Šta je Ministarstvo ekonomije preduzelo da spriječi i fizičko uništenje prehrambene industrije Primorka Bar;

Kakvi su efekti državne pomoći dati ovoj fabrici;

Ko su sadašnji i bivši vlasnici ove nekada veoma uspješne fabrike, fabrike koja je raspolagala sa ogromnom nepokretnom i pokretnom imovinom u Crnoj Gori i van nje?

Poznato je da su se u u posljednje vrijeme u ovoj fabrici desila dva požara u kojima je faktički do temelja izgorjela i stara i nova fabrika. Prije ovih požara koji su se desili nedavno sva najvrednija oprema je isječena i prodata, a poznato je široj javnosti da je ova fabrika raspolagala pogonima za proizvodnju i preradu maslina i maslinovog ulja, linijama za preradu i proizvodnju sokova, linijom za uslužno punjenje koka kole. Fabrika je raspolagala sa veoma savremenim pogonom za proizvodnju pare bez koje nema prehrabrene industrije ili proizvodnje ovakve proizvodnje. Fabrika je imala i veoma veliki skladišni prostor, a imala je i hladnjaču sa kapacitetom preko 2 000 tona. U sastavu ove fabrike bila je izgrađena i moderna pekara, ona na svu sreću i danas radi sa nekim manjim ili smanjenim kapacitetom.

Normalno očekujem da mi ministar odgovori u pismenoj formi, jer se zaista radi o bitnim i jako bitnim stvarima i za Crnu Goru i za Opštinu Bar.Hvala.

PREDŚEDAVAJUĆI BRANKO RADULOVIĆ:

Hvala, kolega.

Hoću da Vam prenesem jednu poruku, krajnje ozbiljno. Prošle nedelje sam bio u Hrvatskoj. Hrvatske kolege su rekli sljedeće: Najizazovnije, najteže poglavlje je poljoprivreda i ribarstvo, treba da se borite za svaki čokot loze, za svako stablo masline, za svako grlo stoke, imajte to u vidu.

PETAR IVANOVIĆ:

Vjerovatno da je u pitanju neki propust. Ja sam dobio samo dva pitanja, nijesam dobio ovo treće. Ono što sam u toku sa vašim pitanjem jeste da se ono baziralo na programima finansijske podrške, gdje je aplikant Ministarstvo finansija, i koliko je meni poznato Ministarstvo finansija je pripremilo odgovor na vaše pitanje. Ne znam sada po rasporedu kad dolazi Ministarstvo finansija na red, ali sam samo htio da Vas zamolim da njima uputite to pitanje. A ne samo poljoprivreda, nego i ribarstvo, nego jedno poglavlje između koje se odnosi na pitanje bezbjednosti hrane i pitanje svih onih standarda koji su se nekako nametnuli početkom rada ove vlade, dobijaju i te kako na značaju, i slažem se potpuno sa vašom ocjenom, da će pored zemljišta kao resursa, poljoprivrede i ribarstva i ovo poglavlje biti jako, jako zahtjevno kako bismo sa jedne strane omogućili da građani Crne Gore, imaju bezbjednu hranu, bez obzira da li je ona domaćeg porijekla ili iz uvoza. Sa druge strane, podigli standarde naših domaćih proizvođača i učinili ih sposobnim konkurentnim da im izvoze svoje poljoprivredne proizvode.

Meni je drago da je šest poljoprivrednih proizvođača iz Crne Gore dobilo mogućnost da izvozi na veliko tržište Rusije i da ispunjavaju jedan dio standarda, ali sad radimo zajedno sa njima da povećamo standard, da ih dignemo na još veći nivo kako bi se okrenuli ka tržištu Evropske unije, i što su poslanici u svojim komentarima s pravom ukazali smanjimo debalans između uvoza i izvoza hrane, posebno tamo gdje imamo mogućnosti to da učinimo. Ako ja mogu da doprinesem sa mojim odgovorom u bilo kom dodatno dijelu za ovo pitanje što ste Vi postavili, takođe stojim na raspolaganju. Hvala.

PREDŚEDAVAJUĆI BRANKO RADULOVIĆ:

Ministre, nesporazum je bio u Vladi, tako da sam ja i zbog ovog reagovao, mi smo dobili pismenu informaciju od Ministarstva ekonomije da su pitanje kolege Orlandića proslijedili Vama, tako da imate to u vidu, pa vrlo skoro odgovorite to i u pismenoj formi, a kad budu sljedeća pitanja možete to i usmeno.

Da li se Vi slažete sa tim, kolega Orlandiću?

Izvolite.

MIĆO ORLANDIĆ:

Meni ne ostaje ništa nego da se složim, jer očito da nijesmo imali dobru koordinaciju ovoga. Ja sam ovo pitanje postavio Ministarstvu ekonomije, cijeneći da je ono nadležno da da dio odgovora za mene kapitalno pitanje kada je u pitanju prehrabrena industrija Primorka. Ja sam informisan da je kompletno pitanje proslijeđeno ministru poljoprivrede. Međutim, vidim da je u toj komunikaciji došlo do određenog nesporazuma. Cijenim da će ministar poljoprivrede napraviti jedan dobar odgovor na ovo moje pitanje, ali cijenim isto tako da ne bi bilo dobro da se desi još jedan požar, pa da onda faktički ne možemo pričati ni o opremi koju imamo za proizvodnju hljeba u pekari. Čujem da postoje odredjene incijative da se taj dio prostora koji je industrijska zona u Baru opredijeli za neke druge namjene. Pa bih zamolio ministra da i u tom dijelu, pošto sad imamo i on i ja vremena da sačekamo odgovor, bude i tog odgovora sastavni dio i tretman zemljišta u odnosu na ono što čini kompleks te nekada veoma moćne industrije. Svi znate koliko nam toga sada fali. Evo ja ću se složiti sa ministrom, moguće da je i Ministarstvu ekonomije trebalo vremena, ali sam uvjeren da novom ministru poljoprivrede neće baš toliko trebati da dobijemo jedan potpun odgovor na ovo pitanje. Hvala.

Poštovana Skupštino, poštovani građani, potpredsjedniče Vlade, uz izvinjenje zbog promuklosti pokušaću da odradim ovaj dio posla.

Ja sam potpredsjedniku Vlade postavio sljedeće poslaničko pitanje:

Da li Vlada Crne Gore ima namjeru da u cilju povećanja konkurentnosti u bankarskom sektoru izvrši transformaciju Pošte Crna Gora AD, koja je inače u 100% vlasništvu Vlade, u Poštansku štedionicu, ili možda postoje planovi da se i ovaj nacionalni resurs privatizuje, odnosno rasproda po već oprobanim modelima i Crna Gora na taj način ostane bez jednog od vitalnih državnih sistema?

Iako sam zamolio da mi se odgovor dostavi u pisanoj formi, a pitanje je bilo jednostavno, da li ili ne Vlada ima namjeru da privatizuje i rasproda Poštu, odgovora u pisanoj formi nema.

Vjerujte mi, gospodine Lazoviću, da biste me prijatno iznenadili da ste prvi put ovdje dali onako kako to Poslovnik omogućava i pisani odgovor, jer se nadam da stojite iza vaših riječi koje ćete ovdje izgovoriti.

Ovo sam pitanje postavio iz nekoliko razloga. Naime, šuška se da se priprema privatizacija Pošte, i to nakon što smo prije godinu dana mi u SNP ukazali da je Pošta sjajan resurs koji bi trebalo transformisati u poštansku štedionicu i na taj način konkurisati bankarskom sektoru u Crnoj Gori koji sa 11 banaka i šest mikrofinansijskih institucija “dere” kožu sa naroda i sa privrede. Jednostavno, kada ste to čuli, kada smo ovdje javno rekli, počele su volšebno brzinske pripreme, ne da se Pošta pretvori u poštansku štedionicu u državnom vlasništvu, jer nama onda ne trebaju nikakve razvojne banke i sl. da ne kažem šta, jer imamo to već spremno, nego da se Pošta privatizuje. Na to me je ponukalo i nekoliko stvari. Donijeli ste Odluku Vlade prije godinu dana da se transformiše iz DOO u AD u vlasništvu 100% Vlade, prvi korak ka tome. Nedavno ste dali saglasnost na promjenu statuta, a negdje u regionu se šuška oko nekih pokušaja nekih drugih pošta da možda kupe i Poštu Crne Gore. Tako da me interesuje zašto smatrate da ideja SNP-a da se Pošta transformiše u poštansku štedionicu, kao što to rade druge ozbiljne zemlje, nije dobra. Zašto uporno izbjegavate dijalog na tu temu, da ovaj sistem koji ima 900 radnika, 135 pošta, 285 šaltera, u ovoj državi najjaču i najrazruđeniju mrežu poslovnica, sa bilansima koji su na nivou od 40 miliona aktive, 20 miliona kapitala, 30 miliona prihoda za protekle dvije godine, i 2,5 miliona profita, ne pretvorimo u poštansku štedionicu i stanemo na put hajdučiji koju u Crnoj Gori rade ostale finansijske organizacije?

Kada mi date odgovor, ja ću iskomentarisati vaš odgovor. Hvala.

PREDŚEDAVAJUĆI SULJO MUSTAFIĆ:

Hvala.

VUJICA LAZOVIĆ:

Uvaženi kolega Damjanoviću,

Prvo dozvolite da saopštim da mislim da bankarsko tržište u Crnoj Gori ne možemo tretirati nekonkurentnim, naročito u situaciji kada imamo 11 banaka. Što je takva situacija, nažalost nije to samo specifikum Crne Gore, nego je to rezultat svih poremećaja na nivou globalne ekonomije i nadati se da to što smo u jednom periodu bili u prilici da ovdje imamo poznate filijale, filijale poznatih svjetskih banaka će svakako u konačnom doprinijeti sveukupnom razvoju Crne Gore, ne samo u pogledu razvoja finansijskog tržišta nego i u pogledu ekonomskog rasta i razvoja.

S druge strane, nije stavljena tačka na ideju da Pošta u dijelu svojih usluga i djelatnosti, pored poštanskih, finansijskih, ekspres usluga, telegrafije, telefonskih govornica, trgovine u poštama, logistike, štampe i kovertiranja i izdavanja digitalnih sertifikata od prije dvije godine, dakle nije stavljena tačka na to da se ta djelatnost ne proširi u smislu formiranja i poštanske štedionice. Ta ideja je bila i ranije prisutna, a posebno nas je ponukalo interesovanje potencijalnih partnera da će ući u neki aranžman sa Poštom Crne Gore ukoliko i ta vrsta usluga bude na raspolaganju.

Ono što želim da vas uvjerim jeste da nije namjera da se Pošta privatizuje. Mi smo je u skladu sa programom restrukturiranja prošle godine transformisali u akcionarsko društvo, i namjera je da se dalji razvoj Pošte bazira na modelu privatno-javnog partnerstva. To podrazumijeva da kompletna infrastruktura ostane u državnom vlasništvu, a da za dio biznisa tražimo nekog velikog međunarodnog operatera ili regionalnog, koji će po svojoj logistici biti u prilici da nam pomogne da unaprijedimo ukupnu poštansku djelatnost. Treba da znate da je ovdje veoma značajan problem, s obzirom na tržište Crne Gore i neke zakonske obaveze, problem univerzalnog poštanskog servisa i nešto što u konačnom sve ukupno poslovanje i bilanse u tom dijelu opterećuje. Dakle, ne postoji namjera da se Pošta pošto-poto privatizuje i ovih dana zaokužujemo jedan model, odnosno projektni zadatak koji će biti upućen na tenderu potencijalnim savjetnicima u pravcu realizacije ovog projekta privatnom javnom partnerstvu. Zahvaljujem.

PREDṤEDAVAJUĆI SULJO MUSTAFIĆ:

Komentar ima kolega Damjanović. Izvolite.

ALEKSANDAR DAMJANOVIĆ:

Zahvaljujem.

Onako kako sam očekivao, već imam viziju. Pošta se privatizuje, postaje Vektra- pošta ili CEAC -pošta i onda se donosi odluka da se ta "Vektra" pošta ili "CEAC" pošta dobije pravo da radi kao poštanska štedionica i opet mi tu gdje smo. Upravo sam za to i postavio pitanje. Nećete i neka ovo javnost zna, a pratićemo vas gospodine Lazoviću, vas prersonalno, jer ste za ovo odgovorni, nećete sada kada je 100% vlasništvo države Crne Gore da ona radi posao poštanske štedionice i da sav profit ostaje u državi i da svi benifiti ostaju državi i građanima, komitentima pošte, nego ćete da uđete u aranžmane javno privatnog partnerstva,a da nam privatni partner ništa ne treba, jer su ovo jednostavni poslovi i da bi taj privatni partner kad bude partner državi izvlačio profit i dobio da radi ono što država nije mogla ovih deset godina. Dakle, 1998. godine podijeljena je PTT na Telekom i na Poštu. Sjećam se, tada je bilo nekih dva miliona maraka ostavljeno negdje da se nastavi sa poštanskom štedionicom, to pojela maca. Taj datum iz 1998. podjele javnog preduzeća korespondira sa datumom od kad ste u Vladi Crne Gore, gospodine Lazoviću, odnosno u SDP. Punih 15 godina mnogo izgubljenog novca za ovu državu i građane, time što nijesmo donijeli jednu jednostavnu odluku od jednog dana napora. Kažete da bankarski sektor jeste konkurentan, da je bankarski sektor od 11 banaka i 6 MFI-ja-a konkurentan, ne bi Centralna banka potezala za mjerama ograničenja kamatnih stopa i tako dalje, ne bi bile kamatne stope najveće u Evropi u eurizovanoj ekonomiji, ne bi se dešavalo da nemamo kredita za dobre projekte koje postoje, ne bi se dešavale ovakve naplate kolaterala i hipoteka kao što to radi ovaj, kao što vi kažete, konkurentni bankarski sektor. Pošta Crne Gore koja voljom Vlade neće da bude štedionica. Vlada čeka da je da nekom partneru pa da onda bude štedionica, radi sljedeće stvari, prima uplate na žiro račun, isplate, naplate računa za pravne subjekte, isplate za Western Union , tekuće račune građana, sve ono što rade druge banke, sem eto nema tu dozvolu, jer to država neće da uradi da građani mogu po malo da štede i da građani po nekim mnogo povoljnijim uslovima, nego što to rade strane banke ovdje u ovoj državi imaju korist od našeg sistema.

Dakle, nije slučajno gospodin Milan Krkobabić, prije nekih par mjeseci, rekao da PTT Srbija hoće da kupi Poštu Crne Gore. Vjerujem da vaša Vlada, Vlada gospodina Đukanovića ima sjajne veze sa Vladom Srbije koju vode gospoda Dačić i Vučić, odnosno da su ti međupartijskih odnosi mnogo dobri, ne samo između tih partija, nego i nekih drugih. Raduje me konačno poboljšanje ekonomskih odnosa sa Srbijom, ali me čudi sledeće, ako gospodin Krkobabić koji je direktor pošte, kaže ovako: "Ne nećemo privatizovati našu poštu, već nemojte se iznenaditi ako ćemo kupiti Poštu Crne Gore i ostale pošte, jer nije dobro privatizvati taj sistem. On će jačati i biće profitabilan sa domaćim ulaganjima" i tako dalje, da se ovdje u Crnoj Gori dešavaju neke druge stvari, da vi upravo ovakav sistem koj je profitabilan želite da pustite niz vodu. Ovo je ovdje Izvještaj o izvršenoj reviziji za 2011.-u godinu, ja sam ga nabavio, vidim veoma lijepe podatke koji se tiču finansijskog poslovanja pošte. Za 2012. ću ga, takođe, nabaviti, vi to znate, gospodine Lazoviću, čim ova kuća kojoj ste dali saglasnost završi svoj dio posla. Želim da vas uvjerim da SNP kao opoziciona partija u ovoj Vladi ili nakon nekih drugih novih izbora, partija koja ce činiti vladajuću većinu neće dopustiti ovo što vi radite.Uradićemo upravo suprotno u skladu sa našim programiskim zalaganjima. Zahvaljujem.

Moje drugo pitanje je vezano za ekonomsku problematiku i vezano je za Duvanski kombinat AD u stečaju, nažalost u stečaju, i glasi:

Šta je bio osnov potraživanja države Crne Gore od Duvanskog kombinata u stečaju, koje je u trenutku uvođenja stečaja u ovo preduzeće 25. maja 2010. godine iznosilo 30,6 miliona evra, sa navođenjem osnova i iznosa svakog potraživanja pojedinačno i godine u kojoj je nastalo? Koliko je država do sada naplatila od ovog potraživanja, uz navođenje iznosa naplaćenog potraživanja po godinama i osnova po kojem je Duvanski kombinat u stečaju izmirio dug prema državi? Kakvu strategiju ima Vlada u pogledu naplate preostalih potraživanja od Duvanskog kombinata u stečaju, s obzirom da je u toku dosadašnjeg stečajnog postupka prodata cjelokupna imovina ovog preduzeća, bez obzira što je Odbor povjerilaca izglasao plan reorganizacije Duvanskog kombinata? Da li su predmet pažnje u Vladi bile činjenice da je Uprava policije, nakon kontrole izvršene 2006. godine, podnijela krivične prijave protiv odgovornih u KAP-u zbog toga što je utvrđeno da su, citiram, za period 2002-2005. godine od strane odgovornih lica u preduzeću izvršene nabavke roba, materijala, opreme i slično, u ukupnoj vrijednosti od 16,3 miliona evra, suprotno Zakonu o javnim nabavkama, završen citat, kao i krivične prijave MANS-a zbog osnovane sumnje za nezakonito postupanje odgovornih tokom procesa stečaja u Duvanskom kombinatu u stečaju? Da li je urađena analiza uticaja takvog nezakonitog postupanja u dužem vremenskom periodu na sadašnju dramatično tešku situaciju u koju je dovedeno ovo preduzeće i njegovi bivši zaposleni i obespravljeni manjinski akcionari? Da li je Vlada analizirala štetne posljedice ugovornog aranžmana o prodaji imovine Duvanskog kombinata u stečaju, zbog čega će od početka marta ove godine, a zbog kašnjenja u oslobađanju lokacije i objekata novom vlasniku, preduzeću Zeta gradnja Podgorica plaćati mjesečno 98.000 evra, uz visoke rizike da novi vlasnik imovine Zeta gradnja može ustati i sa tužbom za naknadu štete, a zbog smetanja posjeda i kašnjenja Duvanskog kombinata u stečaju u izvršavanju ugovorenih obaveza?

Kolektiv koji je postojao u Crnoj Gori, sada već gotovo mogu da govorim u prošlom vremenu, nažalost, duže od jednog vijeka jedan od najuspješnijih kolektiva sa monopolom u proizvodnji i obradi duvana, čiji značaj poslova ...

PREDŚEDAVAJUĆI SULJO MUSTAFIĆ:

Imaćete vrijeme i za komentar, naravno.

Odgovor potpredsjednika Lazovića. Izvolite.

VUJICA LAZOVIĆ:

Uvaženi poslaniče Kaluđeroviću, da saopštim da se čine značajni napori kako bi se očuvala jedna tradicionalna proizvodnja, i tu ste potpuno u pravu, nešto što je predstavljalo i brend Crne Gore, a u konkretnom odgovoru na vaše pitanje, želio bih da saopštim sljedeće.

Osnov potraživanja države Crne Gore od Duvanskog kombinata Podgorica AD u stečaju, utvrđen je u stečajnom postupku i odnosi se na neizmirene obaveze po osnovu poreza, doprinosa i drugih obaveza. Ove obaveze prema državi, po presjeku izvršenom 30.06.2010. godine su iznosile 30.631.000 eura. Država je nakon toga naplatila od stečajnog dužnika Duvanskog kombinata Podgorica AD u stečaju iznos od 5.331.543 eura i unijela isti u akcijski kapital u novi Duvanski kombinat AD Podgorica. Naplata potraživanja ostvarena je kroz preuzimanje tehnološke proizvodne opreme i mašina, prenos prostora i objekata u Srbiji i ostale opreme i inventara, kao i za plaćenu i uređenu projektnu dokumentaciju za novi Duvanski kombinat AD u Podgorici. Pored toga, umanjena su i potraživanja države po osnovu realizovanog socijalnog programa za radnike Duvanskog kombinata u stečaju u iznosu od 3.806.144 eura, tako da je ukupan iznos potraživanja države Crne Gore u ovom preduzeću u stečaju umanjen za 9.143.687 eura. Dalja naplata potraživanja države od ovog stečajnog dužnika ostvarivaće se u skladu sa tekućim sudskim odnosno stečajnim postupkom u ovom privrednom društvu, o čemu će se, prije svega, starati stečajni sudija, stečajni upravnik, Odbor povjerilaca, kao i Ministarstvo finansija, odnosno Poreska uprava u ime stečajnog povjerioca.

Što se tiče istražnih postupaka koji su poslaničkim pitanjem navedeni iz ranijeg perioda 2002-2005. godine, kontrola izvršena od Uprave policije, krivične prijave MANS-a i drugih subjekata su predmet razmatranja nadležnih organa, odnosno tužilaštva i, konačno, suda. Vlada Crne Gore poštovaće cjelokupni zakonima utemeljeni pravosudni postupak i donešene presude i u okviru svoje nadležnosti izvršavati svoje obaveze koje su donesene ili će se donijeti u vezi sa ovim i drugim sličnim pitanjima. Vlada Crne Gore posredstvom Savjeta za privatizaciju i kapitalne projekte i nadležnog ministarstva čini sve napore da se što prije realizuje privatizacija ili dokapitalizacija novog Duvanskog kombinata Podgorica AD i time stvore uslovi za dalji rad duvanske industrije u Podgorici. Ove aktivnosti podrazumijevaju izgradnju novog proizvodnog objekta u agroindustrijskoj zoni na Ćemovskom polju u Podgorici, zatim izmještanje proizvodne opreme i radno angažovanje dijela radnika u novom duvanskom kombinatu Podgorica.

Svi postupci i aktivnosti imaće za posljedicu, kao što se i navodi u poslaničkom pitanju, ustupanje stare lokacije i starih objekata novom vlasniku, preduzeću Zeta gradnja iz Podgorice, u skladu sa zaključenim ugovorom.

U tom smislu, svi dalji napori Vlade su usmjereni u ovoj oblasti, kao i novog duvanskog kombinata, upravnog odbora i skupštine novog duvanskog kombinata, a najnoviji zaključci i odluke donešene na drugoj sjednici Savjeta za privatizaciju i kapitalne projekte prije dva dana imaju za cilj hitno raspisivanje novog javnog poziva za privatizaciju ili dokapitalizaciju novog Duvanskog kombinata AD Podgorica čijom realizacijom će se konačno steći uslovi za preuzimanje obaveza po zaključenom ugovoru sa Zeta gradnjom Podgorica. Zahvaljujem.

PREDŚEDAVAJUĆI SULJO MUSTAFIĆ:

Hvala, gospodine Lazoviću.

Kolega Kaluđeroviću, izvolite.

VELIZAR KALUĐEROVIĆ:

Hvala vam, gospodine potpredsjedniče,

Prvo, gospodine Lazoviću, prenesite premijeru Vlade i založite se, to vam ja sugerišem, da najozbiljnije razmotri predlog koji je ovih dana dobio od udruženja manjinskih akcionara, koji su na jedan volšeban način, rekao bih bezobrazan, nezakonit način ostavljeni bez svojih 48,5% akcija u ukupnoj imovini Duvanskog kombinata u stečaju.

Dakle, vjerujem da je to potpuno jedna strategija koja je, između ostalog, imala za cilj uvođenje stečaja da bi manjinski akcionari bili ostranjeni, jer negdje uporedo sa tim Vlada i Glavni grad su donijeli odluku o formiranju novog duvanskog kombinata, gle čuda, novi Duvanski na istoj adresi Duvanskog u stečaju, koji daje u zakup imovinu, onaj dio opreme koji je država uložila u novi Duvanski koji je 100 godina pripadao starom Duvanskom kombinatu, i na koji stari Duvanski, koji je sada u stečaju, plaća zakupninu novom Duvanskom, a i jedni i drugi plaćaju zakupninu Zeta gradnji.

Gospodine potpredsjedniče Vlade, javno i odgovorno tvrdim, priprema se scenario jednak onom sa kojim je već javnost upoznata, u vezi sa lokacijom Limenke gdje će država biti oštećena za preko 10 miliona evra. Ovdje ko zna koliko više od toga.

Dakle, od 1. marta ove godine je bio krajnji rok do kada je trebalo da se preduzeću Zeta gradnja vrati imovina i lokacija oslobođena od objekata na njoj. Ako se to ne učini, 98 hiljada svakog mjeseca plaća se Zeta gradnji. Ali, ne samo to, Zeta gradnja zadržava pravo da ne plaća neplaćeni dio cijene od 6,2 miliona evra sve dok mu se to ne da u posjed. I prema ugovornoj klauzuli ulazi se u rizik i direktne štete koju on može u sudskom postupku, bojim se, lagano dokazati.

Dakle, to su problemi, to je jedna ogromna neodgovornost koja prati sve ovo što se dešava u vezi sa Duvanskim kombinatom. Da ne pominjem da u javnosti ostaje i dalje nerazjašnjeno pitanje pod kakvim ugovornim uslovima se proizvodi i za koga se proizvode cigarete u Duvanskom kombinatu kada sam, koristeći pravo kao poslanik, od nadležnih državnih organa i institucija tražio odgovor koliko je trebovano akciza za duvan, odgovoreno mi je ni jedna jedina. A znam da se proizvode stotine tona cigareta koje se izvoze ili ne znam gdje sve ne ide.

Još jednom, poziv da sa najozbiljnijom odgovornošću razmotrite ponudu manjinskih akcionara. Jer, pazite, oni imaju puno argumentacije da dokažu da je nezakonito postupio stečajni upravnik kada je prodao imovinu Duvanskog kombinata nepuni mjesec nakon što je sproveden stečaj u Duvanskom kombinatu, ne čekajući da se na stečajnom sudu usvoji plan reorganizacije koji je usvojen 2. 11. 2010. On je 21. 06. 2010. prodao svu imovinu, a plan reorganizacije tek kasnije usvojen. Po zakonu to nije smio učiniti. Hvala.

Poštovana Skupštino, poštovani građani, gospodine potpredsjedniče Lazoviću,

Jedno od dva poslanička pitanja na koja imam pravo i ovog puta kao što sam to učinio uvijek od kada sam u prilici da kao poslanik to činim, posvetio sam problematici KAP-a.

Ovo posljednje glasi:

Da li je u Vladi Crne Gore analiziran kvalitet zaključenih ugovora o kupoprodaji KAP-a iz 2005. godine i ugovora o poravnanju iz 2010. godine, posebno sa aspekta štetnih posljedica po KAP i Crnu Goru koje se, pored ostalog, manifestuju na način da se ugovor ne može raskinuti bez obzira što inostrani partner u dužem vremenskom periodu drastično krši ugovorne obaveze, kao i da li je bilo riječi o personalnoj odgovornosti zbog ovoga? Koju međunarodnu revizorsku kuću je bila angažovala Vlada, odnosno nadležno ministarstvo, u cilju revizije poslovanja KAP-a i kada je to učinjeno? Kada je revizorska kuća koja je bila angažovana obavijestila Vladu da odustaje od ugovorenog posla revizije poslovanja KAP-a i koje razloge svog odustanka je navela? S ozbirom da nije izvršena predviđena revizija, pitam na kojim i na čijim podacima Vlada temelji saznanja o stvarnim dugovima KAP-a, polazeći od tako prikazanih dugova kao nespornih i nudeći Skupštini Crne Gore, zaposlenim u KAP-u i ukupnoj Crnoj Gori prihvatljivu varijantu preuzimanja tih dugova pod izgovorom spašavanja KAP-a. Da li je Vlada bila prethodno upoznata da je Montenegro bonus preuzeo snabdijevanje KAP-a električnom energijom u zadnjem kvartalu prošle godine, kako je upoznata sa tim, kao i u čemu su prepoznati benefiti za Montenegro bonus od ulaska u navedeni posao kod činjenice da Elektroprivreda u dužem vremenskom periodu ne može da naplati svoje potraživanje za isporučenu električnu energiju od KAP-a? Da li je Vlada bila u posjedu informacije kako se KAP snabdijeva električnom energijom od početka 2013. godine? Da li je dala saglasnost za takvo postupanje, a ako nije, da li je zahtijevala da se protiv odgovornih pokrene postupak zbog štetnog i protiv pravnog postupanja?

U vremenu koje mi je do tri minuta ostalo za komentar, samo ću najkraće reći, 29. februara prošle godine, dakle prije duže od godinu dana, Skupština je zadužila Vladu da u najefikasnijem postupku raskine ugovor sa CEAK-om i, drugo, da angažuje revizorsku kuću koja će izvršiti reviziju poslovanja Kombinata aluminijuma. Ni jedno ni drugo do ovog trenutka nije učinjeno, a sada smo u prilici da nam Vlada velikodušno nudi da parlamentarci stave prst na čelo i ono što je inače ustavna pozicija Vlade, mi nađemo rješenje za Kombinat aluminijuma.

PREDŚEDAVAJUĆI SULJO MUSTAFIĆ:

Potpredsjednik Lazović. Izvolite.

VUJICA LAZOVIĆ:

Uvaženi potpredsjedniče Parlamenta, dame i gospodo poslanici, uvaženi gospodine Kaluđeroviću,

Bili ste u prilici da prije nešto više od sat vremena u izlaganju premijera Đukanovića na pitanje poslanika Mandića dobijete značajan dio odgovora na ovo vaše pitanje. Poštujući institut poslaničkog pitanja, pripremio sam vam pisani odgovor koji, s obzirom na složenost vaših pitanja, prevazilazi vrijeme koje mi je dato ovdje na raspolaganju da vam ga pročitam. Zato ćete u tom pisanom odgovoru biti u prilici da se upoznate sa činjenicom da je Vlada angažovala savjetnike u procesu privatizacije, to je bila kompanija BNP Paribas, a u procesu sklapanja ugovora o poravnanju to je bila kompanija Rokas end partners, te da nije tačno da se ugovori nijesu mogli raskinuti. Takođe, u tom odgovoru ćete dobiti informaciju o tome da je kompanija Ernest end Jang odustala od dalje revizije iz njoj poznatih razloga i činjenicu da je Ministarstvo ekonomije pratilo poslovanje Kombinata aluminijuma preko finansijskih izvještaja koje je dostavljao član borda ispred Vlade u Kombinatu aluminijuma Podgorica.

Svakako, u tom pisanom odgovoru će biti data i faktografija da je Vlada u usmenoj formi bila informisana od strane ministra ekonomije da su u posljednjem kvartalu 2012. godine u toku razgovori i pregovori oko snabddijevanja Kombinata aluminijuma sa strujom preko Montenegro bonusa, te da Montenegro bonus u tom poslu nije obezbjeđivao neke značajne benefite. U konačnom, u tom odgovoru ćete dobiti informaciju da Vlada nijednom svojom odlukom nije dala saglasnost na nelegalno korišćenje električne energije bez ugovora od strane Kombinata aluminijuma koje se dešava od početka 2013. godine.

Ako dozvolite, želim da primijetim da vi sa namjerom ovo pitanje postavljate meni zato što znate da mi u koalicionoj vlasti po pitanju Kombinata aluminijuma Podgorica od privatizacije pa na dalje, imamo dijametralne stavove i različite pristupe, te da možda vašim pitanjem doprinosite ili dolivate so na tu koalicionu ranu. Vjerovatno ćete u komentaru postaviti pitanje, pa zašto ste onda zajedno sa njima u vlasti. Moram vam reći da to što se po nekim pitanjima razlikujemo, ne znači da odmah treba razbijati koaliciju. S druge strane, takođe, želim da saopštim činjenicu da smo sigurni da onog momenta kada bismo mi izašli iz koalicije, neka od opozicionih partija veoma brzo bi prešla preko nekih "principijelnih stavova" i ušla u taj koalicioni odnos. Zahvaljujem.

PREDŚEDAVAJUĆI SULJO MUSTAFIĆ:

Poslanik Kaluđerović, komentar. Izvolite.

VELIZAR KALUĐEROVIĆ:

Hvala.

Prvo da razjasnimo. Nijesam ciljano politički pitao vas, pitao sam resornog potpredsjednika Vlade, jer je problematika vezana za KAP, složićemo se, hajde da kažem, višestruko vezana za više resora i prirodno je da ide prema resornom potpredsjedniku. To što je resorni potpredsjednik Vlade u ovom trenutku iz SDP-a nije moj izbor nego izbor Vlade i vaš personalno, ako hoćemo to.

Značajnije od toga je, gospodine potpredsjedniče Vlade, skandalozno neodgovoran odnos Vlade ukupno, dakle i Vlade koju čini DPS i SDP, bez obzira na vaš lični ili tri ministra iz SDP- a koji su u sastavu Vlade, koji imaju drugačiji odnos, ali to ništa u suštini ne mijenja. Skupština Crne Gore koja ima pravo da vrši demokratski nadzor nad radom Vlade, a isključivo je u nadležnosti Vlade da vodi spoljnu i unutrašnju politiku po Ustavu Crne Gore, dakle i ekonomsku politiku, tu nema nikakve dileme, tražili smo da se hitno pristupi s obzirom da je nesporno kod svih da inostrani partner, dakle ugovorni partner kod Kombinata aluminijuma ne poštuje ugovorne obaveze, da se raskine taj ugovor. Dakle, 29. februara prošle godine, u junu mjecesu prošle godine, kada se Skupština ponovo bavila tim pitanjem, ovo su zaključci koje su predložili šefovi poslaničkih klubova DPS-a i SDP-a, Simović i Banović, u kojima se, između ostalog, kaže - Skupština Crne Gore insistira na dosljednom sprovođenju svih zaključaka koji su usvojeni 29.02. Skupština Crne Gore poziva Vladu da u što kraćem roku nastavi sa aktivnostima na raskidu ugovora. Sljedeće, svako dalje odlaganje realizacije ovog zahtjeva Skupštine nanosi trajne štetne ekonomsko-socijalne posljedice po Crnu Goru. Ovo su ocjene Skupštine Crne Gore koje je Vlada Crne Gore ignorisala. Meni je zlata politički vrijedno da smo i ja i ovaj parlament i ukupna crnogorska javnost od resornog potpredsjednika Vlade čuli da nije tačno da ugovor ne može da se raskine, a i ja to mislim kao pravnik.

U ugovoru postoji klauzula, između ostalog, ako tri mjeseca i duže ne plaća struju. Samo da sa ukupnom zainteresovanom javnosti podijelim činjenicu da od 2009. godine do sada je otprilike 50 mjeseci. U tom periodu je Kombinat aluminijuma potrošio cirka oko 150 miliona evra za električnu energiju. U tom periodu država je subvencionirala 60 miliona, period 2009-2012. godina. U ovom trenutku novi dug Kombinata je oko 60 miliona. Dakle, od 150 potrošenih miliona država je ili platila ili se priprema da plati 120 miliona. Samo 30-ak miliona u tom periodu je Kombinat aluminijuma platio. To znači da duže od godinu dana, da ne kažem dvije godine, KAP ne plaća električnu energiju. Kada kažem KAP, da me ne bi neko pogrešno razumio, ne mislim na KAP nego na menadžment Kombinata aluminijuma koji se tako neodgovorno odnosi i prema Kombinatu i njegovoj sudbini i prema ekonomiji Crne Gore u cjelini. Hvala vam.

Potpredsjedniče Parlamenta, poštovani građani Crne Gore, poštovane kolege, gospodine potpredsjedniče Vlade i ministre vanjskih poslova,

Postavio sam sljedeće poslaničko pitanje, a ono glasi:

U kojoj fazi posla se nalazi takozvana međudržavna komisija Crne Gore i Republike Hrvatske, koja se bavi pitanjem razgraničenja u predjelu Prevlake, odnosno Rta Oštro; da li je rad komisije rezultirao usaglašenim tekstom posebnog sporazuma o Prevlaci, a koji bi prethodio pokretanju postupka pred Međunarodnim sudom pravde u Hagu? Tražio sam odgovor i u pisanoj formi.

Poštovani građani Crne Gore i gospodine ministre, manjeg prostora a složenijeg imovinsko-pravnog i međudržavnog problema, teško da ćemo moći naći u regionu, u Evropi, a možda je šire, kakav je slučaj sa zduženim poluostrvom Prevlaka površine od 1km, koji se poput lukobrana nastanio na sami ulaz Bokokotorskog zaliva.

Ovo poluostrvo, koje u narodu još zovu Oštra, je prag Boke, a od donošenja rezolucije Savjeta bezbjednosti od 06.oktobra 1992. godine do mirnog i pravičnog rješenja jugoslovensko-hrvatskog graničnog spora, narod ga zove takozvana "Ničija zemlja".

Odmah da se razumijemo na početku, gospodine potpredsjedniče Vlade, Socijalistička narodna partija smatra, i to je duboko ugradila u svoj program, da se mora na principijelan i pravičan način zaštititi vitalni državni, nacionalni interes Crne Gore u pogledu očuvanja njenog teritorijalnog integriteta i suvereniteta prilikom razgraničavanja sa Republikom Hrvatskom na moru i na kopnu. Prije svega, imajući u vidu Odluku Skupštine Crne Gore, ovog doma, dakle, od 21. oktobra 1992. godine, da je Prevlaka sastavni dio Crne Gore i Protokol između Vlade Republike Hrvatske i Savezne Republike Jugoslavije o privremenom režimu uz južnu grarnicu između dviju država. Naravno, bez stavova Skupštine Crne Gore, niko nema pravo da donosi konačan sud na štetu interesa države.

Ovdje imam knjigu koju ću Vam pokloniti u petak, pokojnog doktora Ilije Pavlovića, visokog funkcionera Socijalističke narodne partije, koja je naslovljena "Rt Ošto - Prevlaka u vremenu i prostoru". Pokloniću Vam je, tu ćete moći da nađete dosta zanimljivih podataka iz istorije, ali ćete moći da vidite i sve ono što su poslanici Socijalističke narodne partije još 2002. godine, kada su izgrađivali platformu za pregovore sa Hrvatskom, oni poslanici koji su bili članovi Saveznog Parlamenta u Vijeću građana i Vijeću republika,a sa Crnogorskog primorja zajedno sa tadašnjim predsjednikom Skupštine opštine Herceg Novi, radili. Tu ćete vidjeti i zanimljive podatke, kako su tada reagovali predstavnici međunarodnih institucija, kako su reagovali ljudi iz Crne Gore, ali i iz Hrvatske. Preporučujem Vam je toplo.

Dakle, imaćete to, ali samo da Vam kažem da je u tom čuvenom protokolu koji do sada funkcioniše vrlo dobro, i tu se potpuno slažem sa svim onim ljudima koji kažu da su odnosi između Republike Hrvatske i Crne Gore vrlo dobri i da do sada privremeni sporazum nijednom nije bio kršen, u smislu toga da je narušen integritet i suverenitet Crne Gore.

Dakle, strane Protokola su se usaglasile da odredbe Protokola i njegovih aneksa, kao i njegovo sprovođenje, ni na koji način ne prejudiciraju razgraničenje između dviju država. U ovom trenutku mislim da sva ova priča oko mješovite komisije, da u petak može da izađe dijelom na vidjelo, iako postoji tu i tajnih podataka. Mi treba da vidimo dokle je stigla ta mješovita komisija Hrvatske i Crne Gore. Koliko se sjećam, Hrvatska je imala određeni papir, imala je određenu platformu. Znam da je crnogorska strana ponudila određenu platformu, odnosno papir. Da li će to rezultirati sporom pred Međunarodnim sudom pravde u Hagu, ili će se naći rješenje na bilateralnim osnovama, čućemo između ostalog u petak, a u dijelu komentara govoriću dalje koja su viđenja moguća da se ostvari mirno rješenje ovog zaista velikog problema. Hvala.

PREDṤEDAVAJUĆI SULJO MUSTAFIĆ:

Zahvaljujem, kolega Laloševiću.

Potpredsjednik Lukšić, odgovor.

Izvolite.

IGOR LUKŠIĆ:

Zahvaljujem, gosopdine potpredsjedniče.

Gospodine Laloševiću, sticajem okolnosti imam knjigu pokojnog doktora Ilije Pavlovića, svakako da je interesantna, i ne smeta ako bih dobio još jedan primjerak. Mislim da je vrijedan zapis.S druge strane, mislim ipak da,bez obzira na okolnost, da ovo pitanje još nije trajno riješeno, da nema trajnog razgraničenja između dvije države, i bez obzira na kompleksnost pitanja, pogotovo iz ugla našeg interesa da obezbijedimo u svakom trenutku, dakle, ulaz u Bokokotorsku, nesmetan je u poređenju sa drugim graničnim sporovima u regionu zaista nešto što za sobom ima ipak nasleđe, dakle, pozitivno nasleđe u smislu razgovora koji su između dvije države vođeni, i desetogodišnje iskustvo primjene sporazuma privremenog režima koji je dakle, bez jednog jedinog incidenta funkcionisao i samim tim čini mi se jača kredibilitet i jedne i druge države u tom smislu.

Ono što je, objektivno gledano, bio problem rada prethodne komisije, kao što pretpostavljam da znate, jeste što drugačije dvije strane doživljavaju pitanje razgraničenja.Hrvatska strana smatra da je to samo na moru, a crnogorska strana smatra da je sporno i razgraničenje na kopnu. U tom kontekstu, da biste pripremili usaglašen kejs za Međunarodni sud u Hagu, onda morate imati isti stav oko toga što očigledno u određenom trenutku nije bilo moguće postići. Ali, ipak dozvolite mi da, bez obzira što sam dobrim dijelom na ova pitanja već odgovorio, u slučaju pitanja poslanika Labudovića, ponovim, da će Vlada, dakle, na prvom narednom zasijedanju, dakle, sjutra, donijeti Odluku o prestanku važenja svoje ranije Odluke o formiranju komisije za pripremu pravnog postupka razgraničenja između Crne Gore i Republike Hrvatske pred Međunarodnim sudom pravde u Hagu, i donijeti rješenje o formiranju Komisije za razgraničenje između dvije države na čijem čelu će biti ministar vanjskih poslova.

Predsjednik Crne Gore i Republike Hrvatske smatraju, dakle, da još ima prostora za bilateralni dogovor, što bi u svakom slučaju bio mnogo povoljniji ishod ako bi do njega mogli doći, iz više razloga. To bi još jednom potvrdilo kapacitete dvije države da otvorena pitanja rješavaju kroz pregovore uz uvažavanje međusobnih interesa i s namjerom daljeg jačanja dobrosusjedskih odnosa. To ne isključuje mogućnost arbitražnog postupka ukoliko se protezanje zajedničke državne granice ne utvrdi kroz bilateralni postupak razgraničenja. Vlada Crne Gore nije imala mogućnost da razmotri izvještaje nove komisije, kao što sam već kazao, budući da je u toku njeno formiranje, ali u nekoliko ranijih navrata razmatrala takozvane tehničke izvještaje prethodne komisije, na osnovu kojih je konstatovano, da nijedna strana još uvijek nije definisala predmet spora i da privremeni Protokol iz 2002. godine između SRJ i Republike Hrvatske nastavlja da se primjenjuje bez ikakvih problema do današnjeg dana kao pravni osnov privremenog režima .

Nakon desetogodišnjeg sprovođenja može se s pravom zaključiti, što je više puta konstatovano od strane zvaničnika Evropske unije i Evropske komisije da je privremeni režim uspostavio dobru praksu na pograničnom području i stvorio pretpostavke da se konačno rješenje traži u procesu pregovora ne ograničavajući vremenski trajanje privremenog rješenja koje je sada na snazi.

Ponavljam, prilika je, dakle, za nastavak razgovora na ovu temu, dakle, podrobniji nastavak razgovora na ovu temu za koji dan, u petak na Odboru za međunarodne odnose i iseljenike. Međutim, ono što sam kazao prilikom davanja odgovora na prvobitno, odnosno na prethodno pitanje, jeste da mislim da su ove inicijative pravovremene, da su dakle, dobro došle, jer je naš interes da se aktuelizuje ova tema i da se aktiviraju kontakti između dvije države kako bi i jedni i drugi bili posvećeni dijalogu, pokušaju da nađemo odgovarajuće rješenje ovog problema, uporedo naravno, sa daljom primjenom privremenog režima, ali i sa našim jasnim interesima koji su u tom smislu iskazani, s obzirom na ono što će biti u dugom roku potreba postojanja jasne linije razgraničenja na kopnu i na moru. Zahvaljujem.

Koleginice i kolege,gospodine ministre vanjskih poslova,

U onoj dnevnoj kolokvijalnoj politici, natpisima, prigodnim istupima čelnika ovog režima se često ističe da je od svih država nasljednica bivše Jugoslavije Crna Gora najmanje opterećena nečim što se zovu teritorijalna pitanja, problemi granice, razgraničenja i tako dalje i tako dalje.

Medjutim, s vremena na vrijeme, da li dirigovano ili slučajno u prvi plan izbiju dva krupna granična problema sa kojima se Crna Gora, na žalost, još uvijek ne suočava ali će se morati suočiti i moraće ih riješiti prije ili kasnije.

S obzirom da je od uspostavljanja privremenog režima razgraničenja na Prevlaci, koja je možda teritorijalno beznačajna ali strategijski veoma važna tačka teritorije Crne Gore jer se u njenoj blizini, i ona zapravo dominira ulazom u Bokokotorski zaliv, prošlo više od 10 godina. Javnost, pa čak i ovaj dom, još uvijek se drži u neznanju u kojem su stanju pregovori sa Republikom Hrvatskom vezano za taj problem. Kakvi su izgledi da Crna Gora ostvari ono što, po mom dubokom uvjerenju, predstavlja njeno istorijsko pravo? Da li su iscrpljeni svi napori u tom pravcu, ili se polako javnost priprema za ono izgleda neizbježno, a to je da će se ovaj problem razrješiti arbitražom pred Međunarodnim sudom pravde.

Ono što mene više i od samog ishoda brine, gospodine potpredsjedniče Vlade i ministre vanjskih poslova, jeste činjenica da se to uporno gura pod tepih i uporno drži daleko od očiju javnosti kao da se to ne tiče nikoga u Crnoj Gori osim te mješovite komisije, ako ona još uvijek postoji, I ako ona još uvijek radi svoj posao. Pitam se, to je bila jedina intencija mog pitanja - može li, recimo Skupština Crne Gore, kao najpozvanija, da to riješi i ona koja će na kraju morati da stavi paraf na tu odluku, da se drži van toga i da bude neinformisana i neobaviještena makar u onoj formi, i makar u onoj mjeri koje to stanje pregovora dozvoljava. Zato sam vam uputio sljedeće pitanje:

U kojoj su fazi pregovori sa Republikom Hrvatskom o razgraničenju u oblasti Prevlake? Ko su sve, u ime Crne Gore, članovi Ekspertske komisije za razgraničenje, da li je i kada Vlada Crne Gore zvanično razmotrila neki njen izvještaj i da li i kada Vlada ima namjeru da o toku i rezultatima ekspertskih i političkih priprema za rješenje ovog pitanja upozna Skupštinu Crne Gore?

Odgovor od Vas očekujem i u pisanoj formi, a računam da nijeste imali vremena, ali takođe računam da ćete ispuniti tu obavezu.

PREDṤEDAVAJUĆI SULJO MUSTAFIĆ:

Zahvaljujem kolegi Labudoviću.

Potpredsjednik Lukšić, odgovor. Izvolite.

IGOR LUKŠIĆ:

Hvala, gospodine potpredsjedniče.

Naravno da ćemo dostaviti i odgovor u pisanoj formi, a zahvaljujem poslaniku Labudoviću, kao i poslaniku Laloševiću, koji je postavio u suštini skoro isto pitanje, na aktualizaciji ove teme, jer mislim da je pitanje pravovremeno. Mislim da je u suštini dobrodošlo kao inicijativa da se na sličnu temu razgovara za koji dan na parlamentarnom Odboru koji se bavi medjunarodnim pitanjima.

Iskoristio bih odgovor da naglasim sljedeće, a to je da medjudržavni pregovori se obično sastoje od tri faze, inicijalne, razvojne i završne faze.

U slučaju pregovora sa Republikom Hrvatskom nalaze se u tzv. razvojnoj fazi, jer je inicijalna faza okončana prihvatanjem protokola između Vlade Republike Hrvatske i tada Savezne Republike Jugoslavije o privremenom režimu uz južnu granicu iz 2002. godine.

Uzevrši u obzir da su se šefovi diplomatija Crne Gore i Hrvatske nedavno dogovorili da revitalizuju bilateralne napore za rješavanje ovog pitanja, Vlada je zadužila ministra vanjskih poslova i evropskih integrcija da donese rješenje o formiranju i razgraničenju izmedju Crne Gore i Republike Hrvatske.

Planirano je da Vlada na narednom zasijedanju donese odluku o prestanku važenja svoje ranije odluke o formiranju Komisije za pripremu pravnog postupka, razgraničenja izmedju Crne Gore i Republike Hrvatske pred Medjunarodnim sudom pravde u Hagu.

Iz naziva prethodne komisije slijedi da se rješenje pitanja apriori usmjerava ka Haškom sudu iako predsjednici dvije susjedne prijateljske države smatraju da još uvijek ima prostora za bilateralni dogovor, što i jedna i druga strana smatraju višestruko povoljnijim ishodom.

To bi potvrdilo kapacitete dvije države da ovakva pitanja rješavaju kroz pregovore uz uvažavanje medjusobnih interesa i imajući u vidu medjususjedske odnose.

To na drugoj strani ne isključuje mogućnost arbitražnog postupka ukoliko se protezanje zajedničke državne granice ne utvrdi kroz bilateralni postupak razgraničenja.

U pripremi je rješenje Ministarstva vanjskih poslova i evropskih integracija o formiranju odgovarajuće komisije na čijem čelu će biti i dalje ministar vanjskih poslova i evropskih interacija.

Komisija će, najvjerovatnije, imati 10 članova među kojima su i rukovodioci iz Ministarstva unutrašnjih poslova, Uprave za nekretnine, drugih državnih organa, i istaknuti eksperti za medjunarodno pravo koje imamo u Crnoj Gori.

Vlada Crne Gore nije imala mogućnost da razmotri izvještaje nove Komisije za razgraničenje, budući da je u toku njeno formiranje, ali je Vlada u nekoliko navrata ranije razmatrala tehničke izvještaje prethodne Komisije za pripremu pravnog postupka za razgraničenje izmedju Crne Gore i Republike Hrvatske na osnovu kojih je konstatovano da nijedna strana još uvijek nije definisala predmet spora i da privremeni protokol iz 2002. godine izmedju SRJ i Republike Hrvatske nastavlja da se primjenjuje bez ikakvih problema do današnjeg dana, kao pravni osnov privremenog režima uz Prevlaku.

U širem političkom i regionalnom smislu, privremeni režim je uspostavio dobru praksu na pograničnom području i stvorio pretpostavke da se konačno rješenje ovog pitanja traži u procesu pregovora, ne ograničavajući vremenski trajanje privremenog rješenja koje je sada na snazi. Poslije očekivanog ulaska u Evropsku uniju 1. jula ove godine Republika Hrvatska treba da prilagodi režim pograničnog saobraćaja, te upodobi svoje granične prelaze i režim prelaska državne granice evropskim pravilima a u skoroj budućnosti i šengenskom kodeksu, te da učini sve što je potrebno kako bi bila utvrdjena državna granica Republike Hrvatske, kao spoljna granica Evropske unije prema svim susjedima koji nijesu članovi Evropske unije.

Vlada Crne Gore će, imajući to u vidu, zadužiti Komisiju za razgraničenje Crne Gore i Republike Hrvatske, kao i Komisiju za utvrđivanje protezanja državne granice i otvaranja graničnih prelaza i utvrđivanje režima pograničnog saobraćaja i integrisano upravljanje granicom, koja je u nadležnosti Ministarstva unutrašnjih poslova, da intenziviraju aktivnosti u pripremi odgovarajućih akata, mjera i aktivnosti. U ovoj fazi dvije strane su pripremile predloge sporazuma o graničnim prelazima i predlog sporazuma o pograničnom saobraćaju. Pregovori o ova dva sporazuma nedavno su započeti u dobroj vjeri uz obostrano uvjerenje da oni neće imati reperkusije za utvrdjivanje zajedničke granice.

Budući da će Komisija za razgraničenje izmedju Crne Gore i Republike Hrvatske biti u direktnoj nadležnosti Ministarstva vanjskih poslova i evropskih integracija, može se očekivati da će njen predsjednik ili lice koje ovlasti, biti u prilici da redovno obavještava Skupštinu o toku i rezultatima rada, neposredno nakon što se ona sastane sa odgovarajućom Komisijom Republike Hrvatske.

Takodje, prilika za podrobnije upoznavanje o pitanjima vezanim za Prevlaku, pružiće se i u petak, za koji dan, na zasijedanju Odbora Skupštine Crne Gore za medjunarodne odnose i iseljenike, gdje svjesni obaveze i potrebe da nadležni organi redovno i blagovremeno upoznaju Skupštinu Crne Gore o rezultatima priprema za rješavanje ovog važnog pitanja.Pri tome, naravno, treba imati u vidu i Zakon o zaštiti tajnih podataka, koji u članu 3 tačka 3 i članu 11 tač. 1,2,3 i 4 reguliše da podaci iz pregovora u domenu inostranih poslova od državnog značaja koji su u toku, spadaju medju zaštićene podatke. Zahvaljujem.

PREDṤEDAVAJUĆI SULJO MUSTAFIĆ:

Zahvaljujem potpredsjedniku Vlade.

Pravo na komentar poslanik Labudović. Izvolite.

EMILO LABUDOVIĆ:

Gospodine ministre, ako dozvolite jedini generalni zaključak koji mogu da izvučem iz ovoga što ste mi saopštili a što sam u najvećoj mjeri, iskren da budem, i očekivao, znao sam kojih dometa može da bude Vaš odgovor, jeste da je sve vraćeno na početak. 10 godina prethodna Komisija, navodno, nešto radi. Vlada, navodno, razmatra to što Komisija radi, i nakon 10 godina formira se nova Komisija za razgraničenje. Ne djeluje li Vam to malo smiještno, za jedan od najvažnijih teritorijalnih sporova, jedno od najvažnijih teritorijalnih ptianja koje ima Crna Gora.

To što je privremeni režim funkcionisao dobro, je jedno pitanje, on može tako da funkcioniše i 100 godina. Stvar je dobre volje, ili možda interesa neke druge strane da ga drži u ovoj, ili onoj formi, ili u onom, ili onom stanju, ali činjenica da se, 11 godina nakon uspostavljanja tog privremenog režima, stvar vraća na početak, stvarno je katastrofalna. Ili je neko krajnje neozbiljno shvatao to pitanje ili postoji prećutni dogovor da vrijeme učini svoje, pa će to riješiti onaj koji će to riješiti, Evropska unija, jer to od 01. jula postaje njena granica, i njen sud će presuditi. A vi ćete nas dovesti, prije svega ovaj dom, što je nezamislivo i što je van svake pameti, da nakon 10 godina nas prvi put spremate u petak informisati podrobnije, dovešćete nas pred svršen čin i reći - tako je presuđeno, mi tu ne možemo ništa, a onda ćemo za ključ vlastite kuće svaki dan u Zagreb. Gospodine Lukšiću, suviše je to krupno pitanje da bi se to radilo na ovaj način.

Drugo, pitao sam Vas, ko su bili članovi dosadašnje komisije? Pitao sam, koliko su izvještaja podnijeli Vladi i da li je Vlada uopšte ijedan razmotrila i usvojila? Znate li uopšte šta se radilo prethodnih 10 godina? Jesu li oni išta uradili od onoga za šta su bili plaćeni, jer sumnjam da su tamo radili besplatno. Ali, i da jesu to ih ne opravdava, jer su se bavili jednim od najznačajnijih državnih pitanja Crne Gore u ovom trenutku.

Gospodine Lukšiću, suviše neozbiljno, vjerujte. Ovo pitanje nijesam postavio radi ubiranja nekih političkih poena. Nije Prevlaka više opoziciona nego što je vaša, i obratno. Ona je zajednička. Ali, način na koji vi brinete o njoj je, pravo da vam kažem, ne samo nedomaćinski, nego često imam utisak da ima i elemente neke zle namjere. Tako se neodgovorno ponijeti prema ulazu u sopstvenu kuću, to ne govori niti o ozbiljnosti Vlade, niti o njenoj odgovornosti, niti o njenoj kompetentnosti, niti, što je najgore, o njenoj stručnosti. Ne zavidim vam ni najmanje što ste ovo uzeli u svoje ruke, ali ne možete se lišiti odgovornosti za ovo što je dosad bilo, jer punih 10 godina ste imali ovo pitanje u rukama, i, koliko vidim, nijeste maknuli jedan jedini korak dalje.

Prvo da pročitam to pitanje - Molim vas za informaciju i komentar o vrijednosti portfelja nekadašnjih PIF-ova, a sadašnjih investicionih fondova otvorenih i zatvorenih u periodu od njihovog osnivanja do danas, sa presjekom stanja na 31.12.2002. godine, 31. 12. 2007. i 31.12. 2012. godine, kao i informaciju o ukupno obračunatim i naplaćenim provizijama za upravljanje tim fondovima za isti period, a po pojedinim društvima za upravljanje.

Obrazloženje: Proces masovne vaučerske privatizacije, a naročito osnivanje i poslovanje PIF-ova su najavljeni kao snažan podsticaj razvoju crnogorske ekonomije. Nakon 11 godina svjedoci smo potpuno suprotnih rezultata, nažalost katastrofalno loših.

Fondovi ne da nisu poboljšali poslovanje kompanija koji su postali većinski vlasnici, već su ih mnoge uveli u još veće probleme a jedinu korist iz cijelog procesa ostvarili su vlasnici društava za upravljanje.

Molim odgovor i u pisanoj formi.

Gospodine predsjedniče,

Ja znam odgovore na sva ova pitanja. Ja znam i razloge zašto je ovo ovako. Ja znam i zašto se pisala koja uredba, počev od uredbe o privatizacionim fondovima i specijalizovanim menadžment preduzećima iz 2002. godine, znam i zašto to nije bio zakon nego uredba, znam i zašto nije bilo javne rasprave nego ste samo na Vladi usvojili, znam i zašto ste dozvolili, tadašnja procjena 2 milijarde i 400 mil. maraka, sadašnjih milijardu i 200 mil. eura, sa ovakvim načinom se privatizuje. Znam i zašto ste dozvolili da se njima na milost i nemilost ostavi tolika društvena imovina. Znam, gospodine predsjedniče, i ko je tvorac modela, ko je kreator, znam i ko su egzikutori a evo iz Vašeg odgovora saznaćemo i ko su korisnici takvog modela.

Hoću da građani Crne Gore od Vas čuju koliko novca su naplatili za to što ste sveli imovinu od bilizu milijardu eura na 75 mil. današnje vrijednosti, ukupna tržišna vrijednost svih fondova.

Da bih vam pomogao da se fokusirate na konkretne odgovore, zamolio bih vas da preskočite dio odgovora u kome kažete da ste saglasni samnom da fondovi nijesu dobro radili. To ste trebali da kažete prije 10 godina.

Zamolio bih vas da preskočite da kažete da Vlada nema nadležnosti ili nije je imala, jer je to u domenu regulatora, jer i te kako Vlada ima nadležnosti, jer Vlada je kreirala zakone o tom tržištu. Vlada je pisala ovu uredbu koju sam rekao, Vlada svakako a i partija kojom vladate evo već godinama, i te kako ima uticaja na članove Komisije za hartije od vrijednosti i ova Skupština, naravno, parlamentarna većina je svo vrijeme birala iste članove Komisije za hartije od vrijednosti.

Nemojte mi reći samo da Vlada ne može da se miješa na tržište. Umiješali ste se i te kako.Famoznom kontribucijom koju ste dali kod prodaje Telecoma od 30 centi, nešto nezabilježeno , u svijetu je neshvatljivo nešto što je urađeno tada. Nemojte mi reći da ne možete da se miješate u tržište kada ste se umiješali sa 44 mil. pomoći Prvoj banci. Nemojte reći, čak i zadnji primjer da ste i FP potkupili od jednog Fonda, kao Vlada. Mene interesuje a vjerujem i građane Crne Gore zašto ste ovo dozvolili, zašto ste dozvolili da se ovliko provizija, a evo čućemo koliko se naplati za svo ovo vrijeme, zašto ste dozvolili da se putem kupovine sa povezanim licima, sumnjivim transakcijama, da budem grub i prost, raskube imovina društvena Crne Gore. Oni su ,, pojeli “ auto put, to je otprilike, pominjali ste ga danas, nestalo je nekih milijardu i 200 miliona. Zašto ste dozvolili toliko bahatosti i osionosti i pohlepe na tržištu kapitala. Pominjali ste, takođe, odgovornsot. Volio bih da čujem ko je odgovoran za sve ovo? Ko je odgovoran za ovo što ste još jednom, da kažem jednu riječ narodsku - urnisali tržište kapitala u Crnoj Gori?

PREDŚEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ:

Hvala vam.

Predjsedniče Vlade, izvolite.

MILO ĐUKANOVIĆ:

Prihvatam Vašu sugestiju, gospodine Bojaniću, i svakako se neću složiti sa vama.

Znam da o ovoj temi znate dosta i znam da imate i vlastitog iskustva iz upravljanja jednim fondom koji je takodje u posljednje dvije godine izgubio više od 50% vrijednosti kapitala akcionara, tako da vjerujem da iz tog ugla gledano stvari ne djeluju sviše da kažem perspektivno ali svejedno, zbog ostalih ljudi koji su, pretpostavljam, manje upućeni u ovu temu dužan sam da saoštim sljedeće:

Regulativa za poslovanje investicionih fondova uspostavljena je 2002. godine. U to vrijeme finansijsko tržište, osim bankarskog, gotovo i da nije postojalo. Država je kroz zakonsku regulativu nastojala da stvori stimulativan okvir za razvoj tržišta kapitala i u tom kontekstu podsticala stvaranje investicionih fondova i njihov dalji rad kao oblik sofisticiranog finansijskog tržišta.

Kao što je poznato, prethodnim Zakonom o investicionim fondovima bila je propisana provizija naknada za upravljanje od 3% vrijednosti portfelja. Ovo je podrazumijevalo da po automatizmu sa rastom tržišne vrijednosti portfelja raste i naknada i obrnuto. Generalno, nakon početnog trogodišnjeg perioda stagnacije vrijednosti portfelja fondova uslijedio je period višestrukog rasta njihove vrijednosti, vrijednosti naplaćenih provizija. Sve do 2008. godine kada su sa prvim naznakama krize dolazi do pada vrijednosti imvine uključujući i vrijednost portfelja investicionih fondova.

Tako je kumulativna vrijednost portfelja investicionih fondova krajem 2002. iznosila 93. mil. 600.900 €. Pet godina kasnije, 2007, je iznosila 647 mil. 105.624 € da bi na kraju 2012. godine ukupna vrijednost opet iznosila 105 mil. 066.409.ooo €. Provizija šest investicionih fodnova su u 2002. godini iznosile 2.808.000 €, u 2007. 19 mil.413.169 €, a u 2012. godini obračunate su provizije u iznosu od 861.000. 626 eura. U prilogu pisanog odgovora dostaviću vam detaljan pregled vrijednosti investicionih fondova i vrijednost naplaćenih provizija pojedinačno, po fondovima, i po godinama za period 2002-2012. godina. Jasno je da su invsticionih fondovi u jednom periodu razvoja tržišta odigrali važnu ulogu disperzije rizika za ulagače, vlasnike vaučera i kocentracije vlasništva u pojedinim kompanijama. Medjutim, fondovi nijesu opravdali očekivanja koja su se odnosila na potrebno restruktuiranje kompanija, unapredjenje njihovog poslovanja, podizanje kooperativne kulture, efikasnosti i konkuretnosti. Često su, bez obzira na privatno vlasništvo i dominatno vlasništvo investicionih fondova, pojedini problemi, posebno socijalni, izmiještani prema Vladi, dok su fondovi koristili benefite od pasivnog vlasnitšva kroz ubiranje provizija za upravljanje. Istovremeno zaštita manjinskih akcionara u pojednim slučajevima nije bila efikasna, pa su mnogi građani odlučili da prodaju akcije fondova. Dakle, poslovanje investicionih fodnova u Crnoj Gori u prethodnom periodu karakterisalo je pasivno vlasništvo i trgovanje hartijama od vrijednosti iz portfelja fonda, kao i pasivno učeščće upravljanju kompanijama iz portfelja fonda.

Ovako funckonisanje društava za upravljanje invsticionih fodnova značilo je i potrebu promjene postojećeg koncepta organizovanja investicionih fodnova u Crnoj Gori kroz novu zakonsku i podzakonsku regulativu. Bilo je potrebno ustanoviti novi zakonski okvir koji odgovara ekonomskom trenutku i evropskim standardima i direktivama.

Novim zakonom o investicionim fondovima usvojen je koncept obavezne transformacije postojećih fodnova, nastalih u postupku masovne vaučerske privatizacije. Zakonom je propisan način trasformacije po kome će društvo za upravljanje izabran na skupštini akcionara, u otvoreni fond biti obavezno da prenese proporcijalno dio imovine postojećeg fonda i to sve akcije akcionarskih društava iz portfelja u kojima fond ima manje od 40% učešća u kapitalu, da smanji akcijski kapital postojećeg fonda za iznos prenijetih sredstava u otvoreni fond i sprovede investicioni program restruktuiranja i razvoja preduzećima u kojem postojećih fond ima preko 40% učešća u kapitalu. Propisivanjem obaveze društva za upravljanje da sprovedu postupak restruktuiranja kompanije iz portfelja fonda regulativa investicionih fodnova obezbjedjuje efikasnije vršenje vlasničkih prava fonda u kompanijama i aktivno trgovanje njihovim akcijama.

Propisivanje ovakve odredbe imalo je za cilj da pojača odgovornost postojećih društava za upravljanje investicionim fondovima, s obzirom da jača odgovornsot menadžera kompanije iz portfelja prema fondu uslov je jača odgovornost prema fondu je uslov za ostvarenje odgovornost fonda prema svojim akcionarima.

Imajući u vidu sve prethodno navedeno, vjerujem da će implementacija novog Zakona o investicionim fondovima doprinijeti oživljavanju ovog segmenta finansijskog tržišta, povećanju stepena zaštita vlasničkih prava kao i pokretanju privredne aktivnosti u kompanijama u vlasništvu postojećih fondova.

I bez obzira što ste upozorili ali ipak, čini mi se da nije loše podsjetiti, Vlada očekuje da Komisija za hartije od vrijednosti, kao nezavisan i regulatoran organ, i supervizor tržišta kapitala, preduzme pravovremene i konkretne korake na sankcionisanju društava za upravljanje investicionim fondovima koji svoje aktivnosti i poslovanje nijesu upodobili zakonskoj regulativi i koji izigravanjem zakona pokušavaju da za sebe steknu materijalnu korist na štetu drugih akcionara i investitora i kompanija kojima upravljaju a time i naštetu ukupne ekonomije. Hvala.

PREDŚEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ:

Hvala Vam.

Kolega Bojaniću, izvolite.

MLADEN BOJANIĆ:

Zahvaljujem.

Hvala na odgovoru. Naravno, nisam dobio ono što sam tražio, ali eto vidim da se bavite fondom koji sam ja vodio, promašili ste temu, promašili ste temu. To je bio Fond, nije fond odavno, i taj fond je nastao daleko poslije privatizacije. Dodjite na Skupštinu akcionara "Aktiva integre", ako vas interesuje, pa tamo ćete dobiti punu informaciju.

Što se tiče cifara koje ste rekli, i ja ću neke da pomenem, jer ste ih Vi preskočili.

Spomenuću neka preduzeća koja su oni trebali da prestruktuiraju, odnosno koja su dobila strateškog vlasnika putem ovakvog načina privatizacije. Samo da neka nabrojim: "Izbor" Bar, Bjelasica ,,Rada“, Solana Bajo Sekulić, HTP Onogošt, Mješovito Herceg Novi, HTP Primorje, Cetinje Turist, Titeks, Vunarski kombinat, Staklenici, Fep Plužine, Primorka Bar, Servis Import, Andrija Baltašić. Dan bi mi bio mali da objasnim o čemu se ovdje radilo i kako su se ova preduzeća uništila, odnosno ovi tzv. strateški investitori šta su uradili, ali dobro. Reći ćete da je kriza ili da je jednostavno takvo tržište. U takvom tržištu 2009. godine fondovi su dobili 143 miliona eura od prodaje akcija Elektroprivrede. Znate li koliko sada imaju na računu svi zajedno? Petnaest miliona. Mi svi odlično znamo, i vi i ja, gdje su oni otišli.

Kažete da je masovna vaučerska privatizacija trebalo da donese tu disperziju rizika. Očigledno da bi manje osjetili koliko im je novca poneseno. Kažete da se manjinski akcionari nijesu mnogo potrudili. Pa, naravno da nijesu kada ste vi takve zakone pisali, kada ste vi imali takvu komisiju koja je trebala da brine o njima, i onda ste nam pročitali novi zakon. Na koga će taj zakon da se primjenjuje? Znate da je od šest fondova ostalo svega četiri i da su dva od ta četiri pred stečajem. Tako da, što bi rekli, pojela maca, nema više. Ne znam prema kome. Za isto vrijeme su se stotine hiljada eura plaćale konsultantima koji su predlagali kako da se piše taj zakon. Kažete da čekate i nadate se da će Komisija za hartije od vrijednosti da preuzme mjere da ovo spriječi, i to tako čekate i nadate se 11 godina. Ja se ne nadam više, znam da je to, nažalost, kraj. Meni je užasno teško što nijesam mogao bar dio toga da zaustavim. Zahvaljujem.

PREDṤEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ:

Hvala vam.

Predsjedniče Vlade.

MILO ĐUKANOVIĆ:

Samo činjenica radi, kažimo i to da je Komsija za hartije od vrijednosti direktno u nadležnosti parlamenta. Prema tome, nemojte adresirati, pored onog što sve Vlada nosi, odgovornost za ono što ne nosi. Ako mislite da Komisija loše radi svoj posao, imate uvijek poslovničku mogućnost, kako mene tako i predsjednika Komisije, da pozovete i sa njim razgovarate o potrebi kvalitetnijeg rada Komisije.

Vlada će, dakle, poštujući ustavne nadležnosti svakako nastaviti da dalje, kroz aktivnosti o kojima sam govoriti, pokuša da doprinese da fondovi postanu dio rješenja za ekonomske probleme, a ne sami dio problema kako su sada. Opet nijesam ni slučajno pomenuo iz bilo kakvog naglašeg kritizerskog odnosa vaše iskustvo u fondovima, ne privatizacionog nego fonda zajedničkog ulaganja, jer znam jako dobro da taj fond nije nastao kao posljedica privatizacije nego upravo, kako ste kazali, značajno kasnije, ali vjerujem da se iz njegovog iskustva može, takođe, u značajnoj mjeri objektivno sagledati problem funkcionisanja fondova u globalnom ekonomskom kontekstu, i nacionalno i globalno.

Znači, vi ste u pravu kada skrećete pažnju - nemojte, ipak, sve svoditi na pitanje krize. Mislim da nije to karakteristično ni za Vladu ni za mene. Ipak, kao što vidimo, bilo bi krajnje neracionalno prkositi krizi i govoriti da je uprkos njoj moguće živjeti pod staklenim zvonom. Očigledno da je ta kriza pokosila evropsku ekonomiju, pa pogađa i našu i pogađa i tržište kapitala.

Drugi dio koji nikako ne bismo smjeli zaboraviti je deficit znanja o kojem sam govorio na našoj raspravi, kada je izabrana Vlada. Plašim se da je to mnogo autentičniji problem Crne Gore od ovog globalnog. Plašim se da se on ne pokazuje samo u radu privatizacionih fondova i društava za njihovim upravljanjem, da se ne pokazuje samo ni u fondovima zajedničkog ulaganja. On se generalno pokazuje u svemu što je biznis u Crnoj Gori. Podsjetimo se preduzeća, recimo, Oboda, Dakića itd, na koje se ne može odnositi ovaj aspekt ekonomskih problema. Dakle, oni nijesu bili predmet masovne vaučerske privatizacije. Generalno, svaki od tih problema govori o jednom, ozbiljan deficit znanja, slažem se sa vama, i nadam se da ćemo zajedno raditi da ga prevaziđemo. Mislim da je to, zaista, ozbiljan deficit koji najeksplicitnije ugrožava ostvarenje i ono što su ekonomski interesi Crne Gore. Zbog toga sam tom pitanju prilikom izbora Vlade posvetio tu pažnju i predložio da razmislimo o preduzetništvu kao predmetu u redovnom sistemu obrazovanja da bi smo organski otklanjali deficit koji imamo.

PREDṤEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ:

Hvala vam.

Može. Mislim da smo u stanju gdje svi moramo da pokupimo znanje koje imamo da se bolje snađemo. Izvolite.

MLADEN BOJANIĆ:

Vrijeme je da podsjetim premijera na njegovu izjavu kada je bio predsjednik. Privatizacioni fondovi su se preko društava za upravljanje izrodili u nešto što nema odgovoran odnos prema ekonomskim interesima države, to ste izjavili kao predsjednik Crne Gore.

Aplikativnost nauke je veoma važan uslov u rješavanju ekonomskih problema i posebno na mikro nivou.

Imajući u obzir tu činjenicu, ja sam zamolio ministarku Vlahović da nas informiše o aktivnostima koje sprovodi Vlada, odnosno Ministarstvo ili bolje kazano kroz odgovor, kroz moje sljedeće pitanje, a to je koji je značaj realizacije inovacionog centra Tehnopolis Nikšić kao dio strateškog plana uvođenja naučno-tehnološkog parka u obezbjeđivanju aplikativnosti naučnih potencijala u Crnoj Gori.

Smatram da je to izuzetno važno, da je to izuzetno važna aktivnost koju Vlada i uopšte Ministarstvo nauke treba da sprovede posebno na način da se svi naučni potencijali u Crnoj Gori stave u funkciju ekonomskog razvoja. Posebno je to važno i kad su u pitanju društvene nauke ali kad su u pitanju i tehničke nauke. Moramo biti svjesni jedne činjenice, da u posljednjih desetak godina mi u Crnoj Gori imamo veliki problem kada je u pitanju biznis i to sa aspekta nekih novih biznis ideja, nekih novih proizvoda, i ja zaista vidim tu presudnu ulogu upravo naučnog potencijala, odnosno aplikativnosti nauke u funkciji razvoja biznisa, posebno malog i srednjeg kojem je i te kako potrebna dodatna energija, dodatno znanje koje će im omogućiti upravo da ostanu na tržištu. Posebno je to važno onog trenutka kada Crna Gora bude članica Evropske unije i kada se otvore granice Crne Gore i u ekonomskom smislu se obzebijedi puna konkurentnost i tada će upravo izdržati samo oni koji imaju proizvode koji svojim kvalitetom i svojim cijenama mogu da pronađu svog kupca. Zato je potrebno upravo, prije svega, pored uslova i znanje i zato smatram da je nauka i u ovom trenutku djelatnost koja ima posebnu odgovornost kada je u pitanju i ekonomski razvoj Crne Gore. Vlada je u tom kontekstu preduzela značajne aktivnosti i bilo bi veoma interesantno da od ministarke čujemo ove značajne aktivnosti koje Ministarstvo, odnosno Vlada sprovodi upravo u ovom kontekstu.

Zahvaljujem.

PREDŚEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ:

Hvala, kolega Vukčeviću.

Ministrice, zadovoljstvo je da vas čujemo.

SANJA VLAHOVIĆ:

Upravo, kao što ste rekli, imala sam iz ovog doma koji izuzetno cijenim jedno pitanje vezano za prošlost, jedno vrlo izazovno takođe koje je vezano za budućnost i zbog toga mi je baš drago da mogu na takva dva pitanja danas ovdje da odgovorim.

Gospodine Vukčeviću, upravo kao što ste rekli, čak i u strategiji Evropa 20 - 20 nauka, tehnologija, inovacije istraživanja prepoznati su kao jedna od smjernica razvoja, i ne samo to nego kao i jedan od elemenata koji bi trebalo da povuče izuzetno važne korake u suzbijanju posljedica velike svjetske ekonomske krize. Zato mislim da je i mjesto bilo u našoj strategiji uopšte razvoja Crne Gore, ali uopšte u strategiji naučno-istraživačke djelatnosti da napravimo mali zaokret, što smo i učinili u decembru kada je Vlada usvojila strategiju, pomalo smo napravili zaokret u odnosu na pređašnje stanje u smislu da smo nauku sagledali kao element koji istinski treba da doprinese razvoju društva i da bude u potpunosti u funkciji razvoja ekonomskog sistema ali i društva uopšte. I u tom kontekstu, prosto, prepoznali smo da je jedan od elemenata ključnog razvoja i naših elemenata da će mikro i srednja preduzeća nositi vrlo važan teret u budućnosti ekonomskog razvoja i stabilnosti našeg privrednog sistema. I shvatili smo da nauka zaista kroz korišćenje instrumenata koji su već poznati u Evropi i svijetu treba i kod nas da dobije u punoj formi taj svoj aplikacioni karakter i da na kraju krajeva potkrijepi formiranje malih i srednjih preduzeća. Upravo zbog toga, znamo da je prepoznato nekoliko formi u kojima naučno istraživanje može dati dobar impuls za osnivanje malih i srednjih preduzeća, kao što su inkubatori, naučno-tehnološki parkovi, biznis zone, centri uspješnosti itd. Izabrali smo dva usmjerenja u našoj strategiji, to su centri izvrsnosti čiji je projekat već zaokružen zahvaljujući sredstvima Svjetske banke i koji već počinje svoju pripremu za implementaciju, zapravo započeo je 1.januara o.g. ali drugi vrlo važan izazovan projekat jeste osnivanje naučno-tehnoloških parkova. U našoj strategiji ili biznis planu koji smo prezentirali Vladi, koji je Vlada usvojila, definisano je da jedan takav park ili jedan takav impuls za razvoj preduzetništva na osnovu inovacija bude u Podgorici, a da nekoliko impulsnih centara budu dislocirani u Crnoj Gori u zavisnosti od prioriteta koji su važni za tu zonu naše države i za njen razvoj. I shvatili smo da je pogodno da u određenom momentu, imajući jedan prostor koji je vrlo dobar i čini mi se dobra osnova za to, a to je nekadašnji Dom Vojske u Nikšiću, pokrenemo upravo imupulsni centar za prvi tehnopolis na tom mjestu i da tu razvijemo prvu ideju pretvaranja inovacije u finalni proizvod i uslugu tj. davanjem mogućnosti onima koji imaju hrabrosti i imaju ideju, da je realizuju na način što će kroz neki svoj mirko, mali ili srednji kasnije biznis uspjeti da doprinesu razvoju našeg ekonomskog sistema. Stoga smo prisutpili, dakle, realizaciji tog projekta. Tehnopolis će biti izveden tako uz pomoć investicionog razvojnog fonda kao i interresorno, radićemo ga zajedno sa Ministarstvom ekonomije i Ministarstvom poljoprivrede. Zašto Ministarstvo poljoprivrede?Zato što jedan od prioriteta za razvoj malih i srednjih preduzeća u toj zoni može da bude impulsno orijentisan baš u Nikšiću i kroz projekat Midas koji Ministarstvo poljoprivrede već realizuje postoji mogućnost da se kroz ofis koji će biti u prostoru tehnopolisa u Nikšiću direktno stimulišu preduzetnici da pokreću određene inicijative uz pomoć tih sredstava. Investiciono-razvojni fond obezbijediće jedan početni kapital kojim ćemo započeti čitav proces. I prosto se čini da će investiciono-razvojni fond biti dobra karika za mali i srednji biznis kasnije i za ono šta oni mogu da dobiju kroz njihove fondove. Naravno, Ministarstvo ekonomije i Ministarstvo nauke će strateški svojim konceptom pratiti ovaj projekat i vjerujemo da će on biti brzo realizovan. Ono što vam konkretno mogu reći, iako me nijeste konkretno pitali, ali mislim da je zanimljivo, jeste da ćemo već sjutra u Nikšiću imati prve sastanke na tu temu, da je idejni projekat već gotov, da je pri kraju i projektni zadatak.

To znači da najkasnije do ljeta možemo očekivati i tender, koji će pratiti ovaj projekat i kojim će praktično i krenuti zvanično realizacija prvog tehnopolisa u Crnoj Gori. U regionu već imamo mnogo uspješnih primjera tako da zašto da ne, zašto bismo zaostajali, a paralelno sa tim to je dobar impuls preduzetništvu, dobar impuls razvoju naše ekonomije, razvoju našeg sistema, korišćenje savremenih instrumenata koji su prepoznati kao vrlo efikasni i efektivni u modernim ekonomskim sistemima. Hvala Vam na pitanju.

Hvala, predsjedniče.

PREDŚEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ:

Hvala.

Izvolite.

ZORAN VUKČEVIĆ:

Zahvaljujem, predsjedniče, zahvaljujem, ministarko Vlahović, na odgovoru.

S obzirom da sam se dugo godina bavio tom problematikom i da smo imali pokušaja da upravno na taj način rješavamo probleme, posebno mi je drago što je to Ministarstvo nauka prepoznalo kao jedno od svojih prioriteta, i što Vlada zapravo stoji iza čitavog projekta i što je jasno definisalo strategiju u budućnosti na koji način će se upravo nauka involvirati u rješavanju svih onih ekonomskih problema. I kao što ste Vi rekli, potpuno saglasan sam sa tim i posljedicama ekonomske krize je izuzetno važno na taj način odgovoriti. To je posebno bitno, imajući sopstvenu činjenicu da su mala preduzeća u takvom organizocionom statusu da u jednom čovjeku mora da bude različiti kvantum znanja i on upravo mora imati sve one neophodne vještine koje su potrebne kako bi uspio da taj biznis osnuje, da ga razvije i da ga zadrži na onom nivou koji mu je potreban. Zato je bitno da Crna Gora kao mala država iskoristi sve svoje ljudske potencijale u funkciji razvoja biznisa. Tu prije svega vidim značajnu ulogu, pored Ministarstva i univerziteta, bilo da su oni privatni ili državni, sasvim svejedno, ali njihova aplikativnost u funkciju biznisa se mora mjeriti koliko je iz tih univerziteta proisteklo određenih biznis ideja, koliko je sa tih univerziteta bilo podrške nekim preduzećima, udio njihove rekonstrukcije, unapređenju menadžment funkcije, razvoju poslovnih funkcija kao što je marketing.

Prema svim istraživanja u Crnoj Gori, jedna od najmanja razvijenih funkcija biznis funkcije upravo je marketing, a to je posebno značajno u savremenim uslovima poslovanja. Posebno je važno da u uslovima kada Crna Gora postane dio tržišta od 500 miliona stanovnika. Ukoliko nemate razvijenu marketing funkciju, onda je izuzetno teško razmišljati o opstanku. Danas u savremenom biznisu više nije problem kako nešto proizvesti, nego kako nešto prodati, kako nešto naplatiti, jer tehnologija je toliko napredovala da poštovanjem tehnoloških postupaka možete zaista obezbijediti neophodnu kvalitetu proizvoda. Zato puna podrška realizaciji ovog projekta. Mislim da su Ministarstvo i Vlada na pravom putu kako i na koji način da se uhvati u koštac sa ovim problemima, i da pokušamo da izbjegnemo negativna iskustva nekih drugih razvijenih država i država koje su prošle proces pridruživanju Evropskoj uniji, kao što je to slučaj Slovenije. Onog trenutka kada je Slovenija ušla u Evropsku uniju, u periodu godinu dana 20 hiljada preduzeća je nestalo sa tržišta. Upravo iz ovog razloga što nijesu imali dovoljnu podršku sa aspekta nivoa znanja, sa aspekta tehnoloških postupaka i unapređenja ukupnog biznis znanja. To treba da bude nauk za nas da pokušamo zaista da sve naučne potencijale stavimo u funkciju u svim oblastima i da zaista pomognemo crnogorskim preduzećima da što bolje budu pripremljena za sadašnje uslove, ali i za uslove poslovanja na evropskom tržištu.

Zahvaljujem.

Dokle se stilgo sa ukupnom regulacijom vodotoka rijeke Bojane nakon velikih poplava iz 2010.godine?

Kao što je javnosti i poznato, nakon tih poplava, dogovoreno je sa Albanijom da se pokuša zajednički uraditi projekti i regulisati taj vodotok. Takođe, imali smo obaveze sa naše strane i u našem dijelu i u našem kraku Bojane da izvršimo čišćenje, produbljivanje, sve one radnje koje su bile neophodne da rijeka Bojana otpusti što više vode iz Skadarskog jezera. Srećom ovih dana nije se desilo ono što je bilo 2010.godine.Nadam se i pretpostavljam, između ostalog, i zato što su neki poslovi već završeni, tako da koliko čitam hidrometeorološki izvještaj i stanje na vodotocima da Bojana spušta vodostaj danas i da je niži nego juče, ali s druge strane, raste jezero. I za samo područje rijeke Bojane, za samo stanovništvo i njihovu imovinu pored rijeke, a i uzvodno, dakle priobalje Skadarskog jezera, i sa naše i sa albanske strane, izuzetno je značajno da što prije regulišemo koliko možemo vodotok, i u tom smislu je i bilo moje pitanje da dobijem i ja i javnost ažurne informacije o tome što se uradilo i šta se trenutno radi.

Hvala. I zahvaljujem kolegi Vukčeviću što mi je ustupio mjesto.

PREDŚEDAVAJUĆI BRANKO RADULOVIĆ:

Hvala.

PETAR IVANOVIĆ:

Hvala.

Poštovani predsjedavajući, uvaženi poslanici,

Katastrofalne poplave koje su zadesile Crnu Goru i Albaniju 2010.godine nametnule su potrebu ubrzanog rješavanja regulacije rijeke Bojane. Dvije države dogovorile su se oko formiranja posebnih komisija čiji je zadatak bio da daju konkretne predloge za rješavanje problema regulacije vodotoka. Aktivnosti komisija dovele su do potpisivanja memoranduma o razumijevanju između Ministarstva poljoprivrede i ruralnog razvoja Crne Gore i ministarstva voda Albanije. Memorandum je potpisan u decembru 2010.godine. Ovim memorandumom predviđene su dvije kategorije mjera, kratkoročne i dugoročne. U okviru kratkoročnih mjera obuhvaćeno je: izrada projektne dokumentacije koja se odnosi na uređenje korita rijeke Bojane sa ciljem da se što je moguće bolje kontroliše tok odlivanja samih voda,definisanje prioriteta u izvođenju radova o njihovom međusobnom usaglašavanju sa jedne odnosno sa druge strane i intenziviranje rada međudržavne komisije uz naizmjenično predstavljanje i predsjedavanje jedne odnosno druge strane kao i eventualno proširenje sastava Komisije.

Dugoročne mjere obuhvatale su izradu plana upravljanja slivovima Skadarskog jezera, Drima i Bojane i izradu kompletne projektne dokumentacije koja reguliše Skadarsko jezero, Drim i Bojanu. I na kraju realizaciju mjera koje su definisane ili utvrđene predloženim projektima, a shodno inicijativama jedne, odnosno druge strane.

Šta je do sada konkretno urađeno? Prvo, urađen je projekat regulacije rijeke Morače, projekat obezbjeđenja protočnosti desnog rukavca rijeke Bojane u zoni ušća i elaborat za sanaciju nasipa i obezbjeđenja protočnosti korita rijeke Bojane. Elaborat sanacije nasipa na crnogorskoj strani, na svim potrebnim radovima na čišćenju povećana stabilnost i nepropusnost u skladu sa dogovorom koji postoji sa albanskom stranom oko visine s jedne ili s druge strane radova koji mogu da se izvedu. Sve ovo usaglašeno je kroz potrebne komisije. Definisana je prohodnost korita rijeke Bojane na crnogorskoj strani koja je uključivala i uklanjanje suvišnog materijala i samog korista koji teritorijalno pripada Crnoj Gori.

Drugo, pored projekta regulacije, sanirani su i nasipi na rijeci Bojani u dužini od 9km. Treće, izvršena je regulacija vladimirske rijeke na potezu od 300 metara u cilju zaštite kako obradivog poljoprivrednog zemljišta, tako i stanovništva koje se nalazi na ovom potezu. I četvrto, izvršeni su regulacioni radovi na ušću rijeke Bojane gdje je uklonjeno 15 hiljada kubnih metara koji su u velikoj mjeri dovodili i do začepljenja i plavljenja. Kako bi se pospješilo sve intenzivnije oticanje vode, naredni koraci obuhvataju: 1) uklanjanje vještačkih prepreka poput drveća, porušenih mostova i potonuli plovila; 2) produbljivanje i proširivanje korita rijeke Bojane; 3) čišćenje korita oko postojećih mostova i ušća rijeke uz samo more. Za ove radove potrebna su značajna finansijska sredstva koja mi u ovom momentu nemamo u našem budžetu. Pored regulacije toka rijeke Morače, potrebne regulacije toka rijeke Drim. Prije nekoliko dana, i to mi je zadovoljstvo da mogu da javnosti saopštim, španska kompanija Abisa dobila je podršku spanske vlade da uradi potrebnu analizu upravljanja tokom rijeke Morače, i taj dio posla na našoj strani je završen. A koliko je meni poznato u toku su pregovori da se isto uradi i sa strane Albanije, jer ukoliko se dva vodotoka ne regulišu na odgovarajući način i ako se samo fokusiramo na pitanje rijeke Bojane nećemo dobiti odgovarajuće rješenje.

Želim da napomenem da je čišćenje desnog rukavca rijeke Bojane tokom trajanja vanredne situacije uradila kompanija "Bemaks", te da su izvršeni radovi predstavljali doprinos same kompanije. Vlada Crne Gore usvojila je informaciju o uzrocima i posljedicama poplava u slivu Skadarskog jezera i rijeke Bojane, kao i predlog mjera koje je dostavilo Ministarstvo poljoprivrede i ruralnog razvoja.

Na kraju, imajući u vidu dinamiku topljenja snijega, očekivano kretanje temperature u narednim nedeljama i padavine, uputio sam jutros i pismo ministru voda Albanije u kojem sam ukazao na sve posljedice eventualnog otpuštanja vode iz akumulacije vode na rijeci Drim, jer to može biti jedan od problema podizanja nivoa Skadaskog jezera.

Koristim i ovu priliku da zamolim građane i poljoprivredne proizvođače da se pozabave pitanjima osiguranja imovine i stoke, jer se taj program osiguranja nedovoljno koristi i stalno saniramo štete kroz različite programe sanacije, umjesto da svi budemo više proaktivni. Na kraju, sve naredne aktivnosti, uključujući u traženje ne tako malih finansijskih sredstava potrebnih za konačno rješavanje ovog problema, vodiće formirana međudržavna komisija, uz aktivno učešće Ministarstva poljoprivrede i ruralnog razvoja.

Hvala.

PREDŚEDAVAJUĆI BRANKO RADULOVIĆ:

Hvala, ministre.

Izvolite, kolega.

BORISLAV BANOVIĆ:

Zahvaljujem ministru na odgovoru. Kratko bih ipak prokomentarisao. Rekli ste koliko je urađeno, ali koliko još treba da uradimo? Zamolio bih pisani odgovor svakako da dobijem ovaj koji ste pročitali i dodatnih informacija ako imate. Dakle, interesuje me koliko je predviđeno ukupno projektom da se nasipa uradi i koliko je do sada od tog projektovanog urađeno. Razumio sam, dakle, da predstoje važni poslovi oko čišćenja korita i mostova, takođe da su urađene značajne stvari u vezi sa drugim rečicama i pritokama Bojane i čišćenje, ali, i sami ste rekli, čeka nas još uvijek veliki posao i zajednički posao, i mislim da je vrlo važno da u koordinaciji saradnje sa Republikom Albanijom i njihovim nadležnim institucijama što prije se dugoročnije rješenje postavlja i završava.

Hvala.

Uvažni predsjedniče i članovi Vlade, dame i gospodo poslanici,

U ime Kluba poslanika Bošnjačke stranke postavljam sljedeće pitanje:

Poštovani predsjedniče Vlade, kada se planira početak gradnje auto-puta Bar-Boljari, da li ima zainteresovanih kompanija za izgradnju i ako ima koje su to kompanije? Obrazloženje: Postojeći magistralni put M-2 posebno njegova dionica od Podgorice do Kolašina predstavlja "žilu kucavicu" u povezvanju sjevera i juga Crne Gore. Svjedoci smo da i najmanji prekid saobraćaja na ovoj dionici skoro u potpunosti odsijeca sjever naše države, a da ne govorimo o vanrednim situacijama kakvu smo imali u februaru 2012. godine.

Gradnja ovog autoputa, kojeg građani sjevera Crne Gore odavno iščekuju, imala bi dugoročne direktne i indirektne posljedice na poboljšanju ekonomske situacije u Crnoj Gori i iz tog razloga smatramo ovaj projekat jednim od krucijalnih. Vjerujemo da bi se njegovom izgradnjom smanjila trenutno veoma izražena regionalna razlika. Na taj način bi se u značajnoj mjeri smanjila i demografska kretanja koja su naročito izražena u periodu između dva posljednja popisa stanovništva.

Predmetni magistralni pravac predstavlja jednu od visoko rizičnih dionica puta. Izgradnjom autoputa, prije svega, povećala bi se bezbjednost u saobraćaju, jer statistika govori da je na ovom putnom pravcu broj saobraćajnih nezgoda poražavajući, a ishodi tih nesreća često budu plaćeni životima.

U interesu svih građana Crne Gore je da ovaj autoput bude izgrađen što prije kako ne bi ostala jedna od obećanih a nikad dovršenih investija.

PREDŚEDAVAJUĆI RANKO KRIVOKAPIĆ:

Hvala.

Predsjedniče Vlade, izvolite.

MILO ĐUKANOVIĆ:

Poštovani gospodine Kalač, auto put prema sjeveru zaista predstavlja strateški infrastrukturni projekat za Crnu Goru, koji pored toga što ima izraženi integrativni karakter sa ciljem boljeg povezivanja sjevernog regiona sa centralnim i južnim dijelom zemlje, utiče i na generisanje međunarodnog saobraćaja, boljeg protoka putnika i roba i doprinosi bržem socijalnom i ekonomskom napretku države.

Pored razvoja same fizičke infrastrukture, ovaj projekat daće i doprinos razvoju drugih grana u državi, kao što su turizam, trgovina, energetika i tako dalje. Takođe auto put Bar-Boljare predstavljaće alternativu za postojeći putni pravac kroz kanjon Morače, na kojem su se u proteklom periodu često događale saobraćajne nesreće.

Projekat auto puta Bar Boljare predstavlja jedan od najvažnijih prioriteta Vlade Crne Gore i jedan je od elemenata naše integracione strategije koji će omogućiti takođe i sigurniju mobilnost ljudi i roba.

Trenutno se po pitanju razvoja ovog projekta odmaklo u saradnji i pregovorima sa tri partnera, sa evropskom investicionom bankom, sa američko-turskim konzorcijumom Behte Lenka i kineskim kompanijama SISISISI i SRPS.

Vlada Crne Gore planira u drugom kvartalu ove godine da donese odluku o realizaciji ovog projekta. U optimističkoj varijanti postoji mogućnost da se u drugoj polovini godine otpočnu radovi na prioritetnoj dionici auto puta od Podgorice do Mateševa. Kada kažemo u optimističkoj varijanti, kao što znate, to će uveliko zavisiti od toga šta će biti stav partnera nakon izbora partnera. Da li će se osloniti na ono što je već pripremljena projektna dokumentacija, sa kojom smo, kao što znate već jednom izlazili na međunarodni tender i imali interes određenih, ne partnera koji nijesu bez renomea, ali na žalost tada je počela globalna ekonomska kriza i tada je bilo nemoguće na međunarodnom finansijskom tržištu zatvoriti konstrukciju finansiranja ovako krupnog projekta.

Dakle, zavisno od toga će i početi fizička realizacija ovog projekta. Naše je uvjerenje da imamo dosta dobro pripremljenu i prostorno-plansku i projektnu dokumentaciju i da je realno, o tome smo već razgovarali sa nekim od potencijalnih partnera, da je realno da se u kratkom roku nakon potpisivanja ugovora pristupi realizaciji prioritetne dionice.

Za projekat auto puta, pored ova tri partnera, postoji interesovanje i drugih partnera, od novijih zainteresovanih želim da pomenem turski konzorcijum Gulsandoguš koji trenutno boravi sa svojim timom inženjera u Crnoj Gori i analizira teren, raspoloživu dokumentaciju i priprema svoju ponudu. U ponedeljak 18. aprila svoje planove povodom projekta auta puta predstavile su indijska kompanija, HSTL, njemačka kompanija Vertag, dok su svoja interesovanja izrazile ili boravile u Crnoj Gori italijanska kompanija Salini, kanadska kompanija SNC, kao i poljska kompanija.Tako da, želim da podijelim sa vama zadovoljstvo zbog rastućeg interesovanja za učešće inostranih partnera u realizaciji ovog strateškog projekta i moje je uvjerenje da ćemo uz punu posvećenost i pažnju koje resorno ministarstvo i Vlada poklanjaju ovom projektu kao prioritetnom razvojnom projektu Crne Gore, uspjeti da u bliskoj perspektivi definišemo partnera i da krenemo u realizaciju projekta koji će svojim multiplikativnim efektima generisati ozbiljna pomjeranja u stvaranju društvenog proizvoda Crne Gore.

Hvala vam na pažnji.

PREDŚEDAVAJUĆI RANKO KRIVOKAPIĆ:

Hvala, predsjedniče Vlade.

Poslanik Kalač želi i dopunsko pitanje.

Izvolite.

ALMER KALAČ:

Hvala vam, predsjedniče Vlade.

Malo prije ste kazali da je ekonomska kriza pokosila kompletnu evropsku ekonomiju, pa samim tim i našu. Sa time se slažem, ali se ne slažem sa tim da za sve što se dešava ili ne dešava, ekonomska kriza bude opravdanje.

Poznajući konfiguraciju Crne Gore, jasno mi je da taj auto put ili jedan takav infrastrukturni objekat sigurno ne može koštati kao da se radi u ravničarskim predjelima, pa shvatam i taj dio, ali u prilog ovim mojim tvrdnjama reći ću sljedeće. Imamo zemlju u okruženju koje i pored ekonomske krize rade na izgradnji infrastrukture. Kod nas pored ovoga, kojega smatramo najvećim od infrastrukturnih projekata postoje još projekti izgradnje magistralnog puta Gusinje-Tuzi, preko Albanije. Šta je sa realizacijom toga puta? Onda šta je sa pokretanjem, odnosno stavljanjem ponovo u funkciju aerodroma u Beranama?

Ako uzmemo za primjer Albaniju, našeg susjeda, vidjećemo da je u posljednjih četiri, pet godina, izgrađeno oko 100 km auto puta uz određene nepovoljnosti koje imamo i mi. Konkretno mislim na konfiguraciju terena. U Bosni opet imamo izgrađeno, u posljednjih 4 godine, skoro 100 km auto puta, a Slovenija koja je po teritoriji dva puta veća od Crne Gore, uzeću kao jedan primjer koji u ovom trenutku nije za nas dostižan, a to je izgrađenih 513 km auto puta, s tim što je 200 km naslijeđeno iz bivše SFRJ, dok je ovih 313km izgrađeno u posljednjem periodu.

Hvala.

PREDŚEDAVAJUĆI RANKO KRIVOKAPIĆ:

Hajdemo širokom džadom ako hoćete.

MILO ĐUKANOVIĆ:

Veoma kratko. Slažem se sa vama, gospodine Kalač.

Mislim da ste razumjeli da ne želim zaista da pribavljam, ali bih za nečinjenje kada govorimo o posljedicama globalne krize vjerujem da dijelimo ono što su zajednička znanja i utisci i uvijek kažem da je i u takvim uslovima neophodno raditi, tražiti moguće izvore finansiranja za realizaciju i najzahtjevnijih projekata kao što su infrastrukturni.

Znam da se ponešto radi u regionu, imamo komunikacije sa istim partnerima koji učestvuju u finansiranju određenih projekata u drugim državama u region. Možda je mali problem da su kod nas ipak ovi projekti nešto skuplji zbog konfiguracije terena o kojem ste govorili, koja, vjerovatno, čini kilometar gradnje auto-puta u Crnoj Gori posebno na ovoj prvoj dionici od Podgorice do Mateševa, najskupljim ili medju najskupljim u Evropi.Tako da imamo ozbiljne izazove kada je u pitanju obezbjedjenje finansiranja, zatim definisanje uslova finansiranja, kako ne bismo namakli Crnoj Gori i Budžetu omču oko vrata za otplatu kredita u narednom periodu i naravno ono pitanje statističko izdavanja garancija koje nas onda dovodi u neugodnu poziciju kada je u pitanju definisanje kreditnog rejtinga i naše generalne pozicije na medjunarodnom tržištu.

Uprkos svemu mislim da imamo prostor za definisanje aranžmana i optimista sam. Takodje, želim da se složim sa Vama da je veoma važno raditi i na drugim projektima. Ja sam u odgovoru na pitanje gospodina Simovića kazao da nam je oko 65 miliona kapitalni budžet u ovoj godini, 39,7 miliona je budžet Direkcije za puteve. To znači više od polovine ukupnog kapitalnog budžeta je upravo namijenjeno putnoj infrastrukturi i tu se radi na određenim poslovima, ne samo kapitalnog održavanja, nego i daljeg razvoja naše putne infrastrukture.

Konkretno kada je u pitanju ovaj put koji bi povezao Gusinje i Podgoricu problem je, mislim, nešto više na albanskoj strani. Mislim da smo mi uradili dobar dio naše obaveze ali tek se sada očekuje da albanska strana startuje sa svojom dionicom kako bismo jedan vrijedni prekogranični put stavili u funkciju i olakšali život ljudima sa sjevera Crne Gore, ljudima iz Albanije i rekao bih kvalitetnijoj međusobnoj komunikaciji.

Svakako ovim pitanjima ćemo pridavati veliku važnost i u narednom periodu u uvjerenju, kao što sam kazao, da ćemo time podstaći unutrašnju integraciju crnogorskog prostora, bolje korišćenje resursa i stvoriti pretpostavku za kvalitetnije infrastrukturno uvezivanje Crne Gore, kao turističke destinacije, u regionalne tokove. Hvala.