Poštovani građani Crne Gore, poštovane kolege, gospodine potpredsjedniče Vlade Markoviću,

Postavio sam vam sledeće pitanje:

Nedavno je Vlada Crne Gore, odnosno Ministarstvo vanjskih poslova i evropskih integracija objavilo prevod izvještaja Evropske komisije sa skrininga za poglavlja 23, 24 i 25, odnosno preporuke koje bi Vlada Crne Gore trebala realizovati.

Izvještaji o skriningu prestavljaju dokumenta u kojima je dat stepen usklađenosti nacionalng zakonodavstva sa evropskim, uz preporuke za dalje korake koje države članice treba da sprovedu za uspješno zatvaranje poglavlja.

Moje pitanje glasi: Da li je Vlada Crne Gore preduzela neke aktivnosti na realiziacji ovih preporuka i ukoliko jeste, iz kojih oblasti i u kojem obimu?

Nepsredni lajtmotiv za ovo moje pitanje predstavljala su i ona tri ključna člana deklaracije koja je Socijalistička narodna partija bila predložila ostalim kolegama i koji govore da je temeljni interesni cilj punopravno članstvo Crne Gore u Evropskoj uniji, da smo čvrsto opredijeljeni za poštovanje i ostvarivanje svih vrijednosti zajedničkih politika i, naravno, sve ono na čemu se temelji takozvani Lisabonski ugovor. Evropska komisija je u izvještajima, koliko smo imali prilike da vidimo preko sredstava javnog informisanja od njenih prestavnika, komentarisala i pozivala Vladu Crne Gore da prije svega uradi dodatne napore u borbi protiv korupcije i organizovanog kriminala, naravno, uz neophodno jačanje efikasnosti i nezavisnosti pravosuđa.Oni su apelovali da izmjenimo Ustav u skladu sa preporukama Venecijanske komisije.

Međutim, ključni izazov za nas ostaje osposobljavanje institucija za borbu protiv organizovanog kriminala i korupcije. Mi smo usvojili određeni set antikorupcijskih zakona, imali smo prvi put normativne osnove da se uhvatimo ukoštacsa tim pošastima. Međutim, da li smo uspjeli da sve ono što smo usvojili u ovom parlamentu implementiramo? Zakon o izmjenama i dopunama Krivičnog zakona, saradnja sa Interpolom, policijskim službama članica Evropske unije i drugim međunarodnim partnerima, da li su dovoljni da mi zaista krenemo i uhvatimo se ukoštac prilikom analiziranja svega onoga što su nam kolege iz Evropske unije dali? Izrađena je mapa organizovanog kriminala i procjena prijetnje od organizovanog kriminala čime je, da je sreće, u nekom normalnom demokratskom društvu zaokružen strateški okvir u ovoj važnoj oblasti, a da li je stvoren zaista osnov za efikasnu borbu protiv ovog globalnog fenomena očekujem da ćete mi kazati u odgovoru.

Jedna od stvari koje je Evropska komisija nama sugerisala jeste i zaštita novinara. Oni su govorili između ostaloga da je potrebno osigurati zaštitu novinara od prijetnji i nasilja, naračito kroz efikasne istrage prethodnih napada i odgovarajuće kazne. To smo pročitali u tom izvještaju, pogotovo za 24. poglavlje – pravda, sloboda i bezbjednost. Jedna stvar koju bih ovom prilikom rekao je činjenica za takozvane sumnjive transakcije i finansijske istrage. Gro ovog izvještaja koji govori o borbi protiv korupcije i organizovanog kriminala i prepruka govori prije svega o skriningu upravo na te stvari koje su vrlo značajne oko finansijskih istraga, a tiču se ostvarivanja kompletnih rezultata, pa vas pitam i u tom pogledu šta se uradilo u tom jednom od najbitnih segmenata preporuka koje je Evropska komisija nama dala.

PREDŚEDAVAJUĆI SULJO MUSTAFIĆ:

Zahvaljujem, kolega Laloševiću.

Gospodine Markoviću, izvolite.

DUŠKO MARKOVIĆ:

Poslaniče Laloševiću, pitanje je inspirativno, za kvalitetan odgovor potrebno je više vremena. Ja ću pokušati da pročitam ovo što sam pripremio, ne vjerujem da će vas to zadovoljiti, pa ću pokušati da dam dodatni komentar koji nije sadržaj ove pripreme.

U dijelu izvještaja koji se odnosi na stanje u oblasti pravosuđa je jasno konstatovano da je Crna Gora obezbijedila solidan zakonodavni okvir za funkcionisanje pravosudnih organa, ali da postoji prostor za dalje unapređenje prvestveno kroz izmjenu Ustava. Podsjetiću vas da je ovo jedna od prioritetnih obaveza u procesu evropskih integracija čija realizacija obezbjeđuje ispunjavanje niza ostalih preporuka u oblasti pravosuđa i temeljnih prava, kao što su izmjene Zakona o sudskom savjetu, Zakona o državnom tužilaštvu, Zakona o sudovima itd. Osim navedenog, na ovom putu biće potrebno još mnogo izmjena i dopuna postojećih zakonskih rješenja, definisanja faza i rokova u kojima je moguće obezbijediti potpunu usklađenost. Takođe, u obezbjeđivanju institucionalnioh pretpostavki treba razmišljati da li će biti potrebno uspostavljanje posebnih organizacionih jedinica u okviru postojećih institucija ili definisanje novih nadležnosti postojećih organa,neophodnih za primjenu novih standarda koje izmjenama zakonodavstva uvodimo u naš pravni sistem.

U pogledu jačanja administrativnih kapaciteta potreban je cijeli set aktivnosti kojima će se u adekvatnom vremenskom intervalu obezbijediti, prvo, dovoljan broj službenika za sprovođenje i primjenu novih zakonskih rješenja i procedura, a paralelno sa tim i obuke neophodne za kvalitetnu i efikasnu primjenu novih propisa. Važno je podsjetiti da smo upravo zbog blisko uspostavljene komunikacije sa Evropskom komisijom uspjeli za relativno kratko vrijeme da uspješno prebolimo prve faze integracionog procesa. Ni tokom prošle godine ni početkom ove godine konkretni koraci u refromski procesima ne izostaju. Pomenuću samo neke od najznačajnih.

Pripremljena je analiza potrebe racionalizacije pravosudne mreže i tu analizu je Vlada usvojila prije dvije nedjelje. Podsjetiću vas da je jedna od preporuka u toj analizi da idemo ka specijalizaciji i koncentraciji nadležnosti. Specijalizacija znači da ćemo ići u pravcu formiranja, na primjer, govorim sada u smislu preporuke, jednog specijalizovanog suda za organizovani kriminal i korupciju na nivou Crne Gore, a ne sada kao što imamo dva specijalizovana odjeljenja u Bijelom Polju i Podgorici, a ta dva odjeljenja nisu zadovoljavajuće popunjena kadrovski, a istovremeno trošimo i sredstva, materijalna sredstva i resurse i ne postižemo rezultat.

Ili na primjer, jedna od preporuka u toj analizi je da je moguće ići u pravcu formiranja specijalnog tužilaštva za organizovani kriminal i korupciju ili ići drugim modelom donošenja posebnog zakona koji će obezbijediti jedinstveno institucionalno funkcionisanje više segmenata i institucija u borbi protiv organizovanog kriminala i korupcije, kao što je odjeljenje za organizovani kriminal u policiji, specijalno odjeljenje u tužilaštvu za organizovani kriminal i korupciju, finansijske službe, poreske službe, itd.

Takođe smo već pripremili izmjene Krivičnog zakonika. Tim izmjenama smo unijeli oko 80 izmjena koje treba takođe da unaprijede naš Krivični zakonik i stvore kvalitetnije pretpostavke za borbu protiv kriminala i korupcije, a strategija reforme pravosuđa za 2013- 2017. godinu je, takođe, u završnoj fazi.

I već sam pomenuo ovu analizu koja treba da odgovori na to kakav ćemo institucionalni okvir imati u borbi protiv organizovanog kriminala i korupcije.

Želim sada u ovom komentaru da, vi ste to pitanje postavili - da li smo odgovorili onome što je naš interes? Ne. Ali, da li smo uradili određeni posao? Jesmo. Da li imamo odlučnost da te rezultate ostvarimo? Imamo. Ali, kao što znate, to je dug proces, to je dug proces sazrijevanja. To nije samo proces uvođenja standarda i prihvatanje standarda. Mi ćemo biti pred mnogo većim izazovom, razumijevanjem standarda. Jer, od onog stepena razumijevanja standarda znači sposobnost primjene zakona. A složićete se gospodine Laloševiću da je za sve nas u Crnoj Gori, od političara do običnog službenika i činovnika, taj izazov jedan od najvećih izazova, ne samo prihvatiti standarde, nego razumjeti standarde,a kad ih razumijete onda nema dileme oko njihove primjene. Ja vjerujem da ćemo ovom procesu približavanja evropskoj uniji, doći do onog trenutka kada ćemo biti ne samo sposobni da prihvatimo standarde da iskažemo političku volju, nego da će naši službenici, činovnici, pa i političari razumjeti standarde i raditi u interesu dobra i građanina i države.

Zahvaljujem se.

PREDṤEDAVAJUĆI SULJO MUSTAFIĆ:

Zahvaljujem.

Pravo na komentar.

VASILIJE LALOŠEVIĆ:

Gospodine Markoviću, vi ste u jednoj rečenici dali nadu da ovaj proces zaista može da počne da se radi kvalitetno. Vi ste kazali "Da, mi smo odgovorni" i priznali ste da nismo odgovorili mnogim pitanjima koje su nam gospoda iz Evropske komisije dali. Ali ste onda kazali - "Imamo li odlučnost? Da". E upravo to je suština svega toga da mora postojati politička volja za obračun sa ovim pošastima.

Kažu iz Evropske komisije upozoravaju da je korupcija rasprostranjena u mnogim oblastima i nastavlja da bude ozbiljan razlog za zabrinutost u Crnoj Gori. Ja se sjećam, kada smo ovdje vodili priču o takozvanoj strategiji za borbu protiv korupcije i kada je sama Vlada, ja mislim 2011. godine usvojila strategiju i kazala ,,da su oblasti visokog rizika od korupcije u Crnoj Gori, u oblasti lokalne samouprave, prostornog planiranja, javnih nabavki, privatizacije, obrazovanja, zdravstva. Da je rizik pojave korupcije takođe visok u poreskoj upravi, carinama, unutar pravosudnog sistema i u policiji.”

Komisija dakle, preporučuje nešto što je sama pročitala u onome što ste im vi dostavili, i dostavili praktički rizike od korupcije u Crnoj Gori o kojim oblastima oni govore da je usvajanje jednog, a ja bih predložio i vama da razmislite o tome, naravno da ja nisam kapac da će te vi mene poslušati, ali zašto ne reći ovog 20. marta, da treba možda usvojiti više ovih strategija oko svih oblasti, makar one bile internog karaktera, kako bi se uhvatili zaista jakim snagama u borbu protiv ove pošasti.

Ima jedna stvar koju sam zaboravio da kažem u onom uvodu, a koju ću sada reći. Marija Garsija Fidelgo, savjetnica za skrining sa Crnom Gorom, kazala je vrlo jasno, da je taj skrining najvažniji početak i najvažniji prvi korak u procesu pridruživanja. Ukoliko sada skensamo, taj sam izraz upotrijebio danas kad sam uputio onu blagu kritiku nekome za predsjednički sto, ukoliko skensamo sada na ovom prvom koraku nema nama brzog procesa i nema nama povratka jer ćemo bogami izgubiti dosta vremena. A koje su to preporuke, evo recimo samo iz jedne oblasti. Pomenuo sam je, evo sumnjive transakcije finansijske istrage.

Nakon objavljivanja preporuka moramo se uvezati, uspostaviti kontakt sa institucijama Evropske komisije za sprečavanje pranja novca. Moramo povećati primjenu sankcija za nepoštovanje zakona i obaveze banaka o izvještavaju, moramo uspostaviti informatičku politiku identifikacije hardvera i softvera za potrebe analize podataka koji se odnose na pranje novca. Moramo poboljšati međuagencijsku saradnju. Članovi Odbora za bezbjednost su se uvjerili da ta saradnja apsolutno ne postoji, pogotovu u oblasti pranja novca. Famozni je slučaj kada je onaj čovjek došao i uplatio dva i po miliona evra u jednoj od crnogorskih banaka sve u malim i sitnim apoenima. To nigdje u svijetu nema da se on ne registruje i da banka međuagencijski sarađuje i upozori na sve to.

Ovo je vrlo edukativna priča koja moće poslužiti svima nama da dođemo do uspješnog rezultata. Moramo jačati kapacitete i resurse specijalizovanih jedinica u okviru policije. Zašto i ne bi trebalo da bude sramota nikoga da kaže - da u crnogorskoj policiji ne postoje specijalizovane jedinice koje će se boriti protiv ovoga. A ovo je jedna od svakako najvećih opasnosti, jer pranje novca podrazumijeva rušenje finansijske stabilnosti i svega onoga što čini osnov jedne države.

I morate mi dozvoliti, gospodine Mustafiću samo da nagovijestim jednu vrlo značajnu stvar koja će možda biti tematika na nekom drugom.

Pravosuđe, antikorupciona politika, osnovna prava, proceduralne zaštitne mjere, zaštita podataka o ličnosti, samo su dio onoga što ćemo morati, u sklopu ovoga poglavlja 23. 24. da uđemo duboko, duboko u poreHvala vam, i sama činjenica da ste danas kazali da postoji odlučnost, govori da možemo svi zajedno uraditi mnogo u ovoj oblasti. Hvala vam.

Moje drugo pitanje, gospodine ministre. Svjedoci smo u ovih 100 dana nove-stare Vlade, a vrlo je smiješno ovu vladu nazvati novom ako je na čelu čovjek koji već sedam hiljada dana ili više od sedam hiljada dana vlada ovom državom.I sada odjednom on je po sedmi put na čelu Vlade i neko njega naziva novim premijerom a Vladu nova Vlada. Nema nijednog unutar te Vlade koji nije po par mandata već bio, tako da je to sve blisko jednoj kozeriji, ali dobro, takva smo država još uvijek, nećemo još dugo.

Dakle, svjedoci smo da je 100 dana nove-stare Vlade proteklo u znaku političke korupcije. Imali smo aferu Đurović, pa odmah na nju se nastavila afera “snimak”, pa se na nju nastavila afera Škerović, a afera Đurović se naslonila na aferu Telekom, a svemu tome je predhodila afera “listinzi” itd. Samo se naslanja jedna afera na drugu, a nijedna se ne razrješava.

Moje pitanje je, gospodine Markoviću - Do kada ćete odbijati da pokrenete pitanje odgovornosti vrhovne državne tužiteljke Ranke Ćarapić? Zašto to pitam?

Vrhovna državna tužiteljka, gospodine Markoviću, vi se odlično sjećate, nije se složila sa Njujorškim sudom vazano za aferu Telekom. Njujorški sud je pošao od stanovništa da je tamo bila korupcija, ona kaže da nije bilo uopšte korupcije. Mi ćemo još to da ispitamo, onaj ko misli da je ta afera završena taj se grdno vara, ta će afera na kraju da se rasvijetli.

Drugo, vrhovni državni tužilac ne razumije neke briselske eksperte koji se čude u izvještaju o napretku Crne Gore, da u jednoj zemlji koja ima takav problem sa korupcijom kakav ima Crna Gora, nema niti jednog tužioca, ni osnovnoga, čiji je legitimitet i profesionalni integritet doveden u pitanje sa aspekta korumpiranosti. Nije postavljeno čak ni pitanje. Ona uopšte ne razumije to, ona kaže mi smo svi okej, svi zaposleni u mojoj organizaciji su okej. Tako da moje pitanje je upravo na tom fonu, na fonu svih onih stanova. Ja sam, gospodine Markoviću, pokušao da poredam sve one stanove koje je uspio za dvije-tri godine da napabirči osnovni tužilac u Baru gospodin Magdalinić i njegova porodica, a ne mogu da to uspijem, Mislite li vi stvarno da taj broj stanova, od kojih su neki u zgradi gospodina Škerovića, nema nikakve veze sa onim ponašanjem osnovnog tužioca u Baru.

PREDŚEDAVAJUĆI SULJO MUSTAFIĆ:

Zahvaljujem, gospodine Pavloviću, imaćete prilike u komentaru da nastavite.

Potpredsjednik Marković.

DUŠKO MARKOVIĆ:

U svom odgovoru na dopunsko pitanje zaboravio sam da prokomentarišem i da se još jednom odredim oko odluke Apelacionog suda, jer ona se potpuno drugačije tumači. Tamo nema oslobađajuće presude, nego je vraćen na ponovni postupak. Znači, vraćen je na ponovni postupak i sačekajmo odluku Višeg suda u Bijelom Polju i sačekajmo pravosnažnu odluku. Zakonom su ustanovljene provjere viših sudova preko prava žalbe i odbrane i tužioca pred Višim sudom. Znači, ta odluka nije pravosnažna i nije u redu da se pozivajući se na nju, na nepravosnažnu odluku, određujemo o onome šta će biti krajnja odluka, odnosno posljedice takve odluke. Evo, ja bih vas molio, jer zaista nije tako.

U odnosu na vaše postavljeno pitanje, afera ne znači apriori i odgovornost. Treba reći da svaka afera ima politički i pravni, odnosno zakonski aspekt. Ono što je evidentno u svim aferama, aferama koje vi pominjete, jeste da uglavnom preovlađuju politički razlozi, a ne činjenice. Takođe je evidentno da je afera “listing” politički motivisana pri čemu je svima poznato da se kod tužilaštva slučaj listing nalazi u fazi izviđaja i krivičnopravne ocjene do sada utvrđenih činjenica. Takođe, poznato je da je afera “snimak” konstruisana putem nekih medija i ima za cilj narušavanje ugleda Crne Gore, a ne utvrđivanje činjenica i istine na temelju vjerodostojnih dokaza. Kao što sam već rekao, do istine se može doći samo u zakonitom postupku i od nadležnog organa. U ovom slučaju Vrhovni državni tužilac je nakon detaljne analize sadržaja izjava na skupovima Demokratske partije socijalista odnosno organa Demokratske partije socijalista došao do ocjene da u tim izjavama nije bilo kršenja zakona. Taj stav je doveden u pitanje od različitih aktera na političkoj sceni i zbog toga ja pozivam svakog pojedinca čije je pravo ograničeno ili uskraćeno po bilo kom osnovu pa i po osnovu političke pripadnosti, da obavijesti tužioca ili policiju i da se u skladu sa tim obezbijedi zakoniti postupak.

Profesionalna saradnja nadležnih tijela u slučaju Škerović nije bila na profesionalnom nivou te je iz tih razloga Više državno tužilaštvo u Podgorici, kao dio jedinstvene tužilačke organizacije, preuzelo ovaj predmet. U tužilaštvu i u sudu ovaj slučaj se detaljno analizira sa aspekta zakonskog postupanja i vidjećemo kakvi će rezultati biti u tom smislu i sa aspekta ovih vaših ocjena, odnosno informacija.

Što se tiče dostavljenih dokaza od strane političkih partija vezano za gospodina Draga Đurovića, tužilaštvo intenzivno radi na ovom predmetu. U informaciji koje sam dobio od tužilaštva vezano za navodno falsifikovanu diplomu Pravnog fakulteta Univerziteta u Prištini koja je mogla biti jedan od osnova pritiska, tužilaštvo je izvršilo provjeru u pravcu krivičnog djela falsifikovanja isprave i zatražilo od Univerziteta u Prištini obavještenje da li je diploma zakonita. Obavještenje je stiglo i Đurovićeva diploma nije falsifikovana.

Drugo, radi potpunog utvrđivanja činjeničnog stanja tužilaštvo će sprovesti i druge istražne radnje nakon čega će ocijeniti potrebu za eventualnim saslušavanjem novih svjedoka čime bi vjerovatno bile iscrpljene sve mogućnosti koje tužilaštvu u ovom trenutku stoje na rasplaganju.Ja sam samo iznio dio onoga što je tužilaštvo napisalo, zaista postoji veliki spisak ljudi koji su saslušavani, od kojih su uzimane izjave, analize telefonskih komunikacija i druge operativne radnje. Reći ću da nijesmo potpuno svi zadovoljni i pred nama ima mnog posla, ali u ukupnom procesu mislim da ne treba da izdvajamo lične rezultate pojedinih starješina, već u kontekstu ukupnog kvaliteta rada svih organa nadleženihza postupanje u ovom oblastima. Posebno zato što borba protiv organizovanog kriminala zahtijeva timski rad i blisku međuinstitucionalnu saradnju, kako sam već ranije rekao. Naravno, kao odgovoran član Vlade sa svojim kolegama intenzivno radim na cijelom nizu aktivnosti da se institucije ojačaju i odgovore svojim obavezama.

Da zaključim, ne bismo smjeli dozvoliti da institucije iznevjere naše ukupno očekivanje i očekivanja građana. Uz dužno poštovanje vezano za vaš osnovni upit, koje iskazujem prema vašem stavu i političkim oponentima u cjelosti, sve što mi je u nadležnosti, pa i pomenuta incijativa, sprovodi se isključivo na osnovu mojih profesionalnih principa i ocjena, a nikako po bilo čijim zahtjevu ili, ne daj bože, uticaju.

PREDŚEDAVAJUĆI SULJO MUSTAFIĆ:

Zahvaljujem potpredsjedniku Markoviću.

Pravo na odgovor, gospodin Pavlović.

KOČA PAVLOVIĆ:

Gospodine Markoviću,

Centar mog pitanja je bio vaš odnos prema gospođi Čarapić. Zašto izbjegavate i dalje, uprkos svemu, da pokrenete pitanje njene odgovornosti? To sad više uopšte nije pitanje gospođe Čarapić. Ja mislim da ne postoji više niko ko ima bilo kakvu dilemu oko toga da sa gospođom Čarapić ne možete imati nikakve ozbiljne rezultate.Nikakve rezultate. Od kada je gospođa Čarapić ušla u svoju završnu, terminalnu fazu, mi imamo afere u kojima se ona bavi izviđajem ne dok ih ne rasvijetli, nego dok ne zaboravi javnost na to, javnost dok ne zaboravi. Navedite mi jednu stvar, gospodine Markoviću, koju je rasvijetlila gospođa Čarapić. Nemojte biti neozbiljni toliko. Znači, ovdje se više ne radi o gospođi Čarapić, ovdje se radi o vašem političkom kredibilitetu, o tome koliki je, koji ste izgradili u Briselu. To što imate u Briselu je sada na tasu. Ono je, moram reći, krajnje neozbiljno bilo. Gospodin Lange je ovdje redovno došao, svakih 15-20 dana će dolaziti gospodin Lange, uvredljivo je, treba da kažemo otvoreno crnogorskoj javnosti, došao je hitno da vidi o čemu se radi u aferi “snimak” i tražio to što je tražio. Izjavljivati mu, da kažem pljuskati ga tu i reći ne, tu nema ništa, sve je okej, to je rekla gospođa Ćarapić, to ste rekli i vi u izjavama. Vaša izjava nema istu težinu kao moja izjava, mi se bavimo politikom, ali vi istovremeno upravljate nekim vrlo konkretnim polugama vlasti. Dakle, ovdje se radi o tome. Gospodine Markoviću, sa gospođom Čarapić neće biti ni mrvice pomjeraja ni kada je u pitanju “snimak”, ni kada je u pitanju Telekom, ni kada je u pitanju KAP, ni kada je u pitanju “listing”, ni kada su u pitanju mnoge druge afere, to smo valjda ukapirali. Ja vas pitam znate li koliko je protiv gospođe Čarapić podnijeto krivičnih prijava, ko to u tužilaštvu procesuira. U jednom subordiranom tužilaštvuprocesuira neki njen podređeni. Zar vi smatrate da je to potpuno normalno?Ja sam, recimo, konkretno podnio jednu krivičnu prijavu protiv gospođe Čarapić, a ona da Magdaleniću da odlučuje o tome. Pa nemojte, molim vas. Znači, ovdje se radi, gospodine Markoviću, o tome, evo ja da vam kažem. Danas je gospodin Medojević počeo zvaničnu radnu posjetu Njemačkoj, gdje će dva dana u Bundestagu razgovarati upravo o aferi “snimak” i između ostaloga saopštiti im ovaj stav. Nema sa gospođom Čarapić mrdanja, jer gospođa Čarapić između ostaloga nije sposobna ni da se pozabavi onim pitanjima sa kojima je u direktnom konfliktu interesa. Nedavno su je pitali novinari hoće li postupiti po krivičnoj prijavi protiv svog supruga, ona je pitala o čemu se radi, ona ne zna za to. Ona ne zna da se njen suprug bavi poslovima koji su upitne pravne valjanosti i koji svakako nju dovode u konflikt interesa.

Dakle, gospodine Markoviću, mi mislimo da na mjesto gospođe Čarapić treba dovesti nekoga ko se dokazao ili ko pokazuje snagu i volju da se dokaže u borbi protiv korupcije i organizovanog kriminala, a ne nekoga ko se pokazao i ko je pokazivao volju da se dokaže kao poslušnik gospođe Čarapić. Molim vas, postupite u tom pravcu ako želite da ispunimo ono što smo zajedno obećali u onoj rezoluciji POSP-a koju smo zajedno u Briselu potpisali, pa vi čim smo došli u Podgoricu zaboravili da smo je zajedno potpisali.

Koliki je tačan broj spomenika kulture, nepokretnih i pokrenih, čiji je status utvrđen po ranijim propisima i koji sada imaju status kulturno dobro, do valorizacije njihove kulturne vrijednosti? Koliko ovih spomenika do sada je valorizovano u skladu sa važećim zakonom? S tim u vezi, odgovor na postavljeno pitanje treba da sadrži i informacije koliko je od tog broja nepokretnih, a koliko pokretnih kulturnih dobara, kao i za koliko spomenika kulture, po ranijim propisima, nijesu utvrđene granice zaštićene okoline.

Odgovor na ovo pitanje takođe u prilogu treba da sadrži i spisak svih spomenika kulture čiji je status utvrđen po ranijim propisima i koji imaju status kulturno dobro do valorizacije njihove kulturne vrijednosti.

U obrazloženju sam naveo da, shodno članu 142 Zakona o zaštiti kulturnih dobara, spomenici kulture, čiji je status utvrđen po ranijim propisima, imaju status kulturno dobro do valorizacije njihove kulturne vrijednosti uz obavezu da se revalorizuju kulturne vrijednosti za ova kulturna dobra i izvrše u roku od tri godine od dana stupanja na snagu ovog zakona.

Zakonom o zaštiti kulturnih dobara član 143 propisano je i da se za nepokretna kulturna dobra, kojima nijesu utvrđene granice zaštićene okoline, iste utvrde u roku od tri godine od dana stupanja ovog zakona. Takođe zakon propisuje da ove poslove na zaštiti kulturnih dobara vrši Uprava za zaštitu kulturnih dobara, koja funkcioniše kao organ u sastavu Ministarstva kulture.

Uvaženi ministre Mićunoviću, mene zaista raduje i Vaš kulturan odnos i ophođenje, ali mislim da je vrijeme da možda malo i dignemo nekih kreativnih tenzija kada je kultura u pitanju, zato što se pozivamo na Njegošev stih:"Moje pleme snom mrtvijem spava" kada je kultura u pitanju. Mi trenutno nemamo, a i ni jedan građanin Crne Gore nema otvorenu mogućnost da vidi koja su kulturna dobra, gdje se nalaze, koje su lokacije njihove, koja je okolina koja ih okružuje, da li su pokretna ili nepokretna. Takođe ne postoji i ako je zakonom obavezna, ne postoji veb stranica na kojoj bi ljudi mogli da vide koja se kulturna dobra nalaze na teritoriji Crne Gore i u krajnjoj crti da se posvete ili njihovom istraživačkom radu ili njihovom formalnom obilasku. U krajnjoj crti imate rečenicu:"Upoznajte domovinu da bi je voljeli". Plašim se da naše generacije koje dolaze nemaju tu priliku. Hvala.

PREDŚEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ:

Ja sam imao sreću da svako jutro prolazim pored jedne table na kojoj je pisalo „pod zaštitom države“. Odnosi se na Stari grad Kotor i na sjeverna vrata. Vjerujte mi sve je zarđalo u Starom gradu, osim te table na kojoj piše „pod zaštitom države“. Još uvijek je svježe plava kao i prije 40 i nešto godina. Tako je bila kvalitetno napravljena da izgleda da je i država bila toliko kvalitetna da je to pod zaštitom države značilo nešto. Izvolite, ministre.

BRANISLAV MIĆUNOVIĆ:

Poštovani gospodine Periću i gospođo Bošnjak,

Neka mi gospodin Perić ne zamjeri i predsjednik Krivokapić što se nešto iz ovog odgovora može i primijeniti na moj mogući odgovor onome o čemu ste i vi govorili. Dakle, ako savjete dajete, ako mi pozivamo da sarađujemo, uzmite u obzir da je ministar koji stoji pred vama bio inicijator da se baština u Crnoj Gori reformiše, upravo zato što je dobar dio toga o čemu govorite zatečeno stanje stvari.

Zakon je donešen 2010.godine, koji prvi put to prepoznaje. Dakle, postojao je Zakon o zaštiti spomenika kulture, kojih je bilo oko, ne znam, 300,400, 350 i nešto, koje je Skupština stavljala na spisak. Složićemo se svi da je to bila spora procedura i da je 40 godina do promjene zakona u jesen 2010.godine bilo takvo stanje. Dakle, mi prvi put sad, mi mnoge stvari imamo prvi put, imamo Zakon o zaštiti kulturnih dobara, u kome prvi put prepoznajemo faktički sa mnogim parametrima dobar dio pokretne kulturne baštine, a da ne govorimo o nepokretnoj i tu su neki novi standardi primijenjeni. Prvi put prepoznajemo, na veliku radost, nematerijalnu kulturnu baštinu s kojom nijesmo manje, ako nijesmo više bogati u odnosu na nepokretnu ili pokretnu kulturnu baštinu, i prvi put prepoznajemo kulturni pejzaš.To su ogromni veliki poslovi koji su povećali gabarite naših obaveza i vjerovatno i vremena. Učinićemo sve da to završimo u tom roku. Ja nijesam samo džentlmenski ponudio saradnju, ja sam ponudio saradnju onako kako razmišljam cio svoj život o komunikacijama i ja nijesam bio ciničan kada sam vam ponudio da sarađujemo, niti sam imao bilo kakvu zadnju namjeru i zato vas ljubazno molim, da kalkulacije tipa 40 godina možda ostavimo za neke duhovitije trenutke, ljubazno vas molim, jer mi ćemo to mnogo prije stići.

Što se tiče prioriteta, priotiteti su i te kako dobro i pažljivo izvagani. Od stiha "pleme moje snom mrtvijem spava" bolji je drugi stih "suza moja nema roditelja“. Ja često govorim da glavnu bitku za kulturu treba dobiti u Vladi Crne Gore, onamo đe se dijele pare i sigurno je da status, kadrovski status u upravi i drugih institucija koje štite baštinu moramo podizati permanentno na mnogo veći nivo. Decenijama su trajali problemi. Ne treba sumnjati u to da Ministarstvo kulture u ovom trenutku ne zna za svaki spomenik i tražili ste, ja ću vam uputiti pismeno cijele spiskove toga što je na dnevnom redu.

Dakle, spomenici kulture čiji je status utvrđen po ranijim propisima i koji shodno odredbi čl. 142 Zakona o zaštiti kulturnih dobara imaju status kulturno dobro do revalorizacije njihove kulturne vrijednosti. U Crnoj Gori ima 1961.... 63, to smo sve pomenuli, te cifre. Nova zakonska rješenja znatno su povećala obim našeg posla. Dovoljno je pomenuti brigu o nematerijalnoj baštini, zaštiti kulturnog pejzaža koji se prvi put definišu Zaknoom o zaštiti kulturnih dobara, koji je gotovo jednoglasno u ovom domu usvojen. Stručni timovi uprave za zaštitu kulturnih dobara do sada su odradili broj koji sam rekao i riječ je o izuzetno kompleksnom poslu, obrazovali smo brojne stručne timove, gospođo Bošnjak, uključivanjem kadrova iz svih nacionalnih i lokalnih institucija i nevladinih organizacija sa čitave teritorije države, te sam uvjeren da ćemo uz zalaganje svih relevantnih subjekata posao završiti u zakonskom roku. Ponavljam, ukoliko to ne bude moguće, tražićemo zakonska rješenja da taj posao obavljamo nadalje, ali nam sigurno neće trebati 40 godina.

Neću propustiti ovu priliku da kažem da ćemo reforme koje smo započeli, ukupno, završiti do kraja, makar ja to činim sa svojim saradnicima u ovom mandatau koji mi je dat, uprkos izazovima koji se odnose na mali broj stručnog kadra. Nemojte sad pomisliti da je to mali broj koji ima Uprava za kadrove, nego je to mali broj koji ima Crna Gora, a nije bilo logično, ajmo da izmjerimo prvo šta su nam kadrovski kapaciteti, pa da onda pravimo reforme, to je nonses, to je put bez povratka, to smo viđeli kako izgleda zadnjih decenija, nego ćemo uvoziti kadrove, ako treba, sarađivaćemo sa zemljama iz okruženja, i to radimo i to ćemo u proljeće početi. Znate da smo prošle godine kopali na 30 mjesta od Stravča do Berana itd. Nešto se čini.

Takođe, nedovoljna su finansijska sredstva, mi imamo za ovaj projekat za 2013, ja nijesam spominjao 2014. Za 2013.imamo tih 350.000 i nešto što ovdje treba danas svi zajedno da kažemo, a to je nije pitanje ni pozicije ni opozicije, nego je pitanje svih nas zajedno. To je nedovoljna, kako god hoćete, građanska, politička, bilo kakva druga svijest u odgovornosti institucija i značaju i uloge svih pojedinaca u sistemu zaštite kulturne baštine. Ovaj posao radim već petu godinu, pet godina se permanentno time bavim, uz velike napore, i moram vam reći uz velike stresove.

Ovaj poziv jutros nije licemjeran s moje strane, ovaj poziv je da pružimo ruke i da probamo sa svih strana gdje imamo prijatelje i gdje imamo svoje ljude, svi zajedno, a to su opštine. Mi ne možemo u ovom dijalogu prekoračiti opštine i njihove odgovornosti, nije sve posao Uprave za zaštitu dobara i Ministarstva culture, to je nonsens u ovoj priči. Dakle, opštine šta rade, opštine moraju da dignu svoje kapacitete i da ne gledaju sa svojih prozora kako im se dešava to što im se dešava. Ministarstvo kulture u suštini treba da propisuje standarde, da primjenjuje standarde, da vrši nadzor, a ne da, između ostalog radi sve ovo što mi radimo. Dobar dio toga što treba da urade opštine, govorim to javno svim predsjednicima opština i svim skupštinama opština u ovom trenutku, jeste da moraju lavovski dio posla iz ove priče da preuzmu na svoja pleća i sa svojom odgovornošću.

Izvinite, predsjedniče, još jedan minut. Zato koristim i ovu priliku da pozovem, molim vas, sve stručnjake bez obzira na partijsku pripadnost, da se uključe u proces koji sprovodimo i kroz konkretan učinak potvrdimo našu brigu o zajedničkom nasleđu. Ako bude Ministarstvo kulture adresa koja će dobijati packe i prut po dlanovima, a preduzimamo sve ovo što preduizimamo, mi ćemo u tom nekom za mene iracionalnom antagonizmu ponovo gubiti vrijeme. Ja mislim da jutros mogu ovo biti počeci neke dobre saradnje, a hoćemo li stići ili ne to je drugo pitanje. Mnogo toga nijesmo stigli, mnogo toga iz brojnih zakona nijesmo realizovali, pa nije pao cukar u vodu za toliko da i nešto produžimo od ovoga roka.

Rekao sam vam da ću vam uputiti spisak nepokretnih i pokretnih kulturnih dobara, i zahvaljujem vam, predsjedniče, što ste mi dali malo više vremena, i nadam se da je ovaj početak ove vrste saradnje konačno, koji ste i sami komentarisali, koristan i da jedni druge učimo o tome šta je nacionalni interes, šta je identitetski interes. Svoj anganžman u Ministarstvu kulture prije svega i iznad svega posvećujem obogaćivanju kulturne baštine naše zajedniče otadžbiine koja se zove Crna Gora.

Hvala vam na pažnji, hvala vam predsjedniče.

PREDŚEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ:

Hvala vama.

Radi se o nečemu što može biti konsenzus u Crnoj Gori, a to je da ova generacija ako bar ne može stvoriti tako velika kulturna dobra, da bar očuva ovo što su prethodne generacije stvorile.

Izvolite.

SRĐAN PERIĆ:

Uvaženi predsjedniče, uvaženi ministre Mićunoviću, kolege poslanici,

Sekretarijat za kulturu Pozitivne Crne Gore će se svakako obraćati vama i vidjećemo da li je ova ruka saradnje koju ste pružili istinska, ili je više marketinške prirode.

Ja opet kažem, vrijeme će pokazati pred nama kakvo je stanje tu. Ja vam moram reći , gospodine Mićunoviću, da ste vi ministar u više saziva, ministar kulture, i da jedan od vaših predstavnika uvaženi, da ne pominjemo ljude koji nisu ovdje, glumac sa velikim renomeom i u okruženju, podnio je ostavku na to mjesto, upravo, koliko sam ja informisan, zbog manjka sredstava koja su išla kod tog ministarstva, što je jedan od rijetkih primjera.

Što je mnogo bitnije, mi danas nismo dobili konkretan odgovor. Naravno, mi ćemo vidjeti spisak koji nam budete proslijedili. Osim cifre, jako je nezahvalno sada komentarisati sadržaj odgovora kojeg nemam pred sobom do kraja, ali vjerujem da ste naveli tačne podatke koji se sadrže u tom spisku.

Ono što je druga stvar za nas mnogo bitnija jeste da mi u suštini na današnji datum nemamo ažuran registar kulturnih dobara u Crnoj Gori. Mi nemamo ni jasno rečeno koje je to zatečeno stanje u odnosu na zadnji registar koji je rađen 2006. godine, a zakonska obaveza je da se izvrši terenska revalorizacija svih objekata koji se odnose na kulturna dobra, tako da je jako teško utvrditi na što se odnose ove cifre.

I ono što je, takođe, mnogo bitnije, biću do kraja otvoren, mnogo više čudi stav odgovornih ljudi u Ministarstvu da se bavimo više perifernim nego suštinskim stvarima, a suštinska stvar nisu radne grupe nego kulturna dobra i mislim da smo mi negdje zaglavili u tom lavirintu radnih grupa eksperata da su kulturna dobra tu po strani i čekaju. Dobar dio njih i propada.

Ministre Mićunoviću, vi ste odškolovali nekoliko vrsnih generacija studenata glume, prije svega i vi ste, na žalost, crnogorskoj javnosti više poznati kao promoter, slobodno mogu reći, proslava i svečanosti vladajući dobrostojeće klase, to je percepcija javnosti i vas. Vi, ministre Mićunoviću, bezobzirno gurate koncept alternativnog i elitnog u kulturi. Ali niti imate klasično da biste imali alternativno, niti imate popisana kulturna dobra da biste insistirali na konceptu elitnog.

Plašim se da ste u virtuelnom svijetu svoje sobe za razmišljanje zaboravili da je obaveza ministra prije svega i izvan svega da čuva kulturna dobra. Uz to, stvarajući monopole bez presedana u crnogorskoj kulturi kad se kulturni poslenici mogu podijeliti na uzak krug vama bliskih i povezanih ljudi i ogromnu većinu umjetnika koji je prepušten na volju predatorskom tržištu gdje se slike mjere na metre a knjige se prodaju prema boji svojih korica,vi ste suštinski promoter ideološke matrice za tako nešto.

Ta ubrazilja mora da se mijenja. Stoga vas pozivamo da se konačno okrenemo, svi zajedno, kulturnoj baštini Crne Gore, da je popišemo, tretiramo u skladu sa Zakonom jer ona to zaslužuje. Hvala.

SRĐAN PERIĆ:

S jedne strane jeste mi zamjereno da se lično obraćam, a s druge strane, vi ste iznijeli jednu konotaciju, koja nije baš prijatna, ne znam da li vi to smišljate ili vam neko donosi. Pa bi trebao taj neko da dolazi.

Evo, pošto smo pomenuli uvaženog kolegu Tamindžića, iz ugledne porodice Tamindžić, da mi on nije pripremao pitanje i moram vam reći da sam ovo pitanje pripremao ja. Sa druge strane, drago mi je što je gospodin Tamindžić sa nama.

Ono što je bitno, znate, gospodine Mićunoviću, vi pokrivate javnu funkciju. Ja sam rekao vama lično, o vašem profesorskom i režiserskom angažmanu mogu reći samo najljepše, ali vaš rad je podložan kritici. Iako je vaša senzitivnost tolika i taj prag spušten, da vas bilo koja opomena ili riječ dovodi do stanja lične uvrijeđenosti, ja moram onda reći da je ovo pitanje pogodilo srž suštine i da je upravo ovo suština parlamenta. To je danas doprinos i vaš i moj. Ja sam izuzetno zadovoljan, ministre Mićunoviću, da se tenzija upravo u vezi sa kulturom podigla. To znači da će se nešto radit,i i to smatram i svojim a nadam se i vašim doprinosom.

Još jednom vas podsjećam, kao režiseru, kao ličnosti ja apsolutno nisam rekao ni jednu ružnu riječ, o vama kao kao profesoru mogu reći samo najbolje. Ali, ovdje govorimo o javnom angažmanu.Ministar ste u nekoliko mandata, vaš rad je podložan analizi, a bogami gdje treba i kritici.

Hvala.

Poštovani građani i građanke, moje pitanje upućeno Ministarstvu kulture glasi:

"Za koliko kulturnih dobara čiji je status utvrđen po ranijim propisima je izvršen postupak revalorizacije kulturne vrijednosti, shodno članu 142 stav 2 Zakona o zaštiti kulturnih dobara i koliko je materijalnih sredstava predviđeno i utrošeno za tu namjenu od usvajanja zakona"?

Jedna od bitnih obaveza, a koja proizilazi iz Zakona o zaštiti kulturnih dobara bilo je sprovođenje procesa revalorizacije nepokretnih i pokretnih kulturnih dobara sa statusom koji su stekli na osnovu ranijih propisa, i to je rok ograničen do 21.08, što znači da imamo nepunih pet mjeseci do isteka toga roka. Sudeći po dokumentima koje je usvojila Skupština i Vlada Crne Gore od stupanja na snagu Zakona za postupak revalorizacije su kontinuirano predviđena izdvajana značajna materijalna sredstva. Međutim, ostala javna dokumenta ukazuju da postoje problemi u primjeni Zakona o zaštiti kulturnih dobara koji prijete da veliki broj do sada zaštićenih nepokretnih i pokretnih kulturnih dobara ostane bez stečenog statusa.

U saznanju sam da je veliki broj kulturnih dobara, da nije izvršena revalorizacija, tako da se može desiti da neka značajna kulturna dobra poput crkve Svetog Tripuna koju je predsjednik sada pominjao, poput manastira Morača, poput Husein-pašine džamije, da još uvijek nije izvršena revalorizacija. Doći ćemo u jednu situaciju da ostanu bez zaštite ta kulturna dobra. Mene je interesovalo šta se uradilo po ovom pitanju, koliko ste objekata revalorizovali, odnosno da li ste ih zaveli kao kulturna dobra. Čini se da nemate dovoljno kadra, ne znam za materijalna sredstva, vi ćete mi to reći. Sigurna sam, u prethodnom sazivu su moje kolege apelovale da taj rok bude duži jer se činio nerealnim, što se sada i pokazalo, ali da ste vi bili uporni u tome, čak ću vas citirati - neće se ići ni na ljetnje odmore, ali da ćete vi uspjeti to da završite. Informacije koje mi imamo govore da se nije uspjelo, čak u planu koji smo usvojili juče na Odboru za nauku, prosvjetu i kulturu, vidjela sam da se nigdje ne pominju izmjene zakona, da bi se možda prolongirao ovaj rok.

Ja ću, evo, da kažem da ćemo mi kao Demokratski front pripremiti izmjene Zakona o kulturnim dobrima da bi produžili taj rok i još neke stvari. Naš stručni tim će odraditi još neke izmjene koje su se pokazale da nijesu dobre u zakonu.

Sada me interesuje šta ćete da mi kažete koliko je ovih dobara, koliko su sredstava utrošili, pa ću nakon toga i komentarisati.

PREDŚEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ:

Više su nam stvorili dobra nego što mi možemo očuvati, izgleda.Izvolite.

BRANISLAV MIĆUNOVIĆ:

Poštovani predsjedniče Skupštine, poštovane dame i gospodo poslanici,

Na pitanje gospođe Bošnjak bih rekao nešto, pročitaću nekoliko rečenica, a onda ću nekoliko rečenica i reći, a onda vam ih kako treba uputiti do narednog zasijedanja.

Odredbom člana 142 Zakona o zaštiti kulturnih dobara, Sl. list 49 od 2010. godine, propisano je da spomenici kulture čiji je status utvrđen po ranijim propisima imaju status kulturno dobro do revalorizacije njihove kulturne vrijednosti, a u skladu sa navedenim zakonom. Podsjetimo se, revalorizacija, provjera kulturne vrijednosti kulturnih dobara vrši se u skladu sa Zakonom o zaštiti kulturnih dobara i pravilnikom o bližnjem kriterijumu i postupku za utvrđivanje kulturne vrijednosti dobra, odnosno shodno primjeni njihovih odredbi. Dobra je prilika da jutros, slično je pitanje i gospodina poslanika Perića, i vrlo me raduje što vodimo jutros ovaj dijalog, probaću u mom odgovoru da vam dam izvjesno i neke prijedloge za neke naše buduće zajedničke korake.

Revalorizaciju kulturne vrijednosti nepokretnog, pokretnog i nematerijalnog kulturnog dobra utvrđuje stručno tijelo od najmanje tri člana koje obrazuje Uprava za zaštitu kulturnih dobara. U postupku provjere kulturne vrijednosti kulturnog dobra, stručno tijelo sačinjava elaborat koji pored opisa sprovedenih radnji i obrazloženog stručnog stava o kulturnoj vrijednosti, kriteriju kulturnog dobra i njegovoj kategoriji, sadrži i prijedlog mjera zaštite, namjene, načina čuvanja, održavanja i korišćenja, kao i katastarske oznake grafičkih prikaza granica kulturnog dobra i njihove zaštićene okoline, kada je u pitanju nepokretno kulturno dobro.

U odgovoru gospodinu Periću navodim da su formirana brojna tijela, da je do, recimo, prije dva, tri dana podatak da je blizu 140 definisano, da je u prosjeku ogroman broj i nadamo se da ćemo stići do avgusta. Nama se nevjerovatno, kriterijumima Zakona o zaštiti kulturnih dobara, povećao broj i obim posla, što je dobro. U ovom trenutku predano radi veliki broj stručnih timova, u kojima su svi relevantni subjekti na revalorizaciji kulturnih dobara. Programom zaštite i očuvanja kulturnih dobara za 2012.godinu, pitali ste me, za ovu namjenu predviđena su bila sredstva u iznosu od 101.000. Programom zaštite i očuvanja kulturnih dobara, svjesni upravo ovog tempa za 2013.godinu obezbijedili smo finansijska sredstva u iznosu od 350.000. Nekoliko spomenika kulture koje navodite su u odličnom stanju iz programa zaštite.

Pominjete Husein-pašinu džamiju u Pljevljima, ona je potpuno pospremljena, sređena.Prošle godine smo imali oko 75 projekata mimo ovog koji smo iz Ministarstva kulture inicirali i uradili, konkursima i zaštitom.Oni su u 90 i nešto procenata završeni prošle godine, nastavljeni u ovoj godini. U ovoj godini, što vam, takođe, mogu dostaviti program zaštite, od oko 65 kulturnih dobara u svim opštinama.

Vi, takođe, u jednom momentu dok ste mi postavljali ovo pitanje, spomenuli ste i koncept Demokratskog fronta u kontekstu kulturnih dobara. Naravno, s pažnjom sam pročitao vaš politički program pred izbore u oktobru mjesecu.Mogu i da vas obradujem s jedne strane, da je puno stvari tamo koje navodite završeno, o čemu treba da sjednemo i poravnamo.Ovo govorim zbog toga što su vrata Ministarstva kulture otvorena za sve vaše stručnjake.Ovako mi imponuje da o ovoj stvari možemo zajedno govoriti.Trudićemo se da završimo to. Slagao sam se sa tim da je to kratak rok, ali probaćemo da uradimo to do avgusta. Ukoliko vidimo da ne, iz jedne dobre saradnje, neću se protiviti vašoj inicijativi da taj rok produžimo.Dobro i predano se radi. Nailazimo na brojne probleme koji su sticajem okolnosti, da ne spominjemo krizu, ni ne znam šta, ministar kulture koji stoji danas ovdje pred vama je možda najnezadovoljniji onda kada se ovaj sektor društva ne podržava dovoljno i onako kako bismo svi mi to željeli. Dakle, i vama, kao što ću reći i gospodinu Periću, pružam ruku saradnje i molim vas da iskoristite sve svoje kapacitete da napravimo jednu dobru fuziju, jer je ovaj parlament kada je glasao ove zakone stao iza ovih zakona.Tada sam apelovao da glasamo, da izvučemo kulturnu baštinu iz dnevne politike sukobljavanja. Vrlo smo bili ponosni svi zajedno što je možda tri ili četiri glasa od cijelog broja prisutnih tada bilo protiv ovih zakona o kojima ću kasnije nešto i govoriti kada budem odgovarao na pitanje gospodina Perića.

Gospođo Bošnjak, očekujem od vas inicijative. Hajde da vidimo šta to nijesmo mi stigli, hajde da vidimo i to što imate i vi u svom programu kada je kultura u pitanju, što je već završeno ili dobrano završeno. Hvala vam lijepa, predsjedniče, što ste mi dali riječ.

PREDŚEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ:

Hvala vama.

Mislim da je dobro da poslanici vlasti ili opozicije, svejedno, ali da se gledaju sa ministrima na projektima koji su nesporno zajednički interes i koncept mimo ovih ... i da ta komunikacija bude, bolje u kabinetu ministra jer su mnogo bolji uslovi nego u poslaničkim kabinetima jer ih nemaju. U svakom slučaju, mislim da to treba uvesti u naš politički život jer ti ciljevi su iznad saziva parlamenta i iznad generacija, što bi se reklo.

Izvolite.

BRANKA BOŠNJAK:

Reći ću da se, u stvari, nacionalni identitet čuva čuvanjem kulturnih dobara, a da je, nažalost, sve više u dnevnopolitičke svrhe taj identitet i neke podjele koje u Crnoj Gori pravimo, a da bi kroz ovo trebao da se vidi naš patriotizam i šta mislimo o nacionalnom identitetu naroda koji žive u Crnoj Gori.

Vi ste mi u odgovoru rekli da ste do sada 140 definisali kulturnih dobara. Prema vašim zvaničnim informacijama iz Ministarstva imamo 792 nepokretna kulturna dobra, 598 pokretnih i 571 spomen obilježje. Znam proceduru da su mnoge spomen ploče, u stvari, po nekom starom zakonu iskorišćene kao kulturna dobra i da bi sada trebalo raditi revalorizaciju. Mislim da je, možda je teška riječ, gubljenje vremena, ali da treba da se razmisli da se napravi pravilnik gdje bi se oni odvojili od ostalih kulturnih dobara. Svjesna sam činjenice da neke spomen ploče zaslužuju da budu kulturna dobra, ali sigurna sam da bi veliki broj ovih izgubio taj status revalorizacijom.

Mislim da bi trebalo razmisliti o pravljenju pravilnika kako se ne bi gubilo vrijeme jer bi to bilo nešto što bi neka druga institucija radila, a ne Uprava za zaštitu kulturnih dobara. Ovim tempom kojim ste vi krenuli sigurno nećete stići, jer bi vam trebalo još 40-ak godina, ako bi izračunali sva ova kulturna dobra koja treba da revalorizujete, posebno što znamo da se ovdje uvode i neka nova pravila, da se mora taj pokretni fond u sklopu tih nepokretnih kulturnih dobara popisati, registrovati, zaštititi, da se po prvi put uvode i granice okoline koje obuhvataju. Tako da je sigurno da je ovaj rok, makar ovim tempom kojim ste išli, nema šanse jer sam preračunala, otprilike bi vam trebalo još 40 godina.

Što se tiče raznih radnih grupa, ja ne znam, ja sam čak čula da neke radne grupe nijesu završile zadatak niti utrošile sredstva iz prethodne godine,a plaćene su prije nego što je završen zadatak zbog kojeg su i oformljene. Prosto misim, da makar za ova spomen obilježlje i spomen ploče i ne trebaju se pisati neki veliki elaborati i gubiti vrijeme na to i ako je to za mnoge zaposlene tamo možda nekakav, da kažem dodatni prihod. Moramo voditi računa i moramo dati prioritete. Iz tog razloga, ja mislim da treba da se napravi lista prioriteta, da ne bi kulturna dobra, koja ne smiju ostati nezaštićena u slučaju da ne odradite revalorizaciju, ona prestaju da budu kulturna dobra, odnosno više nijesu materijalno zaštićena od strane države i to nam se svakako ne smije desiti. A, vjerujem da u ovoj listi od 792 nepokretna kulturna dobra će sigurno ostati oni koji su značajni, a koji će izgubiti taj status i gotovo da sam uvjerena da je neophodno da se odradi ovaj dio izmjene zakona u tom dijelu i da se neki realan rok postavi. Slažem se s tim i, evo, ja sam i u razgovoru sa vama rekla otprilike šta mislimo da treba da se uradi, da se napravi lista prioriteta, da se izmijeni zakon da bi se ovaj rok produžio i svakako da se izmjeste spomen ploče, odnosno spomen obilježlja, makar ona koja ne zaslužuju status kulturnog dobra, da se ne bi pravili elaborati, formirale komisije i gubilo vrijeme na tom dijelu, kako bi ovo zaokružili. To bi bila neka naša prava briga o kulturnim dobrima. Što se sredstava tiče, evo vi čim ste ih predvidjeli, znači vi ste predvidjeli mimo roka u 2014. i ako vam u stvari u ovoj godini 21. avgusta ističe ovaj termin do kada je sve to trebalo da se završi i u tom momentu prestaju da imaju status kulturnih dobara onih koji nijesu revalorizovani.

Ja sam pratila Službene listove, čini mi se da ste četiri ili pet, prije mislim da su četiri nova valorizovana kulturna dobra i to je objavljeno, a nijesam primijetila, a dužni ste da u Službenom listu objavite sve što ste odradili,tipa revalorizacije kulturnih dobara. Nadam se da će Ministarstvo kulture više posvetiti pažnje ovome, mislim da su vam prioriteti neke druge stvari, gledajući budžet kulture i uopšte završni račun, kako ste trošili pare. Mislim, da o nacionalnom identitetu moramo više da vodimo računa i to se gleda kroz zaštitu kulturnih dobara. Zahvaljujem.

Kada će država otvoriti centar za profesionalnu rehabilitaciju i zašto prethodne godine nije objavljen tender za obavljanje profesionalne rehabilitacije, a planirano je i strategijom o zapošljavanju i razvoju ljudskih resursa da se u 2012. godini sprovodi program profesionalne rehabilitacije, te su za tu svrhu opredijeljena i sredstva. Naime, već četiri godine lica sa invaliditetom koja nisu zapošljena, a koja se nalaze na evidenciji za zapošljavanje, čekaju da država otvori centar za profesionalnu rehabilitaciju, kako bi imala priliku da unaprijede svoje radne sposobnosti i ostvare svoje pravo na rad.

Međutim, postoji jedan broj osoba sa invaliditetom koje prema procjeni radne sposobnosti nisu sposobne za uključivanje na tržište rada i za njih su u prethodnom periodu organizovane zaštitne radionice kao neka vrsta dnevnog boravka za osobe sa invaliditetom. Te osobe se, naravno, i dalje vode kao tražioci zaposlenja, odnosno i dalje su na evidenciji Zavoda za zapošljavanje, iako je u stvari za njih nadležan Centar za socijalni rad.

Međutim, Zavod za zapošljavanje je u 2009. godini angažovao 10 visokoškolaca i u saradnji sa Zavodom Papilot iz Slovenije organizovao je projekat stručnog usavršavanja, odnosno devetomjesečnu obuku defektologa, psihologa, socijalnih radnika, za rad u programu profesionalne rehabilitacije sa osobama sa invaliditetom.

Međutim, samo dvije godine kasnije svih tih 10 obučenih stručnjaka, dobilo je otkaz a projekat profesionalne rehabilitacije nakon toga nastavio se ali ne kroz programe zavoda, već su izvođači programa socijalne uključenosti bile privatne agencije.

Tako sada grupu koja broji oko 20 osoba sa smetnjama u razvoju osoba sa invaliditetom, vode samo tri osobe, a broj osoba kojima je potrebna ovakva rehabilitacija je makar tri puta veći, makar na nivou Podgorice.

Pošto centar za profesionalnu rehabilitaciju, još uvijek nije, ni nakon četiri godine, otvoren, a čak i ono što je trebalo da bude prelazno rješenje, odnosno rad u ovakvim grupama, postalo je nedostižno velikom broju osoba sa invaliditetom, stoga pitam, zašto država još uvijek nije otvorila centar za profesionalnu rehabilitaciju lica sa invaliditetom, i zašto se nije nastavilo sa privremenim rješenjem, radom u grupama u okviru Zavoda za zapošljavanje Crne Gore?

Zahvaljujem.

PREDŚEDAVAJUĆI BRANKO RADULOVIĆ:

Zahvaljujem, koleginice.

Ministar.

PREDRAG BOŠKOVIĆ:

Zahvaljujem, potpredsjedniče.

Evo, shodno vašoj inicijativi pokušaću da budem što kraći.

Poštovana gospođice Ponoš,

11. decembra 2008. je započeta izgradnja Centra za radnu integraciju teže zapošljivih lica u Podgorici. Ono što sam ja vidio na licu mjesta, što sam informisan od ljudi koji se bave izvođenjem građevinskih radova, jeste da su spoljni građevinski odnosno grubi građevinski radovi završeni, da su u toku zanatski radovi unutra, i da će čim to uslovi i finansijska sredstva dozvole biti privedeno namjeni i stavljeno u funkciju.

Dakle, nakon što centar bude završen očekuje se sprovođenje postupka i njegovo konstituisanje kojim će se pored programa profesionalne rehabilitacije sprovoditi i osposobljavanje za određena zanimanja po programima koji su prilagođeni teže zapošljivim licima, posebno licima sa invaliditetom.

U okviru centra je planirano zasnivanje zaštitnih radionica i radnih centara u kojima će se zaposliti lica sa invaliditetom, zavisno od utvrđenih preostalih radnih sposobnosti.

Ipak u ovom dijelu treba naglasiti da će u oblasti zasnivanja posebnih organizacija biti neophodno veće socijalno partnerstvo između jedinica lokalne samouprave, Zavoda za zapošljavanje, organizacija lica sa invaliditetom, sindikata, poslodavaca i drugih pravnih i fizičkih lica.

Tokom 2012. godine, a u skladu sa izmjenama i dopunama Zakona o zapošljavanju lica sa invaliditetom, iz 2011. godine, donesena su i odgovarajuća podzakonska akta i to: Pravilnik o kriterijumima i uslovima za utvrđivanje procenata invaliditeta, Pravilnik o načinu i uslovima ostvarivanja prava na profesionalnu rehabilitaciju, Pravilnik o standardima za sprovođenje mjera i aktivnosti profesionalne rehabilitacije, Pravilnik o uslovima koje treba ispuniti izvođač profesionalne rehabilitacije, radni centar, zaštitna radionica i zaštitni pogon i Pravilnik o uslovima, kriterijumima i postupku ostvarivanja prava na subvencije a koji su trebali biti u skladu sa standardima međunarodnih institucija i Evropske unije.

Takođe, krajem 2012. godine, konstituisana je komisija za profesionalnu rehabilitaciju koja , pored ostalog, upućuje lica sa invaliditetom i ostala teže zapošljiva lica odgovarajuće mjere i aktivnosti profesionalne rehabilitacije.

Sa donošenjem svih ovih podzakonskih akata i konstituisanjem komisije za profesionalnu rehabilitaciju, stekli su se uslovi za realizaciju programa profesionalne rehabilitacije, te je Ministarstvo rada i socijalnog staranja, 22. februara 2013. godine, raspisalo konkurs za izbor izvođača profesionalne rehabilitacije i programa socijalne uključenosti za 2013. godinu. Taj tender je završen, mislim da je završen i izbor izvođača, privodi se kraju i ovim se otvara mogućnost zaposlenja lica koja su se u prethodnom periodu osposobljavala za rad u profesionalnoj rehabilitaciji čije je osposobljavanje finansirao Zavod za zapošljavanje Crne Gore.

PREDŚEDAVAJUĆI BRANKO RADULOVIĆ:

Hvala, ministre.

Izvolite, koleginice.

ANA PONOŠ:

Nažalost, poštovani ministre, ni ja ni pozitivna Crna Gora, ni 10% crnogorske populacije, koliko je lica sa invaliditetom, da prevedem, 60 hiljada građana Crne Gore, nažalost od vas danas nije dobilo konkretni odgovor kada će centar za profesionalnu rehabilitaciju biti otvoren. Vi ste rekli, grubi radovi su završeni, nakon toga će se dalje raditi na sređivanju centra. Međutim, mi ni dalje ne znamo kada će centar biti otvoren, niti čemu se lica sa invaliditetom u Crnoj Gori mogu nadati.

Moram da kažem da prema procjenama 60% osoba sa invaliditetom u Crnoj Gori živi na granici ili ispod granice siromaštva i njihov položaj je sve lošiji i oni bivaju isključeni iz društvenog života.

I ovo proljeće ova lica dočekuju sa veoma malim sredstvima od države. Kada kažem malim, ona su zaista minimalna. Iz Zavoda za zapošljavanje Crne Gore primaju 33 eura, kao kategorisana omladina po osnovu invaliditeta, a sredstva za tuđu njegu iznose 62 eura i ona, na žalost, ne obezbjeđuju ni elementarne ljudske potrebe danas.

Programi profesionalne rehabilitacije koji su namijenjeni zaposlenim licima koja imaju probleme i prepreke pri zapošljavanju zaista moraju napokon imati veću podršku kako Zavoda za zapošljavanje, tako i vašeg Ministarstva, a tako i države. I ovakve aktivnosti zahtijevaju poseban i duži i stručan tretman zbog velikog niza prepreka koje utiču na program njihovog zapošljavanja.

Sada je već uobičajeno da Crna Gora samo na papiru prihvata program međunarodne norme u ovoj oblasti. A evo još jednog dokaza. Naime, 2009. godine ovaj parlament je potvrdio i Konvenciju Ujedinjenih nacija o pravima osoba sa invaliditetom, a neke od obaveza naše države Crne Gore, prema toj konvenciji su i poštovanje urođenog dostojanstva, zabrana diskriminacije, jednake mogućnosti, podsticanje mogućnosti zapošljavanja i napredovanja u karijeri za osobe sa invaliditetom na tržištu rada.

Da ponovim, ovo su obaveze Crne Gore iz te konvencije, a građani Crne Gore i pogotovo onih 60 hiljada građana lica sa invaliditetom zaslužuju da znaju da li ih naša država i vaša vlada zaista i poštuje. Hvala.

Poštovani ministre Boškoviću, molim vas da navedete aktivnosti i planove koje je vaše ministarstvo uradilo ili planira da uradi u vezi sa problemom rješavanja pitanja socijalnog osiguranja za desetine građana državljana Crne Gore, a koji su svoj radni vijek proveli u preduzećima na Kosovu, ili su svoje sjedište imali na Kosovu a radni vijek proveli u CG.

Šta je urađeno sa sporazumom ili dogovorom iz druge polovine 2012. godine, koji su dogovorili predstavnik vašeg ministarstva i predstavnik ministarstva Republike Kosovo, i šta je tačno predmet tog dogovora.

Kada se može očekivati potpisivanje sporazuma o penzijskom i socijalnom osiguranju sa Kosovom, kako bi se riješili veliki problemi radnika koji zbog toga ne mogu steći uslov za penziju, a koji su predočeni vašem ministarstvu još 2011. godine, a bili su i predmet sjednice Odbora za ljudska prava i slobode u Skupštini, gospodine ministre u prvoj polovini 2012. godine. I sam taj odbor, na žalost, i poslije sastanka sa tim građanima, izgleda da nije uputio zaključke prema Ministarstvu i konkretne mjere koje bi se trebale preduzeti. Stoga očekujem vaš odgovor.

PREDŚEDAVAJUĆI BRANKO RADULOVIĆ:

Hvala, kolega.

Izvolite.

PREDRAG BOŠKOVIĆ:

Dakle, gospodine Nimanbegu,

Prvi put sam se susreo sa ovim problem kad sam bio u posjetu Opštini Ulcinj, jedan zaposleni u Televiziji Teuta, mislim pitao je, jer je radio u Prištini i ne može da ostvari pravo na penzijsko i invalidsko osiguranje obzirom na to da ne postoji sporazum o sociijalnom osiguranju između države Crne Gore i države Kosovo. To je bilo negdje sredinom januara, čini mi se kad sam bio u posjeti gradonačelniku Cunguu, tako da sam tada stekao dojam o problemu koji postoji ne samo za tog jednog činovnika, već za veliki broj građana Kosova ili Crne Gore koji su radili na Kosovu, ili u kosovskim firmama u Crnoj Gori ili širom bivše Jugoslavije.S druge strane takođe, crnogorskim državljanima koji su radili jedan dio vijeka u Crnoj Gori, drugi dio na Kosovu i u kosovskim firmama, taj isti problem ne mogu riješiti na teritoriji Kosova.

Tačno je sve ovo što ste naveli da je i u vašem dopisu i u vašem pismu, prošle godine pokrenuta inicijativa za razgovore na tu temu. Prvi razgovori su obavljeni u septembru 2012. godine. Ja sam bio u Prištini u ponedjeljak i u utorak i jedna od tema razgovora je upravo bio i sporazum o socijalnom osiguranju i mislim da tu idemo dobrom dinamikom, i da ćemo u nekom vrlo brzom periodu imati to rješenje. Jedan od problema koje su mene kolege informisale iz Ministarstva, bio je taj što Kosovo nije imalo zaključen nijedan međudržavni sporazum ove tematike. Napravili su sporazum prvi sa Makedonijom. Taj primjerak sporazuma su nam poslali i on je trenutno u Ministarstvu rada i socijalnog staranja. Procjenjuje se da li možemo sličan, isti ili sličan sporazum potpisati između Crne Gore i Kosova. Ministarstvo rada i socijalnog staranja je potpuno svjesno problema. Upravo je ova posjeta koja je bila u ponedjeljak i utorak, iako se jednim dijelom odnosila na interno raseljena lica, jednim značajnim dijelom se odnosila upravo na sporazum o socijalnom osiguranju. Ja sam ubijeđen da ćemo u najkraćem mogućem periodu imati taj sporazum koji će onda zavisiti od dvije strane kada će biti potpisan i ratifikovan i nakon toga može da stupi na snagu i u primjeni i ovdje i na Kosovu. Hvala.

PREDŚEDAVAJUĆI BRANKO RADULOVIĆ:

Hvala, ministre.

Izvolite, kolega.

GENCI NIMANBEGU:

Evo ja ću komentarisati djelove odgovora, a i ovo što je sam ministar rekao u svom odgovoru, jer zahvaljujemo se što je dao pismeni odgovor, mada neposredno prije ovog instituta poslanička pitanja, ali o čemu se ovdje radi.

Ministarstvo ima dopise upućene od poslanika Hola, i mene već od 2011. godine sa listom osoba koje imaju ovih problema. Mislim da vas je pomoćnik informisao on je bio i na Odboru 2012. godine, gospodin Jovo Pajović. Ovo napominjem iz razloga što od 2011. pa do danas, izuzetno malo je urađeno. Urađeno je samo to da se kontaktiralo sa Ministarstvom na Kosovu.

Ja ponavljam, ovdje se radi o državljanima, građanima Crne Gore koje želimo da zaštitimo, jer, gospodine ministre, oni ne ostvaruju niti pune penzije, neko od njih ne ostvaruje uopšte penzije.Od trenutka kada je pokrenuta ova inicijativa, mislim da je najmanje troje njih preminulo, od ove liste preko 30 koja vam je dostavljena.

Ono što je pozitivno u vašem odgovoru je da je Ministarstvo vanjskih poslova prihvatilo da ovo bude prioritet i da su održani ti sastanci, ali po meni, osim ovoga što ste vi imali ove sedmice, oni su bili na niskom nivou, jer trebamo se požurivati i želio bih da preuzmete obavezu. Znači, da preuzmete obavezu da se ovo završi i da kažete, definišete rok koji će biti javan, jer ako je postignut sa Makedonijom, on se može urgentno potpisati i sa Crnom Gorom. Hvala.

Koliki je broj nezaposlenih lica u Crnoj Gori po posljednjim podacima Zavoda za zapošljavanje Crne Gore, uz navođenje podataka o njihovoj starosnoj, polnoj i kvalifikacionoj strukturi? Koliki je broj nezaposlenih lica u Crnoj Gori po poslednjim podacima MONSTATA, utvrđenih anketom o radnoj snazi, i kolika je razlika u iskazanom broju nezaposlenih u Crnoj Gori po podacima Zavoda za zapošljavanje i po podacima MONSTATA?

Koliki broj od nezaposlenih lica sa evidencije za zapošljavanje koristi pravo na zdravstveno osiguranje, po osnovu privremene nezaposlenosti? Za koliki broj nezaposlenih lica Zavod za zapošljavanje plaća doprinose za zdravstveno osiguranje Fondu zdravstva, i čime se objašnjavaju različiti podaci o broju korisnika zdravstvene zaštite po osnovu nezaposlenosti koje daje Zavod za zapošljavanje i Fond zdravstva? Ima li država pored Crne Gore koja za zvaničnu stopu kao značajan ekonomski indikator koristi podatak o registrovanoj nezaposlenosti, a ne podatak o stopi nezaposlenosti koja se dobija na osnovu ankete, što je standard Međunarodne organizacije rada i Eurostata i koristi je i Monstat? Kako objašnjavate činjenicu da je Crna Gora gotovo usamnjena među državama sa specifičnim podatkom da je kod nas broj registrovanih nezaposlenih značajno manji od broja nezaposlenih utvrđenih po anketi o radnoj snazi?

Gospodine ministre, problem nezaposlenosti je par ekselans pitanje u svim demokratskim državama. Takođe, stopa nezaposlenosti je najznačajniji makro-ekonomski indikator u svim državama tržišne privrede. Ono što je jako važno da u svim državama tržišne privrede i demokratskim državama stopa nezaposlenosti se radi kvartalno, uglavnom kvartalno, i pod budnim je okom javnosti i uvijek se prati sa posebnom zebnjom, jer to je jedan od osnovnih pokazatelja kakva nam je budućnost i kakva nam je ekonomija. Ono što Crnu Goru razlikuje od svih tih država je upravo činjenica da Zavod za zapošljavanje koristi neku nepoznatu metodologiju, metodologiju kojom se izračunava registrovana nezaposlenost, a ne stopa nezaposlenosti.Tako da koristeći različite podatke iz različitih izvora, tu prije svega mislim na MONSTAT na anketu, imamo podatke koje dobijamo iz Zavoda za zapošljavanje, a u novije vrijeme i od Evropske banke za obnovu i razvoj. Mi nemamo tačno precizno izračunatu stopu nezaposlenosti, niti znamo koliko je stvarna stopa nezaposlenosti u Crnoj Gori. Hvala lijepo.

PREDŚEDAVAJUĆI BRANKO RADULOVIĆ:

Hvala, koleginice.

PREDRAG BOŠKOVIĆ:

Zahvaljujem, potpredsjedniče.

Poštovana gospođo Popović,

Dakle, samo da krenem s kraja Vašeg pitanja. Dakle, znamo i to odlično, možda, bolje nego mnogi u regionu kolika nam je stopa nezaposlenosti. S obzirom da ste postavili šest, krenuću od početka, pa bih molio potpredsjednika, jer ne mogu u pet minuta odgovoriti na šest pitanja.

POTPREDŚEDNIK BRANKO RADULOVIĆ:

Mi ćemo se vidjeti i u utorak, pa kako hoćete.

PREDRAG BOŠKOVIĆ:

Mogu, naravno, ali postavili ste šest pitanja pa moram vam na svako odgovoriti, ako nećete da preskačem koje, jedno po jedno.

Odlično, ali mogu prokomentarisati neke, ove najjednostavnije.

Dakle, prvo pitanje je bilo - koliki je broj nezaposlenih lica u Crnoj Gori, po posljednjim podacima Zavoda za zapošljavanje Crne Gore, uz navođenje podataka o njihovoj starosnoj, polnoj i kvalifikacionoj strukturi.Mislim da je to javan podatak koji ste dobili u pisanoj formi, da ga ne bih sad čitao, jer je toliko podataka da bismo onda neke druge stvari koje su možda važnije preskočili.

Drugo pitanje je bilo - koliki je broj nezaposlenih lica u Crnoj Gori po posljednjim podacima MONSTATA utvrđenih anketom o radnoj snazi, kolika je razlika u iskazanom broju nezaposlenih u Crnoj Gori po podacima Zavoda za zapošljavanje i po podacima MONSTATA.

Dakle, prema anketi o radnoj snazi Zavoda za statistiku u Crnoj Gori, za treći kvartal 2012. godine broj nezaposlenih je 48.900, od čega je 23300 žena u avgustu 2012. bilo je na evidenciji Zavoda za zapošljavanje. Dakle, onih koji se bave statistikom bi trebali da prave razliku između ankete i između registrovane nezaposlenosti, nalazi se 28.549 lica.

Pokušaću da vam odgovorim odakle razlika.

Pretpostavljam čim ste postavili pitanje da se razumijete u ovu problematiku i onda

, ako nijeste ga iz političkih razloga postavili, da onda znate u čemu je razlika, da je anketa jedno, a da je ovamo dobrovoljna nezaposlenost u Zavodu za zapošljavanje. Dakle, u Zavodu za zapošljavanje se registruju samo oni koji se dobrovoljno prijave na Zavod za zapošljavanje.U stručnoj literaturi se nezaposleni tretira samo onaj koji je nedobrovoljno nezaposlen, a svako ima pravo da izabere hoće li da bude zaposleni ili nezaposlen, odnosno dobrovoljna nezaposlenost se ne računa u nezaposlenost. A anketa o radnoj snazi tretira i one koji su dobrovoljno nezaposleni. To je jedan.

Drugi mogući vid jeste što smo i neki dan u razgovoru sa ekspertom Svjetske banke, upravo na temu nezaposlenosti konstatovali jeste i anketa o radnoj snazi koja je u primjeni u Crnoj Gori, jer sama pitanja značajno definišu nivo nezaposlenosti. Jer, kada je, po njegovim riječima promijenjena anketa u Poljskoj rapidno je promijenjen i nivo nezaposlenosti u samoj Poljskoj.

Jedan od razloga zašto je moguća ovolika razlika jeste u tome što neko ko je na određeno zaposlen u Crnoj Gori sebe ne tretira zaposlenim. Dakle, vjerujte da je i to vrlo interesantan podatak koji smo provjerili u praksi. Dakle, ne bi ga ovdje saopštavao pred vama i pred javnosti da upravo nije provjeren i u praksi. Dakle, to su pitanja. I u svim zemljama u svijetu imate razliku između anketne i registrovane nezaposlenosti.

Što se tiče vašeg zadnjeg pitanja, da li smo jedina zemlja. Nijesmo jedina zemlja, jer uglavnom u razvijenim tržišnim ekonomijama registrovana nezaposlenost je veća od ankete o radnoj snazi, dok u zemljama u tranzicji je uvijek anketa o radnoj snazi davala mnogo veću nezaposlenost nego što je to bila registrovana nezaposlenost. To je prije svega problem niskih plata, jer tamo gdje imamo niske plate, a imamo jedan određen vid socijalnih naknada koje su skoro jednake kao što je slučaj Crne Gore, sa minimalnom zaradom koju smo juče povećali, dovodi do tog problema da anketa o radnoj snazi daje iskrivljene podatke, i ne može se uzimati kao pravi reper za vođenje ekonomske politike. Zbog toga Crna Gora koristi podatak o registrovanoj zaposlenosti za kreiranje svoje ekonomske politike.

Znam da se možda politički oko ovoga nećemo složiti, ali u svakom slučaju ovo je iskren i tačan podatak onome što jeste pitanje nezaposlenosti kada je u pitanju registrovana zaposlenost, nezaposlenost Zavoda za zapošljavanje, s jedne strane i anketa o radnoj snazi koju daje MONSTAT.

Ima četvrto pitanje koje je malo različito, za koliki broj nezaposlenih lica Zavod za zapošljavanje plaća doprinose i zdravstveno osiguranje Fondu zdravstva i čime se objašnjavaju različiti podaci o broju korisnika zdravstvene zaštite po osnovu nezaposlenosti koju daje Zavod za zapošljavanje i Fond zdravstva.

Dakle, to je malo poduži odgovor, ali pokušaću ga sublimirati.Zavod prema odredbama Zakona o zapošljavanju i ostvarivanju prava iz osiguranja od nezaposlenosti kao nezaposlene registruje samo ona lica koja aktivno traže zapošljenje, izvršavaju obaveze utvrđene individualnim planom zapošljavanja, učestvuju u mjerama aktivne politike zapošljavanja, u skladu sa zakonom, opštim aktom Zavoda i individualnim planom zapošljavanja, prihvataju odgovarajuće zapošljenje u skladu sa zakonom i individualnim planom zapošljavanja, da se lično javljaju Zavodu radi informisanja mogućnostima i uslovima zaposlenja i posredovanjima zapošljavanja na svaki poziv Zavoda, a najmanje jednom u dva mjeseca, obavještavaju Zavod o svakoj promjeni koja utiče na sticanje ili gubljenje prava ili obaveza po ovom zakonu, a najkasnije osam dana od nastanka promjene i ispunjava druge obaveze koje ima po Zakonu o opštem aktu Zavoda i individualnom planu zapošljavanja.

Prisutna razlika između broja korisnika zdravstvene zaštite po osnovu nezaposlenosti i broja registrovane nezaposlenosti prema evidencijama Zavoda utvrđena na navedeni način je posljedica nekoliko okolnosti a koje se može podvesti i pod anketu o radnoj snazi, a to je činjenica je da je zdravstvena zaštita Ustavom zagarantovano pravo i odnosi se i na one koji su dobrovoljno i na one koji su nedobrovoljno nezaposleni. Eto to je osnovna razlika u podacima Fonda zdravstva i Zavoda za zapošljavanje. Hvala.

PREDŚEDAVAJUĆI BRANKO RADULOVIĆ:

Hvala.

ZDENKA POPOVIĆ:

Poštovani ministre,

Ja ću se, prije svega, zahvaliti na odgovoru koji ste mi vi dali u pisanoj formi, jer zaista je odgovor opširan i sveobuhvatan, ali isto tako potvrdio sve moje sumnje koje su vezane za problematiku zapošljavanja. To je jedno.

Drugo, ja i vi se ne možemo složiti ni stručno, a ovo što se ne slažemo politički mislim da nije uopšte važno. Za građane Crne Gore je mnogo važnije ovo što se mi ne slažemo stručno.

Prije svega, u odgovoru na moje pitanje, znači ja sam vas pitala - ima li država, pored Crne Gore koja koristi stopu registrovane nezaposlenosti? Vi ste rekli ima država, demokratskih država tržišne privrede i zemlje u tranziciji,a niste naveli koja je to država. Ja sam se zaista potrudila da nađem bilo koju državu koja koristi stopu registrovane nezaposlenosti, kao osnovnu stopu koja treba da bude naš najznačajniji makroekonomski indikator koji će ukazati na činjenicu koliko imamo nezaposlenih lilca na Zavodu za zapošljavanje, ja nijesam uspjela da nađem nijednu zemlju. A ono što je simptomatično i meni zaista čudno, jeste činjenica da Zavod za zapošljavanje svakih sedam dana izračunava stopu registrovane nezaposlenosti, što nije slučaj ni u jednoj zemlji u okruženju a ni u Evropskoj uniji. Makar ja nijesam našla nijednu zemlju.

Ono što je još gore jeste to da za potrebe svojih sedmičnih analiza Zavod za zapošljavanje koristi podatke o aktivnom stanovništvu iz popisa 2003. godine, po kome u Crnoj Gori živi 264 276 radno aktivnog stanovništva, dok je zvanična metodologija naložila i nalaže da se koriste zvanični statistički podaci o nezaposlenosti i aktivnom stanovništvu za taj mjesec.

Ono što dodatno zbunjuje, imam ovdje vaš pretpristupni ekonomski program za Crnu Goru od 2012 - 2015. koji je izradio Sektor za ekonomsku politiku i razvoj, gdje se kaže da na kretanje u oblasti tržišta rada najviše su uticale u toku 2012. godine vremenske neprilike, dužnička kriza, visoke kamatne stope, itd. ali ono što je zapanjujuće, što se vi kao ekonomista morate složiti sa mnom, je to da se kaže da se osim svih tih problema problem tržišta rada, znači predstavlja neusklađena i neadekvatna statistička osnova za analize koje se prvenstveno ogleda u nezadovoljavajućem kvalitetu podataka o tržištu rada, kako iz anketnih tako i iz administrativnih izvora.

Zar niste imali dovoljno vremena, gospodine ministre, da usaglasite metodologiju sa MONSTATOM, da imamo jednu naučno zasnovanu metodologiju po kojoj će se izračunavati stopa nezaposlenosti?

Ono što je vrlo važno što želim da vam kažem je da vas ne kritikujem samo ja, odnosno ne vas, izvinjavam se personalno, nego Zavod za zapošljavanje, nego vas kritikuje i Evropska banka za obnovu i razvoj koja smatra da podaci koje daje Zavod za zapošljavanje nisu validni i ne koristi ih više, koristi podatke koje daje MONSTAT, odnosno anketa o radnoj snazi, i to je ono što zabrinjava. I ono što zabrinjava je činjenica da su iz Evropske banke za obnovu i razvoj rekli da je nezamislivo u demokratskom svijetu da se može frizirati podatak o stopi nezaposlenosti i da oni ne razmiju šta znači problem stope registrovane zaposlenosti. Zar, s obzirom da se stopa registrovane zaposlenosti radi jednom nedjeljno, vi, odnosno Zavod za zapošljavanje izbacuje sa spiska ljude koji se, recimo, nijesu javili iz nekog razloga, tri ili četiri dana, izbacuje ljude koji, kaže: "Aktivno ne traže zaposlenje". Kako neko može da se zaposli, recimo, a ima 45, 50, 55 godina, ostao čovjek bez posla, ili ako mu se ne ponudi neki posao, ako ne prihvati neki neodgovarajući posao, gospodine ministre, ako vi nekom čovjeku, mladom čovjeku koji ima fakultetsku diplomu pravnika, ekonomiste, ponudite posao sezonskog radnika kuvara, konobara, i ako to odbije on se briše sa evidencije Zavoda za zapošljavanje?To je nepravedno. I to nije validan podatak, to nije podatak sa kojim treba ekonomija Crne Gore da se služi. Hvala na pažnji.

Poštovane koleginice i kolege, poštovani građani i građanke Crne Gore, ja sam postavio dva pitanja potpredsjedniku Vlade i ministru pravde gospodinu Dušku Markoviću, kako reče moj kolega Bulatović, prvom potpredsjedniku Vlade, ne znam da li je prvi, ali je sasvim sigurno jedan od najobavještajnijih ljudi u Crnoj Gori.

Gospodine ministre, pozivam Vas da saopštite koliko ste (na osnovu Zakona o pomilovanju) tačnije u skladu sa starim zakonskim rješenjima potpisali Predloga odluka o pomilovanju i uputili ih predsjedniku Crne Gore Filipu Vujanoviću tokom prethodne 2012. Godine.Molim Vas da saopštite takođe i vašu ocjenu o tome da li je ovako visoki broj pomilovanja podsticaj za korupciju i kriminal?

Pozivam Vas, takođe, da javno saopštite razloge zbog kojih je ministar pravde, Vaš prethodnik, inače sad uvaženi sudija Ustavnog suda predložio, a predsjednik Crne Gore gospodin Filip Vujanović u ljeto 2009.godine odobrio pomilovanje sada pokojnog Dudića-Frica. Dakle, gospodine Markoviću, poštovani potpredsjedniče Vlade, kao što ste prepoznali, ovo moje pitanje u suštini je na fonu onoga što je već objavljeno u medijima i što je izazvalo veliku pažnju javnosti, ali ja zaista sam osjetio potrebu da ovo ponovim zato što, i to veliko interesovanje i da kažem strah koji je izazvalo unutar javnosti, zabrinutost koju su ti objavljeni podaci izazvali unutar crnogorske javnosti, sam procijenio da oni nijesu dovoljni. Ja mislim da je to frapantno, gospodine potpredsjedniče Vlade, naš Predsjednik države je više pomilovao kriminalaca za jednu godinu, nego Tadić za dva mandata plus Drnovšek, plus Kučan, plus Mesić, za sve svoje mandate, što su pomilovali on je više pomilovao kriminalaca. On više pomiluje kriminalaca za godinu dana nego sve države u regionu, a svaka od tih država je od dva do pet puta veća ili deset puta neke veće od Crne Gore. Mislite li, zaista, gospodine Markoviću, interesuje me vaš politički stav, vaša ocjena, jer vi mislite da se tako vodi borba protiv korupcije i kriminala, je li vi mislite da će gospodin Vujanović, ako pomiluje sve kriminalce hoće li Crna Gora ona imati nultu stopu kriminala? Ako svi mafijaši pobjegnu iz Crne Gore, znači li to da naša policija efikasno goni mafiju? Znači, odnos našega predsjednika koji da vas podsjetim je bio prisutan na otvaranju one luke itd. Dakle Dudić-Frica jedno vrijeme je bio ugledni biznismen, pa je onda poslije toga bio kriminalac, pa je bio u zatvoru, pa ga je on pomilovao. Zato što ima bolove u kičmi, zato što je socijalni slučaj, zato što izdržava porodicu. Molim vas, ovdje se radi o nečemu što je zaista, zaista zabrinjavajuće do te mjere da sam osjetio potrebu još jednom da pitam.

PREDṤEDAVAJUĆI SULJO MUSTAFIĆ:

Potpredsjedniče Markoviću, izvolite.

DUŠKO MARKOVIĆ:

Hvala, gospodine potpredsjedniče.

Evo moj odgovor ću početi jednim pitanjem koji nije sadržaj mog odgovora.

Da li Vi zaista, uvaženi poslaniče Pavloviću, mislite da su svi ljudi na izdržavanju kazne kriminalci?

U 2012.godini, Ministarstvu pravde dostavljeno je 365 molbi za pomilovanje osuđenih lica, nakon ocjene navoda iz molbe i dostavljenih spisa predmeta ministar pravde dao je predloge za pomilovanje koji su bili pozitivni ili negativni i koji su dostavili Predsjedniku Crne Gore. Predsjednik Crne Gore donio je 145 pozitivnih odluka, na način što je od uvaženih predloga po molbi za pomilovanje osuđenih lica izrečene kazne zatvora zamijenio u 44 slučaja uslovnom osudom, u 43 novčanom kaznom i u 58 slučajeva je djelimično oslobodio osuđena lica za razrješenje kazne zatvora u trajanju od jednog mjeseca do jedne godine. Postupak po molbi za pomilovanje je dostavljen i obustavljen u 44 slučaja iz Zakona predviđenih zakona, a u preostalih 176 slučajeva Predsjednik je donio negativne odluke. Znači, statistički to ne izgleda onako kako ste vi predstavili mnogo više negativnih odluka nego pozitivnih odluka. Institut pomilovanja ima za cilj uspostavljanje pozitivnih odnosa sa počiniocima. Primjenjujući Zakon o pomilovanju, vodimo računa o poštovanju ljudskih prava, počinilaca, ali i o prevenciji i bezbjednosti u društvenoj zajednici. Pri tome pomilovanje se može dati oslobođenje od krivičnog gonjenja ili potpunoj ili djelimično oslobođenje izvršenja kazne zamjenjuje se izrečena kazna blažom kaznom ili uslovnom osude daje se rehabilitacija, određuje krače trajanje određene pravne posljedice, osude ili se ukidaju pojedine ili sve pravne posljedice osuda. Pri čemu se ovim institutom ne dira u pravosnažnu izrečenu presudu koja ostaje na snazi.

Prilikom postupanja po molbama za pomilovanje, uzimaju se u obzir individualne karakteristike, okolnosti i potrebe osuđenih lica kako bi se obezbijedilo da svaki pojedinačni slučaj se rješava pravično i zakonito. U odnosu na vaše pitanje da li ovako visoki broj pomilovanja podstiče korupciju ili kriminal,odgovoriću - ne.

Institut pomilovanja doprinosi sticanju povjerenja javnosti u smislu da počinioci imaju stvarni prisup institucijama sistema. Te da su akti milosti dostupni svim osuđenim licima pod jednakim uslovima. Dakle, doprinosi izgradnji pravednog društva, društva jednakih šansi i za one koji su ogriješili o zakon. I ja mislim da ste me već jednom čuli, ali ponoviću i ovoga puta. Nema te države u svijetu koja ima takvo bogatstvo ljudskih resursa. Takođe, nema te države na svijetu koja je toliko finansijski moćna da se oslobodi bilo kojeg čovjeka, da uništi njegovo pravo na život iako se ogriješio o zakon, iako to kršenje zakona bilo i ono najteže. Znači, svaka država radi da onoga ko se ogriješio o Zakon pokuša vratiti u društvenu zajednicu kao korisnog člana, jer sve je drugo skupo i sve je drugo neprihvatljivo i sa aspekta ljudskih prava i ljudskih sloboda.

Primjenom Instituta pomilovanja nadležni organi u Crnoj Gori nastoje da promovišu ciljeve i vrijednosti sadržane u konvencijama ali i preporukama Savjeta Evrope. Evropskim zakonskim pravilima i evropskim pravilima probacije jer u svim državama stepen socijalizacije osuđenom se uvažava sa osebnom pažnjom.

Moram Vam reći da ja nijesam bio, dok nijesam došao na mjesto ministra pravde, uopšte upućen u ovu problematiku. Ali moram da vam kažem, kada sam počeo da se bavim tim pitanjima, kada smo sprovodili razne tvining projekte sa Savjetom Evrope i Evropskom komisijom o načinu izvršenja kazni, sprečavanja torture i poštovanja ljudskih prava u periodu izvršenja kazne zatvora sam došao do zaključka da mi u tom smislu smo nedemokratsko društvo i da mi moramo promijeniti politiku i da mi moramo raditi na sprečavanju torture i poštovanja ljudskih prava i osuđenih lica. I dio politike koja je drugačija od one koja je bila ipak rezultat i mog napora i dio pozitivnih odluka predsjednika države kada su u pitanju pomilovanja je rezultat mog pristupa tom problemu, jer mislim da je to ispravan pristup i da sam na fonu onoga što su standardi i zahtjevi posebno Savjeta Evrope i nadležnih tijela Savjeta Evrope, konvencija i preporuka koje to tijelo utvrđuje. Takođe, javnosti radi, reći ću da rad svog prethodnika gospodina Miraša Radovića kao i predlog za pomilovanje sada pokojnog Dudić Dragana-Frica nijesu bili predmet moje pažnje i nemam ih namjeru komentarisati.

Samo još jedno malo pojašnjenje, potpredsjedniče, ako dozvoljavate, u kontekstu ovoga da su ova pomilovanja uslovna osuda, zamjena novčanom kaznom. Uglavnom se radi o kaznama do pet mjeseci, to su uglavnom kratke kazne. Nema ozbiljnih slučajeva pomilovanja za teška učinjena krivična djela, a otkako sam ja ministar pravde nema pomilovanja učiniocima za teška krivična djela osuđenih na duge kazne zatvora, posebno u najtežim oblicima.Zahvaljujem se.

PREDŚEDAVAJUĆI SULJO MUSTAFIĆ:

Zahvaljujem potpredsjedniku Markoviću.

Pravo na komentar, kolega Pavlović. Izvolite.

KOČA PAVLOVIĆ:

Gospodine Markoviću, gospodine potpredsjedniče Vlade DPS-a, koja vlada ovom državom 23 godine, a koja vodi porijeklo direktno od onih koji su prethodnih 30-40 godina vladali ovim narodom. Pravi iskaz vaše brige za ovaj narod je ono što ovaj narod osjeća. Gotovo polovina je ispod ivice siromaštva, ogroman broj građana se suočava svakodnevno sa problemom gladi. Znači, želim samo da vam kažem da vaša tirada o brizi za ljude zaista zvuči licemjerno. Počeli ste sve sa pitanjem koje ste meni uputili, pa vam ja predlažem da sad vi prođete ovdje a ja ću proći tamo pa ću vam odgovoriti na to pitanje.

Dakle, vi ste konkretno pitanje postavili da li ja mislim da su svi na izdržavanju kazne kriminalci. Ja sebe ne doživljavam kriminalcem, niti sam ikad bio, a bio sam u pritvoru zato što sam bio politički angažovan itd. Bespravno. Svjestan sam ja, ne morate sa tim trik-pitanjima pokušavati da me navučete. Znam ja da tamo ima veliki broj ljudi koje je nesreća dovela tu, nesreća ih je dovela. Ali, nije tamo slučajno bio Dudić-Fric. Ja govorim o njima. Na koliku je kaznu bio osuđen, a koliko je pomilovan Dudić-Fric? Problem ove države jeste u tome što Šariće, Kaliće, Frice i ostale sudimo na po šest mjeseci, godinu dana, ne po 30 godina, a kada ih osudimo na duže od godinu dana, na pet, sedam godina, onda se pojavi umna, profesionalna, stručna i velika sutkinja predsjednica Apelacionog suda pa ih oslobodi. To je problem naš, gospodine Markoviću.

Dakle, na vaše pitanje da li ja mislim da li su svi na izdržavanju kazne kriminalci, mogu da vam odgovorim - apsolutno ne. Ne mislim da su svi na izdržavanju kazne kriminalci, ali sam siguran da na izdržavanju kazne nijesu najveći kriminalci koji se nalaze u ovoj državi, to je poenta. Naš problem iz toga proizilazi, što su najveći kriminalci iz ove države ili pobjegli od pravde ili se još uvijek nalaze na slobodi i drže nam moralne propovijedi svako malo. Što se tiče statistike, da vam ja kažem, gospodine Markoviću, statistika ne govori u prilog ovoga ovako kako je vi tumačite. Statistika može da bude oruđe za manipulaciju, vi ste upravo sad manipulisali. Kažete, jeste on 140 i nešto pomilovanja potpisao za godinu dana, ali znate li koliko je kriminalaca tražilo pomilovanje pa su odbijeni. A ja vam kažem, gospodine Markoviću, statistika je ovakva - više je potpisao za godinu dana Filip Vujanović pomilovanja nego što je za osam godina potpisao Tadić u Srbiji, za svog mandata. Više. A Srbija je 10 puta veća, 10 puta veća.

Dakle, ja želim dodatno pitanje da postavim gospodinu Markoviću.

Gospodine Markoviću, Filip Vujanović, vaš predsjednik, za svoja dva mandata, vi tvrdite da je samo jedan mandat, pomilovao je više ljudi koji su bili u zatvoru na izdržavanju kazne nego što su ih pomilovali za sve svoje godine provedene na predsjedničkim funkcijama zajedno Drnovšek, Kučan, Tadić, ne znam ko su sve bili u Bosni. Obadva hrvatska predsjednika, Mesić i Josipović, manje su ljudi pomilovali nego Filip Vujanović sam. Zar vama to ne ukazuje na jedan veliki problem?

Dakle, moje pitanje, gospodine Markoviću: Možete li reći onome za čiji ste račun govorili, na čijoj ste promociji govorili nedavno, da nije normalno da predsjednik jedne male Crne Gore više pomiluje ljudi iz zatvora nego svi iz regiona zajedno za sve svoje mandate unazad 10 godina? Da li ste mu to već rekli, to je moje pitanje. Da li ste mu rekli tokom 2011-2012. godine, gospodine Vujanoviću, druže, potpredsjedniče, ne znam kako ga oslovljavate, nije normalno to što radite. Znam ja da su izbori svako malo, znam da je to super kao dio predizborne kampanje, znam ja ko je sve radio za gospodina Vujanovića na terenu. Znam čije je sve objekte posjećivao i čije je luke otvarao gospodin Vujanović, pa se poslije pravio da ne zna da se radilo o kriminalcu. Ali, to nije normalno, to je velika bruka Crne Gore, gospodine Markoviću. Dakle, moje dodatno pitanje je - hoćete li vi vašeg predsjedničkog kandidata, dosadašnjeg predsjednika, pitati da li on zna da to nije normalno, da je to više nego što su svi drugi u regionu pomilovali i da li će konačno prestati sa tim? To je najbolja njegova promocija za naredni period. Dakle, da kaže da će se ponašati u skladu sa onim što Evropa traži od nas, neće podsticati kriminal, nego će kažnjavati kriminal.

PREDŚEDAVAJUĆI SULJO MUSTAFIĆ:

Zahvaljujem, kolega Pavloviću, na dodatnom pitanju.

Kolega Markoviću, imate mogućnost da odgovorite sada ili u pisanoj formi.

Izvolite, imate tri minuta za odgovor.

DUŠKO MARKOVIĆ:

Nema potrebe da na vaš zahtjev opominjem predsjednika i ako bih ga opominjao onda bih morao poći od sebe.

Gospodin predsjednik još nije donio nijednu odluku o pomilovanju na osnovu inicijative koja je direktno proslijeđena njemu, nego sve te inicijative prosleđuje Ministarstvu pravde i mi dajemo mišljenje u skladu sa zakonom. Znači, o svakom predlogu je odlučivao na osnovu mišljenja Ministarstva pravde, odnosno mišljenja kojeg sam ja potpisao.

Prema tome, ako postoji odgovornost predsjednika ili ako postoji zloupotreba ovoga prava, onda prvo ja moram odgovarati pa onda predsjednik. Ali, vjerujte mi, bez obzira što se razlikujemo oko ovoga, dok sam na ovoj poziciji ja ču se držati ovog principa ne samo kad je u pitanju pomilovanje nego kada je u pitanju uslovni otpust. Slične su optužbe kada je u pitanju uslovni otpust gdje smo mi za godinu dana možda slijedili primjer Hrvatske i, kako vi kažete, Srbije, pa smo imali samo sedam ili osam odluka pozitivnih ljudi na izdržavanju kazne zatvora za uslovni otpust. Sada je to drastično promijenjeno, ali između ostaloga i zahvaljujući novoj politici, politici Ministarstva koja je u skladu sa evropskim standardom. Evo sada imamo taj projekat koji radimo zajedno sa Njemačkom i Holandijom, oko izvršavanja kazne zatvora, gdje je taj naš pristup pohvaljen. Znači, pomilovanje nije instrument funkcionera, a pomilovanja je politika države koju sprovodi predsjednik države i ona ima za cilj ono o čemu sam ja govorio. Ja sam sasvim siguran da se taj cilj ne zloupotrebljava i da se ne koristi u političke svrhe. Ako mislite da je ovakav institut pomilovanja u Crnoj Gori retrogradan i da on dovodi u pitanje osnovne vrijednosti društva pa i naš osnovni cilj borbu protiv organizovanog kriminala i korupcije, pokrenite inicijativu da stavimo van snage taj zakon. Ja ću, naravno, biti protiv toga, ali ako parlamentarna većina to izglasa, da eliminišemo tu opasnost. Zaista bi bilo neprihvatljivo da jedan institut koji je akt milosti, koji treba da potpomogne i osnaži vladavinu prava sa aspekta poštovanja ljudskih prava izrodi se u suprotnost da to mijenjamo i taj zakon stavljamo van snage i da čekamo da opozicija dođe navlasti i da se ta politika kvalitetnije i produktivnije primjenjuje.

PREDŚEDAVAJUĆI SULJO MUSTAFIĆ:

Bilo je to odgovor na dodatno pitanje poslanika Pavlovića, koji je postavio još jedno pitanje potpredsjedniku Markoviću.

Izvolite.

KOČA PAVLOVIĆ:

Gospodine predsjedniče Parlamenta, samo da se nastavim na ovo što sam ranije govorio.

Gospodine Markoviću, vama je nepotrebno govoriti, vi odlično znate da imamo jednu situaciju, dakle ne radi se o sistemu, radi se o određenim segmentima sistema, ali koji su zloupotrebljeni. Dakle, mi ovdje imamo jednu figuru ili jedan bračni par, tako da kažem, koji kontroliše ili u značajnoj mjeri kontroliše cijeli sistem sankcija, od sudstva pa do samoga kraja, i na kraju toga sistema se nalazi predsjednik države koji može i da pomiluje ponekoga. To nije baš bez kontrole u ostalim državama i nije tačno, nemojmo da obmanjujemo crnogorsku javnost, da je bez kontrole sistem taj pomilovanja, da je evropski standard da on bude bez kontrole kako je kod nas. Kod nas je u ovome trenutrku, nakon izmjena koje ste vi ovdje obrazlagali, bez kontrole. U svakoj od država regiona postoji posebna komisija koja to razmatra i to je jedan od razloga zbog čega se u Srbiji, recimo, ili u Hrvatskoj ne pomiluje tokom godine 150 osoba kao u Crnoj Gori, nego deset, iako su veće od nas. Samo da dovršim, odnedavna, nakon ovih izmjena koje ste vi ovdje predložili, gospodin Vujanović je još i više autonoman, može da pomiluje koga god hoće, tako da se napravio jedan cijeli sistem u kome samo još nedostaje da se izbace cijene za usluge za pomilovanje i usluge koje treba da se obave i visinu kazne.

Uvaženi potpredsjedniče Vlade, poslanici, građanke i građani Crne Gore,

Moje pitanje prema gospodinu potpredsjedniku biće vrlo kratko i koncizno. Znači u skladu sa članom 177 Poslovnika Skupštine postavljam vam jedno jedino pitanje: Da li ćete podnijeti ostavku u slučaju da do kraja godine Crna Gora ne otvori pregovaračka poglavlja 23 i 24.

I obrazloženje će biti vrlo kratko.

Cilj države Crne Gore, kako se saopštavalo iz izvršne i zakonodavne vlasti je da se poglavlja 23 i 24 otvore do kraja ove godine, što Evropska unija očekuje. Ali, još više očekuju građanke i građani Crne Gore. A s obzirom da je ostvarivanjem evropskih standarda,iz oblasti koje pokriva ova poglavlja, u interesu svih građana Crne Gore. Primjena evropskih standarda iz poglavlja 23 i 24 pravosuđe i pravda sloboda i bezbjednost, znači konačno početak uspostavljanja pravne države kojoj svi mi težimo. Stoga smatram da, ukoliko se to ne desi, da bi bilo najnormalnije da podnesete ostavku jer ste vi potpredsjednik Vlade, odnosno najodgovorniji funkcioner u ovoj vladi za uspješno otvaranje ova dva poglavlja. Hvala.

PREDŚEDAVAJUĆI SULJO MUSTAFIĆ:

Zahvaljujem poslaniku Miljaniću.

Potpredsjednik Marković, izvolite.

DUŠKO MARKOVIĆ:

Hvala, gospodine potpredsjedniče.

Evo mi se stavljaju u obaveze mnoga pitanja za koja nijesam nadležan i nijesam odgovoran. Čitav pregovarački proces nije moja obaveza, naravno ja sam samo jedan subjekat u tom procesu. Čitav proces vodi Ministarstvo vanjskih poslova i evropskih integracija. Znate da personalno taj proces vodi naš glavni pregovarač, odnosno državni sekretar i da su u taj proces uključene pregovaračke grupe koje su formirane od strane Vlade i u posebnoj proceduri. Ali, to ne govorim zbog toga da bih branio sebe, naravno i da bih štitio od elementarne odgovornosti nego o strukturi pregovaračkoj koja ukazuje na to da svi mi nosimo odgovornost za taj proces, da će rezultat biti rezultat svih nas. I ako se desi da pregovore otvorimo ja to neću smatrati mojim uspjehom nego uspjehom Crne Gore, znači i Vlade i Parlamenta, i civilnog sektora i medija u onom smislu u kojem oni imaju odgovarajuću ulogu.

Ali, dobro, da prije nego što dam odgovor na vaše pitanje direktno, ipak dam i odgovarajući komentar koji sam pripremio, saopštim odgovarajući komentar koji sam pripremio.

Da smo tokom prethodnih nekoliko godina u bliskoj saradnji sa Evropskom komisijom kontinuirano usklađivali svoje prioritete i realizovali aktivnosti u skladu sa datim sugestijama i preporukama koje su od komisije dolazile. Upravo zbog ovakvog uspostavljanja komunikacije i kvalitetnog konsultacionog procesa uspjeli smo da za relativno kratko vrijeme uspješno prođemo prve faze u integracionom procesu, kao što su vizna liberalizacija, proces pripreme odgovora na upitnike Evropske komisije, zatim pripreme na realizaciji akcionih planova za ispunjavanje sedam ključnih prioriteta, sjećate se, i na kraju trenutna faza otvaranja pregovora o pristupanju poglavljima 23 i 24.

Otvaranje pristupnih pregovora Evropska komisija i zemlje članice Evropske unije odale su priznanje Crnoj Gori na postignutim rezultatima, posebno u oblasti zakonodavnog usklađivanja sa standardima Evropske unije, i omogućili da nastavimo sa još konkretnijim reformskim koracima.

Otvaranje poglavlja 23 i 24 ne znači početak uspostavljanja pravne države, već upravo suprotno, da nijesmo obezbijedili adekvatan nivo vladavine prava u svim granama vlasti Evropska komisija ne bi dozvolila nastavak pregovaračkog procesa. Moramo, takođe, biti svjesni činjenice da otvaranje pregovora o poglavljima 23 i 24 ne zavisi samo od kvaliteta akcionih planova i njihove realizacije, već se radi o jednom kompleksnom političkom konsultativnom procesu, prvenstveno postepenom ..... zemalja članica Evropske unije. Reći ću vam da to od prilike prevedeno znači političku odluku i da ta politička odluka uvijek nije zasnovana na rezultatima nego i na percepciji. A znate sigurno da više imamo problema sa percepcijom u mnogim oblastima nego sa realnim izazovom.

Nakon što se ovi dokumenti u konačno usaglase između Crne Gore i Evropske komisije, države članice treba da odluče da li će se pregovori o ova dva poglavlja otvoriti ili ne. Treba naglasiti da rokovi nisu postavljeni ni od strane Evropske komisije a ni od Vlade Crne Gore, već je to željeni cilj kojim bi se postavila dinamika daljih koraka u ovom procesu.

Ukoliko do otvaranja poglavlja ne dođe u planiranom roku, dakle do kraja ove godine, razlozi za to bi se prije svega tražili u institucionalnim nedostatcima, jer evropske integracije podrazumijevaju ozbiljan timski institucionalni rad svih aktera društva i blisku međuinstitucionalnu saradnju a ne personalnu odgovornost. Dakle, proces pregovora je otpočeo. Što je najvažnije ne postoje definisani rokovi njegovom trajanju. Kada je u pitanju Crna Gora oni će značajno biti opredijeljeni i novim pristupom koji je počeo sa Crnom Gorom. I u slučaju da ne otvorimo ovo poglavlje proces se ne prekida i ne obustavlja, već se nastavlja sa otklanjanjem nedostataka i jačanjem kapaciteta.

Gospodine Miljaniću,

Ovo nije put posut cvijećem, već proces istine i sazrijevanja crnogorskog društva. Ovo će biti samo jedno od iskušenja na ovom putu, a od svih nas zavisi kako ćemo i kojom dinamikom savladavati. Sasvim sigurno, to neće niti može zavisiti od bilo kojeg pojedinca već od svih nas zajedno. Ako bi moja odgovornost ili moja ostavka bila podsticajna za otvaranje poglavlja 23 24, ako bih imao pouzdanu informaciju o tome, ne da bih podnio ostavku ako ih ne otvorimo u oktobru, nego bih bio spreman da to uradim danas da bi ih otvorili zaista u oktobru.

Zahvaljujem se.

PREDṤEDAVAJUĆI SULJO MUSTAVIĆ:

Hvala potpredsjedniku Markoviću.

Pravo na komentar poslanik Miljanić. Izvolite.

ZORAN MILJANIĆ:

Gospodine Markoviću,

U prvom mom obraćanju sa ovoga mjesta rekao sam da će Pozitivna Crna Gora se truditi da bude konstruktivna opoziciona partija koja će nastojati u svim onim s tvarima koje su dobre za državu Crnu Goru da bude i partner vlasti, i to nije sporno, a Pozitivna Crna Gora, tako i ja mislimo.

Međutim, ovo sam vam pitanje postavio zbog jedne riječi koju ste vi u vlasti odavno zaboravili, to je riječ "odgovornost". Mora se nekad locirati odgovornostna nekoga. Znači, isto kao što kažete ko će biti pohvaljen ako se otvori, ja bih volio da poglavlja budu otvorena, trudiću se da pomognem kao član Odbora za bezbjednost odbranu i Odbora za antikorupciju. Međutim, fakti ne govore da idemo u dobrom pravcu. Vidimo da, što se tiče borbe protiv korupcije, tu imamo jedan jako negativan komentar iz Brisela. Znači da se hapse lugari, šumari, evo pročitasmo danas i penzionerka i studenti, ajde i carinici su možda malo veće ribe, međutim, onih najkrupnijih riba, znači kako oni kažu, a to su naravno iz samog vrha vlasti nema. Mi ne tražimo žrtve. Mi samo tražimo sprovođenje borbe protiv organizovanog kriminala i korupcije i tražimo da konačno bude nešto novo. Mi samo otvaramo afere, a ni jednu ne zatvaramo. Dosta smo čuli ovih dana o aferi Telekom, dosta smo čuli o Šarićima, evo pomenuo je gospodin Bulatović tu presudu, pa eto i ja da se osvrnem na nju, to je jedino nešto čime su se vaše kolege iz Odbora, mislim iz vaše stranke u Briselu pohvalili da je donijeta prvostepena presuda u tom slučaju. Vratismo se iz Brisela, presuda pade, tako da ne znamo kako, šta.

Dalje, naveo bih vam jedan primjer dok kojeg sam došao, može se reći slučajno, u izvještaju Uprave policije za prošlu godinu stoji da je procesuirano 336 grama opojne droge kokain. Znači, čitava crnogorska policija je procesuirala toliko. U posjeti Zagrebu kao Odbor za bezbjednost bili smo u posjeti Graničnoj policiji Republike Hrvatske, gdje nam je načelnik Granične policije saopštio jednu frapantnu činjenicu da je samo jedan policajac na graničnom prelazu Debeli brijeg sa Crnom Gorom za godinu dana zaplijenio par stotina kilograma kokaina. Ako se kaže da otprilike narodski rečeno pada 20% opojne droge u tranzitu značili to da je kroz Crnu Goru prošla jedna tona. Hvala.

Dokle se stiglo sa pokrenutom inicijativom o dodjeljivanju nacionalnih penzija zaposlenim majkama sa troje i više djece, koje imaju najmanje 15 godina radnog staža?

Obrazloženje: Kao što je poznato prije nekoliko mjeseci Unija slobodnih sindikata pokrenula je inicijativu da se ženama sa više od 15 godina radnog staža, koje imaju četvoro i više djece i onima sa 25 godina radnog staža koje imaju troje djece, ukoliko to žele, dodijeli nacionalna penzija. Možda je ovo trenutno jedan od najvećih crnogorskih prioriteta kako bi se zaštitilo materinstvo i očuvala stopa nataliteta koja je svake godine sve niža i prijeti nam bijela kuga.

Da podsjetim prema podacima Zavoda za statistiku veći je mortalitet nego natalitet u 13 crnogorskih opština, 21 koliko ih ima, više je ljudi umrlo nego što se rodilo u Pljevljima, Kolašinu, Andrijevici, Plavu, Mojkovcu, Plužinama, Žabljaku, Šavniku, Beranama, Danilovgradu i na Cetinju, a negativni prirodni priraštaj zabilježen je i u dvijema opštinama na Primorju, Herceg Novom i Ulcinju.

Zbog svega ovoga Liberalna partija smatra da je dodjela nacionalnih penzija majkama sa najmanje troje djece, jedno od najurgentnijih crnogorskih pitanja, a mislimo da je dobar predlog da visinu nacionalne penzije treba propisati posebnim zakonom o socijalnoj i dječijoj zaštiti, s tim da ona ne može biti niša od 2/3 prosječne neto zarade u Crnoj Gori u godini koja prethodi ostvarivanju prava.

Ovdje se polazi od prava žena na zaštitu materinstva, ali i od njihovog položaja na tržištu rada i dodatnih opterećenja koje žene zbog svojih bioloških karakteristika imaju u odnosu na muškarce.

Poznato je da materinstvo predstavlja jednu od ključnih barijera u zapošljavanju mladih žena. Praksa pokazuje da poslodavci zaziru od zapošljavanja žena koje su u trudnoći, tako da je njihovo zapošljavanje na tržištu rada sve teže, pogotovo kada je u pitanju zapošljavanje na neodređeno vrijeme. Nakon porođaja slijedi period jednogodišnjeg porodiljskog odsustva kojeg poslodavci doživljavaju neproduktivnim za svoj posao, a nakon toga i period posebne majčinske brige i obaveze prema malom đetetu. Tu ne pomaže činjenica da centri za socijalno staranje uredno refundiraju poslodavcima zaradu koju isplaćuju po osnovu naknade za porodiljsko odsustvo. Upravo iz ovih razloga žene će sve teže moći da ostvare puni penzijski staž u svojoj radnoj karijeri. Kako se ovo pravo odnosi na zaposlene žene sa najmanje 15 godina radnog staža, uvažavaju se dodatni napori kojima se žene izlaže kroz materinstvo. Ali, posebno se ističe da bi pravo na nacionalnu penziju bilo ženino fakultativno pravo, može da ga ostvari a ne mora ukoliko ne želi.

Osim ovoga, koliko mi je poznato, u Crnoj Gori ne postoji , a čak nije ni u planu izrada pronatalne politike po ugledu na sve države Evropske unije. Neke od stavki koje se nalaze u strategijama zemalja Evropske unije su materijalna pomoć u toku prve godine života za svako rođeno dijete, mogućnost rada, pola radnog vremena za roditelje a da to bude stalni radni odnos i slično.

Liberalna partija zahtijeva od Vlade i od resornog ministarstva da se ozbiljno ponese prema ovoj inicijativi, ali i o ostalim problemima nedostatka pronatalne politike. Hvala.

PREDŚEDAVAJUĆI BRANKO RADULOVIĆ:

Hvala, kolega.

Izvolite, ministre.

PREDRAG BOŠKOVIĆ:

Zahvaljujem, potpredsjedniče.

Ministarstvu rada i socijalnog staranja do sada nije upućivana inicijativa za izmjenu zakona koja bi se odnosila na dodjeljivanje nacionalnih penzija zaposlenim majkama sa troje i više djece, koje imaju najmanje 15 godina radnog staža.

Inače, u normativnom dijelu, koji se odnosi na politiku rada i zapošljavanja, penzijskog i invalidskog osiguranja, socijalne i dječije zaštite, propisana je posebna zaštita žena.

Tako je revidiranim Zakonom o radu ustanovljen princip da zaposlena žena ne može da radi na radnom mjestu na kojem se pretežno obavljaju naročito teški fizički poslovi, radovi pod zemljom ili pod vodom, niti na poslovima koji bi mogli štetno i s povećanim rizikom da utiču na njeno zdravlje i život. Stoga se zaposlena žena koja radi u oblasti industrije i građevinarstva ne može rasporediti na rad noću, s tim što se ova zabrana ne odnosi na zaposlenu ženu koja radi na rukovodećem radnom mjestu ili koja obavlja poslove zdravstvene, socijalne i druge zaštite. Izuzetno od navedenog principa, zaposlena žena može biti raspoređena na rad noću, samo kada je neophodno da se nastavi rad prekinut usljed elementarnih nepogoda, odnosno da se spriječi šteta na sirovinama ili drugom materijalu.

Isto tako, poslodavac ne može odbiti da zaključi Ugovor o radu sa trudnom ženom niti može otkazati ugovor zbog trudnoće ili ako koristi porodiljsko odsustvo. Za vrijeme odsustva sa rada, zbog njege djeteta ili korišćenja roditeljskog odsustva, poslodavac ne može zaposlenom da otkaže ugovor o radu niti ga može proglasiti licima za čijim je radom prestala potreba usljed uvođenja tehnoloških, ekonomskih ili restrukturalnih promjena u skladu sa ovim zakonom. Zaposlenoj ženi kojoj ugovor o radu na određeno vrijeme ističe u periodu korišćenja prava na porodiljsko odsustvo rok za koji je ugovor o radu zasnovala radni odnos na određeno produžava se do isteka korišćenja prava na porodiljsko odustvo.

Na osnovu nalaza i preporuka nadležnog doktora medicine, žena za vrijeme trudnoće i dok doji dijete može biti privremeno raspoređena na druge poslove, ako je to u interesu očuvanja njenog zdravlja i zdravlja njenog djeteta. Međutim, ako poslodavac nije u mogućnosti da zaposlenoj ženi za vrijeme trudnoće i dok doji dijete obezbijedi raspored na drugo radno mjesto, ona ima pravo na odsustvo sa rada uz naknadu zarade u skladu sa kolektivnim ugovorom koja ne može biti manja od naknade koju je ostvarivala da je na svom radnom mjestu.

Zaposlena žena za vrijeme trudnoće i dok doji dijete za vrijeme privremenog rasporeda na druge poslove ima pravo na zaradu radnog mjesta na koje je radila prije raspoređivanja. Nadalje, zaposlena žena za vrijeme trudnoće i žena koja ima dijete mlađe od tri godine života ne može raditi duže od punog radnog vremena, niti noću, osim ako pisanom izjavom pristane na takava rad. Kada je u pitanju porodiljsko odsustvo izmjenama i dopunama Zakona o radu koji je u primjeni od decembra 2011. godine zaštita ove kategorije zaposlenih je urađena na kvalitativno drugačiji način. Roditeljsko odsustvo kao novi institut i porodiljsko odsustvo kao pravo koje u određenim situacijama može da koristi i otac djeteta su izjednačeni u korišćenju ovih prava za oba roditelja djeteta. Ovakvo rješenje je usklađeno sa direktivom Savjeta od 08. marta 2010. godine o implementaciji revidiranog okvirnog sporazuma o roditeljskom odsustvu i Konvecnije međunarodne organizacije rada o zaštiti materinstva.

Važno je istaći, takođe, za zaštitu navedenih prava konstituisan je novi član 111B kojim se uređuje da za vrijeme odsustva sa rada iz člana 111 i 111A ovog Zakona, roditelj ima pravo na naknadu zarade u visini zarade koju bi ostvarivao da radi. Utvrđena je zaštita u smislu korišćenja prava na rad sa polovinom punog radnog vremena koju ima roditelj, usvojilac ili lice kome je nadležni organ starateljstvom povjerio dijete sa smetnjama u razvoju na staranje i njegu, odnosno lice koje se stara o osobi sa teškim invaliditetom u skladu sa posebnim propisima, a koje je izjednačeno ostvarivanjem prava iz rada sa punim radnim vremenom.

Sad nešto iz našeg zakonodavstva.

Sa aspekta penzijskog sistema ističemo prava koja se obezbjeđuju u penzijskom sistemu, prava po osnovu starosti i invalidnosti, a ne po osnovu materinstva. Međutim, u cilju stimulisanja nataliteta u Crnoj Gori izmjenama i dopunama Zakona o penzijsko-invalidskom osiguranju iz decembra 2010. godine propisano je da se osiguranici ženi za svako rođeno dijete računa poseban penzijski staž u trajanju od po šest mjeseci po djetetu. Shodno važećem Zakonu o socijalnoj i dječijoj zaštiti cilj socijalne i dječije zaštite je obezbjeđenje zaštite porodice, pojedinca, djece u riziku i lica u stanju socijalne potrebe, odnosno socijalne isključenosti. Predlogom zakona propisani su isti ciljevi za detaljnije razrađenim kategorijama lica, odnosno porodica koje se štite. Zakonom je propisano da je svako dužan da radom prihodima i imovinom stvori uslove zadovoljavanja životnih potreba i doprinosi sprečavanju, otklanjanju ili ublažavanju socijalne ugroženosti, kao i socijalne ugroženosti članova porodica, posebno djece i drugih članova koji nijesu u mogućnosti da sami o sebi brinu. Lice koje nije u radnom odnosu i nalazi se na evidenciji Zavoda za zapošljavanje pravo ostvaruje preko nadležnih centara za socijalni rad, to je jedno od prava iz socijalne i dječije zaštite koje ostvaruje bez obzira na prihode i imovinu porodice. Hvala.

PREDŚEDAVAJUĆI BRANKO RADULOVIĆ:

Hvala, ministre.

Izvolite, kolega, prokomentarišite i odmah nastavite sa sljedećim pitanjem.

ANDRIJA POPOVIĆ:

Stvarno sam mislio, gospodine ministre, da Vam je stigla ova inicijativa, ako nije, Liberalna partija će je uputiti kao Predlog zakona. Vjerujte, mislim da je ovo najbolja inicijativa koju sam ja čuo u zadnjih deset godina u crnogorskoj skupštini. Ona može izgledati u prvom trenutku nešto skuplja, ali, vjerujte, to je nešto što nas najjeftinije košta od svih ovih inicijativa. Znamo sve i sami gdje se sve pare bacaju, a ovdje se sredstva ulažu u našu budućnost koja sa ovakvim stepenom nataliteta nije ni malo ružičasta.

Vjerujem u vašu podršku kod ove inicijative, kod Predloga zakona, naravno nije ovo Sveto pismo da to mora biti baš tako, 15 godina radnog staža - četvoro djece, 25 godina radnog staža - troje djece, ali u svakom slučaju ovo će doći na dnevni red. Vjerujemo da ćete vi pomoći u svemu tome da se to uobliči.

Samo ću još dodati kao dopunsko pitanje,

Upozorili su me na to da što se tiče pronatalne politike da smo tu dosta tanki, i kao dopunsko pitanje postavljam:

Da li je u planu izrada pronatalne politike u Crnoj Gori?Shvatio sam da mi još nemamo takvu strategiju. Prelazim na dugo pitanje.

Drugo poslaničko pitanje Liberalne partije:

Šta preduzimate da u Crnoj Gori bar malo zaštitite samohrane majke, riješite veoma izražen problem nedavanja, odnosno ne primanja alimentacije za izdržavanje djeteta?

Obrazloženje:

Crna Gora nema posebne mehanizme zaštite samohranih roditelja, posebno samohranih majki koje su višestruko stigmatizovane, prvo kao žene u Crnoj Gori, a onda i kao samohrane majke. Neobično je da ne postoje državne institucije koje se bave ovim pitanjem. Koliko mi je poznato nekad je postojalo sklonište za maloljetne majke, ali mislim da ni ono više ne funkcioniše.

Što se tiče drugog dijela pitanja, rješavanja problema nedavanja, odnosno neprimanja alimentacije za izdržavanje djeteta, kao što je opštepoznato, državni mehanizmi su nepostojeći, a tiču se direkno zaštite prava djeteta. Do usvajanja novog Krivičnog zakona 2011. godine, alimentacija se praktično nije mogla naplatiti. Po novom zakonu olakšan je pristup i dodijeljeno krivično gonjenje po ovom pitanju, što je u nadležnosti tužilaštva, ali još uvijek postoji velika praznina po ovom pitanju. U centrima za socijalni rad često možete dobiti odgovor- u ogromnom procentu alimentacija se ne prima u Crnoj Gori i mi vam ne možemo pomoći po tom pitanju. Da pojednostavim, samohrana majka ne prima alimentaciju koju sud na silu dodijeli čak i u slučajevima kad ni otac ne radi, jer tako zakon propisuje. Majka i dijete samim tim gube pravo na bilo kakvu pomoć od strane države. Majka je primorana da radi, samim tim, da plati vrtić ili nekog za čuvanje djeteta. Uz to, troškovi školovanja djece su izuzetno visoki. Djeca iz ovakvih porodica sa poremećenom strukturom nijesu kategorija koja ima besplatne udžbenike zbog alimentacije koja je dodijeljena, ali se ne prima, te zbog zaposlenja majke. Sve u svemu, veoma nezavidan položaj samohranih majki i u velikom broju slučajeva nemogućnost naplate alimentacija za izdržavanje djeteta. Iz toga slijedi dodatno kažnjavanje, jer se računa da su alimentacije primljene i gubi se mogućnost pomoći države.

Liberalna partija zahtijeva od Vlade i resornog ministarstva da se ozbiljno pozabavi problemima jedne od najugroženijih kategorija stanovništva u Crnoj Gori. Hvala vam.

PREDŚEDAVAJUĆI BRANKO RADULOVIĆ:

Hvala Vama, kolega.

Izvolite, ministre.

PREDRAG BOŠKOVIĆ:

Gospodin Popović, postavljajući pitanje, odnosno kroz svoje obrazloženje velikim dijelom i odgovorio je na svoje pitanje, a to je da se ovo pitanje koje je on postavio jednim manjim dijelom odnosi na Ministarstvo rada i socijalnog staranja, a mnogo više se odnosi na sudove, tužilaštva i ostale. U slučaju da neko neće da postupi prema zakonu tu je Ministarstvo rada i socijalnog staranja nemoćno.Moraju da se uključuje i druge institucije države.

Evo, ja ću pokušati da vrlo kratko dam odgovor po ovom pitanju.

Porodičnim zakonom propisana je oblast izdražavanja. Članom 365 navedenog zakona propisano je da u bračnim sporovima o čuvanu i vaspitavanju djece sud po službenoj dužnosti odlučuje o izdržavanju maloljetne djece i punoljetne djece nad kojima je produženo roditeljsko pravo. Sporazum roditelja o izdržavanju djeteta sud će prihvatiti samo ako je u skladu sa odredbama Zakona o određivanju održavanja. Sud po službenoj dužnosti odlučuje o izdržavanju djeteta kada u sporu za utvrđivanje očinstva utvrde da je tuženi otac djeteta ili kada u sporu za utvrđivanje materinstva utvrdi da je tužena majka djeteta.

Članom 366 istog zakona propisano je da je postupak u sporovima za izdržavanje hitan. Prvo ročište zakazuje se u roku od osam dana od dana kada je tužba primljena u sud. S obzirom da se izdržavanje određuje odlukom nadležnog suda, neprimanje alimentacije, predmet prinudnog izvršenja sudske odluke koji može pokrenuti stranka kojoj je određeno izdržavanje.

Kada je u pitanju socijalna i dječija zaštita, ono što je nadležno Ministarstvo rada i socijalnog staranja, samohrani roditelj shodno Zakonu o socijalnoj i dječijoj zaštiti može ostvariti pravo na materijalno obezbjeđenje porodice pod uslovima koji se odnose na prihode i imovinu. Alimentacija kao prihod nije izuzeta, s obzirom da se radi o prihodima za izdržavanje koje daje drugi roditelj i koji su utvrđeni odlukom suda. Ukoliko se licu ne isplaćuje alimentacija na osnovu odluke suda, dostavlja se nadležnom centru za socijalni rad dokaz o pokretanju postupka za prinudno izvršenje u kojem slučaju se ista ne računa kao prihod u postupku ostvarenja prava na materijalno obezbjeđenje porodice. Takođe, shodno članu 31 Zakona o socijalnoj i dječijoj zaštiti, samohrani roditelj sa djetetom do navršene treće godine života djeteta kojem je usljed socijalnih prilika potrebno zbrinjavanje, ima pravo na smještaj u drugoj porodici.

Dakle, ovo je što se tiče drugog pitanja. Što se tiče prvog pitanja, o tome ću vam dati odgovor nekom drugom prilikom kada za to bude vrijeme.

PREDŚEDAVAJUĆI BRANKO RADULOVIĆ:

Hvala, ministre.

Kolega Popoviću, izvolite.

ANDRIJA POPOVIĆ:

Što se tiče komentara na ovo drugo pitanje, i ovo je jedno veoma ozbiljno pitanje i zbog crnogorske javnosti samo da kažem, Vi ste već u ovom odgovoru rekli neke stvari koje se i ne tiču samo Vašeg resora. Crnogorsko društvo ne posvećuje dovoljno pažnje samohranim roditeljima, a zakonodavstvo neadekvatno štiti njihove interese, pa su oni uglavnom prepušteni sami sebi, ili zavise od pomoći svojih najbližih. U crnogorskom zakonodavstvu prava samohranih roditelja, i to samo djelimično, tretiraju porodični i Zakon o radu, kao i Krivični zakonik. Samohrani roditelj nije uvijek majka, već se u dosta slučajeva u toj ulozi nalaze i očevi. Najčešći problem samohranih roditelja je to što drugi roditelj ne plaća izdržavanje đeteta, kao i to što crnogorsko zakonodavstvo neadekvatno štiti njihove interese.

Ne može se izjednačiti porodična zajednica sa jednim roditeljem, sa onom u kojoj su oba roditelja. Što se tiče zaštite prava samohranih roditelja u okvirima koje zakon dozvoljava ona je moguća samo u jednoj mjeri. To znači da je zakon predvidio zaštitu u smislu obaveze drugog roditelja da doprinosi izdržavanju djece, i ta zaštita se ostvaruje u parničnom postupku. Do konačnog rješavanja spora treba da prođe relativno dosta vremena, a moguća su i razna izbjegavanja i ispunjavanja te obaveze i nakon dobijanja povoljne presude. Izbjegavanja plaćanja alimentacija za izdržavanje đeteta najčešće se odnose na dostavljanje potvrda sa manjom zaradom nego što je stvarna, opterećivanje zarade drugim finansijskim obavezama i tome slično.

Takođe, zakonom je predviđena i mogućnost krviničnog gonjenja roditelja koji ne plaća izdržavanje đece, kojem se pribjegava kao najdjelotvornijem načinu ostvarivanja prava samohranih roditelja u dijelu koji se odnosi na plaćanje izdržavanja. Bez sumnje, crnogorsko društvo nedovoljno posvećuje pažnju samohranim roditeljima, za rješavanje svih problema prepušteni su isključivo sebi, a jedino od svojih najbližih mogu očekivati pomoć. I kao dodatno dopunsko pitanje postavljam, ako Vi to znate:

Koliko samohranih roditelja u Crnoj Gori treba da prima alimentaciju za izdržavanje đece, i koliko ih to pravo ostvaruje, jer koliko sam informisan, ogromna razlika između onih koji treba da primaju i onih koji to pravo ostvaruju, naravno, to je nešto u sudskom postupku?