgovor, pa su bili prinuđeni da pokreću upravne postupke. U nekim slučajevima, predmeti se riješe tek nakon što Upravni sud donese odluku, odnosno rješenje. Postoji veliki broj opstrukcija, svijesnih ili nesvijesnih, po pitanju prava ovih osoba. Još uvijek ne postoje zakonske mogućnosti za sprovođenje Zakona o energetici, odnosno podzakonski akti za sprovođenje člana 198, koji definiše ranjive kupce i zabranu isključenja sa napajanja električne energije. U praksi, nekim porodicama u kojima žive osobe sa invaliditetom već je isključena električna energija zbog duga, iako to nije po Zakonu. Smatra da se neki zakoni, kao Zakon o povlasticama na putovanje lica sa invaliditetom i Zakon o socijalnoj i dječjoj zaštiti nekada nepravilno primjenjuju. U svom Mišljenju na analizu usklađenosti zakonodavstva za Konvencijom UN o pravima osoba sa invaliditetom konstatovali su da, kada su pitanju pojedini državni organi, postoje potpuno suprotne konstatacije na Zaključak Skupštine, jer su neki organi koji su bili nadležni za analizu i sprovođenje propisa u prioritetnim i najproblematičnijim oblastima konstatovali da su ti propisi usklađeni sa preporukama ekspertskog tima. Međutim, cijeni napore Ministarstva za ljudska i manjinska prava da sprovede analizu do kraja. Nije sigurna da je Odbor za ljudska prava i slobode cijelo vrijeme bio uključen u ovaj proces, kao što je trebalo da bude, u skladu sa Zaključkom.

Izrazila je zadovoljstvo što je Zaštitnik u Izvještaju posebno obradio predmet koji se odnosi na diskriminaciju zaposlene osobe sa invalidtetom od strane institucije u kojoj radi, a koja bi trebalo da se bavi pravima osoba sa invaliditetom. Kapaciteti institucije Zaštitnika nijesu ojačani do nivoa koji bi bio zadovoljavajući, ali svjesna je da postoje brojni problemi u popunjavanju kapaciteta i mišljenja je da možda neki traženi kriterijumi nijesu tako važni, kao na primjer položeni pravosudni ispit. Navela je da je pomenuta jedna nevladina organizacija i slučaj diskriminacije prema njoj, a istovremeno kada se događao taj slučaj je pokrenut postupak za zaštitu od diskriminacije osobe sa invaliditetom, protiv Skupštine, jer je doživjela ponovljeni akt diskriminacije – u četiri slučaja, što se po Zakonu o zabrani diskriminacije smatra težim oblikom kršenja prava. Mišljenja je da se dostojanstvo osobe sa invaliditetom tretira mnogo manje važnim nego nekih drugih građana koji dožive neki oblik diskriminacije, ako je dožive. Postoji neujednačenost i pitanje je na koji način crnogorske institucije, ne samo pravosudne, doživljavaju prava osoba sa invaliditetom. Svi treba da se zapitaju šta mogu učiniti da se takva praksa ne dešava i da diskriminisane grupe ne budu između sebe diskriminisane i da postoji principijelan rad sudske, izvršne i zakonodavne vlasti. Njena organizacija je uvijek spremna da pomogne da se popravi stanje u ovoj oblasti, zbog krajnjih korisnika. Bili su na raspologanju  za saradnju institucji Zaštitnika, pogotovo tokom prethodne godine, a biće i u narednom periodu.

Blanka Radošević Marović, generalna direktorka Direktorata za unapređenje i zaštitu ljudskih prava je informisala o analizi propisa koje treba uskladiti sa Zakon o zabrani diskriminacije osoba sa invaliditetom i Konvencijom Ujedinjenih nacija o pravima osoba sa invaliditetom. Na analizi se intezivno radilo od usvajanja Zakona. Sarađivali su sa nevladinim organizacijama koje se bave pravima licima sa invaliditetom, da bi Zakona dostigao visoke standarde i dobio je ocjenu Evropske komisije da treba da bude model po kojem će se izrađivati zakoni iz oblasti ljudskih prava. Skupština je donijela Zaključak po kojem je propisano da bi se ti standardi trebalo primjeniti na ostatak zakonodavstva, uz akcenat na oblasti zdravstva, obrazovanja, socijalne politike, zakone iz nadležnosti pravosudnih organa i slično. Formirana je velika Radna grupa koja je uradila veliki dio posla, ali koja nije mogla nastaviti sa radom jer nije bila operativna zbog brojnosti članstva. Nakon prve analize, počeo je pojedinačni rad po nadležnim organima. Sada imaju Analizu u kojoj je sadržano 56 ključnih zakona, koji su Zaključkom Skupštine obuhvaćeni. Nijesu obuhvaćeni zakoni iz oblasti energetike, ekonomije i slično, i pretpostavlja da će to biti sljedeća faza. Za neke od 56 zakona je procijenjeno da su usklađeni, a veliki broj njih je dobio preporuku za usklađivanje. Analiza je upućena Zaštitniku, koji je dao pozitivnu ocjenu na nju. On je mišljenja da je urađena veoma dobra i kvalitetna osnova za dalje usklađivanje zakonskog okvira. Apostrofirane su oblasti u kojima je potrebno dodatno raditi i sprovesti dublju analizu, na primjer zakoni iz oblasti zdravstva, obrazovanja i socijalne i dječje zaštite. Ovo je sadržano u konačnoj verziji Analize, koja treba da bude upućena Vladi na razmatranje i usvajanje. Posao nije završen, i svaki od budućih predloga zakona treba ispratiti po pitanju usklađenosti sa Konvencijom UN-a i Zakonom.  

Poslanik Husnija Šabović je upitao Zaštitnika da li se zakoni koji se odnosi na osobe sa invaliditetom primjenjuju na pravi način. Iznio je konkretan primjer djevojke sa oštećenim sluhom i govorom koja ima stručnu kvalifikaciju kuvara, a koja i pored sistematizovanog radnog mjesta u vrtiću, ne uspijeva da se zaposli. Pomenuti vrtić uplaćuje sredstva u Fond za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba sa invaliditetom. Zapitao se na koji način pomoći ovoj djevojci i drugim licima sa invaliditetom da se zaposle i da li postoje zakonski normirane mogućnosti da imaju prioritet pri zapošljavanju. Iznio je mogućnost davanja preporuke Odbora nadležnom Ministarstvu. Ova lica se otvoreno diskriminišu po pitanju ostvarivanja prava na rad.

Poslanik Zoran Miljanić je podržao raspravu Marine Vujačić. Osvrnuo se na dva primjera iz prakse, od kojih se jedan odnosi na kazneno-popravnu ustanovu, a drugi na zaštitu od torture. U 2015. bilo je pet slučajeva torture, četiri u ZIKS-u i jedan u Upravi policije, za koji pretpostavlja da je riječ o prebijanju Mija Martinovića 24. oktobra 2015. Istakao je da se možda po prvi put desila reakcija Zaštitnika na frapantno kršenje zakona od strane komandanta Specijalne policije. Zaštitnik je reagovao na pravi način i potpuno se pridržavao Zakona i podnio krivičnu prijavu protiv počinioca tog krivičnog djela. Nakon nekoliko dana, uslijedilo je podizanje optužnog prijedloga od strane Tužilaštva, na zadovoljstvo svih. Zakoni treba da se primjenjuju neselektivno, da su svi jednaki pred zakonom i da se to potvrđuje u praksi. Ovo je dobar primjer kako treba nastaviti. Poboljšavaju se uslovi u kazneno-popravnim ustanovama, ali u prošloj godini su bila dva problematična slučaja – dva zatvorenika osuđena za ubistvo su pobjegla iz ove ustanove, zbog ljudske greške. U jednom slučaju odgovorne osobe su osuđene. Državni službenici i namještenici moraju biti odgovorni za svoje postupke i neophodno je da načelo pravne odgovornosti zaživi u sistemu. Problematično je što su se oba slučaja dogodila u kratkom vremenskom roku. Nadležni organi treba da utvrde da li smo u stanju da sačuvamo osuđenike za najteža krivična djela. Za pomenute slučajeve tražio je dodatna pojašnjenja od Slavice Rabrenović iz Ministarstva pravde i Zaštitnika.

Povodom primjera koji je iznio poslanik Husnija Šabović, Marina Vujačić je saopštila da bi se vrlo rado uključila u rješavanje tog problema i da treba insistirati na poštovanju zakona jer je pomenuta institucija dužna da zapošljava osobe sa invaliditetom, ali uplaćuje posebne doprinose Fondu zbog toga što to ne rade. Što se tiče analize usklađenosti iz ove oblasti, na osnovu dobijenog materijala nije stekla utisak da će se ovaj proces nastaviti. Ukazala je da su se i nakon usvojenog Zaključka Skupštine usvajali zakoni koji nisu u skladu sa Konvencijom UN i Zakonom o zabrani diskriminacije lica sa invaliditetom, među kojima su zakoni iz oblasti zdravstva. Imaće strpljenja da sačeka završetak procesa, ali će ukazivati na propuste i izbjegavanje obaveza od strane državnih organa.

Slavica Rabrenović, generalna direktorka Direktorata za izvršenje krivičnih sankcija uporedila je današnje stanje sa periodom od prije pet godina, kada je započeto unapređivanje zatvorskog sistema uz podršku Njemačke i Holandije. Postoje pozitivni pomaci jer je prije pet godina zatvorski sistem bio samostalan, a sada je u sastavu Ministarstva pravde. Naslijeđeni su brojni problemi, kao što su stari objekti i neprofesionani radnici. Zatvorski sistem je unaprijeđen a još više će se postići. Eksperti iz Njemačke su došli u Crnu Goru da pomognu u izradi strategije reforme izvršenja krivičnih sankcija. Počelo se od uspostavljanja zakonodavnog okvira, donešeni su zakoni za jačanje sistema alternativnih sankcija i smanjenje zatvorske populacije. Prilikom pośete CPT-ija 2008. bilo je preko 1800 osuđenika u ZIKS-u od čega 560 sa kaznom zatvora do šest mjeseci. Važno je imati i obučene službenike, na čemu će se još više raditi. Strategija će obuhvatiti aktivnosti realizovane u prethodne četiri godine u pogledu rekonstrukcije i adaptacije zatvora i izvršenja kazne rada u javnom interesu, kojom se smanjuje zatvorska populacija. Izvršene su 174 kazne rada u javnom interesu, a 77 je na izvršenju. U početku se prijavilo samo tri preduzeća u kojem se može vršiti ova kazna, a sada ih je 66 i još 250 javnih ustanova, na osnovu Sporazuma sklopljenih sa Ministarstvom zdravlja i Ministarstvom prosvjete.

Dva bjekstva optuženika iz zatvora su korak unazad, ali u ovim slučajevima kriv je ljudski faktor. Ministarstvo pravde je odmah pokrenulo disciplinski postupak protiv odgovornih lica i uključeni su pravosudni organi. U jednom slučaju je izrečena prvostepena pravosnažna odluka, pa je na osnovu zatvora preinačena u kaznu zatvora, a drugi je vraćen na ponovni postupak. Ovi slučajevi bjekstva su posljedica činjenice da se nije bavilo službenicima obezbjeđenja. Mali je broj službenika obezbjeđenja u odnosu na zatvorsku populaciju, a sada je njihov broj u skladu sa prostornim kapacitetima. Treba ih obučavati i oni moraju imati sertifikate i časno nositi uniformu, poznavajući svoja prava i obaveze. Na početku, svaka zemlja prolazi kroz fazu od zatvora koji liče na one iz vojnih režima, preko faze demokratije, gdje postoje sloboda i prava i za osuđenike i službenike, a na kraju je potrebno uspostaviti strategiju unapređenja. Strategija je važna i sadrži sedam ciljeva za unapređenje zatvorskog sistema u cilju poštovanja ljudskih prava i dostojanstva. Pravne norme postoje, a potrebno je raditi na bezbjednosnom aspektu, u pogledu kamera, ometača telefona i slično. Napreduje se, ali predstoji još dug period napretka. Eksperti koji prate stanje od 2012. objaviće izvještaj. Oni vide napredak, a slučajevi bjekstva se događaju i u drugim zatvorima. Treba dokazati da je zatvorski sistem u Crnoj Gori jak. Neophodna su i adekvatna budžetska sredstva kako bi službenici bili dobro plaćeni i odgovorno obavljali svoj posao.

Poslanik Zoran Miljanić je kazao da se uslovi poboljšavaju, a da u tome pomaže i nevladin sektor, ali da u društvu postoji korupcija, kao sistemska bolest. Mišljenja je da su korumpirani službenici krivi što dolazi do slučajeva bjekstva iz zatvora. Zadovoljan je što su u jednom slučaju osuđena odgovorna lica, što nije uvijek do sada bila praksa. U narednom periodu neophodno je obračunati se sa problemom korupcije koja je ušla u sve pore društva.           

Predśednik Odbora za ljudska prava i slobode dr Halil Duković je saopštio da apsolutno prihvata Izvještaj Zaštitnika jer je dobar, pregledan i daje pravu sliku stanja ljudskih prava u Crnoj Gori. Ohrabruje činjenica da je svake godine evidentan napredak, ali zabrinjava to što još uvijek treba mnogo uraditi. Posebno zabrivanja problem ćutanja administracije i svi subjekti, u saradnji sa institucijom Zaštitnika, moraju reagovati prema institucijama koje ne izvršavaju svoje zakonske obaveze. Poglavlja 23 i 24 su izuzetno važna i ne treba da se trpe kritike zbog toga. Uputio je molbu Zaštitniku da izvrši svoje zakonske obaveze u ovoj oblasti, da obavijesti Skupštinu i javnost i da zatraži smjenu starješina organa koji ne ispunjavaju svoje obaveze. Saglasan je sa poslanicom Jonicom da navedeno treba uvrstiti u Izvještaj Odbora i zatražiti izvještaj od Zaštitnika kojim će biti pobrojane institucije koje ne vrše svoje zakonom predviđene obaveze.

U posljednje vrijeme se više puta, čak i od Zaštitnika, čulo mišljenje da je Odbor drugostepeni organ i da se ponekad bavi nečim što ne bi trebalo. Da bi zaštitili Odbor i instituciju Zaštitnika, kao nezavisnu instituciju, obratio se ekspertima sa zahtjevom za tumačenje da li je u postupanju Odbora bilo dvostepenosti u odlučivanju u odnosu na instituciju Zaštitnika. Predśednik se obratio trojici eksperata: dr Jovanu Kojičiću, prof. dr Đorđiju Blažiću i prof. dr Blagoti Mitriću, koji su dostavili Odboru svoja ekspertska mišljenja. Sva tri eksperta su ocijenila da nema dvostepenosti u postupanju, ali su upozorili na nedostatke pravnog sistema, pravne praznine, nepostojanje zakona o Skupštini, Vladi i Predśedniku države. Upozorili su da sve institucije u Crnoj Gori imaju pravo da primaju i rješavaju predstavke u skladu sa Zakonom o postupanju sa predstavkama i predlozima iz 1978. godine, koji je i dalje na snazi iako je pravno neprimjenljiv, ali propisuje obavezu za sve državne institucije. Najviše kritika je pretrpio Odbor, rečeno je da nije postupao kako treba i u skladu sa Zakonom i da je Odbor u obavezi da rješava svaku predstavku. Odbor može donijeti samo političku odluku, a jedino institucija Zaštitnika pravno mišljenje. Postavlja se pitanje zbog čega treba Odbor da rješava predstavke i kome će se pomoći na taj način. Otvoreno je više dilema u ekspertskim mišljenjima koja su jasna, pa će se nakon upoznavanja članova Odbora na nekoj od narednih śednica otvoriti ova tema. Čak su i dvije tačke Zaključka Odbora osporene. Zaključio je da Zakon iz 1978. nije primjenljiv i da stvara nedoumice, te da ga treba isključiti iz pravnog sistema Crne Gore. Na kraju, ponovio je da je apsolutno saglasan sa svim što je iznešeno u Izvještaju Zaštitnika za 2015. i da će ga podržati.

Zaštitnik  ljudskih prava i sloboda Crne Gore Šućko Baković je u završnoj riječi dao komentare na izlaganja članova Odbora i ostalih učesnika u raspravi.  Saopštio je da je poslanica Jonica s pravom ukazala na urgencije, jer je to sprječavalo Zaštitnika da još efikasnije radi. U poslednjih tri godine opredijelili su se da u Izvještaju navedu sve subjekte koji nijesu blagovremeno odgovorali kako bi na taj način upoznali Skupštinu sa problemima. Međutim, shvatili su da od toga nemaju posebne koristi, pa su u cilju rješavanja problema održali sastanke sa skoro svim ministrima koji su kasnili u dostavljanju odgovora na njihove zahtjeve.  Tom prilikom ih je obavijestio da neće prećutati stanje kakvo je bilo u prethodnoj godini. Zaštitnik ne može više od toga, sem da upozna Skupštinu, a na ovaj način i javnost. Zaštitnik je naglasio da su sastanci bili veoma efektni i nada se da će stanje biti bolje u narednom periodu.

Povodom jačanja kadrovske strukture, Zaštitnik je saopštio da su prošle godine zaposlili pet novih službenika, što predstavlja značajno povećanje, a svi su pohađali najbolje obuke u okviru projekata koje je finansirala Evropska komisija, a implementirao Savjet Evrope. Povećanje broja zaposlenih mora imati svoje granice, a oni se polako približavaju maksimumu propisanom važećim Pravilnikom o sistematizaciji. Na Zaštitnika kao instituciju ne treba gledati kao na ostale organe i ne očekivati da se ta institucija treba intenzivno širiti, jer se moraju racionalno ponašati u sistemu. Naveo je da Crna Gora ima 650.000 stanovnika, a Zaštitnik ima četiri zamjenika. Poređenja radi, slovenački Ombudsman ima isto četiri zamjenika i oko 45 zaposlenih u državi sa 2,5 miliona stanovnika. Zaštitnik je saopštio da ne dopušta da im se govori da nemaju dovoljno zaposlenih, posebno od ove godine, a može im se reći da nijesu bili dovoljno efikasni. Postepeno popunjavaju kadar. Za konkurs koji su raspisali  14. januara 2016. za zaposlenje četiri nova službenika, kako je definisano Akcionim planom Vlade Crne Gore za poglavlje 23, postupak traje već četiri i po mjeseca, jer za dvije osobe odluke još nijesu konačne, a za dva mjesta nijesu dobili odgovarajući kadar. Zaštitnik je saopštio da ne mogu da obezbijede odgovarajući kadar, jer važe pravila o zapošljavanju kao u organima uprave i oni koji imaju izuzetna znanja iz oblasti ljudskih prava ne žele da prolaze provjere u Upravi za kadrove. To su ljudi koji imaju ekspertska znanja. Jedna od osnovnih zamjerki koje će Crna Gora dobiti od nadležnih tijela Ujedinjenih nacija je ta da Zaštitnik treba da dobije slobodu kao što ima Skupština prilikom zapošljavanja, odnosno da sam određuje način zapošljavanja, što ne znači samovolju.

Zaštitnik je istakao da su prošle godine podnijeli akreditaciju za dobijanje statusa od nadležnih tijela Ujedinjenih nacija i ovih dana im je ponuđen B status, iako su bili na pragu dobijanja A statusa koji ipak neće dobiti zbog nekih nedostataka u Zakonu, kako oni to vide.

Saglasan je da na promociji i povećanju vidljivosti Institucije treba uvijek raditi. U prethodnom periodu nijesu imali dobru promociju onog što su radili, a od januara 2016. godine su povećali  vidljivost. Dvije godine to mjesto nije bilo popunjeno, a Zaštitnik je mišljenja da je bolje da se ne popunja dok se ne obezbijedi kvalitetan kadar.

Prihvata da institucija treba da se bavi raznim oblastima i pitanjima, iako se ne mogu svime baviti, ali svake godine planiraju osnovne pravce. Ne bježe od mnogih pitanja. Saopštio je da su u Izvještaju govorili i o 5.000 osoba koje su sa śevera zbog lošeg ekonomskog stanja napustile Crnu Goru, a  sad se vraćaju. Ukazali su na problem i pozvali Vladu Crne Gore da stvori što bolji ekonomski ambijent. Pravo na rad  nije isto što i pravo na zaposlenje, jer država garantuje pravo na rad i ona kroz mjere ekonomske politike treba da stvori uslove za povećanje broja radnih mjesta.

U vezi sa Zakonom o zdravstvenom osiguranju, saopštio je da je njihova zakonska mogućnost da daju mišljenje na predlog zakona, a kad se utvrdi predlog zakona to je stav Vlade i poslednji momenat kad Ombudsman reaguje. Na sreću nijesu prihvaćena neka rješenja o kojima je bilo riječi.

U Izvještaju se nijesu bavili pitanjem koje se odnosi na upis nevakcinisane djece u vrtiće i škole, jer nijesu imali nijednu pritužbu, dok ove godine imaju i time se bave. Kad je u pitanju obavezna vakcinacija djece, ne postoji stav Ustavnog suda Crne Gore, ali postoji uporedno iskustvo Slovenije gdje je Ustavni sud odlučio da je važniji interes zdravlja nego pojedinačni slučajevi, ali oni nemaju zakonsko rješenje da se dijete ne može upisati u vrtić ako je nevakcinisano. Mišljenja je da je takvo rješenje neodrživo, posebno za upis djece u osnovne škole, jer je osnovno obrazovanje obavezno i ne može se uskratiti nikome, a kad takav princip važi za osnovno obrazovanje, zašto ne bi važio i za predškolsko. Najavio je da će Institucija dati svoj stav tim povodom.

Saopštio je da na dan 2. jun 2016. godine imaju ozbiljno povećanje pritužbi, preko 80% ukupnog broja pritužbi koje su imali u 2015. Naveo je da ih to raduje, ali je naglasio da smatraju da povećanje nije rezultat povećanog kršenja prava, već veće vidljivosti Institucije. Očekuju  i dalje povećanje, a nastojaće da organizuju i veći broj Dana Zaštitnika. Imaju vrlo dobru saradnju sa lokalnim samoupravama, dobijaju besplatne prostorije za održavanje Dana Zašttnika, obavještavaju građane putem lokalnih servisa i razgovaraju sa predstavnicima lokalnih samouprava o svim problemima u radu.

Zaštitnik je saopštio da nije znao da je Kojičiću upućen zahtjev za ekspertsko mišljenje i ako postoje tri ekspertska mišljenja, uz svo uvažavanje, smatra da na ovoj śednici nije prilika da se o tome govori, a da i njima treba dati mogućnost da u raspravi daju svoje viđenje. Zaštitnikova lična impresija je da je  Kojičić pominjući konkretan slučaj NVO „UPIS“ pokazao poseban nivo lične zainteresovanosti, što po njegovoj impresiji, čini duže vremena. Zamolio ga je da se time više ne bavi, da lične razloge sačuva i da ih ne potkrepljuje i brani pozivanjem na doktorske titule, iako on sve to uvažava. Ne zna čemu to vodi. Pozvao ga je da on kao savjetnik Premijera uz svo znanje koje pośeduje, a koje Zaštitnik uvažava i poštuje, pokaže znanje i rezultate tamo gdje radi. U vezi sa slučajem  NVO „UPIS“ istakao je da je Zakon  o Zaštitniku/ci ljudskih prava i sloboda Crne Gore jasan, jer je njime propisano da u slučaju kada se povodom iste pravne stvari o kojoj je podnijeta pritužba pokrene sudski postupak pred nadležnim sudom, Zaštitnik je po saznanju dužan da odmah obustavi svoj postupak. U konkurenciji dva postupka prednost ima sudski postupak, jer se u sudskom postupku stvari raspravljaju do kraja i sudske presude su obavezujuće, dok stav Ombudsmana nije obavezujući i može da djeluje snagom autoriteta. U konkretnom slučaju tužba sudu je podnijeta prije nego pritužba Zaštitniku ili negdje istovremeno, a da su u Instituciji imali tu informaciju ne bi to ni pokretali. U dualizmu postupaka prednost ima sudski postupak i nema pravne logike koja bi to mogla da pobije.

Istakao je da je i svaka kritika dobrodošla. Zaključio je da svi radimo da bi doprinijeli da građani ostvaruju svoja prava i da bolje žive.

U vezi sa izjavom da ranije nije bilo ažurnosti Zaštitnik je saopštio da je i u 2014. godini postignuta značajna ažurnost. Pominje se pitanje odgovornosti Odbora i Ombudsmana. Zamolio je da se ne govori o odgovornosti Ombudsmana, jer za to nemaju pravo kad se govori o pojedinačnim slučajevima. Ombudsman može pogriješiti, ali za stav i mišljenje Zaštitnik i zamjenik Zaštitnika ne mogu da odgovaraju. Nema ekspertskog mišljenja koje može u to da ga ubijedi.

U vezi sa pitanjem zašto Crna Gora nema zamjenika Zaštitnika koji bi se isključivo bavio pravima osoba sa invaliditetom, Zaštitnik je saopštio da takvo rješenje postoji u Hrvatskoj, ali ne u Sloveniji gdje Zaštitnik takođe ima četiri zamjenika, kao i crnogorski. U instituciji Zaštitnika su uspješni u sektoru za antidiskriminaciju o čemu svjedoče rezultati koji su vidljivi za one koji hoće da ih vide. Stanje nije idealno i ne može biti ni u jednoj instituciji, pa ni kod njih.

Kada je riječ o Analizi usklađenosti propisa sa Konvencijom UN o pravima lica sa invaliditetom i Zakonom o zabrani diskriminacije lica sa invaliditetom Zaštitnik je saopštio da su u dopisu  koji su poslali Ministarstvu za ljudska i manjinska prava naveli da je to što je urađeno dobra osnova za dalje analiziranje. Zaštitnik ima ozbiljnu zamjerku na postupanje Ministarstva u tom slučaju, jer im je dostavilo Analizu i ostavilo krakak rok da analiziraju veliki broj zakona i daju mišljenje. Saopštio je da su u Ministarstvu Analizu imali još u decembru 2015. godine i mogli su je tad dostaviti Zaštitniku. Po njegovom saznanju Analiza je opet vraćena od strane Vlade. Najavio je da će Institucija raditi sopstvenu analizu, ne zato što je Ministarstvo radi, već što je to i njihova obaveza. Smatra da ne treba žuriti iako se nekad zbog evropske agende daju kratki rokovi. Da se ne žuri sa ozbiljnim stvarima ne bi imali situaciju da se gotovo svake godine mijenja Zakon o zabrani diskriminacije, a nekoliko puta i Zakon o Zaštitniku/ci ljudskih prava i sloboda Crne Gore. Smatra da treba raditi ozbiljnije i duže vremena posvetiti zakonima kako ih ne bi često mijenjali, jer to nije dobro za pravnu sigurnost građana, niti za vladavinu prava.

Na pitanje poslanika Šabovića u vezi sa zaposlenjem osoba sa invaliditetom saopštio je da se Zakon mora poštovati. Zakon o zabrani diskriminacije uvodi posebne mjere tamo gdje postoji nejednakost u dužem vremenskom periodu i daje se prednost osobama sa invaliditetom. Ako se radi o školskoj spremi, sve osobe moraju ispuniti minimum uslova koji se traže za konkretno radno mjesto, a onda se primjenjuje princip afirmativne akcije. Zaštitnik ne bi mogao da pomogne za bilo koju osobu  da se zaobiđu propisi.

Zaštitnik je podśetio poslanika Miljanića da su i 2010. godini dali Mišljenje u slučaju Milić- Nikezić kada je bilo riječi o primjeni sile u zatvoru u Spužu i utvrdili da su prekršena njihova prava, a kasnije su ova lica podnijela predstavku Evropskom sudu za ljudska prava koji je donio presudu kojom je utvrdio da su njihova prava prekršena i u više od 15 mjesta u afirmativnom smislu se pozvao na Mišljenje Ombudsmana.

U vezi sa ćutanjem administracije upitao je šta Ombudsman treba više da uradi sem da putem Izvještaja upozna i citira statistiku Upravnog suda koji je odlučivao u upravnom sporu po tužbama gdje je preko 50% poništenih upravnih akata u 2015. Ombudsman ne može tražiti smjenu, može samo podnijeti inicijativu, a smjena, traženje i inicijativa su različite stvari.

Zaštitnik je mišljenja da se Odbor prošle godine nije bavio onim što je Zaštitnik utvrdio, već se u Zaključcima bavio institucijom Zaštitnika. Smatra da nije dobro baviti se Institucijom, naglašavajući da on ne bježi od odgovornosti. Ako su slabi rezultati u pojedinim oblastima, što su i prošle godine u Izvještaju konstatovali, nijedan od zaključaka nije bio u tom pravcu, nego su Zaključkom pozvani građani  da se žale na Ombudsmana. Zaštitnik je saopštio da im je potrebna pomoć Odbora. Prošle godine Odbor se u više od 15 zaključaka bavio institucijom Ombudsmana i upitao je da li se neki drugi odbor na taj način bavio nekom institucijom. Siguran je da nije, ali njima to i ne smeta.

Izvještaj Evropske komisije o Crnoj Gori za 2015. godinu temelji se na podaci prikupljenim zaključno sa martom 2015. Uporno se ponavlja da Ombudsman nema kapaciteta, pa i u godini kad su ostvarili najveću ažurnost i kada u antidiskriminaciji i prevenciji torture nemaju gotovo nijedan neriješen slučaj. Evropska komisija je čak saopštila da Ombudsmana treba učiti kako da potroši novac. Naglasio je da neće polemisati sa Evropskom komisijom, ali je to neko ovdje u Crnoj Gori saopštio. Novac za zarade službenika koje će ove godine primiti i zamjenika koji treba da bude izabran, a što nije urađeno u ovih pet mjesec, opet će biti vraćen, jer su to strogo namjenska sredstva.

Povodom Zakona o  postupanju sa predstavkama i predlozima iz 1978.  godine Zaštitnik je ukazao na život pravne norme i zakona, navodeći da zakon prestaje da važi izričitom normom nekog drugog zakona, a u ovom slučaju nemamo takav zakon i on formalno-pravno postoji u pravnom sistemu Crne Gore i s tog aspekta predstavlja pozitivno pravo. Ali, s druge strane postoji derogacija kada do prestanka dolazi donošenjem kasnijih normi koje tu oblast uređuju na sasvim drugačiji način. Od Rimskog prava važi pravilo da kasniji zakon derogira raniji. Zaštitnik je uvjeren da je veliki dio normi tog Zakona derogiran putem Zakona o Zaštitniku/ci ljudskih prava i sloboda Crne Gore i mnogih drugih propisa koji su kasnije donešeni, a da li je Zakon u cjelini- tu mora biti oprezan.

Predśednik Odbora dr Halil Duković je istakao da Odbor razmatra Izvještaj o radu Zaštitnika ljudskih prava i sloboda i zbog toga se mora baviti Insitucijom i njenim radom.

Nakon rasprave, Odbor je većinom glasova podržao Izvještaj o radu Zaštitnika ljudskih prava i sloboda Crne Gore za 2015. godinu, a predlog zaključaka koji će biti upućeni Skupštini utvrdiće na narednoj śednici.

Uvodno obrazloženje o Izvještaju o razvoju i zaštiti prava manjinskih naroda i drugih manjinskih nacionalnih zajednica u 2015. godini dao je Leon Gjokaj, generalni direktor Direktorata za unapređenje i zaštitu prava manjinskih naroda i drugih manjinskih nacionalnih zajednica navodeći da je osnovni cilj Izvještaja da pruži prikaz politike zaštite manjina, kako u normativnom dijelu, tako i po pojedinim oblastima društvenog života značajnim za zaštitu manjinskih naroda i drugih manjinskih nacionalnih zajednica. Saopštio je da u Crnoj Gori postoji dobar zakonodavni i institucionalni okvir, a u Izvještaju su predstavljene najznačajnije aktivnosti Ministarstva za ljudska i manjinska prava i drugih nadležnih ministarstava, Centra za razvoj i očuvanje kulture manjina, Fonda za zaštitu i ostvarivanje manjinskih prava i savjeta manjina. Jedan od osnovnih ciljeva je puna integracija manjinskih naroda, uz očuvanje njihove nacionalne posebnosti i zaštite njihovih prava, kao i unapređenje rada postojećih institucija.  Upoznao je sa najvažnijim aktivnostima Ministarstva navodeći da su u saradnji sa Upravom za kadrove uradili istraživanje o zastupljenosti manjinskih naroda i drugih manjinskih nacionalnih zajednica u državnim organima, organima državne uprave, organima lokalnih uprava, sudovima i Državnom tužilaštvu, sa čijim rezultatima je upoznat i Odbor za ljudska prava i slobode. Saopštio je da je povodom te Informacije Vlada usvojila predlog mjera koji je upućen svim nadležnim organima na upoznavanje i realizaciju. U 2015. godini nastavili su aktivnosti na praćenju memoranduma koje su potpisali sa Upravom za kadrove, Univerzitetom Crne Gore i Unijom poslodavaca. 2015. godine potpisan je Memorandum o saradnji sa Policijskom akademijom u cilju uvažavanja principa afirmativne akcije prilikom upisa studenata. Ministarstvo za ljudska i manjinska prava je uključeno u regionalni projekat „Unapređenje ljudskih prava i zaštita manjina u jugoistočnoj Evropi“ koji implementira Savjet Evrope, a finansira Evropska unija. Projekat ima za cilj poboljšanje pristupa pravima manjina na raznim nivoima vlasti u skladu sa standardima Savjeta Evrope, prvenstveno Evropskom konvencijom za zaštitu nacionalnih manjina i Okvirnom konvencijom za zaštitu regionalnih ili manjinskih jezika. U okviru ovog Projekta sve lokalne samouprave koje su multietničke imaće priliku da tokom studijskih pośeta razmijene iskustva sa zemljama regiona. Za predstavnike državnih organa biće organizovana studijska pośeta Strazburu od 12. do 15. juna 2016. godine u cilju obuke za što bolje praćenje i izvještavanje o određenim dokumentima Savjeta Evrope koje je Crna Gora ratifikovala.

U Izvještaju su prikazane aktivnosti realizovane na planu poboljšanja položaja Roma i Egipćana u Crnoj Gori. Istakao je da je važno naglasiti da je prošle godine objavljen prvi crnogorsko-romski rječnik i to je prvi rječnik objavljen sa crnogorskog na neki drugi jezik i prvi rječnik koji je izdao Zavod za udžbenike i nastavna sredstva.  Iz Izvještaja se zaključuje da se u pojedinim oblastima društvenog života značajnim za očuvanje identiteta manjinskih naroda i drugih manjinskih nacionalnih zajednica preduzimaju aktivnosti uz puno poštovanje onog što je definisano međunarodnim standardima. U oblastima u kojima postoje određeni nedostaci, preduzeće se dodatne  mjere na unapređenju stanja. Svi zajednički treba da radimo na izgradnji svijesti u cilju održavanja dobrih multietničkih odnosa kakvi postoje u Crnoj Gori. U narednom periodu treba nastaviti sa aktivnostima na unapređenju stanja u pogledu zastupljenosti manjinskih naroda u državnim i organima lokalnih samouprava gdje već postoje određeni pozitivni pomaci. Kada je riječ o obrazovanju, postoji dobar zakonodavni okvir, a u praksi predstavnici manjina ne uče samo o sebi, već treba omogućiti i da učenici koji dolaze iz većinskih zajednica uče o manjinama. U oblasti informisanja, potrebno je povećati broj emisija koje se  odnose na pripadnike manjinskih naroda.

Predśednici Savjeta Muslimana Crne Gore, Bošnjačkog savjeta i Albanskog nacionalnog savjeta predstavili su izvještaje o radu i finansijskom poslovanju njihovih nacionalnih savjeta u 2015. godini. Saopštili su da je njihov rad i način trošenja sredstava veoma transparentan, a da su u prethodnoj godini iz Budžeta Crne Gore dobili po 50.000 eura. Saglasni su da imaju veoma dobru saradnju sa Ministarstvom za ljudska i manjinska prava.

Predśednik Savjeta Muslimana Sabrija Vulić je saopštio da je prisutan problem asimilacije Muslimana u Crnoj Gori. U svakom savjetu su i predstavnici Skupštine i lokalni funkcioneri tako da je moguće ostvariti kontrolu nad njihovim radom.

Predśednik Bošnjačkog savjeta Osman Nurković je saopštio da je jasno zašto su savjeti formirani i koja je njihova uloga, a u izvještajima međunarodnih organizacija samo se osvrt daje na trošenje sredstava. Smatra da najprije treba vidjeti zemlje okruženja i kakvi su materijalni uslovi za rad savjeta u tim zemljama. Ocijenio je da je zakonodavni okvir u Crnoj Gori u ovoj oblasti dobar, ali ga treba unapređivati. Problem je što se mišljenja savjeta i predlozi za poboljšanje zakona ne uvažavaju. Podśetio je na Predlog zakona o nacionalnim simbolima i Predlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o manjinskim pravima i slobodama, kada su savjeti predlagali da se za finansiranje nacionalnih savjeta izdvoji 0,10 % ukupnog budžeta kako bi na osnovu tih sigurnih sredstava mogli da planiraju aktivnosti. Institucionalni okvir je prilično dobar, ali efikasnost rukovodećeg kadra treba poboljšati. Istakao je da u narednom periodu ključne aktivnosti treba preduzeti u oblasti zapošljavanja, obrazovanja, informisanja i kulture manjina.

Predśednik Albanskog nacionalnog savjeta Genci Nimanbegu je saopštio da je savjet osnovan da predstavlja i zastupa manjinu i u principu ima savjetodavnu ulogu, jer podnosi inicijativu Predśedniku države ako smatra da je neki zakonski akt u suprotnosti sa pravima manjinskih naroda, podnosi predlog državnim organima za unapređenje položaja manjine, učestvuje u planiranju i osnivanju vaspitno-obrazovnih institucija, ali savjet za to ima malo kapaciteta. Takođe, daju mišljenje na predmetne programe koji izražavaju posebnost manjinskih naroda i drugih manjinskih nacionalnih zajednica. Savjet je organ za koji nije definisano da odgovora Ministarstvu za ljudska i manjinska prava ili Skupštini Crne Gore, već je to samostalni organ koji predstavlja manjine. Izvještavaju o utrošku sredstava, ali nijesu ispod Ministarstva za ljudska i manjinska prava. U izvještajima Evropske komisije diskutabilno je uopštavanje kad se navodi da su manjine dobile 1.300.000 eura, a trebalo bi odvojiti sredstva koja dobija Fond za zaštitu i ostvarivanje manjinskih prava od onih koja dobijaju manjinski savjeti. Naveo je da predstavlja albansku nacionalnu zajednicu koja je i jezički drugačija.  Pravo na informisanje u Crnoj Gori ostvaruje se na štetu Albanaca i Roma, iako ima određenih pokušaja za unapređenje stanja u Radio-televiziji Crne Gore u toj oblasti. Albanski savjet je najviše aktivnosti realizovao u oblasti informisanja, na regulisanju statusa Koha Javore, jer Savjet vrši ulogu finansijsko-ekonomskog servisa za ovaj list. Druga važna oblast u kojoj su djelovali je obrazovanje i u Crnoj Gori ima mjesta za unapređenje stanja u toj oblasti. Istakao je da su brojne aktivnosti realizovali u oblasti kulture i očuvanja tradicije.

Saopštio je da se ne bave osnovom  problema koji se tiče manjina. Problem je Zakon o manjinskim pravima i slobodama koji je „izigran“, ako ne na pravnom, onda na ljudskom i moralnom osnovu osnivanjem Srpskog nacionalnog savjeta, jer predśednik Savjeta kaže da nije manjina, a u poslednjih šest godina od Fonda crpi 2-3 miliona eura.

Predśednik Odbora dr Halil Duković je saopštio da treba pogledati ukupnu sliku u Crnoj Gori u ovoj oblasti. Crna Gora ima Ministarstvo za ljudska i manjinska prava, Fond za ostvarivanje i zaštitu prava manjina, Centar za očuvanje kulture manjina i savjete manjina, a svi se bave unapređenjem položaja manjinskih naroda. Rijetko koja država ima toliko institucija u toj oblasti, a i pored toga, stanje nije dobro. Nacionalni savjeti treba da budu predvodnici nacionalnih politika manjinskih naroda. U nacionalnim savjetima su poslanici iz reda manjinskih naroda ukoliko prihvate, gradonačelnici, predśednici skupština opština i oni koji budu izabrani na elektroskoj skupštini, odnosno najveća elita iz manjinskih naroda. Pa zar takvi ljudi nijesu u stanju da kažu šta je potrebno jednoj manjini. Nažalost, savjeti to ne rade, jer još uvijek nijesu naučili da rade zajedno. Potrebno je stvari sagledati ne sa aspekta političkih partija, već sa aspekta interesa građana. Na to ukazuje međunarodna zajednica i ne može se polemisati sa izvještajima Evropske komisije, već ono što sugerišu mora se realizovati. Postoje brojni mehanizmi, ali zbog nekih unutrašnjih razlika oni se ne sprovode. Istakao je i da se sa 50.000 eura može dosta uraditi, posebno uz dodatna sredstva iz Fonda i Centra za razvoj i očuvanje kulture manjina.

Leon Gjokaj je zaključio da Ministarstvo ima odličnu saradnju sa Odborom za ljudska prava i slobode, manjinskim savjetima, a Direktorat za unapređenje i zaštitu prava manjinskih naroda i drugih manjinskih nacionalnih zajednica ima odličnu saradnju i redovnu komunikaciju sa nevladinim sektorom. Za sve predloge zakona moraju dobiti saglasnost od Evropske komisije. Podśetio je da su najprije bili predložili da savjeti za finansiranje dobiju 0,10% sredstava budžeta, a ako se izbore kod Ministarstva finansija da im se fiksno dodijeli 0,05% treba da budu zadovoljni. U vezi sa srazmjernom zastupljenošću, dužni su da upoznaju pripadnike manjinskih naroda sa principom afirmativne akcije, a svim rukovodiocima nadležnih državnih organa upućene su preporuke u tom pravcu. Regionalni razvoj je prepoznat  u Izvještaju o razvoju i zaštiti prava manjinskih naroda i drugih manjinskih nacionalnih zajednica i u Predlogu zakona o izmjenama i dopunama Zakona o manjinskim pravima i slobodama. Obavijestio je da u saradnji sa Upravom za kadrove završavaju istraživanje o zastupljenosti pripadnika manjinskih naroda u Upravi policije da bi vidjeli kakvo je stanje u toj oblasti, a to su uradili osluškujući inpute manjina.

Usled nedostatka kvoruma, izjašnjenje o Izvještaju o razvoju i zaštiti prava manjinskih naroda i drugih manjinskih nacionalnih zajednica u 2015. godini odloženo je za narednu śednicu Odbora.